REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 748/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. h. d.o.o. Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika R. k. M. Z. iz Z., OIB …, kojeg zastupaju punomoćnici R. P. i G. S., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2519/2019-2 od 19. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-362/2018-36 od 26. travnja 2019., ns sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2519/2019-2 od 19. studenog 2019., kao i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-362/2018-36 od 26. travnja 2019. u dijelu pod točkom 1. i 3. izreke i predmet se vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
O troškovima u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 11.573,60 kuna zajedno sa zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose od 578, 68 kuna s tijekom počev od 14. rujna 2012. do zaključno s 14. travnja 2014., pa do isplate (t.1.), te zahtjev za naknadom troškova postupka tužitelju ( t.2.), te mu je naloženo naknaditi te troškove u visini od 4.687,50 kuna tuženiku (t.3.)
2. Revizijski sud je rješenjem poslovnog broja Revd 2632/2020-2 od 20. siječnja 2021. dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje: „Je li raniji zakupodavac kao osoba kojoj je priznato pravo zahtijevati od nepoštenog posjednika ispražnjenje i predaju u posjed stvari ujedno ovlašten potraživati od tog istog nepoštenog posjednika naknadu za korištenje predmeta zakupa, sve dok isti ne isprazni i preda u posjed predmetni prostor?“
te je tužitelj podnio reviziju zbog pravnog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači ili ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtijeva troškove u povodu revizije.
3. Na reviziju nije odgovoreno.
4. Revizija je osnovana.
5. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19. - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spor je zahtjev tužitelja za naknadu postignute koristi tuženika posjedovanjem poslovnog prostora po prestanku ugovora o zakupu sklopljenog između stranaka.
7. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da su stranke 31. listopada 2009. sklopile Ugovor o korištenju poslovnog prostora za razdoblje od 1. studenoga 2009. do 31. listopada 2009., da je navedeni ugovor prestao istekom roka na koji je sklopljen, da je tuženik i nakon prestanka ugovora bio u posjedu tog prostora, te da mu je pravomoćnom presudom naloženo predati tužitelju u posjed predmetni prostor. Prvostupanjski sud cijeneći osnovanim prigovor pomanjkanja aktivne legitimacije, jer da tužitelj uopće ne tvrdi da je vlasnik prostora, odbija zahtjev tužitelja, što prihvaća i drugostupanjski sud, dodajući i to da tužitelj nije ni osoba koju je vlasnik poslovnog prostora odredio da naknadi troškove za korištenje istog, pa da tužitelj niti ne može osnovano potraživati naknadu za korištenje poslovnog prostora od tuženika.
8. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova je pogrešno i odstupa od prakse ovoga suda (primjerice Rev 857/2015 od 23. srpnja 2019.).
9. U ovoj pravnoj stvari mjerodavna je odredba čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (»Narodne novine«, br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12. i 152/14., dalje: ZVDSP) koja određuje da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.
10. Tuženik je nepošten posjednik nakon prestanka ugovora o zakupu i kao takav je dužan naknaditi sve koristi koje je imao za svojeg nepoštenog posjedovanja. Tužitelj je stranka ugovora o zakupu. On je imao ovlast raspolagati prostorom, koji je predmet ugovora o zakupu, koju je i koristio. Ta ovlast predstavlja jednu od vlasničkopravnih ovlasti prenesene po vlasniku, pa tako je tužitelj imao i ovlast zahtijevati predaju prostora u posjed i ostvariti naknadu za korištenje. To znači da ima ovlasti zahtijevati i za naknadu one koristi stečene bez osnove. On tu ovlast crpi ("Narodne novine" br. 71/06., 150/08., 124/10., 124/11., 86/12., iz Zakonom o sportu
94/13., 85/15., 19/16., 98/19. i 47/20.), u smislu članka 69., prema kojem se upravljanje javnim sportskim građevinama, ovdje ŠRC Š., može povjeriti, između ostaloga, ustanovama i trgovačkim društvima registriranima za obavljanje sportske djelatnosti upravljanja i održavanja sportskih građevina, a što je u ovom slučaju tužitelj.
11. Stoga odgovor na pitanje glasi da zakupodavac u situaciju kada ima ovlast raspolagati / upravljati predmetom zakupa, pa tako i zahtijevati predaju stvari, jer je na to ovlašten od vlasnika te stvari, ima pravo zahtijevati od nepoštenog posjednika naknadu za korištenje stvari ranijeg predmeta zakupa, i to kao naknadu sve koristi koje je posjednik imao za vrijeme svojega posjedovanja dok nije predao u posjed predmetni prostor zakupodavcu.
12. Nižestupanjski sudovi su stoga pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zanemarili značaj odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, te stavka 6. te odredbe, a jednako tako nisu na pravilan način utvrdili korist koju je posjednik poslovnog prostora (tuženik) ostvario. Ta korist se utvrđuje prema visini zakupnine koju bi nakon prestanka zakupa zakupnik bio u obvezi plaćati i to u visini koju je realno na tržištu za konkretan prostor bilo moguće postići (u tom smislu i Rev 1129/2020-2 od 17. veljače 2021.).
13. Kako nižestupanjski sudovi zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu postupili na navedeni način, činjenično stanje u pogledu navedenoga nije utvrđeno.
14. Na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, jer nema uvjeta za preinaku pobijane presude, revizija je prihvaćana i presuda prvostupanjskog suda u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom (točka 1. i 3. izreke) i drugostupanjskog suda su ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sud na ponovno suđenje u tom dijelu.
15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku, na temelju ovlasti iz odredbe čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
