Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-130/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. O., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 31. siječnja 2022. broj: K-19/2021, u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženika i njegovog branitelja, odvjetnika D. P.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. O. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Karlovcu od 31. siječnja 2022. broj: K- 19/2021., optuženi D. O. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. na način kako je to pobliže činjenično i pravno opisano u izreci te presude. Na temelju članka 110. u vezi članka 34. te članaka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11., optuženi D. O. osuđen je na kaznu zatvora u trajanju 4 (četiri) godine te mu je na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 11. veljače 2020. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 68. stavak 1. i 3. KZ/11. optuženom D. O. izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi D. O. oslobođen je u cijelosti obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. – 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju, odvjetniku D. P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da „Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili da uvažavanjem žalbe pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak“.

3. Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su na njihovo traženje optuženi D. O. i njegov branitelj, odvjetnik D. P. te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je optuženik putem video linka i njegov branitelj osobno, dok nije pristupio zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske, koji je o održavanju sjednice uredno obaviješten, pa je sjednica vijeća održana u njegovoj odsutnosti u smislu članka 475. stavka 4. ZKP/08.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, optuženik navodi da mu je povrijeđeno pravo na obranu, bez pozivanja na zakonsku osnovu bitne povrede, koju nalazi ostvarenom time što je prvostupanjski sud interpretirao provedene dokaze njemu na štetu te da nema ''nema potvrde'' za zaključke prvostupanjskog suda u provedenim dokazima čime ustvari sadržajno upire na žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a nema govora o povredi prava. na obranu, budući da se evidentno radi o nezadovoljstvu žalitelja činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

6.1. Optuženik nadalje navodi da sud nije naveo iz kojih dokaza i na temelju čega utvrđuje dinamiku događaja i redoslijed zadavanja povreda oštećeniku D. O., smjera na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08.,no takva povreda nije ostvarena. Naime, prvostupanjski sud je u točki 16. do 20. obrazloženja naveo iz kojih dokaza i na osnovu čega utvrđuje odlučne činjenice, a druga je stvar što žalitelj te zaključke ne prihvaća, no time se ne ostvaruje žalbom naznačena bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

7. Stoga, iako je optuženik uvodno naznačio da pobija presudu prvostupanjskog suda zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, sadržajno se na opisano ne žali, a ispitujući presudu po službenoj dužnosti, na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bila ostvarena bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Pobijajući pogrešno utvrđeno činjenično stanje, optuženik ponavlja svoju obranu da je prvotni napad krenuo od oštećenog D. O. i da je nakon toga postupao u nužnoj obrani ili da je eventualno prekoračio granice nužne obrane. Nadalje, optuženik navodi kako je potpuno nejasno temeljem čega prvostupanjski sud utvrđuje da je optuženik najprije nožem ubo oštećenika u predjelu trbuha, a nakon toga mu zadao druge ozljede jer nema očevidaca događaja, a oštećenik je koristio blagodat i odbio je svjedočiti.

9. Međutim, pitanje nužne obrane ili prekoračenja granica nužne obrane je detaljno analizirao prvostupanjski sud pravilno utvrđujući da je napad oštećenog D. O. prestao u trenutku kada je gurnuo optuženika i kada je isti pao na pod. Prvostupanjski sud je prihvatio dio obrane optuženika da se pridigao s poda i uzeo nož koji mu je bio blizu naglašavajući da njegov brat D. nije mogao doći do tog noža koji se nalazio na stolu iz čega je prvostupanjski sud pravilno zaključio da D. O. u tom trenutku nije bio u neposrednoj blizini koja bi bila potrebna za nastavak fizičkog sukoba. Dakle, kako je optuženik sam naveo, a nakon što je prigovorio oštećeniku zbog konzumiranja alkohola na što ga je oštećenik udario, optuženik uzima nož koji nije bio dostupan oštećeniku, iz takve dinamike zbivanja navedenog pravilno prvostupanjski sud zaključuje da tek tada započinje radnja optuženika, dakle, nije se radilo o odbijanju istodobnog ili izravno predstojećeg protupravnog napada oštećenika. U svojoj žalbi na okolnost postupanja u nužnoj obrani ili prekoračenja iste, optuženik nije naveo niti jednu novu činjenicu ili dokaz koji nisu bili predmetom rasprave i analize prvostupanjske presude. Nadalje, činjenica da optuženik polemizira sa redoslijedom zadobivenih ozljeda oštećenika nije relevantna za utvrđivanje kaznenopravne odgovornosti optuženika jer sam optuženik ne spori da je zadao sve ozljede koje su opisane u izreci pobijane presude, pri čemu je naveo da ga je uboo nožem u lakat i zatim u trbuh dok iz provedenog medicinskog vještačenja proizlazi da je D. O. kritične zgode zadobio reznu ranu lijeve nadlaktice, reznu ranu u području lijeve pazušne regije, reznu ranu u području lijevog kuka te ubodnu ranu donjeg lijevog kvadranta trbuha s ozljedom mezenterija tankog crijeva od čega prve tri predstavljaju tjelesnu ozljedu, a četvrta tešku tjelesnu ozljedu. Stoga je prvostupanjski sud ispravno utvrdio ozljede oštećenika kako na temelju samog iskaza optuženika tako i na temelju provedenog vještačenja.

10. Stoga, nasuprot žalbenim navodima optuženika, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske nalazi da je prvostupanjski sud u zakonito provedenom dokaznom postupku sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano našao dokazanim da je optuženik pokušao lišiti života oštećenika na način kako ga tereti optužnica te je time počinio kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11.

11. Nadalje, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na štetu optuženika jer je postupanje optuženika bilo postupanje u nužnoj obrani koje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. KZ/11. isključuje protupravnost. Međutim, kako je već prethodno navedeno, utvrđeno i činjenično opisano ponašanje optuženika prvostupanjski sud pravilno pravno označava kao kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. te se ne može prihvatiti teza žalbe o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, a iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik obrazlaže tzv. posrednu povredu kaznenog zakona, dakle, da smatra da je sud na ono činjenično stanje koje po stajalištu žalitelja proizlazi iz provedenih dokaza - a ne na one činjenice koje je sud utvrdio - trebao primijeniti drugu pravnu normu. Međutim, postojanje povreda kaznenog zakona iz članka 476. točke 1. do 4. ZKP/08. ocjenjuje se samo u okvirima onog činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud, a koje je opisano u izreci presude, a ne prema onim činjenicama koje, po ocjeni žalitelja, proizlaze iz provedenih dokaza.

12. Ispitujući i u tom dijelu presudu po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08., nije utvrđeno da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Kako žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona u sebi sadržava i žalbeni osnov u odnosu na kaznu, drugostupanjski sud je razmotrio pobijanom presudom izrečenu kaznu sukladno članku 478. ZKP/08. te utvrdio da je i u tom dijelu žalba neosnovana. Prije svega valja naglasiti da je prvostupanjski je sud pri određivanju vrste i mjere kazne u konkretnom slučaju uzeo u obzir sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, te ih potom i pravilno vrednovao.

13.1. Naime, ispravno je prvostupanjski sud olakotnim cijenilo optuženiku dosadašnju kaznenopravnu neosuđivanost optuženika kao i da je počinjenju ovog kaznenog djela prethodio fizički sukob između optuženika i oštećenog D. O. koji je fizički napao optuženika kao i da su optuženikove sposobnosti shvaćanja svog postupanja bile bitno smanjene i to uslijed kombinacije ovisnosti o alkoholu i sniženih intelektualnih kapaciteta. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio i cijenio otegotne okolnosti i to stupanj krivnje s kojim je počinjeno ovo kazneno djelo i ozljede koje je zadobio oštećenika pri čemu je teža posljedica izbjegnuta stjecajem sretnih okolnosti.

13.2. Slijedom navedenog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su sukladno članku 47. stavku 1. KZ/11., odlučne za odmjeravanje kazne te je zatim, uzimajući u obzir da je djelo ostalo u pokušaju, primijenio odredbu članka 48. stavka 1. KZ/11. te kaznu, uz ispravno vrednovanje utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti, individualizirao na trajanje od četiri godine. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda upravo je ta kazna u cijelosti adekvatna težini konkretnog kaznenog djela, okolnostima počinjenja istog i ličnosti optuženika.

14. Kako navodi podnesenih žalbi optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovani, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.