Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-68/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća, te Ivana Turudić, univ.spec.crim. i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 22. prosinca 2021. broj K-13/2021-50, u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog M. A. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijski sud u Bjelovaru proglasio je krivim optuženog M. A. da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio tri kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke te kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavak 1. KZ/11.,opisano po točkom 2. izreke, pa su mu na temelju članka 110. KZ/11. utvrđene za kazneno djelo iz točke I izreke presude na štetu oštećenog D. M. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, za kazneno djelo iz točke I izreke presude na štetu oštećenog I. O. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, za kazneno djelo iz točke I izreke presude na štetu oštećenog M. C. kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) godina, a na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11. za kazneno djelo iz točke II izreke presude kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. optuženi M. A. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 12 (dvanaest) godina u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelima od uhićenja 27. siječnja 2021. u 10,10 sati pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. od optuženog M. A. nakon pravomoćnosti ove presude trajno se oduzimaju privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac od 27. siječnja 2021. broj 7824 i to metalni osigurač ručne bombe pronađen u potkrovlju obiteljske kuće na podestu prozora, te prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac od 27. siječnja 2021. broj … i to ručna bomba … serijskog broja …, te će se isti predmeti uništiti.

1.2. Na temelju članka 189. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13, 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženom M. A. nakon pravomoćnosti ove presude vraćaju se privremeno oduzeti predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac od 27. siječnja 2021. broj … i to mobilni uređaj crne boje pozivnog broja …/…

1.3. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. oštećenom M. C. nakon pravomoćnosti ove presude vraćaju se privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac od 27. siječnja 2021. broj … i to prsluk tamno plave boje s natpisom "HEP", tamno plava zimska jakna s natpisom "HEP", bijela potkošulja, duge gaće, duga majica, radne hlače na tregere.

1.4.Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. oštećenom I. O. nakon pravomoćnosti ove presude imaju se vratiti privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac od 27. siječnja 2021. broj … i to prsluk tamno plave boje s natpisom "HEP", rukavice crno narančaste boje lijeva i desna, tamno plava zimska jakna s natpisom "HEP", krem majica dugih rukava, kratka bijela majica, svijetlo plave duge gaće, pulover šareni, radne hlače plave boje.

1.5. Na temelju članka 189. stavak 1. ZKP/08. M. M. nakon pravomoćnosti ove presude vratit će se privremeno oduzeti predmeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Pakrac od 27. siječnja 2021. broj … i to prsluk tamno plave boje s natpisom "HEP", crna pletena vesta s oznakom "HEP", crna majica kratkih rukava, traper hlače svijetlo plave boje sa smeđim kožnim remenom, radne cipele sivo zelene boje, jedna radna rukavica narančasto crne boje.

1.6. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08. optuženi M. A. oslobođen je od obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti te isti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

1.7. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08. optuženi M. A. dužan je oštećenicima M. C. i I. O. naknaditi troškove kaznenog postupka na ime nagrade opunomoćenika oštećenika iz članka 145. stavak 2. točka 8. ZKP/08.

2. Protiv te presude žale se državni odvjetnik i optuženik M. A..

2.1. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da optuženika osudi na kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.2. Optuženi M. A. se žali po branitelju P. M., odvjetniku u P., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovori na žalbe nisu podnijeti.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo dopisom broj KŽ-DO-227/2022 od 23. ožujka 2022.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Iako optuženik u uvodu žalbe kao osnovu pobijanja presude ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, tu žalbenu osnovu pobliže zakonski ne označava nego samo parafrazira zakonsku odredbu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., pri čemu ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala. Stoga je sud drugog stupnja pobijanu presudu u tom dijelu ispitao sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., te nije utvrdio da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Pobijajući utvrđeno činjenično stanje optuženik ističe da je bacio bombu isključivo kako bi djelatnike HEP-a zaplašio te da je bomba nenadano promijenila smjer i eksplodirala, pa da stoga nije postupao s izravnom namjerom u odnosu na svaku pojedinu žrtvu koje nije niti poznavao, niti je znao da ih je trojica niti gdje se nalaze u trenutku kada je bacio bombu te konačno u odnosu na kaznena djela iz članka 110. KZ/11. polemizira s utvrđenjem da su djelatnici HEP-a imali valjan nalog o iskapčanju ili protivan Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električne energije. U odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11. smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je nabavio navedene bombe već ih je ostavio u ladici od peći ženin ujak koji ih je trebao naknadno preuzeti.

7.1. U okviru istaknute žalbene osnove optuženik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima presude i iznosi vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza izvlačeći zaključke suprotne onima prvostupanjskog suda. Međutim, razmatrajući razloge koje je za utvrđenje odlučnih činjenica dao prvostupanjski sud u odnosu na počinjena kaznena djela, sud drugog stupnja nalazi da optuženik navodima svoje žalbe nije doveo u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda.

7.2. Protivno navodima žalbe prvostupanjski je sud na temelju pravilne analize i ocjene obrane optuženika, personalnih dokaza, isprava u spisu i provedenih vještačenje, njihovom savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice u odnosu na inkriminirana kaznena djela, te je za takva svoja utvrđenja u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

7.3. Tako je prvostupanjski sud pod točkom 24.4. pobijane presude detaljno i opširno analizirao i utvrdio da je optuženik vidio sve što se događa na kolniku slijepe i uske ulice, pa tako i kamion sa dizalicom i košarom („gajbom“) i osobni automobil Elektre, kao i sve radnike HEP-a koji su tog dana došli vršiti iskapčanje struje. Navedeno je ispravno povezao s iskazima žrtve da im se optuženik obraćao tjerajući ih van iz dvorišta pa stoga je pravilno utvrdio da je optuženik bacio bombu upravo prema radnicima HEP-a koji su se, nakon izvršenog sječenja žice električne energije, nalazili svi u krugu oko košare („gajbe)“ kamiona. U odnosu na navedeno žrtva I. O. je opisao da je M. C. stajao ispred kuće optuženog M. A. u vrijeme kada se on nalazio u košari platforme i kada ga je s tom košarom D. M. podizao do visine električnih vodiča na električnom stupu. Žrtva M. C. je opisao da, kada je I. O. izvršio iskapčanje, D. M. je spustio košaru do tla, a u trenutku kada se košara spustila do tla, krenuo je prilaziti košari kako bi im pomogao u demontiranju košare i kada je bio na udaljenosti od košare od oko 1,5 metara, odnosno, kada se nalazio između košare i zadnjeg dijela kamiona, vidio je da je nešto crno palo na tlo i kotrljalo se. Osim toga, i jedan i drugi su opisali da su prije toga pozvonili na vrata optuženika nakon čega ih je on otjerao. U tom dijelu suglasno iskazuje i svjedokinja M. M. i to da je prvo vidjela ispred svoje kuće kamion HEP-a, potom je vidjela tri radnika Elektre kako ulaze u dvorište optuženog. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da nije vidio tri radnika HEP-a kao i da nije vidio gdje se oni nalaze u trenutku bacanja bombe. U tom kontekstu potpuno su irelevantni navodi optuženika da žrtve nije poznavao jer to nije odlučno za opstojnost kaznenog djela ubojstva u pokušaju, već je dovoljno da je njegova radnja bila usmjerena na usmrćivanje individualno određenih osoba bez potrebe da ih identificira osobnim podacima. Nadalje, prvostupanjski sud je i subjektivni odnos optuženika spram počinjenih djela iz članka 110. KZ/11. pravilno utvrdio, te se ne može prihvatiti zaključak koji sugerira žalitelj da namjera optuženika nije bila uperena na usmrćenje, već na zastrašivanje jer je optuženik bio svjestan da se žrtve, odnosno sva tri radnika HEP-a nalaze na uskom području i vrlo maloj udaljenosti od njega, a time u radijusu ubojitog i ranjavajućeg djelovanja ručne bombe, koja je prema mišljenju vještaka dr. P. Š. ubojitog djelovanja u radijusu do 15 metara, pa je bacanjem bombe postupao upravo s namjerom da ubije tri radnika HEP-a. Naime, postupak optuženika i karakteristike djelovanja bombe ispravno je prvostupanjski sud povezao s činjenicom da je kolnik ulice u kojoj stanuje optuženi M. A. uzak i da se radi o slijepoj ulici, a kamion nalazio skoro na sredini te ulice pa opravdano prvostupanjski sud nije prihvatio iskaz optuženika da se bomba slučajno otkotrljala prema kamionu već je bomba bačena ciljano baš u smjeru kamiona HEP- a. Uz navedeno, sam optuženik je u svojoj obrani detaljno opisao način na koji se aktivira bomba, smjer u kojem kreće eksplozija detonirane bombe te da je nakon što je bacio bombu odskočio u stranu bojeći se da ga ne zahvate geleri, što upućuje na njegovo znanje i svijest o ubojitosti eksplozivne naprave te eliminira navode njegove obrane da mu je namjera bila samo zastrašiti žrtve.

7.4. Prvostupanjski sud pod točkom 21.1. detaljno je analizirao dugovanje optuženika i dokumentaciju HEP ELEKTRA d.o.o. O., s čime optuženik i nadalje polemizira u žalbi no navedeno nije od utjecaja na počinjenja kaznena djela ubojstva u pokušaju jer su žrtve imale radni nalog koji se odnosi na iskapčanje električne energije na zahtjev opskrbljivača, pa sve i da se radilo o greški HEP-a, što konkretno nije slučaj, to ne bi ekskulpiralo ponašanje optuženika (bacanje bombe na radnike HEP-a) i to prema žrtvama koje su obavljale svoj posao na temelju radnog naloga i nisu ničim objektivno ili subjektivno doprinijeli postojanju ili nepostojanju duga optuženika za struju.

7.5. Nadalje, neosnovano optuženik upire žalbom da je pogrešno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik postupao s izravnom namjerom u odnosu na kaznena djela iz članka 110. KZ/11. jer da nije utvrđeno da je postupao prema individualno određenoj žrtvi. To što optuženik nije osobno poznavao žrtve je irelevantno, a pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su oni prije kritičnog događaja optuženiku pozvonili na vrata s radnim nalogom, nakon čega ih je optuženik verbalno napao i otjerao iz dvorišta riječima: „ tjeraj da vas ne vidim“ kako su to opisale žrtve I. O. i M. C.. Na temelju navedenog, detaljno i ispravno je prvostupanjski sud pod točkom 25.1. pobijane presude utvrdio izravnu namjeru u postupanju optuženika upravo u odnosu na sve radnike HEP-a na koje se razloge se upućuje optuženik.

7.6. Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je sud prvog stupnja izveo pogrešne zaključke u odnosu na kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz izreke pobijane presude, pri čemu ponavlja svoju obranu da bomba nije eksplozivna tvar i da je bombe u ladici od peći ostavio ženin ujak koji ih je trebao preuzeti što nije učinio. U pogledu tih okolnosti prvostupanjski sud je opširno i detaljno iznio svoja pravilna utvrđenja pod točkama 26. – 28.1. pobijane presude koje razloge u cijelosti prihvaća drugostupanjski sud. Tako je pravilno prvostupanjski sud svoju odluku temeljio na Zakonu o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/18. i 42/20.) i to članku 7. stavak 1. točka 10. u vezi članka 8. točka 1. što je povezao s nalazom vještaka M. R.. Nadalje, pitanje vlasništva nad bombom nije odlučna činjenica jer se optuženik tereti da je nabavio i posjedovao eksplozivne tvari koje odlučne činjenice optuženik sadržajem svojeg iskaza niti ne negira. Osim toga, u odnosu na odlučne činjenice prvostupanjski sud je utvrdio da je prilikom pretrage na adresi u G. G. … od optuženika privremeno oduzeta jedna ručna bomba …, dok je druga ručna bomba, koju je optuženik, prema vlastitom iskazu, donio u kuću u P. iz G. G. nekoliko mjeseci prije događaja, kritičnog dana bačena.

7.7. Stoga, prema svemu navedenom proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Neosnovano se žali optuženik i zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na kaznena djela iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., koju žalbenu osnovu sadržajno obrazlaže da je ona zapravo posljedica pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i da se radi o kaznenom djelu iz članka 215. stavak 1. KZ/11., što upućuje na prigovor tzv. posredne povrede kaznenog zakona. Međutim, prema ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio odgovarajuće odredbe kaznenog zakona, kada je djelatnost optuženika pravno označio kao kaznena djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. KZ/11., slijedom čega žalba optuženika zbog povrede kaznenog zakona nije osnovana.

9. Konačno, nisu u pravu ni optuženik niti državni odvjetnik kada pobijaju odluku suda prvog stupnja zbog odluke o kazni pri čemu optuženik uvodno nije naznačio ovu žalbenu osnovu ali ju sadržajno obrazlaže.

9.1. Protivno tvrdnjama iz žalbe optuženika i državnog odvjetnika, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženiku pravilno utvrdio okolnosti važne za proces individualizacije kazne koje u smislu čl. 47. KZ/11. utječu da kazna po vrsti i visini bude lakša ili teža za počinitelja i da je te okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirao, zbog čega njihova preocjena za koju se zalažu obje stranke nije osnovana.

9.2. Ispravno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost optuženika, višu životnu dob od nepunih 73 godine, njegovu smanjenu ubrojivost tempore criminis, činjenicu da su kaznena djela ubojstva ostala u pokušaju, te žaljenje optuženika u odnosu na posljedice za žrtve kaznenog djela ubojstva u pokušaju. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud cijenio kao olakotnu okolnost ''da je od optuženika oduzeto osim oružja koja je predmet ovog kaznenog postupka, još i sve pronađeno oružje i streljivo koje će biti predmetom odlučivanja u prekršajnom postupku, te je za očekivati da nakon 27. siječnja 2021. optuženi više neće nabavljati ni držati takve predmete'' jer optuženik nije dobrovoljno predao oružje i streljivo već je isto oduzeto od njega i predmet je prekršajnog postupka.

9.3. Isto tako, pogrešno je otegotnim prvostupanjski sud cijenio ''što optuženik nije izrazio iskreno kajanje zbog svog postupanja, on je i dalje nekritičan i ne želi preuzeti odgovornost za svoje postupke'' jer optuženik nije priznao počinjenje kaznenih djela pa se navedeno ne može cijeniti kao otegotna okolnost. Međutim, ispravno mu je prvostupanjski sud otegotnim cijenio pobude iz kojih su djela iz članka 110. KZ/11. počinjena kao i posljedice koje sve tri žrtve i danas osjećaju pobliže opisane u pobijanoj presudi.

9.4. Stoga, suprotno suprotstavljenim žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je one okolnosti koje su ispravno utvrđene i ispravno cijenio dok se u žalbama stranaka ne navode nove okolnosti koje nisu bile predmetom ocjene prvostupanjskog suda.

9.5. Prema tome, uzimajući u obzir sve gore istaknute ispravno utvrđene okolnosti, a istodobno respektirajući potrebu individualizacije kazne poglavito s obzirom na dob optuženika, prvostupanjski je sud optuženiku osnovano utvrdio u odnosu na za kaznena djela ubojstva u pokušaju kazne zatvora u trajanju od po pet godina, dok mu je za kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari osnovano utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Tako utvrđene pojedinačne kazne, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvanaest godina i prema ocjeni drugostupanjskog suda adekvatna je stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti kaznenih djela, te podobna za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., pa blaže kažnjavanje za koje se zalaže optuženik i strože kažnjavanje za koje se zalaže državni odvjetnik nije osnovano. U izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je, sukladno članku 54. KZ/11. uračunato i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2021. pa nadalje.

10. Zbog odluke o troškovima kaznenog postupka žali se optuženik, međutim, taj žalbeni osnov ne obrazlaže, a presudu u tom dijelu ovaj drugostupanjski sud ne ispituje po službenoj dužnosti. .

11. Kako navodi podnesenih žalbi optuženika i državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede na koje žalbeni sud u smislu članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

dr.sc.Tanja Pavelin, v.r.