REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž Us 119/2020-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović- Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. B. zbog kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 7. rujna 2020. broj K Us 6/2019, u sjednici održanoj 26. svibnja 2022. kojoj su u javnom dijelu nazočili opt. L. B. i njegov branitelj, odvjetnik M. Š.,
p r e s u d i o j e:
Žalba optuženog L. B. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. L. B. zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci u koju mu je, sukladno čl. 54. KZ/11, uračunato vrijeme lišenje slobode od 22. ožujka do 23. ožujka 2018.
2. Temeljem čl. 71. KZ/11, optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane potpunog obavljanja dužnosti policijskog službenika u trajanju od deset godina, računajući od izvršnosti sudske odluke.
3. Ujedno je od optuženika oduzeta imovinska korist stečena kaznenim djelom u iznosu od 500,00 kn koji je dužan uplatiti u državni proračun u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, sukladno čl. 77. st. 1. KZ/11 u vezi čl. 560. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08).
4. Optuženik je obavezan na snašanje troškova kaznenog postupka temeljem čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 u paušalnom iznosu od 4.000,00 kn, dok će o ostalim troškovima biti doneseno posebno rješenje.
I Kž Us 119/2020-6
5. Istovremeno, temeljem čl. 452. toč. 3. ZKP/08, odbijena je optužba protiv opt. R. B. da bi počinio kazneno djelo iz čl. 291. st. 1. KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci prvostupanjske presude, a troškovi kaznenog postupka su u tom dijelu pali na teret proračuna, sukladno čl. 149. st. 1. ZKP/08.
6. Protiv osuđujućeg dijela prvostupanjske presude žali se opt. L. B., dok u odnosu na odbijajući dio nema žalbe. Zbog toga, neovisno o tome što je opt. R. B., prema podacima OIB sustava evidentiranih u e-spisu, preminuo dana 24. svibnja 2021., nije bilo osnova za donošenje rješenja o obustavi kaznenog postupka u smislu čl. 199. ZKP/08, budući da je postupak protiv njega već pravomoćno okončan.
6.1. Opt. L. B. se žali po svom branitelju M. Š., odvjetniku iz R., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o kazni i sigurnosnoj mjeri, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se ta presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe ili mu se izrekne blaža vrsta sankcije. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.
6.2. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nazočio je opt. L. B. uz branitelja M. Š. koji je izložio bitne dijelove žalbe. Uredno pozvani zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske nije pristupio pa je sjednica održana u njegovoj odsutnosti, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08.
9. Žalba optuženika nije osnovana.
10. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje žalitelj sugerira preocjenu izvedenih dokaza. Smatra da iskaz svjedoka A. M. nije dovoljno precizan i uvjerljiv jer činjenice o kojima iskazuje (boja i unutarnji izgled policijskog vozila) su općepoznate, a fizički izgled policajaca, za koje tvrdi da su ga zaustavili i kaznili, ne odgovara opisu optuženika. Budući da svjedok ne prepoznaje tj. otklanja mogućnost da bi optuženik bio osoba koja mu je kritične prilike naplatila novčanu kaznu zbog prebrze vožnje, to se samo na kontrolnim dokazima o položaju policijskog vozila u vrijeme događaja ne može zasnovati osuđujuća presuda.
10.1. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske
, kao sud drugog stupnja, nalazi da e prvostupanjski sud, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je opt. L. B. naplatio vozaču A. M. novčanu kaznu od 500,00 kn za što mu nije izdao potvrdu niti je u službenoj dokumentaciji evidentirao naplaćeni iznos, već ga je zadržao za sebe.
10.2. Činjenica da svjedok A. M. nije prepoznao optuženika ne dovodi u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o identitetu počinitelja.
I Kž Us 119/2020-6
10.3. Prije svega, optuženik je, bez jasnih i opravdanih razloga, odbio sudjelovati u dokaznoj radnji prepoznavanja te je tako, u ranoj fazi postupka, otežao dokazivanje. Okolnost da svjedok na raspravi tj. protekom više od dvije godine od događaja, ne prepoznaje optuženika, uopće nije značajna jer dulji protek vremena te činjenica da su optuženici tada bili u civilnoj, a ne službenoj odjeći kao kritične prilike, bitno umanjuje sposobnost raspoznavanja osobe koju svjedok u međuvremenu nije susretao. Stoga žalba ovoj činjenici daje pretjerani značaj.
10.4. S druge strane, točna pozicija optuženika u vrijeme naplate kazne pravilno je utvrđena na lokaciji DC 8-Grmani tj. na mjestu koje opisuje i svjedok. Naime, policijski kombi Volkswagen Caravelle reg oznake ..., kojeg je prema podacima nadzorne knjižice koristio optuženik, nalazio se u kritično vrijeme upravo na navedenoj lokaciji. To je utvrđeno analizom AVL zapisa o povijesti kretanja TETRA resursa na dan 24. studeni 2017. Satelitskim praćenjem službenog policijskog vozila utvrđeno je da se isto u periodu od 9,51 do 12,17 sati nalazilo oko 3.300 metara od benzinske postaje L.-J. u pravcu R., što odgovara vremenu kada je svjedok A. M. prolazio vozilom tim dijelom ceste. Na toj se lokaciji, međutim, nalazi autobusna stanica s ugibalištem, baš kao je opisao i svjedok.
10.5. Dakle, u situaciji kada je položaj policijskog vozila, kojeg je nesporno koristio optuženik, sa sigurnošću utvrđen, a optuženik u obrani ne tvrdi da se udaljavao niti da je trećoj osobi prepustio obavljanje kontrole cestovnog prometa, tada nikakve dvojbe nema da se optuženik, zajedno sa službenim vozilom, nalazio na istoj poziciji i to onoj na kojoj je vozač novčano kažnjen zbog prebrze vožnje.
10.6. S obzirom da svjedok A. M. inače ne poznaje optuženika niti je obrana učinila vjerojatnim njegov motiv za lažno terećenje, prvostupanjski sud mu osnovano vjeruje da je, na licu mjesta, optuženiku platio novčanu kaznu u iznosu od 500,00 kn, za što nije primio potvrdu. Razlozi zbog kojih svjedok nije inzistirao na izdavanju potvrde uopće nisu odlučni za kaznenu odgovornost optuženika. Budući da optuženik, nesporno, nije evidentirao primljeni iznos niti u službenim dokumentima, jedini logičan zaključak utemeljen na životnom iskustvu je da je novac zadržao za sebe i tako stekao nepripadnu imovinsku korist. Puko poricanje kaznenog djela uz tvrdnju optuženika da se ne sjeća događaja sigurno ne može obezvrijediti naprijed navedene dokaze.
11. Uvodno istaknuti žalbeni osnov nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u žalbi nije obrazložen niti se navodi koje bi dokaze, po shvaćanju žalitelja, još trebalo provesti.
12. Slijedom toga, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik, postupivši na navedeni način, iskoristio svoj službeni položaj policijskog djelatnika zaduženog za poslove nadzora cestovnog prometa s ciljem pribavljanja osobne imovinske koristi te je time ostvario, kako objektivne, tako i subjektivne, elemente bića kaznenog djela iz čl. 291. st. 1. KZ/11 za koje je osnovano proglašen krivim.
13. Nije osnovana žalba niti zbog odluke o kazni i izrečenoj sigurnosnoj mjeri.
I Kž Us 119/2020-6
13.1. Olakotne okolnosti istaknute u žalbi optuženika već su pravilno utvrđene i dostatno cijenjene od strane suda prvog stupnja. Neosuđivanost optuženika ovdje nema naročiti značaj jer se radi o policijskom službeniku kod kojeg je neporočnost sama po sebi razumljiva. S druge strane, obavljanje njegovog posla podrazumijeva savjesnu borbu protiv kriminala s ciljem zaštite građana, a ne obrnuto. Stoga je činjenjem kaznenih djela od strane policijskog službenika nanesena velika šteta ugledu tog, inače, časnog poziva te je narušeno povjerenje građana u rad tijela zaduženih za otkrivanje i spriječavanje kaznenih djela. Ova otegotna okolnost, sve da se i radi o izoliranom ekcesu kako tvrdi žalba, opravdava izricanje zatvorske kazne jer se zamjenom te kazne radom za opće dobro ili uvjetnom osudom ne bi postigla svrha kažnjavanja.
13.2. Zbog izloženog, i ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da izricanju blaže kazne nema mjesta te da će se samo i upravo kaznom zatvora od šest mjeseci izraziti odgovarajući prijekor društva te utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost vlastitog ponašanja i ujedno upozoriti drugi policijski djelatnici da se klone sličnih nedjela.
13.3. Sigurnosna mjera zabrane obavljanja dužnosti policijskog službenika iz čl. 71. KZ/11 također je nužna i opravdana kako bi se izbjegla stanja koja u budućnosti mogu poticajno djelovati na ponavljanje kaznenog djela. Na tom tragu je i činjenica da je optuženiku u disciplinskom postupku pravomoćno izrečena mjera prestanka državne službe. Iako je prvostupanjski sud tu mjeru izrekao u maksimalnom zakonskom trajanju od 10 godina, ovaj žalbeni sud ne vidi opravdanja za skraćenje tog roka niti se žalbom iznose bilo kakvi razlozi kojima bi se osnovanost i trajanje ove mjere doveli u sumnju.
14. Kako time navodi žalbe optuženika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08, odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ranko Marijan, v.r.
