REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 769/20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja A. K., OIB:… … … . , iz S., V. 6, zastupanog po pun.

L. A., odvj. u S. protiv tuženika C. O. d.d.

Z., OIB: ….., V. J. 33, zastupanog po pun. R.

G., dipl. pravnici kod tuženika, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. travnja 2022. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 26. svibnja 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 59.174,04 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 13. studenog 2013. g. do isplate i to po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta uvećano za 5% poena.''.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 16. lipnja 2016. g., koja je evidentirana pod poslovnim brojem P 3259/16, u kojoj je naveo da je njegovo vozilo marke M. B., registarske oznake S. …-V., kojim je upravljao M.

Š., dana 12. studenog 2013. g. oštećeno u prometnoj nezgodi. Kako je vozilo bilo osigurano kasko policom osiguranja kod tuženika da se tužitelj obratio tuženiku u mirnom postupku radi naplate ukupne materijalne štete ali je tuženik odbio isplatu, po mišljenju tužitelja neosnovano. Stoga je predloženo donošenje presude kojom će se tuženik obvezati na isplatu ukupnog iznosa od 59.174,04 kn s pripadajućim kamatama. U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio svoju pasivnu legitimaciju temeljem kasko police broj ….., ali je osporen osnov i visina štete u cijelosti. Tužitelj da u tužbi nije naveo da se povodom istog štetnog događaja od 12. studenog 2013. g. pred istim sudom već vodila parnica u predmetu pod brojem Pi 665/14 koja je okončana presumiranim povlačenjem tužbe. U toj parnici, osim što je osporen osnov potraživanja radi iznimno spornih okolnosti nastanka štetnog događaja, bio je istaknut i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja M. Š., a s obzirom da on nije vlasnik vozila registarske oznake S. …-V.. Nadalje, da je točno da se M. Š., a ne tužitelj, obratio tuženiku u mirnom postupku radi naplate po prijavljenoj materijalnoj šteti iz ovog štetnog događaja. Iako tužitelj ima zaključenu policu kasko osiguranja s tuženikom, osporen je osnov potraživanja tužitelja jer je obradom predmeta u mirnom postupku utvrđeno da se prometna nezgoda nije mogla dogoditi na način kako je to opisao tužitelj. Osporena je i visina zahtjeva jer se, po mišljenju tuženika, radi o totalnoj šteti na vozilu u kojem je slučaju popravak ekonomski neisplativ. U priloženoj ponudi auto kuće M. B. da se samo taksativno navode dijelovi vozila i njihova cijena kao da se radi o vozilu najnovijeg godišta, a ne vozilu iz 2005. g. Osporen je i tijek zateznih kamata, koje, po mišljenju tuženika, mogu teći isključivo od dana presuđenja s obzirom da je riječ o materijalnoj nenovčanoj šteti.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom ponude broj …., dopisa tuženika od 26. studenog 2013. g. (2 dopisa), ponuda u nadmetanju od 16. prosinca 2016. g., zapisnika o očevidu od 12. studenog 2013. g. sa situacijskim planom, službene zabilješke MUP-a, Policijske uprave S.-dalmatinske, P. postaje

T. od 27. studenog 2013. g., Uvjeta za osiguranje od automobilskog kaska u primjeni od 19. travnja 2010. g., police osiguranja automobilskog kaska broj: 004290089670 od 23. studenog 2012. g., rješenja ovog suda broj Pi 665/14 od 15. srpnja 2015. g., nalaza i mišljenja I. F., inače stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, procjenu motora, motornih vozila i strojeva od 4. prosinca 2013. g. kojeg je privatno angažirao tuženik, tužbe s pripadajućom punomoći iz predmeta ovog suda Pi …, procjene i obračuna totalne štete za broj štete AK … od 25.

studenog 2013. g. i dokumentacije iz štete 29 AK … dostavljene u spis uz podnesak tuženika od 2. svibnja 2017. g. Sud je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka M. Š. te je izveden dokaz vještačenjem po vještaku prometno-

tehničke struke N. K. koji je izradio pisani nalaz i mišljenje od 14. studenog 2017. g.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod brojem P …

od 29. prosinca 2017. g. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Odlučujući o žalbi tužitelja drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-… od 28. siječnja 2020. g. ukinuo presudu i predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi poslovni broj P ...

U nastavku postupka sud je pregledao već izvedene dokaze te je proveden dokaz usmenom dopunom nalaza i mišljenja vještaka N. K. na ročištu od 11. travnja 2022. g.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu imovinske štete do koje je došlo na vozilu u vlasništvu tužitelja, kojim je upravljao vozač M. Š. i koje je bilo osigurano kasko policom osiguranja kod tuženika. Ova šteta je posljedica prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo samo vozilo u vlasništvu tužitelja i koja se dogodila u mjestu S. na kolniku državne ceste D 126, dionica 1, na Č. i to 12. studenog 2013. g. Iz provedenog postupka proizlazi da je, prema tvrdnji tužitelja, do nezgode došlo na način da je vozač njegovog vozila, zbog iznenadnog nailaska vozila iz suprotnog smjera, bio prisiljen naglo skrenuti udesno radi čega je sletio s ceste, udario u suhozid i naletio na kamenje te tako oštetio tužiteljevo vozilo.

Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju te naveo da su okolnosti nastanka ove nezgode u tolikoj mjeri sporne da je tuženik u mirnom postupku predmet povjerio na procjenu inače ovlaštenom sudskom vještaku I. F., koji je u svom mišljenju naveo da se prometna nezgoda nije mogla dogoditi na opisani način niti na mjestu navedenom u zapisniku o očevidu radnika policije.

S obzirom da je tužitelj imao zaključenu policu osiguranja automobilskog kaska i to tzv. puni kasko te da je u polici navedeno da se osiguranje sklapa prema Uvjetima za osiguranje automobilskog kaska, bilo je potrebno primijeniti odredbu čl. 4. Uvjeta za osiguranje automobilskog kaska koji su kod tuženika u primjeni od 19. travnja 2010. g. (dalje: Uvjeti), koja govori o rizicima pokrivenim punim kasko osiguranjem i prema kojoj su takvim osiguranjem pokriveni svi rizici koji mogu prouzročiti oštećenje, uništenje ili nestanak predmeta osiguranja, a koji rizici nisu zakonom, ugovorom ili tim Uvjetima isključeni iz osiguranja. U odredbi čl. 8. Uvjeta taksativno je navedeno u kojim slučajevima tuženik ne naknađuje štetu, odnosno radi se o slučajevima u kojima je obveza tuženika isključena. Između ostalog, riječ je i o slučaju kad je šteta nastala pronevjerom, prijevarom ili utajom od strane osobe kojoj je vozilo dano u najam ili na korištenje ako se drugačije ne ugovori (točka 14.).

Prema odredbi čl. 238. st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, dalje KZ) tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi osigurninu uništi, ošteti ili sakrije stvar koja je osigurana protiv uništenja, oštećenja, gubitka ili krađe, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine.

Stoga je u postupku bilo potrebno ocijeniti kako je došlo do nastanka ove prometne nezgode.

U ukinutoj presudi ovog suda broj P .. od 29. prosinca 2017. g. sud je obrazložio odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva na način koji je drugostupanjski sud izvrgnuo kritici odlučujući o žalbi tužitelja te je u rješenju drugostupanjskog suda broj Gž-… od 28. siječnja 2020. g. navedeno da sud prvog stupnja nije dao jasne razloge za odbijanje dokaznog prijedloga tužitelja da se vještaka dodatno usmeno sasluša, što je u nastavku postupka nakon ukidnog rješenja provedeno.

Prvo je na ovom mjestu potrebno ponoviti obrazloženje suda iz ranije ukinute presude, te dodati utvrđenja do kojih je sud došao provodeći dokaz usmenim saslušanjem vještaka K.:

Sud je izveo dokaz saslušanjem jedinog sudionika prometne nezgode M.

Š., saslušanjem tužitelja te vještačenjem po vještaku prometno-tehničke struke

N. K., koji je izradio pisani nalaz i mišljenje.

Iz iskaza svjedoka Š. proizlazi da je svjedok upravljao vozilom kojeg mu je tužitelj posudio. Prije preuzimanja vozila da se nije interesirao je li vozilo tehnički pregledano niti o tome razgovarao s tužiteljem, koji je inače pomorac i često odsutan. Kritične večeri da se kretao iz pravca S. prema T., da je već bila noć, da mu je

iz suprotnog smjera naletjelo vozilo i ušlo u njegovu traku radi čega je morao skrenuti naglo udesno te je sletio s ceste, a sve kako bi izbjegao frontalni sudar. Nakon slijetanja da je udario u suhozid i naletio na kamenje. Potvrdio je da su točni navodi iz službene bilješke radnika policije od 27. studenog 2013. g. o tome da se neposredno nakon nezgode nije mogao sjetiti ni marke ni boje ni registarske oznake automobila koji je prešao na njegovu stranu ceste ali je naveo da je to normalno jer se sve dogodilo u jednoj sekundi i jer je bio u šoku.

Tužitelj je u svom iskazu potvrdio da je svjedoku Š. posudio automobil, da se s njim čuo nakon nezgode u večernjim satima i tako bio upoznat kako je došlo do nezgode: svjedok mu je naveo da nije mogao izbjeći izlijetanje s kolnika na kamenjar jer mu je ususret iznenada došao neki automobil. Na lice mjesta da je otišao sutradan i zatekao automobil koji nije bio u voznom stanju koji je s donje strane bio poprilično oštećen. Pozvan komentirati navode iz službene bilješke radnika Policijske postaje T. od 27. studenog 2013. g. o tome da je automobil bio kasko osiguran te da je osiguranje vrijedilo još svega nekoliko dana, pa da se radi o namjernom izazivanju prometne nesreće, kratko je naveo da je bio na policiji nakon nezgode i pristao na testiranje poligrafom koje je prošao te je dodao da namještanja nesreće nije bilo. Angažirani vještak prometno-tehničke struke N. K. u svom je pisanom nalazu i mišljenju, prije svega, opisao mjesto događaja: kolnik državne ceste D-126 širine 5 m, makadamsko proširenje s istočne strane kolnika u smjeru kretanja ceste prema T. iza kojeg je betonski ogradni zid visine 1,5 m te uz istočni rub kolnika kameno-zemljani neravan teren obrastao niskim raslinjem. Što se tiče opreme ceste naveo je da su uz istočni rub kolnika postavljeni prometni znakovi: opasnost-djeca na cesti i ograničenja brzine na 50 km/h. Nadalje, naveo je da se osobno vozilo u vlasništvu tužitelja nakon nezgode zateklo gotovo paralelno postavljeno s uzdužnom osi kolnika i to izvan istočnog ruba kolnika na način da je lijevi dio vozila (odnosno lijevi kotači) bio položen na istočnom prometnom traku oko 0,4 m.

Nadalje, s obzirom na opisano mjesto gdje je vozilo pronađeno, s obzirom na oštećenja na donjem postroju tog vozila i njegovom prednjem dijelu te uzevši u obzir konfiguraciju kamenog suhozida istočnog ruba kolnika vještak je zaključio da je vozilo Mercedes kolničku površinu napustilo u kontroliranim uvjetima pri brzini kretanja prilikom napuštanja istočnog dijela kolnika ne većom od 20 km/h. Objasnio je da na to posebno upućuju oštećenja donjeg ruba prednjeg branika, a s obzirom na kamene gromade koje su se nalazile izvan istočnog ruba kolnika. Na tu činjenicu da ukazuje i okolnost što se niti jedan od zračnih jastuka unutar vozila nije aktivirao, pa je time potvrđen zaključak da se vozilo na kamene gromade izvan istočnog ruba popelo brzinom ne većom od 20 km/h. U dijelu nalaza i mišljenja u kojem objašnjava način nastanka nezgode vještak je izrazio mišljenje da se u ovakvim situacijama, koje je opisao vozač Šonjić u svom iskazu, kada dolazi do prelaska nepoznatog vozila na suprotni prometni trak, dolazi do instinktivnih reakcija kod svakog vozača uz instinktivan otklon volana u smjeru suprotnom od smjera nailaska nepoznatog vozila, što bi u konkretnom slučaju uzrokovalo izlijetanje predmetnog vozila pod kutom od najmanje 30° u odnosu na uzdužnu os kolnika. Radi se o posljedici instinktivne reakcije vozača vozila čija je putanja kretanja ugrožena i ulasku u incidentu situaciju.

Dakle, da je vozaču vozila u vlasništvu tužitelja zaista zasmetalo nepoznato vozilo iz suprotnog smjera, ulazni kut vozila M. u kameni suhozid izvan istočnog ruba kolnika bio bi takav da bi prednjim dijelom vozilo ušlo pod kutom od minimalno 30° i sasvim sigurno brzinom bitno većom od brzine koju je imalo ovo vozilo u trenutku izlijetanja izvan ruba kolnika. Ponovio je da gotovo potpuno paralelni položaj uzdužne osi vozila prema istočnom rubu kolnika u trenutku smirivanja, nedostatak bitnih oštećenja donjeg ruba prednjeg branika, nedostatak oštećenja na prednjem dijelu vozila, koja bi zasigurno nastala zbog podizanja kamenih gromada da je vozilo ušlo pod kutom od oko 30° u kameni suhozid, te konačno, neaktiviranje zračnih jastuka ukazuje na činjenicu da je vozilo izašlo izvan ruba kolnika u kontroliranim uvjetima pri brzini od oko 20 km/h što ne odgovara opisanoj dinamici nastanka nezgode od strane vozača M. Š.. U zaključku je vještak objasnio da bi, da je vozač osobnog vozila

M. bio doveden u opisanu opasnost prije mjesta izlijetanja, došlo do bitno većih oštećenja na vozilu te bi vozilo bilo u sasvim drugačijem konačnom položaju u odnosu na zabilježeni konačni položaj jer bi se zarotiralo u smjeru kazaljke na satu zbog sasvim drugačijeg ulaznog kuta sudara i naleta na kameni suhozid.

U odnosu na izneseni nalaz i mišljenje pun. tužitelja je na ročištu od 14. prosinca 2017. g. prigovorio zaključcima vještaka navodeći da takva utvrđenja i navodi nisu utemeljeni ni na jednoj znanstvenoj metodi i da zaključci vještaka nisu provjerljivi jer su kod svake osobe u slučaju iznenadne opasnosti reakcije drugačije, radi čega je predloženo pozivanje vještaka i saslušanje na okolnosti odakle mu spoznaja o reakciji kakva je trebala biti odnosno da li se radi o znanstvenim ili empirijskim spoznajama.

U odnosu na primjedbe tužitelja s ročišta od 14. prosinca 2017. g., sud je smatrao da se radi o paušalnim primjedbama jer je vještak na osnovu opisane iznenadne situacije iznio svoje mišljenje o tome kakva bi bila reakcija prosječnog vozača s prosječnim sposobnostima te je zaključio da je način nastanka ove nezgode bio u strogo kontroliranim uvjetima pri odabranoj brzini vožnje od 20 km/h i tako u cijelosti osporio mehanizam nastanka prometne nezgode kako je to sudu i policajcima na licu mjesta tvrdio vozač M. Š.. Radi toga je ocijenjeno da nije bilo uvjeta za provođenje dokaza iz odredbe čl. 261. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) prema kojoj se ponovnim saslušanjem vještaka otklanjaju proturječnosti ili nedostaci u mišljenju vještaka ili u slučaju kad se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, što se u konkretnom slučaju nije dogodilo.

Radi ocjene drugostupanjskog suda da je prijedlog tužitelja odbijen bez navođenja jasnih razloga te radi toga što je sud, prema odredbi čl. 377. st. 2. ZPP-a, dužan izvesti sve parnične radnje i raspraviti sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju, sud je na ročištu od 11. travnja 2022. g. proveo dokaz saslušanjem vještaka N. K. koji je u svojoj usmenoj dopuni nalaza i mišljenja, očitujući se na primjedbe tužitelja, naveo i objasnio da je nalaz i mišljenje izradio na temelju dostupnih podataka u spisu i to konačnog položaja vozila M. nakon izlijetanja koji pokazuje pravac kretanja tog vozila neposredno nakon izlijetanja i prije konačnog položaja, iskaza vozača osobnog vozila M. koji je naglasio da mu je u zavoju na njegov prometni trak izašlo nepoznato vozilo zbog čega je naglo reagirao otklonom volana u desno što ga je odvelo izvan istočnog ruba kolničke površine gdje je i zatečen po dolasku policije. Ponovio je da na vozilu nisu ''ispucani'' odnosno aktivirani zračni jastuci što ukazuje na činjenicu da je brzina naleta bila vrlo kontrolirana i ispod brzine od oko 20 km/h. Ponovio je i da nije uočeno nikakvih tragova kamenja na gornjem dijelu prednjeg dijela osobnog vozila što ukazuje na činjenicu da je brzina naleta bila mala, da neposredno prije izlijetanja na kolniku nisu zabilježeni tragovi zanošenja te da je vozilo pronađeno sa svojim lijevim dijelom paralelno s uzdužnom osi kolnika i s lijevim kotačima položeno oko 0,4 m na istočnom prometnom traku.

Vještak je ponovio zaključak da bi osobno vozilo M., u slučaju da je vozač

M. naglo reagirao udesno otklonom volana, imalo putanju izlijetanja udesno pod kutom od oko 30º na uzdužnu os kolnika te bi u tom slučaju prednji dio vozila udario u suhozid visine od oko 1,5 m, a težište vozila, zbog položaja stražnjeg kotača na istočnom prometnom traku i naglog skretanja udesno, radilo bi otklon u pravcu kretanja pa bi na kolniku ostali tragovi zanošenja i konačni položaj vozila bio bi potpuno drugačiji od zabilježenog policijskom očevidom. Izneseno mišljenje da predstavlja osnove kinematike kretanja tijela obzirom na prikazani sudarni pravac i na iskaz vozača M. o nalogom skretanju udesno.

Pun. tužitelja zanimalo je da li bi nalaz vještaka bio isti da je vozač M. prije naglog skretanja volanom udesno smanjio brzinu kretanja pa je vještak odgovorio da je za reakciju intenzivnim kočenjem potreban vremenski interval od najmanje 1 sekunde koji obuhvaća vrijeme reakcije, vrijeme odziva kočionog sustava i vrijeme uspostave punog usporenja. Kako je vozač kazao da je naglo reagirao otklonom volana udesno i kako nigdje nije spominjao intenzivno kočenje, a niti su na kolniku pronađeni bilo kakvi tragovi o tome, da nije uzeo u obzir bilo kakvo smanjenje brzine prije izlijetanja vozila, već je nalaz utemeljio na činjenici da je vozilo izašlo izvan kolnika paralelno s osi kolnika, a ne pod kutom, i bez ikakvog kočenja. Da je vozilo M. smanjilo brzinu

''prikočivanjem'' da bi mu za to bio potreban bitno duži vremenski interval te i u tom slučaju kut izlaska s kolnika ne bi odgovarao opisanoj dinamici nastanka nesreće.

Nakon provođenja dokaza na koji je ukazao viši sud, ovaj sud je ocijenio da je riječ o slučaju kad je šteta nastala prijevarom u osiguranju odnosno zloupotrebom od strane osobe kojoj je vozilo dano u najam ili na korištenje (čl. 8. t. 14. Uvjeta) odnosno da je šteta nastala postupanjem koje ima obilježja kaznenog djela zlouporabe osiguranja iz odredbe čl. 238. st. 1. KZ-a, pa da se radi o slučaju koji, temeljem samog Zakona (KZ- a), predstavlja rizik koji nije pokriven punim kasko osiguranjem, pa je tužbeni zahtjev bilo je potrebno odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude pod točkom I. U odnosu na uputu drugostupanjskog suda da, ukoliko provedenim vještačenjem ne bude potvrđena dinamika događaja opisana po svjedoku vozaču, ta ocjena nije sama po sebi dovoljan osnov za zaključak da je šteta nastala prijevarom, kraj činjenice da kasko osiguranje pokriva i štetu nastalu krivnjom vozača (osim u slučajevima predviđenim Uvjetima kao što su alkohol, narkotici, pa i prijevara), pa da je potrebno utvrditi i dokazati da je šteta učinjena namjerno u svrhu ostvarivanja nepripadne koristi i o tome dati razloge.

Okolnost da je u postupku bez sumnje utvrđeno da je vozilo izišlo s kolnika brzinom manjom od 20 km/h na način da je bez kočenja i nalijetanja na suhozid ostalo u poziciji koja je paralelna s osi kolnika ukazuje ovom sudu da nije bilo nikakvog izlijetanja uslijed prelaženja nepoznatog vozila iz suprotnog smjera na suprotni kolnički trak nego da je vozač vozila M. s izravnom namjerom doveo vozilo u poziciju koja bi se mogla dovesti u vezu s iznenadnim izlijetanjem s kolnika da bi vlasnik vozila ostvario korist naplatom osiguranja koja mu ne pripada, odnosno u dogovoru s vlasnikom. Sud je uzeo u obzir i da se o istoj prometnoj nezgodi vodila parnica ali po tužbi vozača vozila, koji je očito, smatrao mogućim izvršiti naplatu iz osiguranja u svoje ime i za svoj račun, te da je taj postupak okončan donošenjem rješenja o presumiranom povlačenju tužbe, što potvrđuje zaključak suda o dogovoru između tužitelja i svjedoka M.

Š..

Odluka o troškovima postupka nije donesena jer je tuženik, kojem temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, pripada trošak postupka, popisao samo trošak pristojbe odgovora na tužbu, a obveza plaćanja te pristojbe nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, što znači da tuženiku ne pripada ovaj trošak jer nije ni nastao. U Splitu, 26. svibnja 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).