REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2072/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja KČ pokojnog K iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. tužitelja AČ pokojnog K iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 3. tužitelja NČ pokojnog K iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], sada po nasljednicima PČ, OIB [osobni identifikacijski broj], i ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mile Milovac, odvjetnik u Zadru, protiv 1. tuženika Općine Poličnik, koju zastupa punomoćnik Desa Valčić, odvjetnica u Zadru i 2. tuženika Zadarske nadbiskupije, kao pravnog sljednika Nadarje Župničko Poličnik, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2801/2015-2 od 24. studenoga 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovnog broja P-2419/2011-51 od 21. srpnja 2015., ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja P-2419/2011od 24. rujna 2015., u sjednici vijeća 25. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2801/2015-2 od 24. studenoga 2015. kao i presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2419/2011-51 od 21. srpnja 2015. ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 24. rujna 2015. u dijelu pod točkom II. izreke presude i u odluci o naknadi troškova postupka u odnosu na 1. tuženika Općinu Poličnik te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom, ispravljenom, presudom u odnosu na I. tuženika Općinu Poličnik, točkom II., odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da su KČ, AČ i EČ suvlasnici, svaki u 1/3 na dijelu čestice 1466/1 k.o.o [adresa] u površini od 803 m2 označenog točkama D-E-F-G-H-S-T-I-J-K-P-R-D prikazanog na "skici lista mjesta 2" stalnog sudskog vještaka za geodeziju Nevena Korljana iz ožujka 2014. koja da je sastavni dio presude, uz trpljenje upisa tog prava i brisanje s imena tuženika. Ujedno je točkom I. utvrđeno u odnosu na II. tužnika pravo vlasništva tužitelja na zkč br 1460/1 k. o. [katastarska općina] u odnosu na II. tuženika Zadarsku Nadbiskupiju. Rješenjem sadržanim u navedenoj presudi odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.
2. Presudom drugostupanjskog suda odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i prvostupanjska presuda je u potvrđena u pobijanom dijelu pod točkom II. i u odluci o troškovima postupka sadržanoj u toj presudi.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19.
– dalje u tekstu: ZPP), pozivajući se da se revizija podnosi zbog materijalnopravnog pitanja važnog radi jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u t. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a. Pri tome prema odredbi st. 3. tog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.
8. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika Općinu Poličnik polazeći od pravnog shvaćanja da su za stjecanje vlasništva dosjelošću tužitelji trebali dokazati da su uvjeti bili ispunjeni do 6. travnja 1941., u smislu pravnog pravila iz paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika (čije odredbe se primjenjuju kao pravna pravila od 2. studenog 1946. prema Zakonu o nevažnosti pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941., odnosno danas prema Zakonu o načinu primjene pravnih propisa donijetih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine, br. 73/91.), dalje: OGZ, a u smislu odredbe čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,i 143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP)). Kako da rok dosjelosti na nekretninama u općinskom vlasništvu iznosi 40 godina, a utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica] bila upisana društvenim vlasništvom, predmnijevani vlasnik Općina Poličnik, to sudovi zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je njihov posjed, računajući posjed njihovih pravnih prednika, trajao tijekom 40 godina do 6. travnja 1941.
8.1.Taj zaključak se obrazlaže na način da su svjedoci suglasno naveli da je predmetna nekretnina bila seoska, da su svi na njoj napasali blago sve dok djed tužitelja nije 1950-ih ogradio predmetnu nekretninu, a nakon ograđivanja da je to dio koji se zove "Demin travnjačnjak", a koji se nalazi uz „Tursku kulu“ i da je za ispašu koristila obitelj tužitelja. Zatim, da posjedovanje predmetnih nekretnina od početka 20. stoljeća od strane prednika tužitelja ne potvrđuju niti materijalni dokazi u spisu, posebno stoga što da iz povijesti posjeda za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slijedi da je bila upisana u posjedovnom listu Općine Poličnik do 1955., a tek potom da se jedan dio iste upisuje suposjedom prednika tužitelja GČ (te FČ pok. A i MNO Poličnik). Isto tako da nisu ispunjene ni pretpostavke iz odredbe čl.159. st. 4. ZVDSP, jer da do podnošenja tužbe 2. studenoga 2011. nisu protekli potrebni rokovi.
9. Drugostupanjski sud prihvaćajući utvrđenja i primijenjeno materijalno pravo potvrđuje pobijani dio presude uz dodatno obrazloženje da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na temelju čl. 159. st. 4. ZVDSP iz razloga što nije proteklo potrebno vrijeme dosijedanja jer da se vrijeme posjedovanja osobno ili putem prednika do 8. listopada 1991. ne uračunava (pozivom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x 504/2013).
10. Tužitelj u reviziji postavlja slijedeće pitanje:
1. Je li zakonit posjed nekretnine stečen nasljeđivanjem od izvanknjižnog vlasnika, i može li se takvim posjedovanjem nekretnine pravo vlasništva steći redovnom dosjelošću?
2. Koliko vremena je potrebno da pošteni posjednik samostalno posjeduje nekretninu da bi ju stekao u vlasništvo dosjelošću ostvarenom nakon 8. listopada 1991.?
11. Obrazlažući razlog važnosti za postavljeno pitanje tužitelji ističu da različitost sudske prakse uz nepravilnu primjenu relevantne materijalnopravne odredbe.
12. Na temelju ovlasti iz odredbe čl. 392.a stavak 2. ZPP u povodu revizije revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
13. Ispitujući dopuštenost revizije u skladu s navedenim, ovaj sud je ocijenio da je prvo pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i da je stoga revizija dopuštena.
14. Tužitelji još u tužbi tvrde da su suvlasništvo na jednake dijelove predmetne nekretnine stekli nasljeđivanjem roditelja, a da su prednici tužitelja bili u suposjedu sporne nekretnine još od 50 godina prošlog stoljeća i da je pradjed tužitelja, od prve revizije posjeda 1955,. upisan kao suposjednik, kao odraz stvarnog stanja.
15. Nasljeđivanje predstavlja zakonitu osnovu za stjecanje prava vlasništva neovisno je li sporna nekretnina bila utvrđena kao izvanknjižno vlasništvo ili ne (Rev 1558/16-2 od 12. ožujka 2019.).
16. Prema odredbi čl. 160. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost (st. 1.). U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (st. 2.). Nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati (st. 3.). Kad se zakonitom, poštenom i istinitom posjedniku uračunava vrijeme kroz koje je njegov prednik stvar posjedovao pošteno, ali ne zakonito ili istinito, vlasništvo će steći dosjelošću istekom još onoliko vremena koliko je potrebno da pošteni posjednik stekne stvar dosjelošću, osim ako stvar već nije stekao time što je njegov zakoniti, pošteni i istiniti posjed trajao onoliko vremena koliko je potrebno da je zakoniti, pošteni i istiniti posjednik stekne dosjelošću (st. 5.).
17. Nižestupanjski sudovi, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nisu raspravili sve relevantne činjenice s obzirom na izložena materijlanopravno shvaćanje i odredbe, tako da nisu raspravili odlučne činjenice vezane za postojanje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnosti stvari da bude u vlasništvu) koje moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe, posebice s obzirom na potrebno vrijeme za dosjelost u odnosu na stvar koja je u vlasništvu jedinice lokalne samouprave (čl. 159.st. 4. ZVDSP).
18. Zbog navedenoga valjalo je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti obje nižestupanjske odluke i to u dijelu u kojem tužitelj nije uspio u sporu i u tom dijelu predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
19. Radi navedenoga, jer nije izvjestan uspjeh u sporu ukinuta je i odluka o troškovima postupka iz rješenja sadržanog u navedenoj presudi, jer odluka kojom se odlučuje o glavnoj stvari i sporednim traženjima, pa tako i o troškovima postupka, prema odredbi čl. 325. st. 1. ZPP je presuda. To određuje i odredba čl. 129. st. 5. ZPP kada regulira da odluka o troškovima postupka u presudi se smatra rješenjem, čime samo određuje značaj rješenja toj odluci, pri čemu naznačuje da se o troškovima odlučuje presudom.
20. U nastavku postupka prvostupanjski sud će utvrditi sve relevantne činjenice na koje je ukazano ovim rješenjem, vodeći računa o izraženom shvaćanju u ovoj odluci, ali vodeći računa i o drugim izvorima prava koji reguliraju materiju dosijedanja u navedenom relevantnom periodu, i to posebice u odnosu osobe iz odredbe čl. 159. st. 4. ZVDSP.
21. Odluka o troškovima postupka povodu revizije donesena je ne temelju ovasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
