Poslovni broj: Usž-845/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članova vijeća te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. Z. iz U., protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada U., U., radi komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-291/21 od 24. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-291/21 od 24. prosinca 2021.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/II-363-03/20-01/46, urbroj: 2163/1-18-09/1-21-04 od 2. veljače 2021. te naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 168,00 kn.

2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada U., Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, klasa: UP/I-363-03/20-01/323, urbroj: 2105/05-06/05-20-1 od 13. ožujka 2020., kojim je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u ukupnom iznosu od 554,40 kn godišnje, za nekretninu – stambeni prostor površine 165 m², koji se nalazi na adresi U., M. L. 8, počev od 1. siječnja 2020.

3. U žalbi protiv pobijane presude prvostupanjskog suda tužitelj ističe da nije dobio uporabnu dozvolu na svoje ime, već je uporabnu dozvolu tražio i dobio investitor gradnje, odnosno S. z. U. prije predaje roh-bau objekta krajnjim kupcima te ističe da je postao vlasnik stana nakon izdavanja dozvole te da ima namjeru ishoditi uporabnu dozvolu na svoje ime nakon dovršetka unutarnjih radova. Predlaže da Sud uvaži žalbu.

4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je osporena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pravilna i zakonita, kako u pogledu utvrđenih činjenica, tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povrede pravila sudskog postupka.

7. Prema ocjeni ovoga Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje da je rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja doneseno pravilnom primjenom odredbe članka 93. stavak 1., a u vezi članka 92. stavak 1. točka 1. i 94. stavak 1. točka 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18. i 110/18.), budući je u postupku neprijeporno utvrđeno da je tužitelj vlasnik naprijed opisanog stambenog prostora koji se nalazi u zgradi za koju je izdano rješenje o dozvoli za uporabu objekta od 23. srpnja 1990., koje je postalo izvršno, slijedom čega je osnovano tužitelju kao vlasniku predmetnog stana utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade u utvrđenom iznosu sukladno Odluci o komunalnoj naknadi Grada Umaga ("Službene novine Grada Umaga", br. 17/18.).

8. Naime, navedenom odredbom članka 94. stavak 1. točke 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano je da obveza plaćanja komunalne naknade nastaje danom izvršnosti uporabne dozvole, odnosno danom početka korištenja nekretnine koja se koristi bez uporabne dozvole, pa kako se u konkretnom slučaju radi o stambenom prostoru u zgradi za koju je izdana izvršna dozvola za uporabu (koja se dozvola i izdaje za uporabu građevine, a ne za posebni dio građevine), to za predmetnu stvar nisu pravno odlučni žalbeni prigovori koji se odnose na korištenje nekretnine, niti je od utjecaja na čiji zahtjev (investitora ili vlasnika) je izdana uporabna dozvola. U postupku je nesporno utvrđeno da se predmetni stambeni prostor nalazi u zgradi sagrađenoj na području opskrbljenom pristupnom cestom, strujom i vodom na kojem se obavljaju komunalne djelatnosti održavanja javnih površina, nerazvrstanih cesta i javne rasvjete pa je osnovan zaključak prvostupanjskog suda i upravnih tijela da, neovisno o razlozima zbog kojih tužitelj predmetnu nekretninu ne koristi, je obveznikom plaćanja komunalne naknade sukladno odredbi članka 93. stavak 1., a u vezi članka 92. stavak 1. točke 1. i stavka 2. navedenog Zakona, prema kojim odredbama komunalnu naknadu plaća vlasnik stambenog prostora koji se nalazi na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, što je konkretno slučaj.

9. Kako tužitelj žalbenim razlozima nije doveo u sumnju zakonitost presude prvostupanjskog suda, to ovaj Sud nije našao osnove za uvaženje žalbe.

10. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić