REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-Us 2/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. A. K. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 326. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama opt. A. K. i opt. E. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2020. broj K-Us-7/2019., u sjednici održanoj 26. svibnja 2022., u javnom dijelu u prisutnosti opt. A. K. i njegovog branitelja, odvjetnika A. M. te opt. E. P.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe opt. A. K., a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se neće opozvati uvjetna osuda izrečena optuženiku pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2018. broj K-1990/2016.

II. Uslijed odluke pod točkom I., preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se opt. A. K. za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11. zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju tih zakonskih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 4 (četiri) mjeseca, u koju mu se kaznu na temelju čl. 54. KZ/11. uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 12. rujna do 13. rujna 2018.

III. Odbijaju se žalbe opt. A. K. i opt. E. P. kao neosnovane te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, opt. A. K. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11. te mu je, na temelju tih zakonskih odredbi, utvrđena kazna zatvora u trajanju tri godine i četiri mjeseca, dok mu je, na temelju čl. 58. st. 1. KZ/11.,

I Kž-Us 2/2021-11

opozvana uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2018. broj K-1990/16, pravomoćna 15. veljače 2018. i uzeta kao utvrđena kazna zatvora u trajanju osam mjeseci pa je opt. A. K., uz primjenu čl. 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i deset mjeseci. Istom presudom opt. E. P. proglašen je krivim za počinjenje kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11. i na temelju tih zakonskih odredbi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca. Na temelju čl. 54. KZ/11. opt. A. K. i opt. E. P. je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 12. rujna 2018. do 13. rujna 2018.

1.1. Na temelju čl. 557. st. 1. i čl. 560. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi čl. 77. st. 1. KZ/11.

- utvrđeno je da kunska protuvrijednost 1.400,00 eura odnosno novčani iznos 10.382,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je opt. E. P. ostvario kaznenim djelom iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11., a koji iznos čini imovinu Republike Hrvatske pa je optuženiku naloženo da Republici Hrvatskoj isplati taj novčani iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe,

- utvrđeno je da kunska protuvrijednost 1.400,00 eura odnosno novčani iznos 10.382,00 kn predstavlja imovinsku korist koju je opt. E. P. ostvario kaznenim djelom iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi s čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11., a koji iznos čini imovinu Republike Hrvatske pa je optuženiku naloženo da Republici Hrvatskoj isplati navedeni novčani iznos u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08. opt. A. K. i opt. E. P. su u cijelosti oslobođeni obveze naknade troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja.

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu su podnijeli:

- opt. A. K. po branitelju A. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se "okrivljenog oslobodi, ili da vrati Sudu I stupnja na ponovno odlučivanje ili da istu zamijeni uvjetnom kaznom zatvora ili radom za opće dobro". Zatražena je i obavijest o drugostupanjskoj sjednici vijeća.

- opt. E. P. po branitelju M. R., odvjetniku iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi optužbe, odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno

I Kž-Us 2/2021-11

suđenje, podredno da se optuženiku izrekne blaža kazna. Zatražena je obavijest o sjednici žalbenog vijeća.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08. dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća pristupili su opt. A. K. i njegov branitelj, odvjetnik A. M. te opt. E. P., koji je sukladno čl. 475. st. 8. ZKP/08. bio prisutan putem audio- video uređaja. Iako ako uredno obaviješteni, zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske i branitelj opt. E. P., odvjetnik M. R., sjednici nisu pristupili pa je ista, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe optuženika nisu osnovane.

7. Opt. A. K. se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/8., navodeći da je izreka presude "proturječna sa provedenim dokazima i materijalnim dokazima koji prileže spisu“. Opt. E. P. je uvodno naznačio žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali nije konkretno obrazložio na koji način je povreda ostvarena.

8. Suprotno žalbenim navodima opt. A. K., obrazloženje pobijane presude sadrži dostatnu i valjanu reprodukciju izvedenih dokaza u postupku te jasne i razumljive razloge o svim odlučnim činjenicama. Prvostupanjski je sud na temelju korektne reprodukcije cjelokupnog dokaznog materijala iznio razloge za vrednovanje dokaza i utvrđenje odlučnih spornih činjenica te s tim u vezi zaključak o dokazanosti terećenog mu kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11. Time je, protivno žalbenim navodima ovog optuženika, prvostupanjski sud u odnosu na obrazlaganje činjeničnih i pravnih utvrđenja te dokazanost predmetnog kaznenog djela postupio sukladno obvezi iz čl. 459. st. 5. ZKP/08.

9. Stoga nije počinjena citirana postupovna povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., a niti je ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude našao da su počinjene povrede zakona na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08. Upiranjem na ovaj vid bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelji u stvari izražavaju nezadovoljstvo ocjenom dokaznog materijala, što je prigovor činjenične naravi i shodno tome će biti razmatran u okviru te žalbene osnove.

10. Opt. A. K. u žalbi ističe povredu kaznenog zakona iz čl. 469. ZKP/08., bez navođenja konkretnih razloga. Opt. E. P. također se žali zbog povrede kaznenog zakona na njegovu štetu. Smatra da bi se njegove radnje eventualno mogle označiti kao pomagateljske, budući da nije znao za postojanje zločinačkog udruženja, a niti je u njemu sudjelovao. Time optuženik ističe tzv. posrednu povredu kaznenog zakona jer tvrdi da prvostupanjski sud iz činjeničnog stanja, koje je po shvaćanju tog optuženika proizlazi iz provedenih dokaza, nije mogao izvesti zaključak o njegovoj kaznenoj odgovornosti za predmetno kazneno djelo.

I Kž-Us 2/2021-11

11. Međutim, povreda kaznenog zakona se ispituje u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud i opisano je u izreci presude, a ne prema onome koje bi prema mišljenju žalitelja bilo ispravno. S obzirom da su u izreci presude označeni svi bitni elementi kaznenog djela za koje je opt. E. P. proglašen krivim, u konkretnom slučaju nije utvrđeno postojanje povrede zakona na njegovu štetu.

12. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08. utvrđena je povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08. na štetu opt. A. K.

13. Naime, prvostupanjski je sud opozvao uvjetnu osudu izrečenu opt. A. K. presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2018. broj K- 1990/2016. kojom je optuženik bio proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci i izrečena mu je uvjetna osuda kojom je određeno da se ta kazna neće izvršiti ako optuženik u roku dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Navedena presuda postala je pravomoćna 15. veljače 2018.

14. Kako je odredbom čl. 58. st. 7. KZ/11. propisano je da se uvjetna osuda, između ostalog i u slučaju iz st. 1. toga članka, ne može opozvati nakon što su protekle dvije godine od isteka vremena provjeravanja to je u međuvremenu (15. veljače 2022.) istekao rok za opoziv uvjetne osude pa je trebalo odlučiti da se uvjetna osuda izrečena opt. A. K. pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2018. broj K-1990/2016. neće opozvati.

15. Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, opt. A. K. tvrdi da u ovom kaznenom postupku nije dokazano postojanje zločinačkog udruženja, uloga svakog od sudionika u tom udruženju, a niti stjecanje bilo kakve koristi, pojašnjavajući kako se sudionici međusobno ne poznaju. Napominje da nije utvrđeno tko je nezakonito preveo strane državljane preko hrvatsko-bosanske granice, kao što nema nikakvih dokaza o njihovom prijevozu. Ujedno smatra da je trebalo ispitati strane državljane na okolnost tko ih je vozio, provjeriti imaju li vize za boravak u RH, te kome su točno predali novce.

16. Opt. E. P. u žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tvrdi da je iskaz svjedoka A. Ž. u suprotnosti sa službenim bilješkama Policijske uprave zagrebačke, ... Policijske postaje o zaticanju stranih migranata, te nevjerodostojan u odnosu na primitak 700,00 eura. Osim toga, smatra da presuda na temelju sporazuma kojom je taj svjedok proglašen krivim nema snagu podupirućeg dokaza. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je opt. E. P. organizirao ili vodio zločinačko udruženje, te sudjelovao kao prethodnica u inkriminiranim radnjama, a nema niti dokaza da je ostvario bilo kakvu imovinsku korist. Konačno, smatra da je trebalo ispitati strane državljane na okolnost njihovog prelaska državne granice.

17. Protivno tim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je nakon analize izvedenih dokaza koji se odnose na obje točke izreke presude iznio razloge zašto nalazi

I Kž-Us 2/2021-11

dokazanim navode optužbe, a ne prihvaća obrane optuženika koje su u potpunoj suprotnosti s materijalnim i personalnim dokazima koji ih izravno terete.

18. Naime, u ovom kaznenom postupku je kroz čitav niz dokaza koji su pribavljeni kroz zakonito provedene posebne dokazne radnje nadziranih telefonskih razgovora optuženika i ostalih osuđenika koji su sudjelovali u počinjenju inkriminiranih radnji, rezultatima tajnog praćenja te nadziranog prijevoza i isporuke predmeta kaznenog djela, kao i na temelju ostalih materijalnih dokaza (potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, izvješća o zaticanju i uhićenju stranaca te njihovom protjerivanju iz RH) kao i personalnih dokaza (iskaz svjedoka A. Ž.), pravilno utvrdio da je opt. A. K. organizirao i vodio sa I. G. i drugim nepoznatim osobama zločinačko udruženje s ciljem nezakonitog prebacivanja stranih državljana u Republiku Hrvatsku i njihovog prijevoza do Z., dok je opt. E. P. angažiran kao prethodnica u cilju uočavanja i izbjegavanja policijskih pratnji, te da su, uz svijest o zajedničkom djelovanju, znajući za cilj i kriminalne aktivnosti zločinačkog udruženja i u sastavu takvog udruženja obojica optuženika sudjelovali iz koristoljublja u aktivnostima kojim se stranim državljanima omogućavalo da nedozvoljeno ulaze u Republiku Hrvatsku. Jednako tako, prvostupanjski je sud, nakon što je sve dokaze, pa i one koji se tiču kriminalne aktivnosti I. G. i A. Ž., analizirao i iznio svoja utvrđenja o radnjama koje su, u povezanosti s drugim pripadnicima zločinačkog udruženja, poduzeli I. G. te A. Ž., u prilog i kao potvrdu svojih utvrđenja, pravilno ukazao i na postojanje presuda na temelju sporazuma broj Kov-Us-67/2018. (I. G.) i broj Kov-Us-8/2019. (A. Ž.) koje se odnose na imenovane osobe, pridajući im značaj podupirućih dokaza za svoje zaključke.

19. Protivno žalbenim navodima opt. A. K. i opt. E. P., prvostupanjski je sud pravilno utvrdio važnost i značaj njihovih uloga počinjenju produljenog kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 326. st. 1. KZ/11. Tako iz preslušanih telefonskih razgovora u odnosu na radnje pod toč. a) proizlazi kako 30. svibnja 2018. opt. A. K. razgovara sa I. G. i povremeno osobom albanskog podrijetla te napominje da ti ljudi nisu sa njim u autu već u drugom autu iza njega, traži lokaciju u Z. i dobiva adresu ...., hotel D., a I. G. mu napominje da se ne sekira jer će dobiti i lovu, a zatim naziva i A. Ž. i govori mu da su oni ispred njega i govori mu neka samo njih prati. Jednako tako, iz sadržaja preslušanih razgovora u odnosu na radnje pod toč. b) proizlazi kako opt. A. K. 4. lipnja 2018. naziva NN osobu i dogovaraju lokaciju iskrcavanja stranih državljana "kod zoološkog vrta", a potom poziva i opt. E. P. koji govori "eto nas, mi smo se našli, D. S., kuda onda da istovarim", nakon čega slijedi razgovor opt. A. K. o dogovoru oko isplate dogovorenog novca. Sve navedeno potvrđuju i rezultati tajnog praćenja i nadzirane isporuke predmeta kaznenog djela prema kojima nedvojbeno slijedi kako su se opt. A. K., opt. E. P. te svjedok A. Ž. nalazili u pogledu mjesta i vremena upravo na istim relacijama kretanja stranih državljana od mjesta R. i P. j. sve do Z., odnosno lokacije u D., te parka M. S tim u vezi, prema izvješćima o tajnim praćenjima i nadziranju predmeta isporuke uočena su vozila kojima su upravljali A. Ž. te opt. E. P. kao prethodnica, dok su strani državljani koji su na taj način u dva navrata bili prevezeni, u kratkom roku i uhićeni, upravo na inkriminiranim lokacijama.

20. Povezujući navedena utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio i vjerodostojnim iskaz svjedoka A. Ž. koji je detaljno rasvijetlio uloge obojice

I Kž-Us 2/2021-11

optuženika, i to opt. A. K. kao organizatora u prevođenju i prijevozu stranih državljana iz BiH, a opt. E. P. kao prethodnice u obavljanju ilegalnih aktivnosti njihovog prijevoza. Taj svjedok je opisao kako se susreo s optuženicima i dogovorio s njima ilegalni prijevoz migranata. Nakon toga su ga u dva navrata angažirali kako bi taksijem od mjesta D. G. do hostela D. te park M. prevezao strane državljane, pri čemu su se obojica optuženika nalazila u vozilu Opel ispred njega kao prethodnica. Stoga su potpuno neodlučni žalbeni navodi opt. E. P. da iz podataka o uhićenju i zaticanju stranih državljana proizlazi kako ih je, nakon ilegalnog prelaska granice RH, ustvari vozila nepoznata osoba do dogovorenih lokacija, slijedom čega se on nikako ne može dovesti u vezu s počinjenjem predmetnog kaznenog djela.

21. Neosnovani su i žalbeni navodi opt. A. K. i opt. E. P. da nije dokazano da bi oni znali za cilj i kriminalne aktivnosti zločinačkog udruženja, tim više što se sudionici tog udruženja ne poznaju, pri čemu opt. P. pojašnjava kako on s I. G. nije uopće telefonski komunicirao. Navedeno iz razloga, kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud, za opstojnost zločinačkog udruženja nije odlučno poznaju li se svi njegovi članovi, kraj nedvojbeno utvrđene činjenice da opt. A. K. aktivno organizira i vodi udruženje dogovarajući prevođenje i prijevoz stranih državljana kao i isplatu za sve obavljene radnje, a opt. P. postupa u skladu sa svojom ulogom, detaljno dogovarajući s A. Ž. preuzimanje i prijevoz stranih državljana, a onda tijekom tih vožnji sudjeluje u vozilu svog oca kao prethodnica, u cilju uočavanja i izbjegavanja policijskih pratnji, da bi nakon obavljenog prijevoza, za drugu turu, i fizički predao dogovoreni iznos novca A. Ž. S tim u vezi, nije u pravu opt. P. kada tvrdi da bi se njegova uloga svela samo na eventualno pomaganje.

22. U odnosu na okolnost načina utvrđivanja visine naknade u odnosu na toč. b) izreke pobijane presude koja se naplaćivala po obavljenoj turi nezakonitog prevođenja i prijevoza stranih državljana, sud prvog stupnja je na temelju iskaza svjedoka A. Ž. (koji je potvrdio da je cijene jedne ture bila 3.500,00 eura, a da mu je upravo opt. E. P. dao dogovoreni iznos od 700,00 eura za drugu turu prijevoza ), ali i rezultata nadziranih telefonskih razgovora (prvenstveno onih između opt. A. K. i I. G.) te iz citiranih presuda na temelju priznanja, pravilno zaključio da se radi o svoti od 3.500,00 eura po turi, a da optuženici postupaju iz koristoljublja. Za sva ova utvrđenja sud prvog stupnja je u obrazloženju presude iznio jasne i logične razloge koje u cijelosti prihvaća ovaj drugostupanjski sud jer se radi o valjanoj argumentaciji koja se temelji na naprijed navedenim dokazima.

23. Kraj takvog stanja stvari, kada su sve odlučne činjenice dokazane s potpunom izvjesnošću, promašeni su prijedlozi opt. A. K. i opt. E. P. o potrebi ispitivanja stranaca koji su bili ilegalno prebacivani u Republiku Hrvatsku, te provjere jesu li imali "vize za boravak u RH" i kome su točno predali novac.

24. Slijedom navedenog, i ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja suda prvog stupnja kao potpuna i pravilna te ne nalazi nikakvog uporišta sumnji u dokazanost kriminalnog postupanja za koja su opt. A. K. i opt. E. P. osnovano proglašeni krivima.

I Kž-Us 2/2021-11

25. Žaleći se zbog odluke o kazni opt. A. K. smatra da je trebalo više cijeniti olakotne okolnosti na njegovoj strani, a osobito činjenicu da je sudionik Domovinskog rata, smrt njegovog sina, kao i redovito javljanje sudu. Opt. E. P. upire da je izrečena kazna previsoka, posebno vodeći računa o tome da je otac troje malodobne djece, a njegovo materijalno stanje skromno, dok počinjenjem kaznenog djela nisu nastale teže posljedice.

26. Suprotno žalbenim navodima opt. A. K. i opt. E. P., prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i te je okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao.

27. Tako je pravilno otegotnim cijenio da je opt. A. K. umirovljeni policajac koji je do sada u tri navrata pravomoćno osuđivan, i to u dva navrata zbog kaznenih djela krađe (prije inkriminiranog razdoblja) te u jednom navratu zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari (nakon inkriminiranog razdoblja). Pravilno je otegotnim cijenjena i njegova značajna uloga u zločinačkom udruženju, jer je optuženik bio poveznica za sve dogovore oko nedozvoljenog prelaska i prijevoza stranih državljana iz BiH, čime je ispoljio znatnu upornost u činjenju produljenog kaznenog djela. Jednako tako, prvostupanjski je sud pravilno otegotnim cijenio činjenicu da je opt. E. P. u dva navrata pravomoćno osuđivan zbog kaznenih djela krađe, kao i njegovu ulogu u počinjenju kaznenog djela (prethodnica u cilju uočavanja i izbjegavanja policijskih pratnji) te s tim u vezi iskazanu upornost u njegovom postupanju, dok je s druge strane pravilno uzeto u obzir da se radi o ocu troje maloljetne djece. Uz činjenicu da su ovakva kaznena djela općenito u porastu, te obuhvaćaju kriminalnu djelatnost kroz više država, tada olakotne okolnosti koje sada opt. A. K. ističe u žalbi (sudionik Domovinskog rata i teške obiteljske okolnosti), a opt. E. P. tvrdi da nisu dovoljno cijenjene (obiteljske okolnosti i činjenica nezaposlenosti), same po sebi nemaju takav značaj koji im optuženici pridaju.

28. Vodeći računa o svemu navedenom, kazna zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca, kako ju je i odmjerio prvostupanjski sud, opt. A. K. za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11., te kazna zatvora u trajanju od tri godine i tri mjeseca opt. E. P. za kazneno djelo iz čl. 329. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 326. st. 1. KZ/11. i čl. 52. KZ/11. primjerene su stupnju krivnje optuženika, posljedicama i pogibeljnosti djela. Slijedom svega utvrđenog, svrha kažnjavanja propisana u čl. 41. KZ/11. u konkretnom će se slučaju postići upravo izricanjem izrečenim im kaznama zatvora, pa nema mjesta blažem kažnjavanju. Ovakve će kazne utjecati, kako na optuženike da se klone sličnog ponašanja u budućnosti, tako i na sve ostale građane u smislu svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

29. Opt. A. K. i opt. E. P. žale se u odnosu na odluku suda o oduzimanju imovinske koristi, polazeći od stava da nije dokazano da su počinili terećeno kazneno djelo, pa da nije bilo mjesta niti oduzimanju te koristi. Međutim, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, optuženici su nedvojbeno počinili terećeno im kazneno djelo i njime si pribavili protupravnu imovinsku korist u ukupnom iznosu od 3.500,00 eura, odnosno 1.400,00 eura svaki, kako to proizlazi iz prijedloga USKOK-a. Primjenom

I Kž-Us 2/2021-11

načela iz čl. 5. KZ/11., imovinska korist pribavljena kaznenim djelom ne može se zadržati. Stoga je odluka o oduzimanju imovinske koristi u odnosu na oba optuženika u svemu pravilna i zakonita.

30. Na kraju, valja istaknuti da je opt. A. K. u svojoj žalbi uvodno naveo da je podnosi zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, no taj dio žalbe nije obrazložen. Budući da ga je prvostupanjski sud, sukladno čl. 148. st. 6. ZKP/08. u cijelosti oslobodio dužnosti snašanja troškova kaznenog postupka, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati, taj dio žalbe je bespredmetan.

31. Slijedom navedenog, na temelju čl. 486. st. 1. i čl. 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.