Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž-250/2022-4

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. J., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u S. br. K-702/2017 od 22. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. M. J. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u S. br. K-702/2017 od 22. ožujka 2022. godine, opt. M. J. proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela protiv imovine i to jednog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11, sve u vezi čl. 51. KZ/11, pa mu je za kazneno djelo teške krađe, temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo prijevare, temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11, utvrđena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je opt. M. J. temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), prihvaćen je imovinskopravni zahtjev ošt. T. V. pa je naloženo opt. M. J. u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti presude isplatiti oštećeniku iznos od 15.000,00 kn.

1.2. Na temelju čl. 560. ZKP/08, od opt. M. J. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom teške krađe iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, u ukupnom iznosu od 7.000,00 kn, te je utvrđeno da je navedeni novčani iznos imovina RH, a koji iznos je opt. M. J. dužan isplatiti u Državni proračun RH u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 6. u vezi s čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08, opt. M. J. oslobođen je dužnosti plaćanja troškova kaznenog postupka.

2. Protiv te presude žali se opt. M. J. po branitelju M. M., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni, zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu i zbog oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukine pobijanu presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-228/2022 od 23. svibnja 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

5. Žalba opt. M. J. nije osnovana.

6. Žalitelj (opt. M. J.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

7. Žalitelj ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Međutim, nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. To iz razloga što se žalitelj kod izjašnjavanja o optužbi očitovao da se u cijelosti smatra krivim zbog počinjenja terećenih kaznenih djela iz izreke prvostupanjske presude za koja je proglašen krivim, a u kojem dijelu pobija prvostupanjsku presudu. Shodno sadržaju odredbe čl. 464. st. 7. ZKP/08, optuženik ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno i/ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se posebno ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika glede terećenih kaznenih djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. M. J. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. KZ/11 i kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, navedenih u izreci pobijane presude.

9. Nije osnovana žalba opt. M. J. zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenih kaznenih djela zbog kojih je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedena kaznena djela, pravilno je prvostupanjski sud opt. M. J. za kazneno djelo teške krađe, temeljem čl. 229. st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, a za kazneno djelo prijevare, temeljem čl. 236. st. 1. KZ/11, utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, nakon čega je opt. M. J., temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci.

9.1. Pri tome je za ukazati da je opt. M. J. do sada pet puta pravomoćno osuđivan za razne imovinske delikte. Iz navedenog je razvidno da je optuženik specijalni povratnik čiji dosadašnji život ukazuje na neusklađenost ponašanja s društvenim normama i očiglednu sklonost ka činjenju kaznenih djela. Dosadašnja višestruka osuđivanost nije polučila pozitivne rezultate kod optuženika da ne čini nova kaznena djela, već je nastavio postupati na društveno neprihvatljiv i nezakonit način. Stoga i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda takva vrsta i mjera kazne koja je izrečena optuženiku dostatna da može utjecati na njega i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenog djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno i da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem terećenih kaznenih djela nanio društvu u cjelini (čl. 41.i čl. 47. KZ/11).

10. Nije osnovan žalbeni osnov optuženika zbog odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu oštećenika. Naime, oštećenik je tijekom rasprave precizirao iznos imovinskopravnog zahtjeva kojim od optuženika potražuje iznos od 15.000,00 kuna. Imajući u vidu prethodno navedeno pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je sukladno odredbi čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, obavezao optuženika da oštećeniku nadoknadi iznos naznačen u činjeničnom opisu izreke presude jer tako postavljen imovinskopravni zahtjev daje pouzdanu osnovu za cjelovito presuđenje.

11. Žalitelj u žalbi pobija prvostupanjsku presudu glede odluke o oduzimanju imovinske koristi nastale počinjenjem kaznenog djela. Međutim, suprotno žalbenom navodu opt. M. J. je prilikom izjašnjavanja o krivnji u cijelosti priznao izvršenje kaznenog djela na način i u vrijeme kako mu se to stavlja na teret činjeničnim opisom optužnog akta čime nije doveo u pitanje tvrdnje državnog odvjetnika da novčani iznos od 7.000,00 kuna predstavlja protupravno stečenu imovinsku korist. Stoga se žalba optuženika u tome dijelu ukazuje neosnovanom.

12. Slijedom navedenog žalba opt. M. J. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 26. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić