Poslovni broj: Usž-1904/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Inge Vezmar Barlek, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća, te sudske savjetnice Dijane Filipčić zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Z., Z., protiv rješenja tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Z., klasa: UP/II-363-01/21-01/161, urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 12. kolovoza 2021., uz sudjelovanje zainteresirane osobe N. M. d.o.o., Z., koje zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. i partneri d.o.o., P., radi provođenja komunalnog reda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2987/21-7 od 14. siječnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI- 2987/21-7 od 14. siječnja 2022. i predmet vraća na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-01/21-01/161, urbroj: 2198/1-07/2-21-2 od 12. kolovoza 2021., kojim je po žalbi zainteresirane osobe poništeno rješenje Upravnog odjela za komunalnu djelatnost i zaštitu okoliša Grada Z., klasa: UP/I-363-04/21- 01/147, urbroj: 2198/01-9/4-21-2 od 15. srpnja 2021. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja naloženo je zainteresiranoj osobi da u roku od 7 dana od primitka rješenja ishodi odobrenje za reklame postavljene na lokaciji u Ulici … B. 1, Z., koje su postavljene bez potrebnog odobrenja nadležnog tijela Grada Z., ili ih ukloni.

2. Tužitelj u žalbi navodi da istu podnosi iz svih žalbenih razloga te ističe da Zakon o upravnim sporovima definira četiri skupine potencijalnih tužitelja u upravnom sporu. Dvije skupine odnose se na osobe čija su prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom i te osobe spor pokreću radi zaštite svojih subjektivnih prava. Druga dva kruga tužitelja ulaze u opseg pojma javnopravnih tijela te upravni spor pokreću kako se bi zaštitio javni interes koji je povrijeđen nezakonitim ostvarivanjem prava nekog pojedinca. Upire na odredbu članka 129.a. Ustava Republike Hrvatske prema kojoj jedinice lokalne samouprave obavljaju poslove iz lokalnog djelokruga kojim se neposredno ostvaruju potrebe građana, a osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja. Sukladno odredbi članka 19.a. stavka 1. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi veliki gradovi su jedinice lokalne samouprave koji su ujedno gospodarska, financijska, kulturna, zdravstvena, prometna i znanstvena središta razvitka šireg okruženja u kojima ima više od 35.000 stanovnika te isti obavljaju osobito poslove koji se odnose na uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalno gospodarstvo i drugo. Grad Z. kao jedinica lokalne samouprave sukladno odredbi članka 104. stavka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ovlašten je donijeti odluku o komunalnom redu kojom propisuje i određuje uvjete za postavljanje tendi, reklama, plakata. Ovdje je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti te je naloženo zainteresiranoj osobi ishoditi odobrenje za postavljanje reklame, a tuženik je u pobijanom rješenju odlučivao o plaćanju naknade za postavljanje reklame što uopće nije bilo predmetom upravnog postupka. Smatra da ima pravo sudjelovati u ovom postupku i podnositi tužbu te predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na žalbu navodi da tužiteljeva aktivna legitimacija za podnošenje tužbe ne proizlazi iz njegovog zakonskog ovlaštenja za obavljanje poslova koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostornog i urbanističkog planiranja i komunalnog gospodarstva jer ta ovlaštenja Gradu Z. ne daju pravo na sudjelovanje u upravnom postupku u kojem se naređuje uklanjanje određenih objekata te sudjelovanje u tim postupcima ne spada u samoupravni djelokrug jedinica lokalne samouprave. Kako je pobijano rješenje suda doneseno samo u okviru procesnih pretpostavki za njegovo vođenje smatra da se žalbeni navodi koji se odnose na meritum spora ne bi trebali ni razmatrati. Predlaže žalbu odbiti te potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba je osnovana.

6. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je kao nedopuštena tužba tužitelja pozivom na odredbu članka 30. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) pri čemu je prvostupanjski sud ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke u smislu odredbi članka 16. i 17. ZUS-a.

7. Ovdje prvenstveno treba reći da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj u konkretnom slučaju javnopravno tijelo koje je kao prvostupanjsko upravno tijelo donijelo rješenje.

8. Također prvostupanjski sud zaključuje, imajući na umu odredbu članka 18. ZUS-a (tuženik), a u svezi odredbe članka 3. stavka 1. točka 1. ZUS-a, da upravni spor može pokrenuti samo javnopravno tijelo koje je donijelo pojedinačnu odluku protiv koje nije dopušteno izjaviti žalbu, a da je to ovdje drugostupanjsko tijelo odnosno Z. ž., Upravni odjel za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove. Proizlazi dakle da prvostupanjski sud smatra da upravni spor protiv svog rješenja može pokrenuti javnopravno tijelo koje je to rješenje i donijelo, dakle tuženik. Ovakvo shvaćanje prvostupanjskog suda potpuno je pogrešno.

9. Naime, ovdje je tužbu podnio Grad Z., dakle jedinica lokalne samouprave, a ne javnopravno tijelo koje je odluku donijelo i koje ne može biti tužitelj u smislu odredbe članka 16. i 17. ZUS-a.

10. U konkretnom slučaju predmet ovog spora je pitanje aktivne legitimacije tužitelja. Odredbom članka 17. stavka 1. – 3. ZUS-a propisano je da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanje javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora. Tužitelj može biti osoba koja nema pravne osobnosti ili skupina osoba ako su pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela povrijeđena njihova prava i pravni interesi. Tužitelj može biti javnopravno tijelo koje je sudjelovalo ili je trebalo sudjelovati u donošenju odluke, postupanju ili sklapanju upravnog ugovora.

11. Prema odredbi članka 2. stavka 2. ZUS-a javnopravnim tijelom smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga). Predmet upravnog spora određen je odredbom članka 3. stavka 1. točka 1. ZUS-a na način da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek.

12. Člankom 30. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.

13. Prvostupanjski sud je imajući u vidu naprijed navedenu odredbu ZUS-a odbacio tužbu tužitelja uz obrazloženje da je tužitelj donositelj prvostupanjskog rješenja, što nije točno.

14. U konkretnom slučaju, iz spisa predmeta proizlazi da je donositelj prvostupanjskog akta, kojim je zainteresiranoj osobi naređeno ishođenje odobrenja za postavljanje reklame upravno tijelo jedinice lokalne samouprave, odnosno Upravni odjel za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša Grada Z., a ne jedinica lokalne samouprave Grad Z..

15. Tužitelj neosnovano smatra da bi aktivna legitimacija za podnošenje upravne tužbe proizlazila iz njegovog zakonskog ovlaštenja za obavljanje poslova koji se odnose na uređenje naselja i stanovanja, prostorno i urbanističko planiranje komunalnog gospodarstva jer ta ovlaštenja Gradu Z., kao jedinici lokalne samouprave, ne daju pravo na sudjelovanje u upravnom postupku u kojem nadležno tijelo naređuje određenoj osobi da ishodi odgovarajuće odobrenje za postavljanje reklame. Naime, interes tužitelja ne može biti bilo kakav već mora biti pravni, a to znači da mora proizlaziti iz zakona ili je zakonom zaštićen.

16. Sudjelovanje u postupcima kojim se određenoj osobi naređuje da ishodi odgovarajuće odobrenje za postavljanje reklame ne spada u samoupravni djelokrug jedinice lokalne samouprave, pa tužitelj, kao jedinica lokalne samouprave, u ovom upravnom postupku nije uopće trebao sudjelovati kao stranka jer se rješenjem kojim je naređena zainteresiranoj osobi određena obveza ne utječe na neko njegovo samoupravno pravo ili pravni interes.

17. Međutim, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje tuženika od 12. kolovoza 2021. dostavljeno Gradu Z., iz čega proizlazi da je tužitelj u ovom postupku sudjelovao, odnosno da je prihvaćen kao stranka u tom postupku, iako, kao što je već naprijed navedeno, nije trebao sudjelovati.

18. S obzirom na navedeno ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nema pravo na upravnosudsku zaštitu. Ovo iz razloga jer, prema upravnosudskoj praksi, izraženoj u nizu odluka ovog Suda, činjenica da je osporeno rješenje dostavljeno tužitelju, iako nije trebalo biti dostavljeno, ovlašćuje tužitelja na pokretanje upravnog spora.

19. U nastavku postupka prvostupanjski sud će donijeti odluku o tužbi tužitelja kojim je osporeno rješenje tuženika kao i o zahtjevu zainteresirane osobe kojim je zatražila donošenje odluke o troškovima spora.

20. Slijedom navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 67. stavka 3. ZUS-a riješiti kao u točki I izreke, a odluka o troškovima spora (točka II izreke) utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 1. i 4. istog Zakona.

U Zagrebu 26. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

mr.sc. Inga Vezmar Barlek