Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kžzd-36/21-11

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Jadranke Biga- Milutin, kao predsjednice vijeća, sutkinje za mladež Nives Nikolac i suca Ive Vukelje, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gorane Matas, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optužene, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-124/2018 od dana 4. veljače 2021. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2022. godine,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba opt. T. B., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu opt. T. B. proglasio je krivom zbog učina kaznenog djela neprovođenja odluke za zaštitu dobrobiti djeteta iz čl. 173. st. 1. KZ/11 i osudio je na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 2. toč. 6. i 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) optužena je obvezana na naknadu troškova kaznenog postupka, i to troška paušala u iznosu od 5.000,00 kn, te troška nužnih izdataka oštećenog i nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, o visini kojeg troška je određeno da će se odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv presude žalbu je izjavila opt. T. B. po svom branitelju, I. J., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni, sa prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim raspravnim sucem, podredno da se pobijana presuda preinači i „okrivljenu oslobodi od kaznenopravne odgovornosti“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08 dostavljen ŽDO-u Šibenik na dužno razmatranje.

5. Sjednica vijeća sukladno čl. 475. st. 2. ZKP/08 održana je u nazočnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Šibeniku, Irene Senečić i branitelja optužene, I. J., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti uredno obaviještene opt. T. B..

6. Žalba optužene je osnovana.

7. U pravu je žaliteljica kada prvostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 iz razloga što je izreka presude proturječna razlozima presude.

7.1. Navedena proturječnost, kako to opravdano ukazuju navodi žalbe optužene, sastoji se u tome što se optuženoj u činjeničnom opisu terećenog kaznenog djela, između ostalog, stavlja na teret da je ignorirala preporuke nadležnog centra, da nije surađivala sa djelatnicima nadležnog centra, da im se nije javljala na telefon i odazivala njihovim pozivima, da bi sud u obrazloženju presude, nakon što je iznio sadržaj iskaza svjedokinja D. Š., M. S. I., I. Ž. i K. D., djelatnica nadležnog centra i svjedokinje L. K. G., suradnice centra, paušalno zaključio kako su iskazi navedenih svjedokinja i međusobno suglasni, i u suglasju sa materijalnom dokumentacijom koja se nalazi u spisu, iz kojih razloga ih je sud cijenio istinitima i vjerodostojnima i na njima, između ostalog, utemeljio svoju odluku o krivnji optužene za terećeno kazneno djelo, a pri čemu prvostupanjski sud nije analizirao stvarni sadržaj iskaza ovih svjedokinja, i to svjedokinje D. Š. koja je u svom iskazu navela da je suradnja s majkom, opt. T. B. u početku bila otežana ali kasnije to da se stabiliziralo i promijenilo i suradnja da je uspostavljena, a kad ova svjedokinja navodi da se optužena u dva navrata nije odazvala pozivima centra, tada svjedokinja navodi da je optužena ispričala svoj nedolazak, a što je suprotno onome što se optuženoj stavlja na teret, da nije surađivala sa centrom i odazivala se njihovim pozivima.

7.2. Isto tako svjedokinja L. K. G., čiji je iskaz sud također cijenio vjerodostojnim i na njemu, između ostalog, zasnovao utvrđenje o krivnji optužene za terećeno kazneno djelo, u svom iskazu je navela kako je suradnja s majkom, opt. T. B., bila dobra, majka da je uvijek bila suradljiva i dostupna, da je dolazila kod optužene kući i da nikada nije primijetila ništa loše i da majka za vrijeme provođenja mjere nadzora nikada ništa negativno nije govorila o ocu svoga sina J..

8. Nadalje, a na što također opravdano ukazuju žalbeni razlozi, sud je u prvostupanjskoj presudi propustio cijeniti određenu materijalnu dokumentaciju, a koju je izveo kao dokaz u prvostupanjskom postupku, i to presliku izjave na str. 1602 spisa iz čijeg sadržaja je razvidno da J. otac T. K. O., koji i potpisuje istu izjavu, potvrđuje da je J. tukao, pa u situaciji kada je opt. T. B., J. majka, djelatnicama centra, što i proizlazi iz iskaza istih svjedokinja, kao i u svojoj obrani, stalno isticala da J. odbija susrete sa ocem jer ga otac tuče i da je i ona sama na J. primijetila, jednom tragove krvi na usnici, a drugi put otisak šamara na obrazu, a o čemu u svojim iskazima govore i svjedokinje B. V. i J. H., tada je sud propuštajući cijeniti navedenu izjavu počinio daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Sud je u prvostupanjskoj presudi propustio cijeniti i Potvrde PU Z., PP Z. koje se nalaze na str. 1270-1274 spisa, koje je također pročitao u dokazne svrhe, a iz kojih Potvrda je razvidno da su policijski službenici intervenirali dana 5., 12., 14. i 24. listopada 2017. godine, te dana 7. studenog 2017. godine, na traženje J. oca, T. K. O., iz razloga što mu bivša supruga ne želi dati dijete sukladno sudskoj odluci, a dolaskom na teren da su utvrdili da je J. „histerično“ plakao (potvrda na str. 1274), govorio da kod tate ne želi ići jer ga tata tuče (potvrde na str 1270-1272), a sadržaj kojih potvrda govori u prilog obrane opt. T. B. koja je u svojoj obrani isticala kako nije ona onemogućavala viđanje J. sa ocem sukladno odluci suda već da je J. to odbijao navodeći da je tata zločest i da ga tuče, a zbog kojeg propusta suda su također u obrazloženju pobijane presude izostali razlozi o odlučnim činjenicama.

10. U žalbi je istaknuta i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 zbog „teškog kršenja konvencijskog prava na pravično suđenje“, za koju povredu se samo paušalno navodi kako je prvostupanjski sud počinio brojne povrede procesnog zakona na štetu optužene, da je povrijedio načelo jednakosti procesnog oružja, te da je teško povrijedio konvencijsko pravo i izrečenom kaznenopravnom sankcijom, međutim, niti ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

11. Ovaj drugostupanjski sud našao je da su osnovani i žalbeni prigovori optužene koji se odnose na pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu zbog neprihvaćanja iskaza svjedokinja B. V. i J. H., kod koje je J., sin optužene, bio u tretmanu zbog problema koje je imao u razvoju.

11.1. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud olako otklanja iskaze navedenih svjedokinja navodeći kako iste svojim iskazima samo žele pomoći optuženoj u otklanjanju kaznene odgovornosti jer da nikada nije dokazano da je otac tukao J., u prilog kojoj tvrdnji prvostupanjski sud spominje i odbačaj kaznene prijave koju je optužena podnijela protiv J. oca zbog kaznenog djela tjelesne ozljede.

11.2. Svjedokinja B. V., koja je čuvala J., jasno navodi kako joj je J. u dobi kada je imao tri ili četiri godine, dakle u utuženom vremenskom razdoblju, pričao da ga otac čupa za kosu, i kada ga tako uhvati za kosu da ga udara glavom o zid, pokazujući sve to svojom rukom, i navodeći kako tata to stalno radi, a osim toga da ga tata zna zatvoriti u sobu i da kod tate ne voli ići.

11.3. O tome da ga otac čupa za kosu, zatvara u sobu, udara po licu i prstima J. je pričao i svjedokinji J. H., o čemu ista svjedokinja također govori u svom iskazu.

12. Kod činjenice da i svjedokinja K. D. u svom iskazu navodi kako joj je J. jednom rekao da je tata zločest, da je bio uznemiren i da ga nije htjela siliti na susret s ocem, što je sadržano i u pisanom izvještaju ove svjedokinje od dana 17. veljače 2017. godine, kao i svjedokinja L. K. G., suradnica centra, koja također u svom iskazu govori kako joj je J. kazao da ga je otac tukao, a optužena izražavala bojazan da otac zlostavlja dijete, te kod činjenice da i svjedokinja M. S. I., također djelatnica centra, u svom iskazu navodi kako je jednom prilikom njenog posjeta optuženoj i J., J. kazao da ga tata tuče, ili da ga je tukao, a imajući u vidu i naprijed spominjane Potvrde PP Z., kao i izjavu J. oca nastalu prilikom opservacije kontakta J. i njegovog oca od strane V., u kojoj J. otac potvrđuje da je J. tukao, iako ne na način kako je to J. opisivao svjedokinjama B. V. i J. H., i obećava da to više neće raditi, prvostupanjski sud posve nekritički otklanja iskaze ozbiljnih svjedokinja B. V., koja je J. kazivanje da ga otac tuče prijavila i policiji, i svjedokinje J. H. u čijem tretmanu se J. nalazio zbog svojih razvojnih problema i čiji je jedini zadatak bio pomoći takvom djetetu, a ne dati lažan iskaz kako bi pomogla optuženoj u otklanjanju kaznene odgovornosti, kako je to pogrešno zaključio prvostupanjski sud.

13. Činjenica što je kaznena prijava podnesena protiv J. oca zbog kaznenog djela tjelesne ozljede počinjenog na J. štetu u osnovi odbačena, a kako to proizlazi iz rješenja br. …, jer vještak nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li je kod J. utvrđena ozljeda u vidu razderotine na unutarnjoj strani gornje usne nastala kao posljedica udarca tupo tvrdim predmetom, što može biti šaka, ili kao posljedica samoozljeđivanja, odnosno udarca lica/usne u neku izbočenu čvrstu prepreku u prostoru, u konkretnom slučaju ne može biti od utjecaja na ocjenu vjerodostojnosti kazivanja svjedokinja B. V. i J. H..

14. Slijedom iznijetog, kako je utvrđena osnovanost žalbenih navoda optužene zbog počinjenih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, to je žalbu optužene trebalo prihvatiti, prvostupanjsku presudu primjenom čl. 483. st. 1. ZKP/08 ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

15. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će prije svega otkloniti bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje mu je ukazano ovom odlukom, ponovno će izvesti sve već izvedene dokaze, a po potrebi i nove dokaze, nakon čega će pažljivom i savjesnom analizom i ocjenom izvedenih dokaza pravilno utvrditi činjenično stanje na kojemu će utemeljiti svoju odluku koju će valjano obrazložiti u smislu odredbe čl. 459. ZKP/08, a posebno činjenice koje se odnose na subjektivno obilježje terećenog kaznenog djela, jer u situaciji kada optužena osnovano sumnja ili vjeruje da otac tuče njihovog sina J., jer joj to sam J. govori i pruža otpor pri odlasku kod oca, o čemu govore Potvrde PP Z., a optužena je, kod J. kada se vratio od oca primijetila ozljede, prvo na usni, a potom i na licu, a naprijed navedene svjedokinje B.

V. i J. H., kao i svjedokinje L. K. G. i K. D. također navode da im je J. govorio kako je tata zločest ili da ga tata tuče, u takvoj situaciji kod optužene ne bi postojala namjera za počinjenje terećenog kaznenog djela budući optužena kada se u takvoj situaciji protivi J. odlasku kod oca postupa u cilju da zaštiti svoje dijete, a ne u cilju da onemogući provođenje sudske odluke.

U Šibeniku, 26. svibnja 2022. godine.

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Gorana Matas, v.r.

Jadranka Biga-Milutin, v.r.