Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-237/2021-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. B. zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu i optuženog M. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu broj: K-22/2020. od 19. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika H. K., odvjetnika u Z. i optuženog M. B.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba optuženog M. B., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Varaždinu optuženi M. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1.KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude i na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), naloženo je optuženom M. B. podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. na ime vještačenja i troškova svjedoka u iznosu od 25.969,00 kuna i paušalnog troška iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 2.000,00 kuna u roku od petnaest dana.

2. Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženi M. B.

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženom M. B. izrekne kazna zatvora u trajanju duljem od dvije godine.

2.2. Optuženi M. B. podnio je žalbu po branitelju odvjetničkog društva U. i partneri d.o.o. u V., a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predlaže da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe zbog povrede kaznenog zakona, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred vijeće u izmijenjenom sastavu. Uz žalbu je priložena kopija presude Trgovačkog suda u Varaždinu od 13. srpnja 2016. broj P-294/2013. te presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 25. rujna 2019. broj Pž-7202/2016. te analitička bruto bilanca od 1. siječnja 2007. do 31.prosinca 2007. za Zagorje d.d. i zaključni list od 7. srpnja 2008. za Zagorje d.d.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi M. B. osobno s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Na javnu sjednicu vijeća koja je određena na zahtjev optuženika podnesen u žalbi, nije pristupio uredno izvješteni državni odvjetnik, dok su pristupili optuženi M. B. i branitelj H. K., odvjetnik u Z. te je ista održana, na temelju članka 475. stavak 4.

ZKP/08., u odsutnosti državnog odvjetnika.

6. Žalba optuženog je osnovana dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

7. S pravom optuženi M. B. navodi da je pobijanom presudom počinjeno nekoliko vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. jer je izreka presude proturječna razlozima presude, nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se u presudi navodi i izvedenog vještačenja.

7.1. U žalbi optuženik navodi da postoji proturječnost izreke i razloga presude i da su razlozi nejasni jer je optuženik u izreci proglašen krivim da je izabrao način dokapitalizacije privatnom ponudom uz isključenje prava prvenstva društva Z. d.d. na upis dionica dok se u razlozima presude navodi da nije postojala potreba za dokapitalizacijom. Žalitelj naglašava da je proglašen krivim za skuplji način dokapitalizacije dok se u obrazloženju tvrdi da nije bilo potrebe za dokapitalizaciju i da je zbog toga izreka proturječna razlozima te su time razlozi o odlučnim činjenicama nejasni. Također žalitelj smatra da je ovaj vid bitne povrede kaznenog postupka ostvaren time što je u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno da je postupao radi ostvarenja osobnog interesa dok mu se to u činjeničnom opisu ne stavlja na teret. U pravu je žalitelj kada ističe ove vidove bitne povrede jer je utvrđena žalbom konkretizirana proturječnost izreke i obrazloženja presude. Naime, prvostupanjski sud je obrazlagao da nije trebalo provesti dokapitalizaciju, a optuženik je proglašen krivim prema izreci te presude jer, je izabrana skuplja dokapitalizacija budući da je Z. banka d.d. odobrila traženi kredit društvu Z.-T. d.d. u iznosu od 52.000.000,00 kuna. Ujedno je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, radi proturječnosti izreke i razloga presude kada se obrazlaže da je bila nakana optuženika ostvarenje osobnog interesa, jer to nije inkriminirano. Pritom opravdano žalitelj upire da je time ostvarena i povreda prava obrane iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. jer prvostupanjski sud u razlozima iznosi i motive optuženika da je inkriminirane radnje poduzimao kako bi ostvario većinski paket dionica koji bi mu osigurao ostvarenje imovinsko upravljačkih prava u društvu Z. T. d.d. pri čemu bi isključivo pravo prvenstva Z. d.d. i time smanjio upravljačka prava. Dakle, prvostupanjski sud obrazlaže da nalazi utvrđenom potpuno drugu inkriminaciju koja se optuženiku ne stavlja na teret.

7.2. Također je počinjen drugi vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08. jer su izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Naime, sud je bio dužan iznijeti razloge zbog čega bi inkiminirani način dokapitalizacije bio protivan članku 252. Zakona o trgovačkim društvima kojim se navodi da je potrebno voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika jer se optuženik proglašava krivim da je 9. srpnja 2007. na Glavnoj skupštini Z.-T. d.d. donio odluku o povećanju temeljnog kapitala društva izdavanjem novih 410.000 dionica društva kao privatno izdanje koje je upisala i uplatila V. banka po cijeni od 125,00 kuna po dionici uz isključenje prava prvenstva društva Z. d.d. kao jedinog osnivača i dioničara društva Z.-T. d.d. tako da je Z. d.d. dionice platilo više nego da ih je steklo na temelju prava prvenstva, a s osnova tečajnih razlika i plaćenih kamata. Prvostupanjski sud nije naveo razloge iz kojih zaključuje da bi provođenje dokapitalizacije javnom ponudom i korištenjem prava prvenstva osnivača Z. d.d. bio očito bolji način za postizanje cilja, a posebice kada se uzme u obzir rizik koji javna ponuda nosi, a što je promjena vlasničke strukture, ukoliko osnivač ne uspije doći do adekvatne visine kapitala, pa su time izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

7.3. Također, ispravno žalitelj navodi da proturječnost između izreke i razloga prvostupanjske presude postoji i jer se optuženik proglašava krivim da je očito nesavjesno poslovao, odnosno grubo povrijedio dužnost i nije skrbio o imovinskim interesima druge osobe, a u obrazloženju i u razlozima presude se navodi da je neizravnom namjerom poduzimao inkriminirane radnje kako bi sebi osigurao većinski paket dionica društva Z.-T. d.d., čime se u obrazloženju sugerira da se radi o nekom drugom kaznenom djelu, a ne onome za koji je proglašen krivim.

7.4. Također je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se u presudi navodi i izvedenog vještačenja, jer je optuženik proglašen krivim da je za Z. d.d. nastupila ukupna šteta od 6.324.017,27 kuna, a što ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještakinje koja je navela da za trgovačko društvo Z. d.d. ni s ekonomskog aspekta vezano za umanjenje imovine i umanjenje prava na isplatu dobiti, a ni s pravnog aspekta u smanjenju upravljačkih prava, nije nastupila šteta pa je isto suprotno razlozima navedenim u prvostupanjskoj presudi.

8. Slijedom svega gore iznesenog žalba optuženog je osnovana zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka uslijed čega je žalba državnog odvjetnika, koja je bila podnesena samo zbog odluke o kazni postala bespredmetna.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud imajući na umu ovdje iznesene primjedbe ponovno provesti sve već provedene dokaze, a po potrebi i nove te će nakon brižljive i svestrane analize i ocijene tih dokaza, kao svakog za sebe, tako i njihovoj međusobnoj vezi potpuno i pravilno utvrditi činjenično stanje na koje će pravilno primijeniti kazneni zakon te donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku koju će otklanjajući bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ovim rješenjem ukazano i valjano obrazložiti. Pritom će prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja bitnih činjenica respektirati navode činjeničnog opisa inkriminacije i njezin pravni opis, koji određuju bitne elemente konkretnog kaznenog djela iz članka 246. stavak 1. i 2. KZ/11., odnosno da se optuženik u bitnom tereti da je u svojstvu uprave izabrao pogrešan način dokapitalizacije koji je doveo do znatne štete društvu o čijim je interesima bio dužan brinuti, pri čemu se optuženiku ne stavlja na teret da je time imao namjeru sebi ili drugoj osobi pribaviti imovinsku korist, a niti je upitno je li bilo potrebno provesti dokapitalizaciju.

9.1. Ujedno, prema članku 487. stavak 4. ZKP/08. drugostupanjski sud se ovdje osvrće i daje ocjenu nedostataka u utvrđenju činjeničnog stanja. Ovdje treba ponoviti, kako je to već u ranijem ukidnom rješenju od 2. listopada 2020. broj I Kž-272/2020. naglasio Vrhovni sud Republike Hrvatske, da zaključak o odlučnoj činjenici, tj. obliku krivnje optuženika, koji je bio menadžer i u skladu s tim kao Uprava vodi poslove društva na vlastitu odgovornost, mora utvrditi oslanjajući se na podatke i faktore, odnosno informacije koji su optuženiku kao menageru bili poznati u vrijeme donošenja odluke o načinu dokapitalizacije, tj. ex ante, a uzimajući u obzir i ukupne efekte takve poslovne odluke koji se ne mogu odvojeno razmatrati nego u sklopu ukupnih rezultata poslovanja pravne osobe te da nije prihvatljivo odgovornost uprave za donošenje odluke o načinu financiranja i provođenja određene poslovne operacije promatrati izdvojeno i ex post, tj. na osnovu informacija i faktora koji su postali naknadno poznati. Također se skreće pažnja prvostupanjskom sudu da uopće nije uzeo u obzir dokaze koje je optuženik predao i na koje se pozvao, a spominje ih u žalbi, prilikom obrazlaganja potrebe za neodložnim mosnim financiranjem. Pri tom treba na umu imati da određena odluka uprave o načinu financiranja i provođenja neke poslovne operacije može biti pogrešna, a da istodobno ne predstavlja i kazneno djelo. Da bi se radilo o kaznenom djelu mora se raditi o takvom očitom nerazumnom postupanju uprave koje predstavlja rizik koji je potpuno neuobičajen, gotovo kockarsko ponašanje uprave, što treba vrlo pažljivo i kritički promotriti. Dakle, prvostupanjski sud će, osim nalaza i mišljenja vještakinje koja govori o povećanju ostvarenih prihoda društva u razdoblju nakon dokapitalizacije i ostvarenom rastu dobiti iz poslovanja koje se bez dokapitalizacije prema redovnom tijeku stvari nije moglo očekivati (II Dopuna nalaza i mišljenja vještakinje, list 1089-1091), zajedno sa žalbom apostrofiranom okolnošću da je odredbom članka 53. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 107/17.) koji je stupio na snagu 1. travnja 2008. dodan dio teksta u odredbu članka 252. ZTD-a koji glasi: "Član uprave ne postupa protivno obvezi o načinu vođenja poslova društva ako pri donošenju poduzetničke odluke smije na temelju primjerenih informacija razumno pretpostaviti da djeluje za dobrobit društva.", svakako voditi računa i o tome da bi iz rezultata tijekom prvostupanjskog postupka izvedenih dokaza za sada proizlazilo da se trgovačko društvo Z. T. d.d." u inkriminiranom razdoblju suočilo s nepredvidivim povećanjem vrijednosti investicije pri čemu je istovremeno koeficijent zaduženosti društva bio granično prihvatljiv (nalaz i mišljenje vještaka Z. R. list 1116-1121 spisa) zbog čega je poslovna banka trgovačkog društva Z. T. d.d." sugerirala razmatranje ostalih izbora financiranja kako izlazak na tržište kapitala tako u dokapitalizaciju društva (dopis od 10. travnja 2007., list 160 spisa). Ovdje je ujedno potrebno spomenuti da je prvostupanjski sud u pobijanoj odluci potpuno pogrešno percipirao i protumačio podatak da je optuženik osobno dao V. depozit, jer je to bio uvjet bez kojeg V. nije htjela ući u dokapitalizaciju. Depozit je predstavljao optuženikovo osobno jamstvo za ostvarivanje dokapitalizacije koja je namijenjena društvu, što znači da je optuženik angažirao vlastita financijska sredstva kao osiguranje koje je V. tražila, a što je upravo suprotno osobnoj i financijskoj zainteresiranosti optuženika u toj operaciji, kako to neprihvatljivo i nelogično navodi prvostupanjski sud.

9.2. Također će u ponovljenom postupku sud ocijeniti vjerodostojnost iskaza A. P., B. S., V. V. i I. B. koji su podnositelji kaznene prijave u ovom predmetu i koji su istovremeno podnosili niz kaznenih prijava protiv optuženika kao i tužbe u parničnom postupku protiv trgovačkih društva Z. d.d. i Z.-T. d.d. te se u odnosu na takvo ponašanje svjedoka trebaju ocjenjivati njihovi iskazi, imajući pritom na umu ishod tih postupaka.

10. Slijedom navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić, v.r.