Poslovni broj: 6 Us I-2415/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđe Klišanin, u upravnom sporu tužitelja U. d.o.o.

V., P.D. 31, OIB: ……., zastupan po opunomoćeniku B.Z., odvjetniku u Z., Š. u.14/II, protiv tuženika Ministarstva financija

Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 19. svibnja 2022. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja A. B., odvjetnice u Z. i generalnog opunomoćenika tuženika T. G.,

objavljene 26. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/20-01/367, Urbroj: 513-04-21-2 od 28. travnja 2021. i rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471-02/20-01/335, Urbroj: 513-07-13/20-11 od 1. rujna 2020.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/20-01/367, Urbroj: 513- 04-21-2 od 28. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija - Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: UP/I-471- 02/20-01/335, Urbroj: 513-07-13/20-11 od 1. rujna 2020., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2016. u ukupnom iznosu od 957.923,91 kuna i kamate u iznosu od 211.389,58 kuna, razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2017. u ukupnom iznosu od 815.502,20 kuna i kamate u iznosu od 118.848,77 kuna i razdoblje od 01. siječnja do 31. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 341.542,57 kuna i kamate u iznosu od 26.184,43 kuna, razdoblje od 01. siječnja do 30. rujna 2019. u ukupnom iznosu od 265.058,92 kuna i kamate u iznosu od 7.569,62 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, prigovara kako pobijano rješenje ne sadrži valjano obrazloženje koje bi opravdalo njegovo donošenje budući iz njega jasno ne proizlazi na temelju kojih činjenica i podataka je prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je objekt u V.na adresi P.D. 31, V. korišten u privatne svrhe. Prigovara kako pobijano rješenje u obrazloženju ne sadrži sve elemente propisane odredbom čl. 98. st. 5. Općeg poreznog zakona. Smatra kako je porezno tijelo bilo dužno u postupku i dokazati, a primjenom članka 78. točke 1. Općeg poreznog zakona da porezni obveznik ne ispunjava zakonske pretpostavke za odbitak PDV-a i točno navesti koju to pretpostavku nije ostvario, odnosno bilo je dužno dokazati propisanu negativnu pretpostavku za priznanje prava na pretporez. Smatra nejasnim utvrđenje poreznog tijela da se radi o uslugama obavljenim u privatne svrhe. Smatra kako je ostalo nejasno, zbog kontradiktornih utvrđenja u prvostupanjskom poreznom rješenju, osporava li se vjerodostojna dokumentacija da su usluge zaista i obavljene ili je sporno jesu li iste korištene one poduzetnike svrhe. Tvrdi da ako su iste usluge korištene u ne poduzetničke svrhe, smatra kako je porezno tijelo bilo dužno u poreznom nadzoru dokazati da iste primljene usluge ni na koji način nisu u vezi s obavljanjem porezne djelatnosti podnositelja žalbe, a u cilju dokazivanja te okolnosti uopće nije proveden dokazni postupak. Ističe kako se predmetni objekt koristi jedino isključivo u svrhu obavljanja njegove gospodarske djelatnosti, i sa istom svrhom je objekt, kao i sve što je izgrađeno na predmetnoj nekretnini, građeno. Navodi kako je tužitelj u nadziranom razdoblju bio obveznik PDV-a prema odredbi čl. 6. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te je u smislu čl. 57. istog Zakona izvršio odbitak pretporeza za nadzirano razdoblje. Tvrdi kako je temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenim dana 11. svibnja 2012. s M. Pr. iz V.kupio predmetnu nekretninu kako bi na istoj izgradio objekt u kojem će se obavljati djelatnost radi kojih je društvo osnovano. Međutim, osim što je kupio teren, tužitelj je bio prisiljen o svom trošku financirati izgradnju nove trafostanice, a pritom i kupnju terena na kojemu je izgrađena, jer postojeća trafostanica nije zadovoljavala uvjete za izdavanje uporabne dozvole. Nadalje, navodi kako se pobijano rješenje temelji na navodima iz zapisnika kako je prilikom pregleda objekta ustanovljeno da se u objektu nalaze higijenske potrepštine i namirnice, nekakva odjeća i slično, te ističe kako se radi o predmetima koji su sasvim uobičajeni kada se zna da se isti prostori koriste od strane radnika koji obavljaju radove na gradnji, odnosno izvođenju, kako građevinskih radova, tako i ostalih radova koje je nužno obaviti da bi ovakav objekt poprimio svrhu zbog koje je i građen, i zbog kojeg je tražena građevinska dozvola. Tvrdi kako su u objektu zatečene namirnice koje svi redovito koristimo, odjeća koju nesporno koristi direktorica poreznog obveznika, koja ima pravo dolaziti u objekt radi provjere kako se odvijaju radovi, prisustvovati sastancima, očevidima ili obavljati druge poslove izvan ureda, zbog čega ima pravo i preodjenuti se, što nikako ne ukazuje na namjeru gradnje predmetnih objekata niti na neprimjerenu uporabu istih. Nadalje, navodi kako je u zapisniku navedeno da je gospodin M. P. izjavio da gospođa T.M. dolazi i boravi u objektu, što je neistina jer on nikada nije izjavio nešto slično. Tvrdi kako su netočni navodi da je sama gospođa M. potvrdila boravak u objektu. Navodi kako oni nikada nisu ni bili pozvani da daju svoje izjave i sudjeluju u dokaznom postupku, a da prvostupanjsko tijelo paušalno navodi da porezni obveznik neosnovano koristi pretporez, a pritom se nije potrudilo utvrditi da li navodi odgovaraju pravoj istini. Smatra kako iz navedenog proizlazi da je u ovom postupku povrijeđeno načelo materijalne istine. Navodi kako je u zapisniku navedeno da porezni obveznik ne ostvaruje prihode, ali da je sigurno da kada se objekt osposobi za rad i konačno krene obavljati djelatnost radi kojih je osnovan, bit će prihoda. Tvrdi kako iz poslovne dokumentacije nesporno proizlazi da sve primljene isporuke, usluge i računi predstavljaju materijal za gradnju, održavanje, čišćenje, montažu, postavljanje, elektroinstalaterske radove, antenske instalacije i sl., a sve navedeno je neophodno za izgradnju i početak radi bilo kojeg objekta u kojem će neko društvo obavljati određenu djelatnost. Tužbenim zahtjevom traži poništenje prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 19. svibnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi č lanka 55. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja i prijavljivanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01. siječnja 2016. do 30. rujna 2019., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: 471- 02/19-01/335, Urbroj: 513-07-1320-07 od 16. srpnja 2020.

8. Nadzorom je utvrđenom kako je tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog 11. svibnja 2012. sa M. P. iz V., stekao u vlasništvo nekretninu kat. čest. 16/1 .površine 13198 m2 i kat. čest. 16/2 površine 400 m2, koje nekretnine se nalaze unutar građevinskog područja, te je Ugovoru priložena građevinska dozvola, Klasa: Upl-361-03/05-01/479, Urbroj: 2198- 05-01-06-9 od 27. travnja 2006., koju je ishodovao prodavatelj. Iz građevinske dozvole proizlazi kako je investitoru M.P.odobrena gradnja stambenog poslovnog obiteljskog gospodarstva sa domaćinstvom - seoski turizam u V., na č.z. 16/1 k.o. V., te je utvrđeno kako je tužitelj ishodovao tri izmjene i dopune navedene građevinske dozvole.

9. Utvrđeno je kako su tužitelju tijekom 2016. ispostavljene tri Privremene situacije za izvođenje građevinsko-obrtničkih radova na OPG V., koje se odnose na radove termo izolacije centralnog objekta, vodoinstalaterske i elektroinstalaterske radove, podno grijanje, radove na okolišu. Utvrđeno je kako je tužitelj tijekom 2016. nabavljao rolete, keramičke pločice, sanitarnu opremu, stolariju, namještaj, kućanske aparate te je evidentirao ulazne račune za usluge smještaja u hotelima, ugostiteljske usluge (hranu i piće).

10. Utvrđeno je kako su tužitelju tijekom 2017. ispostavljene tri Privremene situacije za izvođenje građevinsko-obrtničkih radova na OPG V., koje se odnose na radove pripremanja podloga i postavljanje keramičkih pločica, hidroizolacije, radove na okolišu, telefonske, antenske, instalacije, protuprovalna zaštita, instalacije zaštite od udara munje. Utvrđeno je kako je tužitelj nabavljao namještaj, kuhinjske uređaje, posuđe, hranu i namirnice, stolariju, sanitarnu opremu, rasvjetna tijela, sustav za bazen, sustav video nadzora, protuprovalni alarmni sustav, te je primao usluge hortikulturnih radova, smještaja u hotelima, najma broda, ugostiteljske usluge (hrane i pića). Utvrđeno je kako je tužitelj primio račun za obavljene radove na bazenu i ugradnje mlaznica, podvodnih svjetala, nabavu kompleta za čišćenje bazena, kemikalije za prvo punjenje bazena.

11. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj tijekom 2018. primao usluge čišćenja i održavanja bazena (ispiranje filtera, kontrola kemije, ispust bazena te ispust vode iz sistema za grijanje bazena), zatim usluge uljenja unutrašnjih ploha drvenih dijelova kliznih stijena, prozora i vrata na sva tri objekta, bojanje wellness sale, montaže sata, fotografija i ukrasnih elemenata na zid, nadopuna gusterne pitkom vodom, usluge hortikulturnih radova, ugostiteljskih usluga (hrana i piće), nabavljaju je sustav za navodnjavanje, rasvjetna tijela s montažom, finsku sauna s montažom, posuđe i dr.

12. Utvrđeno je kako tužitelju u razdoblju od 1. siječnja do 30. rujna 2019. tužitelju nisu ispostavljene privremene situacije za gradnju objekata u V., a tužitelj je primio usluge izgradnje dječjeg igrališta ispred objekta.

13. Utvrđeno je kako do trenutka sastavljanja Zapisnika tužitelj nije dostavio dokaz da je predao zahtjev za ishođenje uporabne dozvole.

14. Nadalje, ovlaštene službenice poreznog tijela su dana 16. listopada 2019., uz prisustvovanje izvođača radova M. P. obišle objektu u V. na adresi P.D. 31, gdje su zatečena izgrađena i namještena tri objekta (1 veći centralni objekti i 2 manja), izgrađen bazen, te dječje igralište u izgradnji, dok okoliš nije u potpunosti uređen. Pregledom centralnog objekta utvrđeno je da je kuća u potpunosti u funkciji boravka odgovorne osobe T. M.. Utvrđeno je kako se u kuhinji, dnevnom boravku, kupaonicama i sobama nalaze osobne stvari namijenjene za kontinuirani boravak. U garderobnim ormarima zatečena je odjeće i obuća, na kuhinjskim policama začini i dodaci jelima, u ormaru za obuću razne vrste obuće, a u kupaonici stvari za osobnu higijenu (četkice i paste za zube, šamponi, preparati za njegu tijela, itd.). M. P. je u razgovoru sa ovlaštenim službenicama naveo kako gospođa T. M. (odgovorna osoba) povremeno dolazi i boravi u objektu. Također je naveo da objekti još nisu prošli tehnički pregled iz kojeg razloga nije ishodovana ni uporabna dozvola.

15. Porezno tijelo je utvrdilo kako pripremna ulaganja bez svrhe obavljanja gospodarske djelatnosti, a time i ostvarivanja prihoda, odnosno ulaganja koja su privatno motivirana, ne smatraju se ulaganjima po kojima se može odbiti pretporez.

16. Slijedom utvrđenog, porezno tijelo je osporilo odbitak pretporeza iskazan na ulaznim računima u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. rujna 2019., u skladu sa odredbom članka 58. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 131. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, obzirom da je utvrdilo kako se radi o isporukama koje nisu obavljene u poduzetničke svrhe.

17. Odredbom članka 57. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19.) propisano je da pravo na odbitak PDV-a (pretporeza) nastaje u trenutku kada nastaje obveza obračuna PDV-a koji se može odbiti. Stavkom 2. istog članka propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama članaka 58., 59., 60., 61. i 62. ovoga Zakona.

18. Odredbom članka 58. stavkom 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija. Stavkom 8. istog članka propisano je da ako se radi o nekretninama ili drugim gospodarskim dobrima koja su dio poslovne imovine poreznog obveznika i koja se koriste i za potrebe poslovanja poreznog obveznika i za njegove privatne potrebe ili za privatne potrebe njegovih zaposlenika ili općenito u druge svrhe osim za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, PDV se može odbiti samo u dijelu koji se koristi u poslovne svrhe poreznog obveznika.

19. Odredbom članka 6. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" broj: 79/13., 85/13., 160/13, 35/14., 157/14., 130/15., 115/16., 1/17, 41/17., 128/17., 106/18., 1/19.) propisano je da se gospodarskom djelatnošću u smislu Zakona, smatra svaka djelatnost proizvođača, trgovaca ili osoba koje obavljaju usluge, uključujući rudarske i poljoprivredne djelatnosti te djelatnosti slobodnih zanimanja. Gospodarskom djelatnošću smatra se i iskorištavanje materijalne ili nematerijalne imovine (najam, zakup i slično) u svrhu trajnog ostvarivanja prihoda. Pri tome nije nužna i namjera ostvarivanja dohotka odnosno dobiti.

20. Odredbom članka 131. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost propisano je da porezni obveznici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak pretporeza ako je isporuka poreznom obvezniku obavljena u svrhe njegove gospodarske djelatnosti. Stavkom 2. istog članka propisano je da gospodarska ili druga djelatnost poreznog obveznika započinje s pripremnim radnjama koje se poduzimaju radi početka obavljanja te djelatnosti. Pretporez sadržan u primljenim isporukama za početak poslovanja može se odbiti ako su ispunjeni svi ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz članka 57. stavka 2. Zakona. Ne može se ostvariti pravo na odbitak pretporeza koji je zaračunan na primljene isporuke kao što su privatno motivirana ulaganja, pripremna ulaganja i slično koje nisu primljene u svrhu obavljanja gospodarske djelatnosti poreznog obveznika.

21. Prema ocjeni ovog Suda, pravilno je porezno tijelo tužitelju osporilo odbitak pretporeza u razdoblju od 1. siječnja 2016. do 30. rujna 2019, budući je nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako se radi o isporukama koje nisu obavljene u poduzetničke svrhe, budući izgradnja i opremanje predmetnih nekretnina o strane tužitelja nije dovela do obavljanja poduzetničke djelatnosti, niti se vidi namjera obavljanja poduzetničke djelatnosti, jer tužitelj od osnivanja 2012. nije obavio niti jednu isporuku.

22. Prigovor tužitelja kako osporeno rješenje ne sadrži valjano obrazloženje koje bi opravdalo njegovo donošenje budući iz njega jasno ne proizlazi na temelju kojih činjenica i podataka prvostupanjsko tijelo utvrdilo da je objekt u V. na adresi P. D. 31, V. korišten u privatne svrhe, ovaj Sud je ocijenio neosnovanim, obzirom kako je tuženo tijelo na stranici 6. obrazloženja osporenog rješenja detaljno izložilo činjenice na temelju kojih je utvrđeno kako je ulaganje u izgradnju u Vrsima privatno motivirano, koje utvrđenje ovaj sud ocjenjuje pravilnim. Dakle, porezno tijelo je na temelju činjenica utvrđenih u provedenom nadzoru pravilno ocijenilo kako tužitelj u promatranom razdoblju nije obavljao poduzetničku djelatnost i da je spornu nekretninu koristio u privatne svrhe (što jasno proizlazi iz ulaznih računa o korištenju predmetne nekretnine od strane odgovorne osobe tužitelja), dok tužitelj na navedene okolnosti nije dokazao postojanje činjenica koje bi ukazale da je u promatranom razdoblju obavljao poduzetničku djelatnost.

23. U skladu sa navedenim, tužitelj svojim prigovorima iz tužbe nije doveo u sumnju pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja i zakonitost postupanja tuženika, niti su isti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.

24. Stoga, valjalo je na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

25. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 26. svibnja 2022.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja B. Z., odvjetniku u Z., Š. u.

14/II,

2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana

RJ:

1. Vrijednost predmeta spora je 10.000,00 kuna (čl. 25. ZSP-a)

2. Provesti postupak naplate sudske pristojbe tužbe i presude po pravomoćnosti, te žalbe ukoliko ista bude izjavljena, (čl. 22. ZSP-a)

3. Kalendar 30 dana