Poslovni broj: Usž-2537/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Arme Vagner Popović, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice B. C. iz N., koju zastupa opunomoćenica V. O., odvjetnica iz V., protiv tuženika Žalbenih vijeća u području prava industrijskog vlasništva, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. h. d.o.o. u stečaju, N. G., Republika Slovenija (ranije: M. h. d.o.o.), u predmetu radi proglašenja ništavom registracije industrijskog dizajna, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4611/18 od 18. ožujka 2021., na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-4611/18 od 18. ožujka 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-381-08/17-010/0030, urbroj: 559- 07/1-18-002/BŽ od 23. listopada 2018., te je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora. Rješenjem tuženika usvojena je žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja zavoda, klasa: UP/I-381-05/98-2017, urbroj: 559- 07/1-17-078ŽM od 10. kolovoza 2017. i predmet je vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak. Rješenjem prvostupanjskog tijela zahtjev zainteresirane osobe za proglašenje ništavim registracije industrijskog dizajna za RH iz višestruke prijave registracije industrijskog dizajna, broj: D980122 je odbačen.
2. Protiv ove presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud utvrdio da je podnositelj zahtjeva u stečaju te nije dozvolio M. i. d.o.o., sudjelovanje u ovom upravnom sporu, a pravni sljednik podnositelja zahtjeva nije opunomoćio za zastupanje odvjetnicu N. G. zbog čega je sud naveo da njezine pravne radnje nije uzeo u obzir u ovom upravnom sporu iako je u obrazloženju prvostupanjske presude detaljno iznio navode i stajališta zainteresirane strane iznesene kako u odgovoru na tužbu tako i tijekom spora. Ističe da se zainteresirana osoba tijekom spora uopće nije izjasnila te smatra da je prvostupanjski sud bio dužan pribaviti izjavu univerzalnog sukcesora podnositelja zahtjeva o tome ustraje li kod svog zahtjeva za proglašenje ništavim registracije industrijskog dizajna za RH iz višestruke prijave registracije industrijskog dizajna broj D980122 s važenjem 17. srpnja 1998., jer tužiteljica smatra da ovo očitovanje značajno utječe i na ovaj spor. Osporava stajalište prvostupanjskog suda kojim prema odredbi članka 44. stavka 9. Zakona o industrijskom dizajnu zainteresirana osoba ima pravni interes za pokretanje spora jer uopće nije dokazala da je proizvodila modele kreveta koji su "istovjetni spornim dizajnom". Tužiteljica nadalje smatra da i u slučaju da je zainteresirana osoba proizvodila krevete istog dizajna nije jasno na koji je način sud zaključio da je tužiteljica ugrožavala prava zainteresirane osobe na bilo koji način. Ističe da nije priječila zainteresiranoj osobi da proizvodi krevete sličnog dizajna već je zainteresirana bez ikakvih smetnji svoj kompletan asortiman namještaja dugi niz godina uspješno prodavala na teritoriju čitave Jugoslavije pa tako i na teritoriju Republike Hrvatske. Ističe da se prvostupanjski sud ne osvrće na činjenicu što je ovaj Sud već donio presudu u pogledu ništavosti registracije predmetnog industrijskog dizajna zbog čega smatra da se radi o presuđenoj stvari. Također smatra da je neosnovano odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora te predlaže da Sud žalbu usvoji, poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora uvećan za trošak sastava žalbe.
3. Sukladno odredbi članka 32. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), tuženik i zainteresirana osoba pozvani su dostaviti odgovor na žalbu.
4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojom se u cijelosti protivi žalbenim navodima te predlaže da Sud žalbu odbije kao neosnovanu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost stajališta tuženika prema kojem u konkretnom slučaju postoji pravni interes zainteresirane osobe, podnositelja zahtjeva za proglašenje ništavim registracije industrijskog dizajna za RH iz višestruke prijave registracije industrijskog dizajna broj D980122 s važenjem od 17. srpnja 1998. godine za podnošenje predmetnog zahtjeva.
7. Iz podataka spisa predmeta dostavljenih ovom Sudu tijekom žalbenog postupka razvidno je da je prvostupanjsko tijelo povodom zahtjeva M. h. d.o.o., donijelo rješenje kojim je odbacilo zahtjev za proglašenje ništavim industrijskog dizajna jer podnositelj zahtjeva nije predočio pravnu situaciju u kojoj bi nositelj osporavanog industrijskog dizajna (tužiteljica) mogao dovesti u pitanje, barem jednim dijelom, njegove tržišne aktivnosti, odnosno spriječiti njegovo pravo nesmetane prodaje ili nekog oblika proizvodnje. Tuženik je ovo stajalište prvostupanjskog tijela ocijenio nepravilnim, odnosno nezakonitim pri čemu se pozvao na odredbu članka 44. stavka 2. Zakona o industrijskom dizajnu (Narodne novine, broj: 173/03., 76/07., 30/09. i 49/11.) kao i na odredbu članka 22. Pravilnika o industrijskom dizajnu (Narodne novine, broj 72/04., 117/07. i 66/11.).
8. Prema odredbi članka 44. stavka 2. Zakona o industrijskom dizajnu zavod (prvostupanjsko tijelo) će donijet rješenje o proglašenju ništavim industrijskog dizajna ako utvrdi da nisu postojali uvjeti za registraciju industrijskog dizajna predviđeni tim zakonom.
9. Razlozi za odbijanje zaštite ili za pravnu nevaljanost industrijskog dizajna zbog kojih će zahtjev za registraciju dizajna biti odbijen, odnosno pravno nevaljan propisani su odredbom članka 9. Zakona o industrijskom dizajnu, a odredbom stavka 1. točkom 2. ovog članka Zakona kao razlog za odbijanje zahtjeva za registraciju dizajna propisano je da dizajn ne udovoljava uvjetima navedenim u članku 3. do 8. toga Zakona.
10. Odredbom članka 3. stavka 1. Zakona propisano je da se industrijskim dizajnom štiti dizajn u onoj mjeri u kojoj je nov i u kojoj ima individualan karakter. Prema članku 4. navedenog Zakona, dizajn se smatra novim ako ni jedan istovjetni dizajn nije bio učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave za registraciju industrijskog dizajna ili ako je zatraženo pravo prvenstva prije datuma priznatog prvenstva. Dizajni se smatraju istovjetnima ako se njihova obilježja razlikuju samo u nebitnim pojedinostima.
11. Odredbom članka 22. Pravilnika o industrijskom dizajnu propisano je ako se zahtjev podnosi iz razloga što industrijski dizajn ne udovoljava uvjetima novosti iz članka 4. ili individualnog karaktera iz članka 5. Zakona o industrijskom dizajnu da se uz zahtjev podnosi prikaz ranijeg dizajna te odgovarajuća dokumentacija kojom se dokazuje da je taj dizajn učinjen dostupnim javnosti prije datuma podnošenja prijave industrijskog dizajna ili ako je zatraženo pravo prvenstva prije datuma priznatog prvenstva. Tijekom žalbenog postupka tuženik je utvrdio da je podnositelj zahtjeva uz svoj zahtjev dostavio dokaze iz kojih proizlazi da je zahtjev podnesen u svemu sukladno odredbi članka 22. navedenog Pravilnika zbog čega je bez utjecaja okolnost je li tužiteljica onemogućavala tržišne aktivnosti zainteresirane osobe.
12. Žalbenim navodima tužiteljica nije dovela u sumnju pravilnost ocjene tuženika koju je potvrdio prvostupanjski sud, a prema kojem je podnositelj zahtjeva, zainteresirana osoba, dokazala postojanje pravnog interesa za pokretanje predmetnog postupka u skladu s mjerodavnim, naprijed navedenim odredbama Zakona o industrijskom dizajnu i Pravilnika o industrijskom dizajnu.
13. Predmet ovog upravnog spora odnosi se na pitanje ima li zainteresirana osoba pravni interes za pokretanje upravnog postupka što je tuženik pravilno i zakonito utvrdio.
14. Stoga nisu od utjecaja žalbeni razlozi kojima tužiteljica ukazuje na okolnost da zainteresiranoj osobi nije priječila tržišne aktivnosti odnosno razlozi kojima ukazuje da je zainteresirana osoba dugi niz godina uspješno obavljala tržišne aktivnosti na području Republike Hrvatske. Također žalbeni razlozi kojima tužiteljica osporava presudu prvostupanjskog suda s obzirom na okolnost što je u međuvremenu otvoren stečaj nad podnositeljem zahtjeva nisu osnovani. Naime, presuda prvostupanjskog suda sadrži pravilno i na zakonu osnovano obrazloženje vezano za nastale promjene, a okolnost ostaje li sljednik podnositelja zahtjeva kod podnesenog zahtjeva nije okolnost koja bi bila od utjecaja na donošenje drugačije presude u ovom upravnom sporu.
15. Također je neosnovano isticanje tužiteljice prema kojem se u konkretnom slučaju radi o presuđenoj stvari. Navedeno iz razloga što je presudom ovog Suda, broj: Us-3780/11 od 27. ožujka 2013., riješen spor između tužitelja H. d.o.o. P. i tuženika. Budući da navedena presuda nije donesena u istoj pravnoj stvari i između istih stranaka, ovaj spor ne vodi se u presuđenoj stvari.
16. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog Suda ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda žalbom pobija, zbog čega je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučeno kao u izreci presude.
U Zagrebu 26. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Arma Vagner Popović
