REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2863/2016-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ivana Vučemila člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. D., OIB … iz R., kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u R. protiv tuženika B. B. A., Direkcija K.-N. P., K., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. i J., odvjetnici u R., radi ništetnosti, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5823/15-2 od 5. srpnja 2016., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6544/13-16 od 9. travnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.
r i j e š i o j e:
I Odbija se revizija tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5823/15-2 od 5. srpnja 2016. kao neosnovana
II Dopuna revizije tužitelja od 15. rujna 2017. odbacuje se kao nepravovremena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem riješeno j e:
„I Ovaj sud proglašava se apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.
II Odbacuje se tužba zaprimljena kod ovog suda dana 11. studenog 2013. godine.“
2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6544/13-16 od 9. travnja 2015. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troška sastava žalbe.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju i dopunu revizije iz članka 382. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti rješenja nižestupanjskih sudova i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je neosnovana, a dopuna revizije nepravovremena.
6. Prema odredbi članka 400. stavka 1. i 3. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena i protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP-a). U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući način se primjenjuju odredbe o reviziji protiv presude.
S obzirom na to da su tužitelji izjavili reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se odbacuje tužba u kojem vrijednost predmeta spora prelazi 200.000,00 kuna, revizija tužitelja je dopuštena (odredba članka 400. stavka 1. i 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 382. stavka 1. točke 1. ZPP-a).
7. Prema odredbi članka 392. a. ZPP-a a u svezi s odredbom članka 400. stavka 3. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijano rješenje samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovora o kreditu od 16. ožujka 2007.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu br.1. koji je sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika, pravne osobe sa sjedištem u K., kao davatelja kredita, 16. ožujka 2007.
- da je iz dostavljene dokumentacije(točnije pisane e-mail korespondencije stranaka) utvrđeno kako je tužitelj u vrijeme pregovora oko ishođenja kredita od strane tuženika naveo kako od 1985. godine živi u M., gdje je vlasnik tvrtke S. e.K., te da mu je kredit potreban radi uređenja nekretnine na otoku R. koje je vlasnik, a sve radi potrebe iznajmljivanja, kojim se bavi
- da su stranke ugovorile nadležnost suca pojedinca-vijeće arbitražnog suda prema Pravilniku o arbitražnom postupku arbitražnog suda Komore industrijskog gospodarstva K. za rješavanje sporova iz predmetnog ugovornog odnosa
10. Kraj navedenih utvrđenja zaključak je nižestupanjskih sudova da se tužitelj u trenutku zaključenja spornog Ugovora ne može smatrati potrošačem u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03), a što proizlazi iz pisane korespondencije stranaka koja je prethodila zaključenju spornog ugovora. Nadalje, obzirom su strane ugovorile nadležnost suca pojedinca-vijeće arbitražnog suda prema Pravilniku o arbitražnom postupku arbitražnog suda Komore industrijskog gospodarstva K., sudovi nalaze osnovanim prigovor tuženika u smislu odredbe članka 23. stavka 1. u vezi s člankom 2. st.1 Uredbe vijeća (EZ) br.44/2001. Dakle, nema primjene Uredbe vijeća (EZ) br. 44/2001, te se iz tih razloga sud proglašava apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odbacuje tužbu.
11. Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji je međunarodni ugovor između država članica Europske unije i Republike Hrvatske koji je potpisan 9. prosinca 2011., a Ugovor je stupio na snagu 1. srpnja 2013. (čl.3.st.5. Ugovora o pristupanju). Aktom o pristupanju koji je priložen istom ugovoru, u čl. 2. propisano je da od dana pristupanja odredbe izvornih ugovora i akata koje su donijele institucije prije pristupanja su obvezujuće i za Republiku Hrvatsku i primjenjuju se u Hrvatskoj pod uvjetima utvrđenima u tim ugovorima i tom aktu, s time da se pod pojmom „izravni ugovori“ podrazumijevaju Ugovor o Europskoj uniji (UEU) i Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kako su izmijenjeni ili dopunjeni ugovorima i drugim aktima koji se stupili na snagu prije pristupanja Republike Hrvatske i Ugovor o osnivanju europske zajednice za atomsku energiju (Ugovor o EZAE) kako je izmijenjen ili dopunjen ugovorima ili drugim aktima koji su stupili na snagu prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
11.1. Ugovor o funkcioniranju Europske unije u čl.288. propisuje da, radi izvršavanja nadležnosti Unije, institucije donose uredbe, direktive, odluke, preporuke i mišljenja te uredbe imaju opću primjenu, obvezujuće su u cijelosti i neposredno se primjenjuju u svim država članicama. Obzirom na navedeno proizlazi da su uredbe unije koje se donesene prije toga, stupile na snagu u Republici Hrvatskoj na dan pristupa Republike Hrvatske u članstvo, odnosno 1. srpnja 2013. dakle navedenog nadnevka u Republici Hrvatskoj stupila je na snagu i Uredba Bruxelles I.
12. Prema odredbi članka 23. stavka 1. Uredbe vijeća (EZ) broj 44/2001., ako se strane od kojih jedna li više njih ima domicil u državi članici, sporazume da će sud ili sudovi države članice biti nadležni za sporove koji nastanu ili su nastali u vezi s određenim pravnim odnosom, nadležan će biti taj sud ili ti sudovi. Takva nadležnost je isključiva, osim ako su stranke postigle drugačiji sporazum.
13. Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova stranke su ugovorile nadležnost suca pojedinca-vijeće arbitražnog suda prema Pravilniku o arbitražnom postupku arbitražnog suda Komore industrijskog gospodarstva K., a ugovor o kreditu čija se ništetnost traži nije potrošački ugovor, kojim utvrđenjima je ovaj sud vezan (argumentum iz članka 385. ZPP-a) stoga tužitelj neosnovano u reviziji upućuje na odredbe Uredbe vijeća (EZ) broj 44/2001., o nadležnosti nad potrošačkim ugovorima (čl. 15. i 16.), isključivoj nadležnosti suda države članice u postupcima u kojima je predmet stvarno pravo na nekretnini ili zakup nekretnine, ako se nekretnina nalazi na teritoriju države članice (čl.22.), te posebne nadležnosti (čl.6.st.1.toč.4.) u stvarima koji se odnose na ugovor, ako se radi o stvarnim pravima na nekretnini, pred sudom države članice u kojoj se nalazi nekretnina.
14. Ostali revizijski navodi u kojima tužitelj iznosi razloge zbog kojih bi bio nadležan sud u Republici Hrvatskoj su bez značenja za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.
15. Slijedom navedenog, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe članka 393. ZPP-a u svezi s člankom 400.stavkom 3. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom I.
16. Prema odredbi članka 382. stavka 4. ZPP-a revizija se podnosi u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske odluke.
16.1. Prijepis drugostupanjske odluke dostavljen je punomoćniku tužitelja 31. kolovoza 2016., a tužitelj je pravovremeno podnesenu reviziju nadopunio podneskom od 15. rujna 2017., dakle po proteku prekluzivnog roka iz članka 392. stavka 1. ZPP- a.
16.2. Stoga je navedenu dopunu revizije valjalo odbaciti kao nepravovremenu, članak 392. b stavak 1. u vezi s člankom 389. stavkom 1. ZPP-a, te odlučiti kao u izreci rješenja pod točkom II.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
