Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-32/2022-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice J. K., P., OIB: ..., zastupane po punomoćniku J. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženice J. K., P., radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj Psp-81/19 od 9. rujna 2021., 26. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice, kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, poslovni broj Psp-81/19 od 9. rujna 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za otklanjanje zida od naslaganih betonskih blokova duljine 5,41 m, širine 20 cm i visine 50 do 62 cm, na skici označen točkama A-B i označen crvenom linijom.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice preinačava se prvostupanjsko rješenje u preostalom dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke i rješava:

Utvrđuje se da je tuženica J. K. uznemirila tužiteljicu J. K. iz P. u posljednjem mirnom suposjedu dijela čest. zem... K.O. P., koja u naravi predstavlja kuću katnicu i dvorište, na način što je dana 17. rujna 2019. godine, na prilaznom dijelu navedene nekretnine od javnog puta do stambene katnice sagradila zid od naslaganih betonskih blokova duljine 5,41 m, širine 20 cm i visine 50 do 62 cm, na skici označen točkama A-B i označen crvenom linijom, koja skica predstavlja sastavni dio ovog rješenja i time onemogućila tužiteljici nesmetani prolaz do njenog stana koji se nalazi u prizemlju navedene stambene katnice izgrađene na opisanoj nekretnini, slijedom čega se zabranjuje tuženici da ubuduće tužiteljicu smeta u suposjedu predmetne nekretnine na opisani ili sličan način.

Nalaže se tuženici J. K. da naknadi tužiteljici J. K. troškove postupka u iznosu od 5.900,00 kn (slovima: pettisućadevetstokuna), u roku od osam dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski rješenjem, suđeno je:

„ I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužena J. K. iz P. uznemirila tužiteljicu J. K. iz P. u posljednjem mirnom posjedu dijela čest. zem. ... k.o. P., koja u naravi predstavlja kuću katnicu i dvorište, na način što je dana 17. rujna 2019. godine, na prilaznom dijelu navedene nekretnine od javnog puta do stambene katnice sagradila zid od naslaganih betonskih blokova duljine 5,41 m, širine 20 cm i visine 50 do 62 cm, na skici označen točkama A-B i označen crvenom linijom, koja skica predstavlja sastavni dio ovog rješenja, i time onemogućila tužiteljici nesmetani prolaz do njenog stana koji se nalazi u prizemlju navedene stambene katnice izgrađenoj na opisanoj nekretnini, slijedom čega se nalaže tuženoj da otkloni opisani zid, te se istoj zabranjuje da u buduće tužiteljici smeta u posjedu predmetne nekretnine na opisani ili na bilo koji drugi način, sve ovo u roku od 8 dana, te da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana“.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za posjedovnu zaštitu na dijelu nekretnine k.č. br. ... K.O. P., u naravi kuća i dvorište, koji zahtjev temelji na činjenici da je tuženica 17. rujna 2019. sagradila zid na dijelu predmetne nekretnine i time onemogućila tužiteljicu u prilazu njezinom stanu u prizemlju kuće.

6. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje da je tuženica kritičnoga dana sagradila sporni zid od naslaganih betonskih blokova u dvorištu kuće i na taj način onemogućila tužiteljici prolaz od njezina stana u prizemlju kuće do dvorišnih vrata. Nadalje, utvrđuje da je sporni zid u međuvremenu uklonjen pa da tužiteljica može nesmetano prolaziti dvorištem. Također, utvrđuje da su stranke sestre koje zajednički dijele obiteljsku kuću sa još jednom sestrom i da se nalaze u suposjedu spornog dijela nekretnine koje u naravi predstavlja prolaz od kuće do dvorišnih vrata prema cesti.

7. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije u potpunosti isključena od strane ostalih suposjednika, konkretno tuženice, niti joj je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, pa pozivom na čl. 24. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 148/06., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje: ZV) zauzima stav da tužiteljica nije dokazala odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl.154. st. 1. ZPP-a pa odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

9. Osnovano se tužiteljica žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, budući da su razlozi o odlučnim činjenicama međusobno proturječni. Naime, prvostupanjski sud najprije utvrđuje da je tuženica izgradnjom spornog zida onemogućila tužiteljici prolaz do njezina stana u prizemlju kuće, da bi potom zaključio kako tuženica nije isključila niti bitno ograničila tužiteljicu u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini, niti da je tužiteljica dokazala odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari. Takva utvrđenja i zaključci međusobno su u proturječju, budući da onemogućavanje tužiteljice u prolazu do njezina stana predstavlja upravo isključenje iz dotadašnjeg načina izvršavanja faktične vlasti na predmetnoj nekretnini. Osim toga, zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica nije dokazala odlučne činjenice proturječan je utvrđenju o suposjedu stranaka na predmetnoj nekretnini i onemogućavanju tužiteljice u prolazu do stana izgradnjom spornog zida od strane tuženice. Međutim, unatoč počinjenoj bitnoj procesnoj povredi, ovaj sud je primjenom čl. 373.a u vezi s čl. 381. ZPP-a ovlašten meritorno odlučiti o podnesenoj žalbi.

10. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Prema čl. 22.ZV-a, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće (st.1.). Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu (st.2.).

11.1. Prema čl. 24. st. 1. ZV-a, svaki je suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnoga smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjega suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11.2. Sukladno navedenim zakonskim odredbama, tužitelj je u posjedovnoj parnici dužan dokazati posljednji mirni posjed odnosno suposjed i čin smetanja posjeda odnosno suposjeda, s time da pravo na posjedovnu zaštitu suposjeda postoji samo ako je tužitelj potpuno isključen ili mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja suposjeda, pri čemu pravo na posjed nije od odlučnog značaja.

12. U konkretnom slučaju, suprotno zaključku prvostupanjskog suda tužiteljica je dokazala sve zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite. Naime, među strankama nije sporno da se tužiteljica nalazi u posjedu stana u prizemlju kuće, a tuženica u posjedu stana na katu, te da stranke zajednički koriste dvorište kuće, preko kojeg tužiteljica pristupa svome stanu, iz čega slijedi da se tužiteljica nalazi u suposjedu istog. Nadalje, pri utvrđenju da je tuženica sagradila sporni zid, čime je onemogućila tužiteljicu u prilazu do njezina stana preko dvorišta, što tuženica tijekom postupka niti ne osporava, za zaključiti je da je tuženica izgradnjom zida u potpunosti isključila tužiteljicu u prolazu tim dijelom dvorišta. Kako je dakle tužiteljica dokazala posljednji mirni suposjed spornog dijela dvorišta i čin smetanja suposjeda kojim je potpuno isključena iz dotadašnjeg način izvršavanja suposjeda, ispunjene su zakonske pretpostavke iz čl. 24. u vezi s čl. 22. st. 1. ZV-a za pružanje posjedovne zaštite tužiteljici.

13. Stoga je osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje počinjenog smetanja suposjeda spornog dijela predmetne nekretnine i zabranu budućeg takvog ili sličnog smetanja ubuduće, dok se s obzirom na nespornu činjenicu da je sporni zid tijekom postupka uklonjen, tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži uklanjanje zida ukazuje neosnovanim.

14. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužiteljice, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u dijelu točke I. izreke, kao u točki I. izreke ovog rješenja, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tužiteljice pozivom na čl. 380. toč. 3. ZPP-a preinačiti prvostupanjsko rješenje u preostalom dijelu točke I. izreke, kao u točki II. izreke ovog rješenja.

15. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Tužiteljici pozivom na čl. 154. st. 5. ZPP-a, a budući da nije uspjela u sporu samo u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti i to sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa), za zastupanje po odvjetniku u visini jednokratne nagrade u iznosu od 2.000,00 kn (Tbr.7.toč.2. Tarife) te trošak vještačenja i očevida u iznosu od 3.500,00 kn i sudskih pristojbi u iznosu od 400,00 kn, dakle u ukupnom iznosu od 5.900,00 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Rijeci 26. svibnja 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković