Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-292/2021-9

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog E. F. i drugih, zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 246. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, optuženog E. F. i optuženog D. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2021., broj K-18/2014, u sjednici održanoj 26. siječnja 2022. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice braniteljice optuženog E. F., odvjetnice D. S.i 25. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaćaju se žalbe optuženog D. M. i optuženog E. F. te se povodom tih žalbi i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida pobijana presuda i u odnosu na optuženu pravnu osobu TD V. v. d.d. Varaždin, te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

II Uslijed odluke pod točkom I, žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Varaždinu od 19. veljače 2021., broj K-18/2014. proglašeni su krivima optuženi E. F. zbog počinjenje kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi s stavkom 1. KZ/11. u vezi s člankom 52. KZ/11., pobliže činjenično i pravno opisano pod točkom I izreke presude, za kazneno djelo utaje poreza ili carine u produljenom trajanju iz članka 256. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11., pobliže činjenično i pravno opisanog pod točkom II izreke presude djelom, zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pobliže činjenično i pravno opisanog pod točkom III izreke presude zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 1. KZ/11., pobliže činjenično i pravno opisanog pod točkom IV izreke presude, optuženi E. F. i optuženi D. M. zbog kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, pobliže činjenično i pravno opisanog pod točkom V izreke presude i optužena pravna osoba TD V. v. d.d. Varaždin, zbog kaznenog djela utaje poreza ili carine u produljenom trajanju iz članka 256. stavak 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. i člankom 3. stavak 2. u vezi stavka 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela ("Narodne novine" broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12.).

1.1. Optuženom E. F. za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ/11. (opisano pod točkom I izreke presude) na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. u vezi stavka 52. KZ/11. (opisano pod točkom II izreke presude) na temelju članka 256. stavak 1.KZ/11. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. (opisano pod točkom III izreke presude) na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, za kazneno djelo iz članka 246. stavak 1. KZ/11. (opisano pod točkom IV izreke presude) na temelju članka 246. stavak 1. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (opisano pod točkom V izreke presude) na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11., utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je na temelju članka 246. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 51. KZ/11. optuženi E. F. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 11 (jedanaest) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11. prema optuženom E. F. primijenjena je djelomična uvjetna osuda na način da će se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršiti jedna godina zatvora, a dio jedinstvene kazne zatvora u trajanju od jedne godine i jedanaest mjeseci neće se izvršiti ako u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja počinje teći od izdržane kazne zatvora.

1.2. Optuženi D. M., na temelju članka 246. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11. (za kazneno djelo opisano pod točkom 5 izreke presude) osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine te je na temelju članka 56. KZ/11. prema optuženom D. M. primijenjena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko optuženik u roku od dvije godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju članka 256. stavak 1. KZ/11. u vezi s člankom 3. stavak 2. u vezi stavka 1. u vezi s člankom 8. i člankom 10. stavak 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela optužena pravna osoba TD V. v. d.d. je osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 kuna (petnaest tisuća kuna). Na temelju članka 13. stavak 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela optuženoj pravnoj osobi TD V. v. d.d. V. izrečena je uvjetna osuda na način da se novčana kazna neće izvršiti ako pravna osoba u roku od dvije godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.4. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom E. F. i optuženom D. M. u izrečene kazne zatvore uračunato je vrijeme uhićenja, zadržavanja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to optuženom E. F. od 2. svibnja 2011. do 7. srpnja 2011., a optuženom D. M. od 2. svibnja 2011. do 12. svibnja 2011.

1.5. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 120/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećenom TD V. v. d.d. V., dosuđen je imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 767.739,09 kuna (sedamsto šezdeset sedam tisuća sedamsto trideset i devet kuna i devet lipa), time da im je iznos od 548.822,09 kn (petsto četrdeset osam tisuća osamsto dvadeset dvije kune i devet lipa) dužan isplatiti optuženi E. F., a iznos od 218.917,00 kuna (dvjesto osamnaest tisuća devetsto sedamnaest kuna) dužni su isplatiti optuženi E. F. i optuženi D. M. solidarno, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

1.6. Na temelju članka 158. stavak 3. ZKP/08. Republika Hrvatska upućena je da postavljeni imovinsko-pravni zahtjev ostvaruje u parnici.

1.7.Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08., optuženom E. F. i optuženom D. M. naloženo je da solidarno naknade troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 52.937,00 kuna (pedeset dvije tisuće devetsto trideset sedam kuna) te troškove iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u iznosu od 3.000,00 kuna (tri tisuće kuna) svaki, dok je, na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optužena pravna osoba TD V. v. d.d. V. u cijelosti oslobođena obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP/08.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se državni odvjetnik zbog „odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi i uvjetnoj osudi (članak 471.stavak 1. Zakona o kaznenom postupku) i zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu (članak 471. stavak 3. u vezi sa člankom 470. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku)“ sa prijedlogom da se preinači pobijana presuda „na način da se optuženom E. F. izrekne jedinstvena kazna zatvora u duljem trajanju bez primjene djelomične uvjetne osude, optuženom D. M. izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju bez primjene uvjetne osude, optuženoj pravnoj osobi izrekne novčana kazna u višem iznosu bez primjene uvjetne osude, kao i da oštećenoj Republici Hrvatskoj dosudi postavljeni imovinskopravni zahtjev u cijelosti.“

2.1. Žalbu je podnio i optuženi E. F. po braniteljima, odvjetnicima M. K. i Ž. M., a koje žalbe će se razmatrati kao jedna žalba, jer se sadržajno nadopunjavaju. Žali se zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. i stavak 3. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 3. i 4. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470 stavak 2. ZKP/08., zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka iz članka 471. stavak 1. i 2. ZKP/08.“, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske „da prihvati žalbu, ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak“.

2.2. Žalbom pobija presudu i optuženi D. M., po braniteljici odvjetnici D. S., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., povrede kaznenog zakona iz članka 469. točka 1. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl.470 st. 2. ZKP/08, zbog odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka iz članka 471. ZKP/08.“ te predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da „usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe.“

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi D. M. po braniteljici odvjetnici D. S., s prijedlogom da se „odbije kao neosnovana te prihvati žalba optuženika i preinači pobijana presuda na način da se optuženik oslobodi od optužbe“.

3.1. Na žalbe optuženog E. F. i optuženog D. M. odgovorio je državni odvjetnik sa prijedlogom da se te žalbe odbiju kao neosnovane.

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

5. Postupajući prema zahtjevu optuženog E. F. i optuženog D. M. u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženici i njihovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovala je braniteljica optuženog D. M., odvjetnica D. S. dok nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, optuženi E. F., optuženi D. M. te branitelji optuženog E. F., odvjetnici M. K.i Ž. M. iako su o sjednici uredno obaviješteni pa je, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

6. Žalbe optuženog E. F. i optuženog D. M. su osnovane, a povodom tih žalbi i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, valjalo je pobijanu presudu ukinuti, a sukladno načelu blagodati spojenosti i u odnosu na optuženu pravnu osobu trgovačko društvo V. v. d.d., iako nije podnijela žalbu, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

7. U pravu je optuženi D. M. kada smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, u odnosu na točku 5. izreke presude, a postojeći razlozi navedeni pod točkom 132. obrazloženja pobijane presude su nejasni te se zbog toga presuda u tom dijelu ne može ispitati.

7.1. Naime, optuženi D. M., proglašen je krivim da bi na način opisan pod točkom 5. izreke pobijane presude, zajednički i dogovorno sa optuženim E. F., povrijedio dužnost zaštite interesa TD V. v. d.d., koja se temelji na zakonu i na taj način tom trgovačkom društvu, o čijim se interesima dužan brinuti, prouzročio štetu. Dakle, optuženi D. M. proglašen je krivim da je kao odgovorna osoba TD V. v. d.d., počinio ovo kazneno djelo, međutim navedenu okolnost prvostupanjski sud nije utvrdio, a razlozi navedeni pod točkom 132. su nejasni. Prvostupanjski sud na ovu okolnost u točki 132. samo navodi da je optuženi M. u trgovačkom društvu TD V. v. d.d., „bio zaposlen kao voditelj marketinga“, pri čemu ne utvrđuje niti navodi razloge iz kojih zaključuje da bi mu ova funkcija odnosno zakon, odluka upravne ili sudbene vlasti nalagali da štiti interese TD V. v. d.d., kako to proizlazi iz pozicije direktora društva, odnosno kako mu se to stavlja na teret, a kako to ispravno žalbom navodi optuženi M.. Stoga, prvostupanjski sud nije naveo razloge o odlučnoj činjenici da bi optuženi M. bio odgovorna osoba dužna na temelju zakona štititi interese trgovačkog društva, a što predstavlja bitno obilježje kaznenog djela za koje ga je proglasio krivim, kao i svojstvo supočinitelja, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te se presuda u tom dijelu ne može ispitati, pa je žalbu optuženog D. M. valjalo prihvatiti i ukinuti pobijanu presudu u odnosu na točku 5. izreke pobijane presude.

7. Razmatrajući pobijanu presudu povodom žalbi državnog odvjetnika, optuženog E. F. i optuženog D. M. a po službenoj dužnosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koju žalitelji nisu istaknuli, jer presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a postojeći su potpuno nejasni pa se zbog navedenog pobijana presuda ne može ispitati.

7.1. Naime, u obrazloženju presude, prvostupanjski sud iznosi razloge za svako od kaznenih djela, opisanih u 6 točaka izreke presude, na način da u odnosu na svako djelo iznosi sadržaj dokaza, pri čemu ne iznosi ocjenu navedenih dokaza, a obranu optuženika otklanja navodima „…jer iz iskaza brojnih svjedoka proizlazi suprotno…“, dok svoje zaključke o odlučnim činjenicama obrazlaže“…materijalnom dokumentacijom u spisu, nalazom i mišljenjem vještaka i iskazima brojnih svjedoka…..iskazima nekih svjedoka…“. Potom za svaku točku izreke presude sud zaključuje da su radnjama optuženika ostvarena sva subjektivna i objektivna obilježja na teret stavljenih kaznenih djela, zbog čega su proglašeni krivima i kažnjeni, bez daljnje analize i iznošenja razloga u odnosu na odlučne činjenice.

7.1.1. Tako primjerice u odnosu na točku 1. izreke presude prvostupanjski sud obranu optuženog F. nije prihvatio „jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi drugačije, jer iz iskaza brojnih svjedoka proizlazi upravo suprotno (ne navodeći kojih svjedoka i kojih njihovih navoda), pri čemu utvrđuje navode činjeničnog opisa dokazanim (točka 49. i 50. presude) jer tako „proizlazi iz nalaza i mišljenja koji se temelji na putnim nalozima, bilježnicama koje su vodile I. L. i A. M. i na iskazima većine saslušanih svjedoka…iz naprijed navedene materijalne dokumentacije i nalaza vještakinje V. S. O.“, ne navodeći iz koje dokumentacije i kojih navoda provedenog vještačenja.

7.1.2. Ocjena vjerodostojnosti iskaza svjedoka navedena je u točki 116. obrazloženja presude, i to za samo točku 5. izreke presude, gdje se samo navodi da je „sud prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, osim iskaza svjedoka V. M., koji je iskazivao očito prostrano…“ pri čemu se ne navode razlozi iz kojih su iskazi tih svjedoka prihvaćeni, dok materijalna dokumentacija odnosno nalaz i mišljenje sudskog vještaka nisu ocijenjeni.

7.1.3. Isto tako u odnosu na točku 5. izreke presude, prvostupanjski sud iznosi zaključke o spornim činjenicama, pod točkama 130. i 131. obrazloženja presude, bez navođenja razloga koji bi te zaključke opravdali, dok navod „kao što je navela većina svjedoka“, po stavu drugostupanjskog suda ne predstavlja jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, prikladne za ispitivanje presude.

7.2.Ovakvim obrazlaganjem, koji se primjenjuje kod svih točaka izreke presude, prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao razloge o odlučnim činjenicama, odnosno nije jasno i nedvosmisleno obrazložio iz kojih razloga smatra da je dokazano da su optuženici počinili svako od kaznenih djela stavljenih im na teret optužnicom i to upravo na način kako je opisano u izreci pobijane presude, odnosno iz čega proizlaze, kako objektivni, tako i subjektivni elementi bića kaznenih djela za koja su optuženici proglašeni krivima. Također je prvostupanjski sud ovakvim uopćenim obrazloženjem propustio dati razloge zbog kojih vjeruje svjedocima da je svako od djela iz izreke prvostupanjske presude počinjeno upravo na način kako ga oni opisuje, odnosno zbog kojih ne prihvaća obranu optuženika. Također, prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo koje dokazne prijedloge obrane i državnog odvjetnika je odbio i iz kojih razloga.

7.3. Stoga je prvostupanjski sud, obrazlažući pobijanu presudu propustio postupiti sukladno odredbama članka 459. stavaka 4., 5. i 6. ZKP/08., a koji je propust doveo do toga da se pobijana presuda ne može valjano ispitati.

8. Također, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da prvostupanjski sud u točkama 2. I 6. izreke presude, prekoračio optužbu, čime je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 9. ZKP/08..

8.1. Naime, podneskom od 10. prosinca 2020. (list 9025 spisa), državni odvjetnik je izmijenio činjenični opis optužnice u točkama 2. i 6., na način da je optuženom E. F. stavio na teret da bi trgovačkom društvu V. v. d.d. pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 144.873,53 kune, dok prvostupanjski sud optuženog E. F. proglašava krivim da bi u navedenim točkama izreke presude, trgovačkom društvu V. v. d.d. pribavio nepripadnu materijalnu korist u iznosu 169.840,72 kune, pri čemu ne navodi razloge za svoja utvrđenja.

8.2.Međutim, državni odvjetnik je ovlašten na temelju svoje subjektivne ocjene dokaza na glavnoj raspravi optužnicu izmijeniti, pa izmijenjena optužnica predstavlja konačnu i valjanu optužbu, čime je državni odvjetnik individualizirao predmet postupka u činjeničnom i pravom obliku te je time sud vezan. To znači, da se sud dužan kretati u okviru onih sastojaka onog stvarnog događaja koji su obuhvaćeni u opisu djela u optužnici, a ne izvan toga na način da izmijeni, ispusti ili unese sastojke koji će dovesti do težeg djela, bez obzira što time nije došlo i do promjene u kvalifikaciji djela.

8.3.U konkretnom slučaju, sud je povećao iznos ostvarene protupravne imovinske koristi pribavljene optuženoj pravnoj osobi, a te okolnosti su odlučne činjenice kako za optuženog F. tako i za optuženu pravnu osobu, pa je time sud prekoračio optužbu.

8.4. Navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka je takve naravi da nužno dovodi do ukidanja pobijane presude, a kako je riječ o žalbenom razlogu koji je od koristi za suoptuženu pravnu osobu trgovačko društvo V. v. d.d. koje se nije žalilo, sud je po službenoj dužnosti, po načelu beneficium cohaesionis iz članka 479. ZKP/08., postupio kao da takva žalba postoji.

9. Nadalje, ispravno optuženi F. tvrdi da je sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08. da je povrijeđeno pravo obrane jer u tijeku rasprave prvostupanjski sud nije primijenio odredbe o izvođenju dokaza na raspravi, pa je zbog toga povrijedio pravo obrane.

9.1. Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude, pod točkom 12., u dijelu u kojem se navode dokazi izvedeni na raspravi, navodi da je u dokaznom postupku saslušao knjigovodstveno-financijsku vještakinju, izvršio uvid u podneske obrane uz priloženu dokumentaciju, izvršio uvid u spis Županijskog suda u Varaždinu K-18/2014, uzeo iskaze okrivljenih i izvršio uvid u imovinsko-pravni zahtjev, da bi pod točkom 13. obrazloženja zaključio da ocjenjujući rezultate ovako provedenog cjelokupnog dokaznog postupka smatra utvrđenim „da su 1.okr. E. F., 2.okr. D. M. i 3.okr. TD V. v. d.d. V. počinili kaznena djela za koja se terete izmijenjenom optužnicom te ih je za ta kaznena djela sud proglasio krivim i kaznio temeljem Zakona“.

9.2. Međutim, rasprava u predmetu dana 20. studenog 2020., krenula je ispočetka te je u dokaznom postupku sud ispitao sudsku vještakinju za knjigovodstvo-financije, saslušani su svjedoci E. M. i S. F. te su optuženici iznijeli svoje obrane. Ostali personalni dokazi čiji sadržaj prvostupanjski sud iznosi u razlozima presude niti materijalni dokazi na koje se prvostupanjski sud poziva, nisu izvedeni na raspravi, dok sintagma „izvršen je uvid u spis K-18/2014“ (list 9059 spisa) ne predstavlja način izvođenja dokaza niti uključuje čitanje iskaza do tada neposredno ispitanih svjedoka odnosno prethodno pročitanih iskaza svjedoka sukladno članku 431. ZKP/08., niti pročitane dokumentacije. Stoga, kako je člankom 450. stavak 2. ZKP/08, propisano da sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izvedeni na raspravi, pri čemu navedena odredba štiti načelo neposrednosti izvođenja dokaza na raspravi, a time i pravo obrane optuženika da predmetne dokaze osporava odnosno da optuženik u svakoj fazi kaznenog postupka ima saznanja o dokazima kojima optužba raspolaže i na kojima sud može temeljiti svoju odluku, pa u nedostatku svega navedenog u predmetnom kaznenom postupku te pobijanoj presudi, stav je ovog suda da je time počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja je utjecala na presudu, jer se presuda temelji na dokazima koji nisu izvedeni na raspravi.

10. Stoga je trebalo, prihvaćanjem žalbi optuženika, a povodom tih žalbi i žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, prvostupanjsku presudu ukinuti te po službenoj dužnosti i u odnosu na pravnu osobu, kako bi sud u ponovljenom postupku otklonio povrede na koje mu je ukazano u ovom rješenju, te u skladu s izmijenjenom optužnicom, koju će uzeti za osnov, izvesti sve dokaze na kojima temelji svoju presudu i ocjenom istih i obrana optuženika, donijeti novu presudu, koju će valjano obrazložiti. Pri tome će obrazložiti pravni kontinuitet i primjenu blažeg zakona odnosno iz čega zaključuje da kazneno djelo iz članka 246. stavak 2. KZ/11, pravno slijedi kazneno djelo iz članka 292. KZ/97, a ne kazneno djelo iz članka 337. KZ/97. te kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11., da pravno slijedi kazneno djelo iz članka 286. stavak 1. KZ/97., a ne kazneno djelo iz članka 292. stavak 1. točka 4. KZ/97, odnosno zbog kojeg razloga je kazneno djelo iz članka 256. stavak 1. KZ/11., blaže za optuženika. Pri navedenom žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

11.Iz naprijed navedenih razloga, budući da je pobijana presuda ukinuta zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog kojih se presuda ne može ispitati, drugostupanjski sud se nije upustio u ocjenu osnovanosti ostalih žalbenih navoda optuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

12. Slijedom iznijetog, riješeno je kao u izreci, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.