REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu ovog suda Željki Bajzek u parničnom predmetu tužiteljice M.M. iz Z., OIB: …, zastupana po I.S., odvjetnici iz Z. protiv tuženika E.o.d.d. iz Z., OIB…, zastupano po D.L., odvjetniku iz O.d. G. & P. d.o.o. iz Z., radi

, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana u prisutnosti

,

2022.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 13.260,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26.9.2017. do isplate, s time da je kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje H.n.b. u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati zateznu kamatu na iznos od 1.947,93 kn za razdoblje od 15.11.2016. do 27.10.2017., kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka u roku od 15 dana.

III Nalaže tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.267,40 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, kamata određena po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje H.n.b. u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica tvrdi da je dana 12.8.2016. stradala kao vozač osobnog vozila reg. oznake ZG… a za koju nesreću je odgovoran N. Z. koji je upravljao vozilom reg. oznake SK….

2. U predmetnom štetnom događaju tužiteljica je zadobila niz povreda te stoga potražuje naknadu štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje budući je trpjela fizičke bolove, strah jer joj je smanjena životna aktivnost. 3. Osim neimovinske štete, tužiteljica potražuje i imovinsku štetu budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć njega te izgubljenu zaradu.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu priznaje štetni događaj, pasivnu legitimaciju i odgovornost, spori da je liječenje okončano te da bi tužiteljica u štetnom događaju zadobila ozljedu u vidu protruzije L diska te osporava tijek kamata. Nadalje ističe da je tužiteljici s osnova izgubljene zarade isplatio 1.947,93 kn.

5. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u službenu bilješku II.P.p.p. Z., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, Zapisnik o preuzimanju vozila, fotografije vozila, medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, u izvješća o privremenoj nesposobnosti za rad, obračunske isprave za isplatu plaće, proveo medicinsko vještačenje po dr. Z.V. i dr. D.V., proveo kombinirano vještačenje po dr. D.M. i dipl.ing. H.S., saslušao liječnike vještake dr. Z.V. i dr. D.V., te dr. D.M..

6. Među strankama je nesporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika.

7. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. D.V. i dr. Z.V. proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne i lumbalne kralježnice uslijed čega je trpjela bolove, strah, došlo je do smanjenja životne aktivnosti te joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

8. Iz nalaza i mišljenja dipl.ing. H.S. proizlazi da je osobno vozilo u kojem se nalazila tužiteljica na vozačkom mjestu zadobilo naletom straga osobnim vozilom osiguranika tuženika nagli porast brzine u području od oko 35 do 39 km/h s time da je prosječno ubrzanje njenog vozila moglo dostići područje od oko 8,6 do 10,7 gravitacija.

9. Iz nalaza i mišljenja dr. D.M. proizlazi da je pri utvrđenoj dinamici odigravanja predmetne nesreće i uz utvrđenu promjenu brzine vozila došlo do trzajnog gibanja tijela tužiteljice u kojem je ona mogla zadobiti ozljedu u vidu istegnuća vrata. Prema mišljenju vještaka, njezino je tijelo tijekom sudara bilo izloženo biomehaničkim uvjetima i opterećenju čiji je intenzitet bio dostatan za nastanak ove ozljede. Iz nalaza i mišljenja nadalje proizlazi da je tužiteljica nakon inicijalne obrade bila u više navrata pregledana od strane neurologa i fizijatra zbog toga pripisivih navedenoj ozljedi obavila je preporučenu dijagnostičku obradu te je pohađala fizikalnu terapiju dok se eventualne druge tegobe ne navode. Naknadno na kontrolnom pregledu fizijatra dana 21.2.2017. bilježe se tegobe od strane donjeg dijela kralježnice (bol u križima). Dijagnostičkom obradom su prikazane degenerativne promjene slabinsko- križnog segmenta kralježnice te je postavljena dijagnoza lumbosakralnog sindroma. Prema vještaku M. radi se o bolnom sindromu koji je uzrokovan pritiskom međukralježničke ploče (intervertebralnog diska) na živce koji izlaze iz korjenova kralježničke moždine a najčešće su mu uzrok upravo degenerativne promjene. Lumbosakralni sindrom kralježnice u medicinskoj dokumentaciji po prvi put je naveden približno šest mjeseci nakon štetnog događaja i ne može se uzročno povezati sa istim, a pripisiv je degenerativnim propisima ovog segmenta kralježnice čija su pojava i napredovanje neovisni o ozljeđivanju u štetnom događaju.

10. Nalaz i mišljenje prometnog vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti dat objektivno i u skladu sa pravilima struke, a ni same stranke nisu imale primjedaba na isti.

11. Na raspravi 18.1.2022. dr. D.M. u cijelosti je ostao kod svog nalaza i mišljenja te je istaknuo da ne osporava niti dovodi u pitanje tegobe koje tužiteljica ima od strane donjeg segmenta kralježnice ali to ne može dovesti u svezu sa predmetnim štetnim događajem,a ne može dovesti u vezu sa predmetnim štetnim događajem jer nema medicinskog kontinuiteta između štetnog događaja nakon kojeg se tužiteljica žalila na tegobe od strane vratne kralježnice pa do vremena od otprilike 6 mjeseci nakon događaja kada se po prvi puta u medicinskoj dokumentaciji navode tegobe od strane donjeg dijela kralježnice. Protruzija međukralježničkog diska se najbolje vizualizira radiološkom pretragom MR i upravo takvom vrstom pretrage kod tužiteljice je dana 16.2.2017. utvrđena protruzija diska. Da li je do protruzije diska moglo doći u prometnoj nesreći vještak je naveo da se radilo o prometnoj nesreći sa značajnim biomehaničkim opterećenjem tijela tužiteljice pa je dopustio mogućnost nastanka traumatskog pomaka međukralježničkog diska u ovakvoj situaciji, međutim u konkretnom slučaju do toga nije došlo jer bi u suprotnom da je protruzija traumatske naravi bila praćena i odgovarajućom kliničkom slikom. Vještak je ponovno naveo da je od štetnog događaja do simptoma što se tiče protruzije proteklo 6 mjeseci, a kod radioloških pretraga učinjenih kod tužiteljice nakon događaja radi se o opsežnim degenerativnim promjenama donjeg segmenta kralježnice prvenstveno slabinskog a koje su nastale prije štetnog događaja i njihovo postojanje i razvoj nisu u svezi sa predmetnim štetnim događajem.

12. Dr. Z.V. je također ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja kao i kod tvrdnje da se ocjena trajnih posljedica odnosi na tegobe u sklopu cervikobrahionalnog i lumbosakralnog sindroma koje su dodatnim pretragama objektivizirane. Kako nije imao podataka o ranijem liječenju lumbosakralne kralježnice prije štetnog događaja, ocjenu je dao kao posljedicu ili uzajamno djelovanje štetnog događaja i postojećeg stanja pri čemu je uzeo u obzir dob tužiteljice i moguće degenerativne promjene ti bi se ocjena odnosila na tegobe u sklopu pogoršanja tegoba sa lumbalnom kralježnicom. Kako nema podataka o kasnijem ozljeđivanju lumbalne kralježnice, tegobe je opisao postojećem stanju i ozljedi u štetnom događaju. Nadalje je izjavio da ukoliko sud ne bi uzeo u obzir tegobe sa slabinskim dijelom kralježnice, odnosno kada bi isključili ozljedu lumbalne kralježnice, dao bi ocjenu vidova neimovinske štete po pitanju bolova, straha, tuđe pomoći i njege isto s time da bi ocjena trajnih posljedica bila oko 1%. Ozljeda lumbalnog dijela nije doprinijela vidovima štete jer je iz medicinske dokumentacije vidljivo da je tužiteljica provodila fizikalnu terapiju kroz dulji vremenski period kao i pretrage EEG pa je vještak sukladno tome dao i ocjenu ostalih vidova štete. Fizikalna terapija provodila se zbog bolova dominantne povrede vratne kralježnice i nalaz EEG-a i klinički pregled ukazuju na tegobe sa vratnom kralježnicom.

13. Dr. V.D. saslušan na raspravi 24.2.2020. je istaknuo da su uzete u obzir sve činjenice uključujući i status lokomotornog sustava odnosno prisutni degenerativni proces koji je uznapredovao kod tužiteljice kao i ozljedu koju je zadobila u štetnom događaju koja je prouzročila u vratnoj kralježnici i lumbalnoj kralježnici, a koje su rezultat degenerativnog procesa što se je uzelo u obzir pa je ocjena invalidnosti i s tog razloga manja.

14. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti dat objektivno i u skladu sa pravilima struke.

15. Vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice, dok prema nalazu i mišljenju vještaka M. zbog proteka vremena kada su se javili simptomi nije mogla zadobiti ozljedu lumbalne kralježnice.

16. Dr. V. je pojasnio da u području lumbalne kralježnice postoje degenerativne promjene što je nesporno utvrđeno medicinskom dokumentacijom te je uslijed štetnog događaja došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice što se tiče lumbalne kralježnice, a i sam dr. V.1 je istaknuo da je zbog tih degenerativnih promjena smanjena i ocjena invalidnosti tužiteljice. Dakle, točno je da tužiteljica u štetnom događaju nije zadobila ozljedu lumbalne kralježnice ali kako tužiteljica od ranije ima degenerativne promjene na tom dijelu kralježnice, štetni događaj je pogoršao u tom dijelu zdravstveno stanje tužiteljice.

17. Time je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje u tekstu: ZOO).

18. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu čl. 1100 st. 1 ZOO-a.

19. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi: fizičke bolove, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te strah. One su u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO-a kriteriji, odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

20. Tužiteljica zahtijeva naknadu za pretrpljene fizičke bolove.

21. Tužiteljica je fizičke bolove jakog intenziteta trpjela 3 dana kumulativno, srednjeg intenziteta 8 dana, slabe jačine 30 dana uključujući period fizikalne terapije.

22. Sve te okolnosti u smislu čl. 1100. st. 1. i 2 ZOO-a daju podlogu za zaključak da je zahtjev tužitelja za novčanu naknadu s tog osnova opravdan pa je stoga sud tužitelju s tog osnova dosudio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 7.500,00 kn. 23. Utvrđeno je da je tužiteljica pri štetnom događaju pretrpjela primarni strah koji je bio jakog intenziteta i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, manjeg intenziteta 15 dana a nakon toga nastavlja se kasni strah u vidu bojaznosti vezano za ishod liječenja u trajanju manjem od mjesec dana.

24. Tako utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja osnova su za dosuđenje pravične novčane naknade tužiteljici u skladu s čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, pa je s tog osnova sud tužiteljici dosudio iznos od 6.000,00 kn.

25. Zadobivene ozljede umanjile su životnu aktivnost tužiteljice u omjeru od 2 do 3% zbog tegoba u vidu cervikobrahionalnog sindroma, posttraumatske etiologije koja se očituje u bolnosti vratne kralježnice, smanjenoj pokretljivosti vrata u blažem stupnju kao i pogoršanju tegoba sa lumbalnom kralježnicom.

26. Stoga je temeljem čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a zahtjev tužitelja osnovan i sud mu je s tog osnova priznao naknadu u iznosu od 3.000,00 kn.

27. Sud je tužiteljici s osnova cjelokupne neimovinske štete priznao naknadu u iznosu od 16.500,00 kn.

28. Tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega 4 sata dnevno kroz 7 dana, potom 2 sata dnevno kroz 30 dana i to zbog održavanja osobne higijene, oblačenja, nabave životnih potrepština, odlazak na pregled i terapiju te svakodnevnih kućnih poslova.

29. Kako se radi o besplatnom pružanju tuđe pomoći i njege, sud je tužitelju s tog osnova odredio naknadu u iznosu od 1.760,00 kn ili 20,00 kn po satu.

30. Sud je tužiteljici s osnova cjelokupne neimovinske i imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege priznao naknadu u iznosu od 18.260,00 kn. Kako je tužiteljici već isplaćen iznos od 5.000,00 kn, dosuđeni iznos valjalo je umanjiti za već isplaćeni, tako da je sud tužiteljici u konačnici s osnova cjelokupne štete dosudio dodatni iznos od 13.260,00 kn, a kako je ista postavila zahtjev u iznosu od 16.760,00 kn, s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 3.500,00 kn valjalo ju je odbiti. Na dosuđeni iznos tužiteljici je priznata i zatezna kamata koja teče od dana nagodbenog prijedloga tj. od 26.9.2017.

31. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. i čl. 1103. ZOO-a, a teče od prvog dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva 26.9.2017. pa do isplate. Naime, prema čl. 12 st. 4 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Uvidom u prijedlog nagodbe (list 46 spisa) utvrđeno je da je tužiteljica podnijela tuženiku zahtjev za naknadu štete 25.9.2017. i tada u skladu s čl. 12 st. 4 ZOOP-a ima pravo potraživati zakonske zatezne kamate istekom tog dana, pa je sud tužiteljici i dosudio zakonske zatezne kamate od 26.9.2017. do isplate.

32. Tužiteljica je postavila zahtjev za izgubljenom zaradom koji iznos je tuženik platio, pa je sud tužiteljici priznao kamatu na isplaćeni iznos od 1.947,93 kn za razdoblje od 15.11.2016. tj. od posljednjeg dospjelog iznosa pa do plaćanja 27.10.2018. s time da je kamata određena temeljem članka 29 ZOO-a.

33. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14, 70/19 - dalje u tekstu: ZPP). Sud je tužiteljici priznao trošak zastupanja po punomoćniku što zajedno sa 25% PDV-a iznosi 14.375,00 kn (sastav tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu 25.4.2015. 50 bodova, sastav podneska 25.4.2018. 100 bodova, zastupanje na ročištu 26.3.2019. 100 bodova, sastav podneska 14.2.2020. 100 bodova, zastupanje na ročištu 24.2.2020. 100 bodova, sastav podneska 9.3.2020. 100 bodova, zastupanje na ročištu 6.7.2020. 25 bodova, zastupanje na ročištu 30.9.2020. 100 bodova, sastav podneska 31.5.2021. 100 bodova, zastupanje na ročištu 9.6.2021. 25 bodova, zastupanje na ročištu 9.9.2021. 25 bodova, zastupanje na ročištu 22.11.2021. 25 bodova, zastupanje na ročištu 18.1.2022. 100 bodova, zastupanje na ročištu 14.4.2022. 100 bodova), a visina je određena u skladu sa tbr. 7., 8. i 9. važeće odvjetničke tarife kao i trošak medicinskog vještačenja i pristupa vještaka na ročište u ukupnom iznosu 2.825,00 kn, sudsku pristojbu na tužbu 601,00 kn, na presudu 259,00 kn (518:2). Dakle sud je tužiteljici priznao trošak u iznosu od 18.060,00 kn. Tužiteljica je uspjela sa 100% u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, a u odnosu na visinu sa 79%. Tuženik je uspio sa 21%, pa kada se prebiju uspjesi stranaka u odnosu na visinu, tužiteljica je uspjela sa 58% svog zahtjeva kojem postotku se dodaje uspjeh u odnosu na osnovu što iznosi 158:2, ista je uspjela sa 79% svog zahtjeva i u tom omjeru priznat joj je i trošak koji iznosi 14.267,40 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29 ZOO i 30 OZ-a.

U Sesvetama, 26. svibnja 2022.

S U D A C:

Željka Bajzek,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se uložiti žalba u roku od 15 dana računajući od dana dostave iste. Žalba se predaje ovom sudu pismenim podneskom u dovoljnom broju primjeraka za sud, suprotnu stranku i drugostupanjski sud, a o istoj odlučuje županijski sud.

DN-a:

1. Odvj. I.S. –uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Odvj. društvo G.& p. d.o.o.