Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 3 Pr-1135/2021-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji Meliti Šmentanec- Klarić, po prijedlogu više sudske savjetnice - specijalista Augustine Muršić, u parničnom predmetu tužiteljice Ž. S. B., OIB: …, S., zastupane po punomoćniku A. T., odvjetniku iz O. društva T. & P. d.o.o. Z., protiv tuženika bolnice V., OIB: …, V., zastupane po punomoćniku po zaposlenju T. V., dipl.iur., radi isplate, nakon održane, zaključene glavne i javne rasprave 21. travnja 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice, te objave presude 26. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku bolnici V., OIB: …, isplatiti tužiteljici Ž. S. B., OIB: … na ime pogrešno isplaćene plaće i pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor bruto iznos od 20.242,63 kn (slovima: dvadeset tisuća dvjesto četrdeset dvije kune i šezdeset tri lipe) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:

– 753,11 kn od 16. studenog 2018. pa do isplate,

– 880,58 kn od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

– 938,74 kn od 16. siječnja 2019. pa do isplate,

– 1.044,05 kn od 16. veljače 2019. pa do isplate,

– 924,26 kn od 16. ožujka 2019. pa do isplate,

– 1.040,29 kn od 16. travnja 2019. pa do isplate,

– 1.062,64 kn od 16. svibnja 2019. pa do isplate,

– 823,82 kn od 16. lipnja 2019. pa do isplate,

– 896,26 kn od 16. srpnja 2019. pa do isplate,

– 1.039,80 kn od 16. kolovoza 2019. pa do isplate,

– 940,97 kn od 16. rujna 2019. pa do isplate,

– 1.387,80 kn od 16. listopada 2019. pa do isplate,

– 915,79 kn od 16. studenog 2019. pa do isplate,

– 1.553,03 kn od 16. prosinca 2019. pa do isplate,

– 992,91 kn od 16. siječnja 2020. pa do isplate,

– 992,56 kn od 16. veljače 2020. pa do isplate,

– 1.835,99 kn od 16. ožujka 2020. pa do isplate,

– 1.087,56 kn od 16. travnja 2020. pa do isplate,

– 541,40 kn od 16. svibnja 2020. pa do isplate,

– 148,35 kn od 16. kolovoza 2020. pa do isplate,

– 146,46 kn od 16. rujna 2020. pa do isplate,

– 248,53 kn od 16. listopada 2020. pa do isplate,

– 47,73 kn od 16. svibnja 2021. pa do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima navedenim u točki I. izreke, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku bolnici V., OIB: … da tužiteljici Ž. S. B., OIB: …, nadoknadi troškove postupka u iznosu od 7.187,50 kn (slovima: sedam tisuća sto osamdeset sedam kuna i pedeset lipa), sa zateznom kamatom koja teče od 26. svibnja 2022. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovom sudu 27. svibnja 2021. podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate. Navela je da je u radnom odnosu kod tuženika i to na radnom mjestu liječnika specijalista interne medicine na Odjelu za pulmologiju i TBC, a rad joj je zbog prirode posla bio organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Navela je da su joj plaća, odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18 – dalje: KU 29/18, Narodne novine 35/19 – dalje: Dodatak I, Narodne novine 92/19 – dalje: Dodatak II) te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine 141/12 – dalje: TKU/12, Narodne novine 24/17 i 128/17, 47/18 i 2/19, dalje: TKU/17, Narodne novine 123/19, dalje: Dodatak TKU). Tvrdi da joj tuženik nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema čl. 49. stavak 9., 10. i 11. KU 29/18, sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH) te da joj u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad joj nije isplaćivana. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 55. KU 29/18, čl. 21. Dodatka i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradila u otežanim uvjetima rada. Tvrdi da joj tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 57. KU 29/18, iako je sve sate rada bila odgovorna za život i zdravlje ljudi. Tvrdi da joj je tuženik počev od 1. listopada 2018. do 30. travnja 2021. pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Tuženik da je tužiteljici iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću (točka III.) odnosno naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora (točka IV.), uslijed čega tužiteljica ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju joj je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije. Tužiteljica da se prije podnošenja tužbe obratila tuženiku dopisom radi dostave dokumentacije (platnih lista i evidencija radnog vremena) temeljem koje je stalni sudski vještak za knjigovodstveno- financijske poslove D. K. iz S. izradio nalaz i mišljenje. Vještak je sačinio obračun bruto dodataka na plaću prema točki III. ove tužbe te obračun razlike bruto naknade plaće za godišnji odmor prema točki IV. tužbe, a na kojem tužiteljica temelji matematički izračun potraživanja. Vještak da je utvrdio kako u konkretnom slučaju visina neisplaćene bruto plaće po osnovi dodatka za prekovremene sate odrađene na neradne dane, državne blagdane i praznike, otežanih uvjeta rada, te dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 24.027,22 kn, a visina neisplaćenih bruto razlika naknade za godišnji odmor iznosi 3.905,75 kn. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužbu i tužbeni zahtjev osporava u cijelosti u osnovi i visini. Ne spori da je tužiteljica bila zaposlena kod njega u utuženom razdoblju. Izričito je osporio tvrdnje tužiteljice o tome da joj je u utuženom razdoblju umanjeno obračunao i isplatio: - plaću u dijelu koji se odnosi na prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan; - plaću u dijelu koji se odnosi na dodatak s osnove otežanih uvjeta rada i s osnove dodatka zbog iznimne od odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada; - naknadu plaće za godišnji odmor jer je za obračun iste navodno korištena pogrešna osnovica (prosječna mjesečna plaća isplaćena u prethodna tri mjeseca), te tvrdi da je sve plaće i naknade plaće tužiteljici, obračunao i isplatio u skladu s ugovorom o radu, primjenjivim granskim Kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja i odredbama Zakona o radu te u skladu sa stajalištima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora zauzeta prilikom tumačenja pojedinih odredaba granskog kolektivnog ugovora (dalje: GKU). Citirao je pojedine zaključke Povjerenstva i to zaključak broj 58 s 11. sjednice Povjerenstva održane 7. ožujka 2014., zaključak broj 95 s 15. sjednice Povjerenstva održane 16. travnja 2014. i zaključak 106 a. Pozvao se i na zaključke 10. sjednice povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 3. ožujka 2014. Osporio je da bi tužiteljici pogrešno obračunavao i isplaćivao plaću na ime dodataka, da bi pogrešno bila obračunata i isplaćena i naknada plaće tužiteljici za godišnji odmor, a vezano za prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan padao na standardni dan ukazao je na zaključak Povjerenstva broj 48 sa sjednice održane 3. ožujka 2014. i naveo da se radniku za sve odrađene sate tijekom mjeseca obračunavaju uvećanja plaće iz čl. 51. stavka 1. podstavka 1., 2., 3 i 5. i stavka 8. Kolektivnog ugovora. Upućuje i na pravno mišljenje izv. prof. dr. sc. V. G., koje je isti izradio na zahtjev Ministarstva zdravstva RH, a koje je Ministarstvo zatražilo upravo povodom predmetnih sudskih sporova te je naveo da je u tom mišljenju jasno izražen stav kako se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka. Također je tuženik citirao pojedine dijelove navedenog mišljenja i isticao da valja uzeti u obzir i obvezatna tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Ukazuje i na sudsku praksu.

3. Nadalje, valja reći da je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev na ročištu 15. ožujka 2022. za iznos od 7.690,35 kn te precizirala tužbeni zahtjev podneskom od 18. ožujka 2022. (stranica 150-151 spisa), na način da je zatražila na ime pogrešno isplaćene plaće i naknade za godišnji odmor isplatu iznosa od 20.242,62 kn, sa zakonskim zateznim kamatama, te da se naloži tuženiku da joj naknadi parnične troškove. Na ročištu 21. travnja 2022. je izjavila da ispravlja tužbeni zahtjev jer je došlo do očite pogreške u računanju visine tužbenog zahtjeva tako da u konačnici potražuje isplatu bruto iznosa od 20.242,63 kuna koliko daje zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa razlike plaće za utuženo razdoblje. O tako konačno postavljenom tužbenom zahtjevu je sud odlučivao, a što se tiče smanjenja tužbenog zahtjeva valja reći da isto ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, čemu se tuženik nije protivio. Na istom ročištu tužiteljica je odustala od dokaznih prijedloga za provođenjem financijsko-knjigovodstvenog vještačenja i saslušanja stranaka.

4. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju tužitelja (u kuverti na stranicama 6-88 spisa i stranice 106-139 spisa).

5. Sud je pročitao obračun tražbine tužiteljice sastavljen po stalnom sudskom vještaku D. K. 21. svibnja 2021. Iz obračuna proizlazi da je prilikom izrade obračuna izvršen uvid u evidenciju o radnom vremenu i obračunske listiće plaće tužiteljice te je na temelju istih i izvršenog obračuna vještak utvrdio kako tužiteljici u razdoblju od 1. listopada 2018. do 30. travnja 2021. nije obračunat i isplaćen dodatak za otežane uvjete rada u iznosu od 10.726,30 kn i liječnički dodatak u iznosu od 5.610,58 kn, odnosno u ukupnom bruto iznosu od 16.336,88 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 14. i 15. Tablice 1. koja je prilog obračuna. Nadalje razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora koju bi tužiteljica ostvarila u razdoblju od 1. listopada 2018. do 30. travna 2021. iznosi ukupno 3.905,75 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 9. Tablice 2. koja je prilog obračuna. Ukupna manje plaćena naknada tužiteljici po svim utuženim osnovama u razdoblju od 1. listopada 2018. do 30. travnja 2021. iznosi 20.242,63 kn. Dostavljene obračunske liste plaća tužiteljice i evidencije radnog vremena sud nije posebno analizirao za svaki pojedini mjesec, s obzirom da je navedeno analizirano u obračunu, a koji matematički izračun tuženik nakon izvršenih provjera nije osporavao. 6. Dakle, sud je temeljem provedenih dokaza kao nesporno utvrdio slijedeće:

– da je tužiteljica dr. medicine zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju,

– da tužiteljica kao dr. medicine te zdravstveni djelatnik ima pravo na dodatke koji se odnose na dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

– da je tužiteljica u utuženom periodu radila u smjenama, noću, zatim za vrijeme blagdana i vikenda te da je ostvarila određeni broj prekovremenih sati, odnosno prekovremeni rad.

7. Nije bilo sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada kao i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata kako to proizlazi iz platnih lista, a koji dodaci su propisani Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. („Narodne novine“ broj 29/2018, dalje: KU-29/2018) i Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 92/19, dalje: Dodatak II.). Nije bilo sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju, no sporno je pripadaju li tužiteljici i u kojem iznosu dodaci za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću, odnosno sporno je, je li tuženik na pravilan način obračunavao tužiteljici plaću u utuženom razdoblju, s obzirom na odrađeni prekovremeni rad. Sporno je bilo i je li tuženik tužiteljici pravilno obračunao i isplatio naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.

8. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZOR-a) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni posao isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Imajući na umu citiranu odredbu ZOR-a, tuženik kao poslodavac je jedini odgovoran za isplatu plaće tužitelju kao svom radniku. Člankom 8. st. 1. ZOR-a propisano je da su se poslodavac i radnik u radnom odnosu dužni pridržavati odredbi Zakona o radu i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu. Člankom 94. ZOR-a propisuje da radnik ima pravo na povećanu plaću za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi. Prema odredbi čl. 45. KU 29/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 49. st. 1. KU 29/18 osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Nadalje iz odredbi čl. 49. KU 29/18 proizlazi da je noćni rad u pravilu rad radnika u vremenu između 22 sata uvečer i 6 sati ujutro idućeg dana. Za rad u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i rad na dan Uskrsa, radnik ima pravo na plaću uvećanu za 150%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Prema odredbi čl. 49. st. 13. KU 29/18 i Dodatka III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 56/2020, dalje: Dodatak III.) za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku se u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. KU 29/18 i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57., a uvećanja, a prema stavku 14. istog članka dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju. Prema odredbi čl. 55. KU 29/18 radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužiteljice (liječnik specijalist u bolnici), a dodatak za navedeno radno mjesto je 16% od osnovne plaće, a prema Dodatku II. od 1. rujna 2019. 19% od osnovne plaće. U KU 29/2018, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi propisan je čl. 57. na način da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. taj dodatak sukladno Dodatku II. je 16% od osnovne plaće. Iz čl. 81. ZOR-a proizlazi da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca. Odredbom čl. 34. st. 2. KU 29/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura li je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Nadalje, odredbom čl. 34. Dodatka II. propisano je da se radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

9. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da se radno mjesto tužiteljice nije mijenjalo tijekom prekovremenog rada, a suprotno tuženik ničim nije dokazao. Dakle, sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da liječnici i u vrijeme prekovremenog rada rade u otežanim uvjetima rada, s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Dakle, sud je zauzeo stajalište da tužiteljica ima pravo na dodatke na plaću s osnova posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i za vrijeme prekovremenog rada jer i u prekovremenom radu tužiteljica radi poslove svog radnog mjesta za koje radno mjesto joj pripadaju i dodaci za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, a kako to proizlazi iz naprijed naznačenih odredbi kolektivnih ugovora. Tuženik nije tvrdio niti dokazao da bi tužiteljica u prekovremenom radu mijenjala radno mjesto pa da bi eventualno na taj način gubila te dodatke. Prema stajalištu suda je nelogično i neživotno da tužiteljici ne bi pripadali navedeni dodaci i na sate koji su odrađeni u prekovremenom radu, a slijedom čega sud smatra da je tuženik u obvezi obračunavati te dodatke i na prekovremeni rad tužiteljici jer se složenost poslova tužiteljice i njezina kvalificiranost ne mijenja ovisno od toga je li poslove obavljala unutar redovne mjesečne satnice ili izvan toga u prekovremenom radu. Navedeno proizlazi i iz stajališta Vrhovnog suda izraženog na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održane 9. prosinca 2019.

10. Prema odredbi čl. 45. KU 29/18 definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na bilo koji drugi način izuzev onog koji je propisan tim odredbama. Nadalje valja reći da samim time što je tuženik tužiteljici pogrešno obračunavao plaću za vrijeme prekovremenog rada, pogrešno joj je obračunata i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora, koja se obračunava sukladno odredbama čl. 34. st. 2. KU 29/18 i čl. 34. Dodatka II., te odredbama čl. 81. ZOR-a.

11. Mišljenje profesora V. G. sud nije ocijenio odlučnim za ishod ovog spora.

12. Dakle, ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“, br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 57/11., 25/13. i 70/19., dalje: ZPP) u vezi sa čl. 221.a sud je ocijenio konačno postavljeni tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 20.242,63 kn, osnovanim, sa zatraženim zakonskim zateznim kamata na pojedinačne mjesečne iznose, tekuće od 16. u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, sadržanih u navedenim bruto iznosima i stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Naime, tužitelju na svaki pojedini mjesečni iznos pripada zatezna kamata od dospijeća, s obzirom se plaća i naknada plaće isplaćuju najkasnije 15-og u mjesecu za protekli mjesec sukladno čl. 92. st. 3. ZOR-a. Odluka o kamatama donesena je i sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. ZOO-a. Iz dosuđenih iznosa izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće s obzirom da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1855/2019-2 od 7. svibnja 2019. na postavljeno revizijsko pitanje odgovorio da tužitelju ne pripada zatezna kamata na dio dosuđene bruto plaće. U tom dijelu zahtjev za isplatu zatezne kamate je valjalo odbiti, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 2. i 5. ZPP-a, s obzirom da tužiteljica nije uspjela u parnici s konačno preciziranim tužbenim zahtjevom samo u razmjerno neznatnom dijelu (sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosima) te je sud odlučio da je tuženik dužan tužiteljici nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, a s obzirom da je odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. Dakle, visina parničnog troška određena je sukladno vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 20.242,63 kn, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Sud je priznao tužiteljici zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima i to za sastav tužbe 1.000,00 kn, sukladno tbr. 7.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, te za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor na tužbu od 23. srpnja 2021. iznos od 1.000,00 kn, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Nadalje tužiteljici je za zastupanje na ročištima održanim 1. rujna 2021., 15. ožujka 2022. i 21. travnja 2022. priznat trošak u iznosu od 1.000,00 kn, za svako, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Naposljetku, tužiteljici je za sastav podneska od 18. ožujka 2022. priznato 250,00 kn, sukladno tbr. 8.t.3. Tarife u vezi s tbr. 50. Tarife. Tužitelju je priznat i trošak zastupanja na ročištu na kojem se objavljuje presuda u iznosu od 500,00 kn, sukladno tbr. 9.t.3. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 22. listopada 2021. kojim požuruje postupanje suda jer nije ocijenjen potrebnim za vođenje parnice. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku tužitelju je priznato ukupno 5.750,00 kn, čemu valja dodati i PDV od 25% u ukupnom iznosu od 1.437,50 kn, sukladno tbr. 42. Tarife. Dakle, tužiteljici je kao opravdan priznat trošak u ukupnom iznosu od 7.187,50 kn, te je tuženik dužan parnične troškove u tom iznosu nadoknaditi tužitelju, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 65/16, 73/17).

14. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u izreci.

Varaždin, 26. svibnja 2022.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke stranka može u roku od 8 dana izjaviti žalbu, a koji rok se računa: od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila ili od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pismeno ovome sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku A. T., odvjetniku iz O. društva T. & P., odvjetnicima u Z.

2. Tuženiku bolnici V., V.

3. Ministarstvo – nakon pravomoćnosti