Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-247/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Krunoslava Barkića, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. A., zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Š. br. K-381/2021 od 8. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. T. A. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Š. br. K-381/2021 od 8. ožujka 2022. godine opt. T. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, te je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 326. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11, optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. rujna 2021. godine, pa nadalje.

1.2. Temeljem čl. 77. KZ/11 u svezi čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08), utvrđeno je da iznos od 310,00 eura predstavlja imovinsku korist koju je opt. T. A. ostvario kaznenim djelom iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je utvrđeno da navedeni novčani iznos postaje imovina Republike Hrvatske, od kojeg iznosa je iznos od 145,00 eura već prešao na Republiku Hrvatsku, pa je naloženo optuženiku isplatiti Republici Hrvatskoj iznos od 165,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate u roku od 15 (petnaest) po pravomoćnosti presude.

1.3. Temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08, te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žali se opt. T. A. po braniteljici A. G., odvjetnici iz Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, zbog odluke o kazni i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, podredno pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. U odgovoru na žalbu optuženika, državni odvjetnik ističe kako, protivno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije počinio povrede na koje se žalbom ukazuje te da je potpuno i pravilno utvrdio sve bitne činjenice i okolnosti pri donošenju odluke.

Predlaže žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu.

3. Županijsko državno odvjetništvo u O. svojim podneskom br. KŽ-DO-225/2022 od 19. svibnja 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba opt. T. A. nije osnovana.

5. Žalitelj (opt. T. A.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da u tijeku provođenja istražnih radnji nije bio nazočan sudski tumač. Suprotno žalbenim navodima iz sadržaja spisa počev od izvješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu (list 9-11), pouka o pravima uhićenika (list 12 i 43), zapisnika o pretrazi pokretne stvari i sefa (list 30-32), zapisnika o ispitivanju osumnjičenika T. A. u prostorijama PP K. (list 38-41), zapisnika o ispitivanju osumnjičenika u Općinskom državnom odvjetništvu Š. (list 55-58), zapisnika o ispitivanju okr. T. A. pred sucem istrage Županijskog suda u Š. (list 71), evidentno je da je tim procesnim radnjama bio nazočan sudski tumač A. K. Pored toga je za ukazati da sudski tumač može prisustvovati radnjama određenim tijekom istražnog postupka, ali da nisu u obvezi potpisivati takve zapisnike. Iako tumač koji je bio nazočan na raspravi nije stalni sudski tumač, isti je prethodno, prilikom ispitivanja optuženika u državnom odvjetništvu, te na ročištu održanom pred sucem istrage Županijskog suda u Š., sukladno čl. 280. ZKP/08, položio prisegu da će vjerno prenijeti pitanja koja se okrivljeniku upućuju i izjave koje će iznijeti.

5.1. Suprotno žalbenom navodu optuženika iz sadržaja spisa razvidno je da je na ročištu glede donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora u odnosu na optuženika bio nazočan sudski tumač A. K. čije prisustvo i prevođenje je u cijelosti prihvatio okr. T. A. Sukladno utvrđenom činjeničnom stanju žalbeni navod optuženika se ukazuje neosnovanim.

5.2. Nadalje, žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da nema razloga o odlučnim činjenicama, a one koje su navedene su nejasne i proturječne same sebi i provedenim dokazima. Suprotno tom žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

5.3. Pored toga neosnovano se u žalbi navodi da je radnja pretrage mobitela poduzeta bez nazočnosti sudskog tumača budući da iz zapisnika o pretrazi proizlazi da je tumač obaviješten u 15,00 h, u 16,00 h je pristupio, nalog za pretragu predan je optuženiku u 20,00 h, a pretraga je izvršena u vremenu od 20,10 do 20,30 h, te je tumač potpisao zapisnik o pretrazi.

5.4. Glede radnje oduzimanja predmeta za ukazati je da je u pitanju hitna dokazna radnja poduzeta prije započinjanja kaznenog postupka i prije uhićenja optuženika, kako je razvidno iz zapisnika o privremenom oduzimanju.

5.5. Glede navoda iz žalbe koji se odnose na nezakonitost pouke o pravima uhićenika i izviješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu, za ukazati je da pouka o pravima i izviješće o uhićenju nisu dokazi na kojima se temelji odluka, a pored toga neosnovano žalitelj ističe da tumač nije bio nazočan potpisivanju budući je pouku o pravima uhićenika potpisao, dok je iz izviješća o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu razvidno da je optuženik uhićen u 15,30 h, tumač je obaviješten u 15,00 h i u 16,00 h pristupio u postaju, te optuženiku usmeno preveo pouku i razloge uhićenja.

6. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika glede terećenog kaznenog djela. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju optuženika sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

7. Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni. Prilikom donošenja odluke o kazni u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, te o tome naveo jasne i potpune razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

7.1. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. T. A., temeljem čl. 326. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine. Stoga takva kazna i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

8. Žalitelj u žalbi pobija prvostupanjsku presudu glede odluke o oduzimanju imovinske koristi nastale počinjenjem kaznenog djela. Međutim, suprotno žalbenim navodima opt. T. A. tijekom postupka je prvostupanjski sud nedvosmisleno utvrdio temeljem priznanja optuženika da je za prijevoz i za svoje osobne troškove dobio za prijevoz migranata iznos od 310 eura, pa na taj način nije dovedena u sumnju tvrdnja državnog odvjetnika da taj novčani iznos predstavlja protupravno stečenu imovinsku korist koja je ostvarena počinjenjem terećenog kaznenog djela. Stoga se žalba optuženika i u tome dijelu ukazuje neosnovanom.

9. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 26. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić