Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj:Pž-900/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. G., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. i 70/19.), rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 20. siječnja 2020., broj: 29.PpP-1418/2019, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. M. G. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna, u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu okr. M. G, proglašen je krivim, da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 7.500,00 kuna.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, s time da će se vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole naredbom o određivanju mjere opreza od 7. kolovoza 2019. uračunati u trajanje izrečene zaštitne mjere.
1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 950,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, po branitelju Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.
2.2. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući predmet u pogledu navoda žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza na glavnoj raspravi, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika te cjelokupnog dokaznog materijala predmeta utvrdio sve odlučne činjenice, na temelju kojih je izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.
5.1. Naime, žalitelj ne dovodi u pitanje događaj i svojstvo vozača kritične zgode u prometu na cesti, a bez uspjeha prigovara utvrđenju stupnja koncentracije alkohola u organizmu te prilike, budući da isto proizlazi iz mišljenja vještaka za toksikološka vještačenja S. B., na temelju nalaza uzorka krvi i mokraće okrivljenika izuzetih inkriminirane prilike, koje dokaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio vjerodostojnim dokazima za utvrđenje stupnja koncentracije alkohola u krvi ispitanika, a time i pravilne pravne oznake djela. Navedeni dokazi izvedeni su na glavnoj raspravi pa je žalitelj već imao mogućnost očitovati se, međutim nije argumentirano dovodio u pitanje pravilnost tako utvrđene koncentracije alkohola u krvi, niti je u tom smislu predlagao izvođenje drugih dokaza.
5.2. Slijedom navedenog, budući da žalitelj sada ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
6. Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj Sud smatra da je za počinjeni prekršaj izrečena kazna u zakonom propisanim granicama, imajući na umu težinu i opasnost djela kao i sve okolnosti konkretnog slučaja mjerodavne za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, te suprotno tvrdnji žalitelja, nije prestrogo odmjerena. Naime, prvostupanjski sud je cijeneći ukupnost olakotnih okolnosti, poznate materijalne i životne prilike žalitelja izrekao kaznu uz primjenu instituta ublažavanja iz članka 37. Prekršajnog zakona, u značajnoj mjeri ispod posebnim zakonom propisane minimalne kazne, smatrajući da će se tako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja i djelovati na buduće ponašanje okrivljenika, odnosno da će se postići svrha specijalne i generalne prevencije. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj Sud, dok žalitelj ne ističe (i ne dokumentira) nikakve nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.
7. U smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku.
8. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud zakonito i opravdano (u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona) izrekao navedenu zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika, koji je u prometu na cesti upravljao motornim vozilom pod utjecajem alkohola u organizmu, isključilo iz prometa i otklonili uvjeti koji mu omogućavaju počinjenje novog prekršaja. Naime, težina prekršaja koja proizlazi iz stupnja koncentracije alkohola u potpunosti opravdava izricanje navedene mjere, jer je predstavljao značajnu potencijalnu opasnost za druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Naime, po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe pod utjecajem alkohola od 1,5 do 2,5 g/kg nalaze u četvrtom stupnju alkoholiziranog stanja - pijanom stanju u kojem su intelektualne funkcije jako sužene, izražena je dremljivost, osoba nije sposobna koncentrirati se i povremeno se gubi prisebnost, shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum… Stoga je i ovaj Sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.
8.1. Zaštitna mjera određena je u zakonom propisanom trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine) razmjerno osobinama ličnosti okrivljenika, a paušalni i nedokumentirani navodi žalbe o potrebi imanja vozačke dozvole ne dovode u pitanje osnovanost i duljinu trajanja zaštitne mjere.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 26. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Slavonskom Brodu u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
