REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 64 Povrv-5930/19-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja H. p. c. – S. p. g. d.o.o., Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika F. B. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik u Z., radi isplate, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj 25. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja te tuženika osobno uz punomoćnika tuženika, dana 26. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. K. iz Z. posl.br. Ovrv-… od 29. srpnja 2019. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku F. B. isplatiti tužitelju H. p. c. – S. p. g. d.o.o. iznos od 1.855,15 kn sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:

- na iznos od 168,65 kn od 25. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. studenoga 2018. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 168,65 kn od 25. lipnja 2019. do isplate i

- na iznos od 168,65 kn od 25. srpnja 2019. do isplate, sve po stopi po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. K. iz Z. posl.br. Ovrv-… od 29. srpnja 2019. i to u dijelu kojim je naloženo tuženiku F. B. isplatiti tužitelju Hrvatski H. p. c. – S. p. g. d.o.o. iznos od 742,06 kuna sa zatraženim kamatama te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao djelomično neosnovan. II Nalaže se tuženiku F. B. naknaditi tužitelju H. p. c. – S. p. g. d.o.o. troškove postupka u iznosu od 1.830,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 26. svibnja 2022. do isplate sve po stopi po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, u svojstvu upravitelja zgrade na adresi … u Z., podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave - izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga radi isplate iznosa od 2.597,21 kn za stan u Z., čiji je vlasnik u tom razdoblju bio tuženik, a za razdoblje od rujna 2018. do srpnja 2019. Povodom navedenog prijedloga za ovrhu javni bilježnik S. Š. K. iz Z. donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-… dana 29. srpnja 2019. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju traženi iznos, kao i zatezne kamate koje na svaki pojedini mjesečni iznos od 236,11 kn teku od 25-og u mjesecu do isplate.

2. Protiv navedenog platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi tuženik je podnio prigovor navodeći da je nekada on upravljao zgradom u … te da je tamo i živio imao svoj građevinski obrt te da postoji dugovanje prema njemu do strane suvlasnika te zgrade na ime hitnih intervencija na zajedničkim dijelovima zgrade. Osporava i visinu mjesečnog iznosa od 236,11 kn te navodi kako visina mjesečnog iznosa pričuve treba pravilno iznositi 168,65 kn. Nadalje navodi da je stan prodao u lipnju 2019. i da tamo više ne živi.

3. Ovaj je sud rješenjem posl. br. Povrv-5930/19 od 10. veljače 2020. stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika S. Š. K. poslovni broj Ovrv-… od 29. srpnja 2019. u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuo je provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Pripremnim podneskom od 6. ožujka 2020. tužitelj je naveo kako je predmetno potraživanje obračunato tuženiku na ime zajedničke pričuve, a kao suvlasniku zgrade te vlasniku stana na II (drugom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija ukupne površine 67,46 m2 u zgradi mješovite uporabe broj 82 neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom nekretnine u A koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i upisan u zemljišnu knjigu zemljišnoknjižnog odjela Z. k.o. … G. Z. z.k.ul.br. … sve u skladu s odredbama sklopljenog Međuvlasničkog ugovora od 6.9.2011. i Ugovora o upravljanju zgradom od 6.9.2011. te odluke većine suvlasnika o prihvaćanju godišnjeg programa upravljanja za 2012. i povećanje pričuve na 3,50 kn/m2 od 3.4.2012., a primjenom odredbe čl. 89. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Vezano uz navod da je tuženik predmetni stan prodao 10. lipnja 2019. tužitelj navodi kako je u skladu s odredbom čl. 23. Međuvlasničkog ugovora od 6.9.2011. suvlasnik koji otuđi svoj stan ili promijeni namjenu dužan

o

tome

obavijestiti

odmah upravitelja i predstavnika stanara. Tužitelj navodi kako tuženik nije postupio u skladu s tom odredbom te da tužitelj nije bio upoznat o postupanju tuženika iz čega proizlazi da ne može osporavati obračun pričuve za lipanj i srpanj 2019. Predlaže održati predmetni platni nalog na snazi uz naknadu troškova postupka tužitelju. Nadalje u podnesku od 24. ožujka 2021. tužitelj navodi kako su Međuvlasnički ugovor od 6.9.2011. potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine površinu od 507,72 m2 što u odnosu na ukupnu površinu predmetne zgrade čini 74,4% odnosno više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Nadalje navodi da je čl. 14. Ugovora o upravljanju od 6.9.2011. određeno da će suvlasnici troškove upravljanja uplaćivati primjenjujući koeficijente iz čl. 25. Međuvlasničkog ugovora i to 2,50 kn/m2 za koeficijent 1,00. Također navodi da tužitelj nije prijavio promjenu površine svog stana, a iz kojeg razloga se u ovome postupku traži pričuva obračunata u odnosu na prijavljenu površinu stana od 67,46 m2, dok se u drugom postupku pod brojem Povrv-5937/19 od tuženika traži isplata razlike. Navodi da su suvlasnici predmetne zgrade donijeli odluku o prihvaćanju godišnjeg programa upravljanja zgradom za 2012. te o povećanju visine zajedničke pričuve na 3,50 kn po metru kvadratnom počevši od 1. svibnja 2012. Tu odluku potpisali su suvlasnici čija ukupna površina posebnih dijelova čini postotak od 63,87%.

5. Tuženik u pripremnom podnesku od 26.03.2021. navodi kako postoji dug suvlasnika prema njemu u iznosu od 21.000,00 kn za hitne intervencije koje je izvršio u predmetnoj zgradi te kako je sastavljena Izjava o prijeboju od 25.1.2013. iz koje je razvidno da tuženik prebija iznose pričuve za razdoblje od travnja do prosinca 2012. te od siječnja do ožujka 2013. u iznosu od 2.023,80 kn prema visini pričuve od 2,5 kn/m2 (dakle 168,65 kn mjesečno). Također, iz te izjave vidljivo je da se navedeni iznos prebija sa potraživanjem tuženika u visini od 6.040,00 kn po računima od 17.2.2009. na iznos od 1.730,00 kn i od 15.6.2009. u iznosu od 4.310,00 kn. Tuženik smatra kako su nakon izvršenog prijeboja tužitelji ostali njemu dužni iznos od 4.016,20 kn. Navodi da su tužitelji zaprimili izjavu prijeboja i do današnjeg dana nisu tu izjavu sporili. S obzirom da je nakon izvršenog prijeboja ostalo potraživanje tuženika prema tužiteljima u iznosu od 4.016,20 kn to tuženik u ovome postupku traži od suda da prebije potraživanje tuženika s potraživanjem tužitelja. Naime, tuženik navodi kako se račun od 17.02.2009. odnosi na popravak glavne vertikale dok se račun 15.6.2009. odnosi na popravke u stanu Z. te da su računi valjani i izdanu u razdoblju u kojem je tuženik imao prijavljeni obrt. Također, navodi da je izvršio radove i u stanu Č./Z. u visini od 4.370,00 kn. Stoga, tuženik u ovome postupku postavlja prigovor radi prebijanja. Osporava visinu pričuve u iznosu od 3,50 kn te navodi da prijedlog godišnjeg plana upravljanja za 2012. od 3.4.2012. ne sadrži imena i prezimena osoba koje su potpisale taj dokument pa se ne može utvrditi čiji su potpisi na tome dokumentu i da li te osobe imaju dovoljnu većinu za povećanje pričuve. Smatra da bi stoga u utuženom razdoblju iznos pričuve za njegov posebni dio trebao iznositi 168,65 kn (67,46 m2 x 2,50 kn), odnosno za cijelo utuženo razdoblje iznos od 1.855,15 kn. Na taj iznos tužitelj stavlja prigovor radi prebijanja, s obzirom daje preostalo potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 4.016,20 kn, a koje potraživanje je preostalo nakon izjave o prijeboju od 25.01.2013. Predlaže

stoga

ukinuti

platni

nalog

i odbiti tužbeni zahtjev.

6. Tužitelj osporava potraživanje tuženika prema tužitelju navodeći da je obrt tuženika odjavljen 24. veljače 2010. te da niti jedan račun nije ovjeren od ovlaštene osobe predstavnika suvlasnika te da je ta dokumentacija nevjerodostojna. Osporava i navode tuženika da odluku o prihvaćanju godišnjeg programa upravljanja zgradom za 2012. i o povećanju visine zajedničke pričuve ne bi bila potpisana po suvlasnicima koji imaju većinu posebnih dijelova zgrade.

7. U ovome postupku sporno je dakle postoji li potraživanje tužitelja prema tuženiku, a ukoliko postoji, postoji li i potraživanje tuženika prema tužitelju te jesu li ispunjene pretpostavke za prebijanje tih dvaju potraživanja.

8. Radi utvrđenja navedenih spornih okolnosti sud je izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), Ugovor o upravljanju od 4.1.1999. (list 10 spisa), dopis od 18.11.2011. (list 11 spisa), odluka o davanju na korištenje ravnog krova kao terase (list 12 spisa), potvrda o prijavi (list 13 spisa), Međuvlasnički ugovor od 6.9.2011. (list 28-35 spisa), Ugovor o upravljanju od 6.9.2011. (list 36-40 spisa), prijedlog godišnjeg programa upravljanja za 2012. (list 41-42 spisa), sažetak godišnjeg plana za 2012. i povećanje pričuve (list 43 spisa), z.k. izvadak (list 43-51 spisa), izjava o prijeboju (list 69-70 spisa), račun od 17.2.2009. i 15.6.2009. (list 71-72 spisa), zapisnik o preuzimanju (list 73 spisa), troškovnik (list 74-76 spisa), izvadak iz obrtnog registra (list 81-83 spisa), saslušan je svjedok H. L. (list 183 spisa) i tuženik (list 184 spisa).

9. Sud nije uzeo u obzir ispravu koja prileži na listu 63 spisa, a koja se odnosi na sažetak godišnjeg plana za 2012., kojom je navedeno da se visina pričuve povisuje na 3,50 kn po kvadratu. Naime, sam tužitelj naveo je da je izvorni oblik te isprave onakav kakav prileži ovome spisu na listu 90 spisa, odnosno da je naknadno za potrebe ovoga postupka pored potpisa suvlasnika tužitelj nadopisao imena i prezimena te površinu stanova u vlasništvu suvlasnika. I iz stanja spisa vidljivo je da je tužitelj prvotno uz podnesak od 6.3.2020. dostavio ispravu s naslovom Sažetak godišnjeg plana za godinu 2012., a kojom je povećan iznos pričuve na 3,50 kn po kvadratu te ta isprava sadrži samo potpise bez navođenja o kojim se suvlasnicima radi i koja je veličina njihovog posebnog dijela u odnosu na sve posebne dijelove zajedničke zgrade. Kako je dakle utvrđeno, što tužitelj niti ne spori, da je tužitelj u tijeku postupka nadopisivao na tu ispravu imena i prezimena suvlasnika, kao i kvadraturu njihovih posebnih dijelova i to za potrebe ovoga postupka, to takva nadopisana isprava nije uzeta u obzir, već je uzeta u obzir ista isprava bez naknadnog nadopisivanja, a koja prileži listu 43 ovoga spisa.

10. Ocjenom izvedenih dokaza u smislu čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. 11. Iz iskaza svjedoka H. L. u bitnome proizlazi da je on bio vlasnik trgovačkog društva koje je upravljalo zgradom u Z. prije tužitelja. Naveo je kako je u to vrijeme se pojavila potreba za hitnom intervencijom na vertikali pa, budući da nije bilo novaca na računu pričuve, on kao upravitelj donio je odluku da radove obavi tuženik koji je prije toga imao obrt, iako ga u to vrijeme više nije imao. Tuženik je nabavio materijal i izvršio radove i za to ispostavio račun, a sve se odnosi na dokumentaciju koja prileži ovome spisu na listu 71-76, dok se radi o iznosu od otprilike 4.000,00 kn. Naveo je kako je izvršena kompenzacija za što nije tražio suglasnost suvlasnika smatrajući da nije trebao te da za te radove tuženiku nikada nije ništa plaćeno. 12. Iz iskaza tuženika proizlazi da je plaćao pričuvu sve do hitne intervencije koju je izveo jer na računu zgrade nije bilo novaca, a po dogovoru s upraviteljem gosp. L. dogovor je bio da će se ti radovi kompenzirati s dugovanjem za pričuvu te je dio potraživanja kompenziran a preostao je još iznos kojega želi kompenzirati u ovome postupku. Naveo je da se radi o potraživanju preko 20.000,00 kn i da se odnosi na radove u stanu Z., dok u ovome postupku želi kompenzirati potraživanje koje ima po hitnoj intervenciji u stanu Č., a za koje troškovnik prileži ovome spisu na listu 74 i 75 i za koji troškovnik nije izdan račun jer više nije imao obrt.

13. Iskazi svjedoka i tuženika prihvaćeni su u bitnome, budući da su u suglasnosti jedan drugome i ispravama koje prileže spisu.

14. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 6. rujna 2011. utvrđeno je da su tim ugovorom suvlasnici Stambene zgrade u Z. ovjerili upravljanje zgradom tužitelju kao upravitelju i to suvlasnici čiji posebni dijelovi čine većinu svih posebnih dijelova te zgrade, što je vidljivo iz popisa suvlasnika čiji potpisi prileže tome ugovoru (list 34 - 35 spisa). Jednako tako, sklopili su i Ugovor u upravljanju kojim su visinu pričuve odredili u iznosu od 2,50 kn/m2, dok su koeficijenti određeni Međuvlasničkim ugovorom u čl. 25., a konkretno za stambeni prostor 1,00.

15. Visinu pričuve u iznosu od 3,50 kn po kvadratu tužitelj nije dokazao u ovome postupku, a što je bio dužan u skladu sa čl. 219. ZPP-a. Naime, na tu okolnost tužitelj je priložio uz pripremni podnesak od 6. ožujka 2020. sažetak godišnjeg plana za 2012. (list 43 spisa), iz kojeg međutim nije vidljivo da su isti potpisali suvlasnici čiji posebni dijelovi čine većinu posebnih dijelova predmetne zgrade u Z.. Iz već prethodno navedenih razloga kao pod toč. 9. obrazloženja ove presude nije uzeta u obzir isprava koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 24. ožujka 2021., a koja prileži na listu 63 spisa, na koju su naknadno nadopisana, za potrebe ovoga postupka, imena i prezimena potpisanih suvlasnika te kvadratura njihovih posebnih dijelova zgrade.

16. S obzirom na navedeno, u pogledu visine pričuve, sud je kao dokazanu visinu utvrdio iznos od 2,50 kn/kvadratu, kako i proizlazi iz čl. 14. Ugovora o upravljanju od 6. rujna 2011. S obzirom da je iz z.k. izvatka vidljivo da se nekretnina tuženika sastoji od stana u predmetnoj zgradi kvadrature 67,46 m2, što nije niti sporno, to prema koeficijentu 1,00 za stambeni prostor, koji koeficijent proizlazi iz Međuvlasničkog ugovora od 6. rujna 2011. i uz, u ovome postupku utvrđenu, visinu pričuve od 2,50 kn/m2, dolazi se do mjesečnog iznosa pričuve za predmetni stan tuženika u visini od 168,65 kn.

17. Vezano uz prigovor tuženika kako je stan prodao 10. lipnja 2019., valja navesti kako je odredbom čl. 23. Međuvlasničkog ugovora određeno da suvlasnik koji otuđi svoj stan je dužan o tome obavijestiti upravitelja i predstavnika suvlasnika te da suvlasnik koji je otuđio svoj vlasnički dio zgrade nema pravo zahtijevati vraćanje svojeg doprinosa u zajedničku pričuvu, nego taj ostaje i dalje u njoj kao doprinos tog vlasničkog dijela. Tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi 10. lipnja 2019. kada je otuđio stan, o tome obavijestio tužitelja, a za koju činjenicu je teret dokaza u skladu sa čl. 219. ZPP-a bio na tuženiku, pa je sud o toj činjenici odlučio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221a ZPP-a.

18. Vezano uz prigovor tuženika kako postoji potraživanje tuženika prema tužitelju po računima od 15. lipnja 2009. i 17. veljače 2009. te iz zapisnika o preuzimanju od 31. listopada 2010. i to u visini od 21.000,00 kn, a koje potraživanje je djelomično prebijeno izjavom o prijeboju od 25.01.2013., dok u ostalom dijelu iznosi prigovor radi prebijanja u ovome postupku; valja navesti kako iz računa koje prilaže tuženik svome podnesku od 26.03.2021. ne proizlazi visina potraživanja u iznosu kojega navodi tuženik odnosno ne proizlazi da bi to potraživanje iznosilo 21.000,00 kn. Naime, računi od 15.2.2009. i 15.6.2009., kao i troškovnici priloženi tim računima, glase na ukupan iznos od 6.040,00 kuna, od kojeg potraživanja je izjavom o prijeboju od 25. siječnja 2013. već izvršen prijeboj za iznos od 2.023,80 kuna s potraživanjem prema tuženiku za pričuvu od travnja 2012. do ožujka 2013., dok je preostao iznos od 4.016,20 kuna.

19. Međutim, iz tih isprava vidljivo je da se radi o računima iz 2009., dok se u ovome postupku potraživanje odnosi na razdoblje od rujna 2018. do srpnja 2019. Odredbom čl. 198. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) propisano je da se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u trenutku kada su se stekle pretpostavke prijeboja, dok ako su pretpostavke prijeboja nastale pošto je jedna od tražbina zastarjela, prijeboj ne nastaje ako je dužnik zastarjele tražbine istakao prigovor zastare.

20. U ovome postupku tužitelj je istakao prigovor zastare potraživanja tuženika kojega tuženik predlaže prebiti u ovome postupku na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. travnja 2022. S obzirom da je potraživanje tuženika dospjelo 2009.g., a najranije potraživanje tužitelja u rujnu 2018., proizlazi da je tuženikova tražbina zastarjela i prije negoli su pretpostavke prijeboja nastale, a budući da se radi o tražbini koja zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina te je stoga ta tražbina zastarjela i prije negoli je potraživanje tužitelja koje je predmet ovoga postupka nastalo, budući da je tražbina koja je predmet ovoga postupka dospjela devet godina nakon dospijeća tražbine tuženika. Slijedom iznesenoga, prigovor tuženika radi prebijanja neosnovan je.

21. Zajedničku pričuvu, kao namjenski vezanu zajedničku imovinu svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjenu za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine" br. 91/96, 96/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) dužni su uplaćivati svi suvlasnici u visini koja je određena odlukom donesenom većinom suvlasničkih dijelova, a njome upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj nekretnine kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojega suvlasnika.

22. Stoga je tuženik dužan, kao suvlasnik predmetne nekretnine u utuženom razdoblju od rujna 2018. do lipnja 2019., a za srpanj 2019. na temelju odredbe čl. 23. Međuvlasničkog ugovora od 6. rujna 2011., isplatiti tužitelju doprinos za zajedničku pričuvu u mjesečnom iznosu od 168,65 kn, odnosno iznosu za čiju visinu je tužitelj u ovome postupku dokazao da je određen odlukom donesenom vlasnika većine suvlasničkih dijelova, što ukupno, za utuženo razdoblje od rujna 2018. do srpnja 2019., iznosi 1.855,15 kn.

23. Posljedično, na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a, u izreci ove presude platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. K. iz Z. posl.br. Ovrv-… od 29. srpnja 2019. djelomično je održan na snazi za iznos od 1.855,15 kn, dok je u preostalom dijelu za iznos od 742,06 kn taj platni nalog ukinut i tužbeni zahtjev je odbijen kao djelomično neosnovan, sve sa zatraženim zateznim kamatama u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

24. Troškovi postupka odmjereni su jedinstveno, budući da je stavljanjem rješenja o ovrsi van snage u dijelu kojim je određena ovrha postupak nastavljen po pravilima parničnoga postupka te se radi o jednom, a ne o više postupaka pa je sud o cjelokupnom zahtjevu za naknadu troškova postupka odlučio kako slijedi.

25. Tužitelju u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada pravo na trošak prema omjeru uspjeha u sporu, tako da je, u skladu s istom odredbom utvrđen postotak od 70% u kojemu je tužitelj uspio u sporu, od kojeg postotka je oduzet postotak u kojemu je tuženik uspio (30%), tako da tužitelj ima pravo na naknadu 40% troška koji je u skladu s čl. 155. ZPP-a bio potreban za vođenje ove parnice. Tužitelju je nastao trošak sastava prijedloga za ovrhu i sastava četiri obrazložena podneska od 4.3.2020., 24.3,2021., 6.4.2021. i 4.6.2021. u visini od 50 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) te trošak zastupanja na ročištima 27.10.2021. i 25.4.2022. u visini od 50 bodova za svaki (Tbr. 9/1 Tarife), što ukupno iznosi 350 bodova, a što uz vrijednost boda od 10,00 kn i uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost, čini iznos od 4.375,00 kuna, kojem iznosu je pridodan trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 100,00 kn i trošak javnobilježničke nagrade u visini od 100,00 kn, tako da ukupan potrebni trošak tužitelja iznosi 4.575,00 kuna. Kako tužitelju, primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada u ovom postupku pravo na naknadu 40% troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, to je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 1.830,00 kuna, kako je i odlučeno u izreci ove presude, sve sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja odluke do isplate, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

U Zagrebu, 26. svibnja 2022.

Sutkinja

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 100,00 kn

2. Tuženiku po punomoćniku