REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Zagreb-Sesvete, Industrijska 15

Poslovni broj 20 Ovr-478/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Sesvetama, po sucu Tomislavu Šimiću, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalista Marije Mihaljević, u ovršnom postupku ovrhovoditelja E. M. d.o.o., Z., OIB………., protiv ovršenika M.J., OIB……, iz S., zastupana po punomoćnici P. Đ. I., odvjetnici u Z., , radi izravne naplate, bez održavanja ročišta, 25. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se prijedlog ovršenika od 9. svibnja 2022., za proglašenje pljenidbe i prijenosa plaće nedopuštenim i prijedlog za odgodu isplate plaće, kao nedopušten.

II. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troška postupka za sastav prijedloga u iznosu od 1.000,00 kuna kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 9. svibnja 2022. podnio ovome sudu žalbu, odnosno prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim te prijedlog za odgodu ovrhe. U podnesenom prijedlogu ovršenik u bitnome navodi kako je 2. svibnja 2022. 2021. od strane svog poslodavca S.V.E d.o.o., S. obaviješten da mu je ovrhovoditelj izravno dostavio na provedbu zahtjev za zapljenu primanja ovršenika i to na temelju Izjave suglasnosti o zapljeni (dalje: Izjava suglasnosti) na kojoj je javnobilježnički ovjeren potpis ovršenika 25. listopada 2005. pod posl.br. OV-16679/2005 po j. b. B. J. iz Z. za iznos duga od 83.420,36 kuna. Ovršenik navodi kako je predmetna Izjava izdana 2005. godine te sa na nju ima primijeniti tada važeći Ovršni zakon koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja predmetne Izjave koja ima pravni učinak rješenja o ovrsi te da stoga ovršenik mora imati mogućnost osporavanja pravilnosti i zakonitosti postupka prisilnog namirenja. Ovršenik je naveo kako je sa društvom E. & S. b. d.d. u svojstvu potrošača i sudužnika 25. listopada 2005. sklopio Ugovor o kreditu broj 5102684793 te je u svrhu osiguranja navedenog potraživanja vjerovniku dao predmetnu Izjavu suglasnost, a da je navedenim Ugovorom o kreditu banka stavila na raspolaganje glavnom dužniku ugovoreni iznos od 15.000,00 EUR s rokom vraćanja od 8 mjeseci (7 godina), s promjenjivom kamatom od 9.950% koja je mijenjana jednostranom odlukom banke uz valutnu klauzulu, za koje odredbe ugovora ovršenik smatra da su nepoštene i ništetne. Ovršenik je i istaknuo i prigovor zastare predmetne tražbine prema čl. 225 Zakona o obveznim odnosima prema općem zastarnom roku od 5 godina budući da predmetna Izjava suglasnosti nije solemnizirana od strane j. b. već je na istoj samo ovjeren potpis ovršenika, a da je o tome Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici 19. studenog 2018. Su-IV-4/18-1 o tome zauzeo pravno shvaćanje. Ovršenik smatra da u konkretnom slučaju nije prekinut tijek zastare budući da je tražbina temeljem naprijed navedenog Ugovora o kreditu dospjela prije 2010. a da ovrhovoditelj do sada nije poduzeo nikakve radnje radi naplate predmetne tražbine prema ovršeniku pa da je svakako nastupila zastara. Ovršenik je prigovorio da je predmetni zahtjev podnesen poslodavcu nepotpun jer ovrhovoditelj nije uz predmetnu Izjavu suglasnosti dostavio dokaz o prijenosu tražbine sa starog vjerovnika na ovrhovoditelja sukladno čl.32.st.2 Ovršnog zakona. Zaključno je ovršenik naveo da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju traži ovrhu na temelju isprave proizašle iz potrošačkog ugovora te da je ovršni sud sukladno zaključku sjednice Vrhovnog suda SU IV-87/22 dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe pa da je nužno odgoditi ovrhu dok sud u parnici ne donese odluku od dopuštenosti ovrhe, a sve to imajući u vidu i presudu suda EU broj C-407/18 od 26. lipnja 2019. koja je obvezujuća i za ovaj sud. Zbog svega navedenog ovršenik zahtjeva od naslovnog suda sukladno čl. 202. u vezi s čl. 210. te čl. 50. i 53. Ovršnog zakona iz svih žalbenih razloga, osobito iz razloga propisanih čl. 50.st.1. toč. 1., 5., 7. i 11. Ovršnog zakona da sud donese rješenje kojim se proglašavaju nedopuštenim pljenidba i prijenos plaće temeljem Izjave o suglasnosti za zapljenu, odnosno da sud ovršenika zaključkom uputi pokrenuti parnicu. U odnosu na prijedlog na odgodu pljenidbe i isplate plaće ovršenika ovrhovoditelju, ovršenik je naveo da će u slučaju nastavka provedbe ovrhe ovršeniku nastati nenadoknadiva šteta pa predlaže da sud na temelju odredbe čl. 65. OZ-a odgodi prijenos plaće na račun ovrhovoditelja do pravomoćne odluke o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odnosno do pravomoćnog okončanja parničnog postupka na koji će sud uputiti ovršenika. U prilogu podnesenog prijedloga ovršenik je dostavio presliku zahtjeva ovrhovoditelja za zapljenu primanja od 20. travnja 2022. uz Izjavu suglasnosti o zapljeni ovjerenu pod brojem: OV-16679/2005 25. listopada 2005 (list 5-6 spisa) rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. broj: Ovr-1051/2020 (list 7-9 spisa).

2. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa plaće nedopuštenim i prijedlog za odgodu isplate plaće je nedopušten.

3. Kako je u konkretnom slučaju postupak prisilne naplate temeljem predmetne Izjave suglasnosti o zapljeni od 25. listopada 2005. započet 2022., to se primjenjuju važeće odredbe Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ), dok se prilikom ocjene dopuštenosti takve Izjave suglasnosti, primjenjuje odredba čl. 178.st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05., dalje OZ/05) koja je bila na snazi u vrijeme sastavljanja i ovjere predmetne isprave i koja je propisivala da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, u cijelosti ili djelomično i da se isplate obavljaju izravno vjerovniku, na način određen u toj ispravi. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz čl. 72.st.1. OZ-/05 te ima pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi.

4. Čl. 210. st. 1. OZ-a propisano je da ovršenik može, nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprava iz čl. 209. st. 1. OZ – a, ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji……) da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

5. Obzirom na navode ovršenika i isprave koje je isti priložio uz prijedlog od 9. svibnja 2022., očito je da se prisilna naplata tražbine ovrhovoditelja ne provodi na novčanim sredstvima – računima ovršenika, već na njegovoj plaći, dakle protiv ovršenika nije pokrenut postupak izravne naplate, na temelju isprava iz čl. 209. st.1. OZ – a pa sud nije prijedlog ovršenika razmatrao kao prijedlog iz čl. 210. st. 1. OZ –a, već kao prijedlog iz čl. 202. st. 12. OZ – a kojim ovršenik predlaže sudu proglasiti nastavak pljenidbe i prijenosa plaće nedopuštenim, odnosno kojim ovršenik predlaže sudu naložiti poslodavcu odgodu isplate plaće.

6. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim i prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava su pravna sredstva putem kojih sud pruža ovršeniku pravnu zaštitu isključivo u postupku izravne naplate (čl.210.st.1. OZ-a), a iznimno je izvan postupka izravne naplate dopušteno (na odgovarajući način) postaviti jedan od pravozaštitnih zahtjeva iz čl.210. OZ, u slučajevima iz čl.202.st.12. OZ – a. Naime, radi se u slučajevima u kojima se prisilna naplata provodi na plaći ovršenika (na temelju zapljene po pristanku dužnika iz čl.202.st.1. OZ–a), a došlo je do promjene na strani ovrhovoditelja odnosno ovršenika uslijed čega se razlikuju vjerovnik odnosno dužnik iz ovršne isprave. U tim slučajevima prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik ovlašteni su pred nadležnim sudom, odgovarajućom primjenom čl.210. OZ – a, tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno donošenje rješenja kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim.

Dakle, mogućnost primjene odredbe čl. 210. OZ-a i kod Suglasnosti o zapljeni novčanih primanja/plaće (ovdje Izjave suglasnosti o zapljeni) je predviđena samo za prvobitnog ovrhovoditelja (vjerovnika) ili novog ovršenika (dužnika) iz odredbi čl. 202. st. 9., 10. i 11. OZ-a, a što ovršenik nije. (Tako i u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl.broj: Gž Ovr-3223/2019-2 od 19. listopada 2020.).

7. Kako iz prijedloga ovršenika ne proizlazi da je došlo do promjene na strani ovršenika (dužnik iz ovršne isprave –Izjave suglasnosti o zapljeni od 25. listopada 2005. (list 6 spisa) je upravo ovršenik, ranije na adresi u S. -vidljivo iz izvatka iz Jedinstvenog registra osoba RH MUP-a putem e-spisa), niti da je prijedlog iz čl.202.st.12. OZ – a podnio raniji ovrhovoditelj (vjerovnik iz ovršne isprave – E. & S. b. d.d.), to je sud na temelju čl.202.st.12. OZ – a ocijenio podneseni prijedlog ovršenika, kao nedopušten (točka I. izreke rješenja).

Ovdje valja napomenuti da ovršenik u sudskoj ovrsi (što nije ovaj postupak prisilnog ostvarenja tražbine-zapljena po pristanku dužnika) može podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi, žalbu nakon proteka roka i prijedlog za odgodu ovrhe (sukladno čl.50.,53. i 65. OZ-a) te se pod ispunjenjem pretpostavki iz čl. 52. st. 1. i 3. OZ-a ovršenika zaključkom upućuje u parnicu zbog razloga zbog kojih je izjavio žalbu, odnosno odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl.50. i 53. OZ-a) se podredno primjenjuju na odgovarajući način u postupku izravne naplate (čl. 210. st. 2. OZ-a), a iznimno izvan postupka izravne naplate, u slučajevima iz čl.202.st.12. OZ, što nije konkretan slučaj, a kako je prethodno obrazloženo.

8. Odluka o trošku postupka (točka II. izreke rješenja) utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/02., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.-Odluka USRH i 70/19; dalje ZPP) , a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a obzirom na to da ovršenik nije uspio sa podnesenim zahtjevima, odnosno isti su odbačeni kao nedopušteni.

9. Slijedom svega obrazloženog, riješeno je kao u izreci.

U Sesvetama 25. svibnja 2022.

Sudac

Tomislav Šimić v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka rješenja. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje županijski sud. Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica-specijalist Marija Mihaljević

Dostaviti:

1. Ovršeniku po punom.