Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-1536/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda Marku Pribisaliću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica - specijalist Marijana Ostojić Kavain, u pravnoj stvari tužitelja H. O. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva O., P. & P. iz Z., protiv tuženika Z. A. iz P., zastupanog po punomoćniku K. P., odvjetniku u K., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-11/2020-27 od 13. kolovoza 2021., dana 26. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici, poslovni broj Povrv-11/2020-27 od 13. kolovoza 2021.
II Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:
"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N. B. iz K. br. Ovrv-553/19 od 10. prosinca 2019. kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno 13. kolovoza 2021. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 10.212,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude odnosno 13. kolovoza 2021., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2.Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku kao i da joj prizna trošak žalbe.
3.Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika u kojemu navodi da nisu osnovani žalbeni navodi tuženika predlažući žalbu odbiti.
4.Žalba nije osnovana.
5. S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom predmetu, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP, u vezi članka 460. ZPP, radi čega se pobijana presuda, sukladno odredbi članka 467. stavak 1. ZPP, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ovog Zakona, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ovog Zakona.
6.Slijedom navedenog, napominje se kako žalbeni razlozi koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojeg žalbenog razloga tuženik pobija citiranu presudu, nisu dopušteni u žalbenom postupku u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 467. stavak 1. ZPP.
7.Odredbom članka 47. stavka 2 Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20, dalje: ZSPC) propisano je da se vozač dužan kretati obilježenom prometnom trakom koja se proteže uz desni rub kolnika, a ako trake nisu obilježene dužan je vozilo u kretanju držati što bliže desnom rubu kolnika i na tolikoj udaljenosti od njega da, s obzirom na brzinu vozila, uvjete prometa, te na stanje i osobine ceste, ne ugrožava druge sudionike u prometu i ne izlaže sebe opasnosti.
8.Odredbom članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) propisano je da, kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više motornih vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok je stavkom 2. istog članka određeno da, ako postoji obostrana krivnja svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje, dok je člankom 1067. stavak 3. ZOO predviđeno da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično, ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete
9.Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za povratom iznosa od 7.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom koji je isplatio tuženiku na ime naknade imovinske štete u vezi prometne nesreće koja se dogodila 20. veljače 2019.
10.Prvostupanjski sud je po provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:
- kako između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja,
- kako je tuženik u odnosu na oštećenja koja je pretrpio na svom vozilu tužitelju podnio zahtjev za naknadom štete,
- kako je tuženik s tužiteljem sklopio Sporazum o namirenju štete od 26. ožujka 2019. temeljem kojeg mu je tužitelj isplatio novčani iznos od 7.000,00 kn na ime naknade štete na vozilu,
-kako iz navedenog sporazuma o namirenju to članka IV. istoga, proizlazi da tuženik pristaje na povrat realnog iznosa naknade koju je primio po sporazumu, a naknadno se utvrdi da mu stvarno ne pripada zbog postojanja njegove odgovornosti ili suodgovornosti za nastali štetni događaj,
- kako je presudom Općinskog suda u broj Pp P-1776/2019 od 12. lipnja 2019. M. S. oslobođena optužbe da bi izazvala predmetnu prometnu nesreću – prelaskom na lijevu prometnu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera,
- kako je naknadno, regresnim zahtjevom od 12. srpnja 2019., tužitelj od tuženika tražio povrat isplaćenog iznosa naknade štete smatrajući da je tuženik odgovoran za nastali štetni događaj,
- kako iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke dipl. ing. D. F. te iz očitovanja vještaka na ročištu od 14. travnja 2021. proizlazi kako je do bočnog okrznuća vozila tuženika i osiguranika tužitelja došlo 20. veljače 2019. na Županijskoj cesti broj 2143 u mjestu Z. T., u dnevnim uvjetima vožnje; kako se osobno vozilo osiguranika tužitelja kretalo prema zapadu uzbrdicom od 10% kroz sebi lijevi zavoj, dok se osobno vozilo tuženika kretalo u smjeru istoka, nizbrdicom od 10%, kroz za njega desni zavoj; kako je do sudara došlo prednjim lijevim i bočnim dijelom vozila tuženika u lijevu bočnu stranu vozila osiguranika tužitelja u području prednjih lijevih vrata, te okrznuća stražnjih lijevih vrata, stražnjeg blatobrana i stražnjeg kotača vozila osiguranika tužitelja sa oštećenjem lijevih vanjskih retrovizora oba vozila; kako se osobno vozilo osiguranika tužitelja u trenutku sudara kretalo brzinom od oko 40 km/h dok se vozilo tuženika moglo kretati iskazanom brzinom tuženika do 50 km/h, jer za računsko određivanje brzina vozila zbog njegovog pomicanja nema potrebnih elemenata; kako na temelju rasapa čestica stakla, krhotina plastike, boje i laka otpalih sa sudarenih vozila kako je evidentirano u Zapisniku o očevidu, proizlazi da je do prvog kontakta između vozila došlo u zavoju, i to na oko 2,3 metra od sjevernog ruba kolnika, unutar desne prometne trake za smjer kretanja vozila osiguranika tužitelja, a koje se tada kretalo svojim lijevim rubom na oko 0,4 m desno od središnje crte, dok je vozilo tuženika za najmanje toliko svojim prednjim lijevim vrhom prešlo preko središnje crte na suprotnu traku; kako do drugačijeg utvrđenja vještaka – pomicanja točke kontakta odnosno sudara - moglo doći da su nakon prometne nesreće krhotine stakla, plastike i lima bile micane cijelom dužinom od 14,8 m i to u najmanjoj širini od 0,4 m prema traci kojom se kretalo vozilo tužitelja; pomicanja krhotina u manjoj mjeri da ne bi utjecala na određivanje mjesta kontakta ovih vozila; kako je na vozilu osiguranika tužitelja došlo do oštećenja lijevog kotača i ispuhivanja tog pneumatika pa bi njegovo pomicanje u takvom stanju ostavilo dodatne tragove na kolniku koji nisu nađeni; da položaj vozila osiguranika tužitelja nije imao utjecaja za određivanje mogućeg mjesta sudara po širini kolnika, već je poslužio za određivanje moguće brzine kretanja tog vozila u trenutku nesreće,
- kako je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka obzirom da je isti dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u potrebnu dokumentaciju, koji je valjano obrazložen,
- kako iz iskaza svjedoka M. Š., policijskog službenika koji je vodio očevid predmetne prometne nezgode, proizlazi da je nakon nezgode vozačica (koja je upravljala vozilom osiguranika tužitelja) otišla s mjesta nezgode, a da je njemu i kolegi tuženik rekao da je treća osoba odgurivala odnosno premještala krhotine stakla i plastike, a što su konstatirali na zapisnik, premda oni nisu vidjeli da bi ta osoba činila spomenute radnje,
- kako je svjedokinja M. S., iskazala kako se vozilo kojim je upravljala prilikom sudara nalazilo unutar njene prometne trake, dok je vozilo tuženika prešlo središnju liniju, a da se iskaz tuženika u dijelu u kojem isti navodi da je vozačica vozila osiguranika sjekla zavoj ne bi mogao naći usuglašen s utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka,
- kako je sud poklonio vjeru iskazu svjedoka M. Š. u cijelosti s obzirom da je njegov iskaz objektivan, životan i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu, a nije zainteresiran za ishod ovog postupka te iskazu svjedokinje M. S. s obzirom da je isti sukladan objektivnim utvrđenjima iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke,
- kako sud nije poklonio vjeru iskazu tuženika u dijelu u kojem navodi da je vozačica vozila osiguranika sjekla zavoj jer navedeno ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.
11. Imajući u vidu gore citirane materijalnopravne odredbe, kao i činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a čiju ocjenu i pravilnost ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati budući se radi o sporu male vrijednosti, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je održao na snazi platni nalog sadržan u citiranom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 7.000,00 kuna.
12.Naime, osnovano je prvostupanjski sud stručni nalaz i mišljenje vještaka prometne struke kod ocjene osnova odgovornosti cijenio prema sadržaju istog s obzirom da je utvrđeno kako je vozilo tuženika u trenutku sudara svojim prednjim lijevim dijelom prešlo na suprotnu traku kolnika, kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja, a navedeno jasno ukazuje kako je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja,
13.U žalbi tuženik navodi kako vođenje ovog parničnog postupka nije dopušteno temeljem točke IV predmetnog sporazuma jer da se sporazum temelji na vjerodostojnoj dokumentaciji za koju se ni u jednom drugom postupku utvrdilo da bi ista bila nevjerodostojna. Nadalje, kako je tužiteljeva odluka o sklapanju sporazuma o namirenju čin slobodne volje i dragovoljno preuzimanje ugovorne obveze koje se ne može pobijati pa da je mogućnost utvrđivanja odgovornosti tuženika za nezgodu tužitelj bi imao tek od trenutka utvrđenja da se predmetni sporazum temelji na nevjerodostojnoj dokumentaciji.
14. S obzirom na navedeno, tuženiku je za odgovoriti kako je tužitelj iskoristio svoju zakonsku mogućnost pokrenuti parnicu radi povrata isplaćenog s osnova naknade štete, a sud je donio pobijanu odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a o postojanju činjenica koje nije mogao sa sigurnošću utvrditi, prvostupanjski sud je primijenio pravilo o teretu dokazivanja (članak 221. a ZPP), pa stoga žalitelj žalbenim navodima nije uspio dovesti u sumnju pravilnost prvostupanjske presude.
15.Valjana je i odluka o trošku postupka koja je osnovano utemeljena na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, koja žalbenim navodima žalitelja nije dovedena u sumnju.
16.Slijedom naprijed navedenog, a pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odlučeno je kao pod točko I izreke ove drugostupanjske presude.
17.Tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku pa mu, sukladno odredbama članka 154. stavka 1. i članka 166. stavka 1. ZPP, nije trebalo priznati zatraženi trošak žalbenog postupka, dok tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku koji je bio nužan za vođenje ovog postupka sukladno članku 155. stavak 1. ZPP ( točka II izreke).
Split, 26. svibnja 2022.
Sudac:
Marko Pribisalić, v.r.
