REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 668/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. D. iz S. B., ..., OIB: ..., zastupane po punomoćniku P. K., odvjetniku iz S. B., protiv tuženika N. D. iz S. B., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. O., odvjetniku iz S. B., radi utvrđenja bračne stečevine i isplate 156.306,00 kn, odlučujući o tuženikovoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-304/2014-2 od 16. listopada 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/2012-40 od 19. prosinca 2013., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se tuženikova revizija, preinačuju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-304/2014-2 od 16. listopada 2015. u dijelu u kojemu je odlučeno o žalbi tuženika i presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1362/2012-40 od 19. prosinca 2013. u točkama I. i III. njezine izreke, te sudi:

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Utvrđuje se da tužiteljici S. D. iz S. B. pripada pravo na novčani iznos od 156.306,00 kuna temeljem bračne stečevine pri stjecanju nekretnine upisane u z.k. uložak broj ... k.o. S. B. i to kč. br. ... Kuća i dvorište u ... sa 541 m2, te je tuženik N. D. iz S. B. dužan tužiteljici S. D. iz S. B. ovaj iznos platiti sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2013. godine, pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 54.951,00 kn u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Pobijanim dijelom drugostupanjske presude potvrđena je prvostupanjska presuda u točkama I. i III. izreke koje glase:

''I. Utvrđuje se da tužiteljici S. D. iz S. B. pripada pravo na novčani iznos od 156.306,00 kuna temeljem bračne stečevine pri stjecanju nekretnine upisane u z.k. uložak broj ... k.o. S. B. i to kč. br. ... Kuća i dvorište u ... sa 541 m2, te je tuženik N. D. iz S. B. dužan tužiteljici S. D. iz S. B. ovaj iznos platiti sa zateznim kamatama od 19. prosinca 2013. godine, pa do konačne isplate, po stopi zatezne kamate koja odgovara visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećane za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku N. D. iz S. B. da na ime naknade parničnog troška isplati tužiteljici S. D. iz S. B. iznos od 5.018,10 kuna, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv drugostupanjske presude reviziju je, pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, - dalje ZPP), podnio tuženik navodeći kako odluka u sporu ovisi o rješenju sljedećih pravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni:

I. Da li dolazi do prekida zastare u odnosu na obveznopravni zahtjev za isplatom iznosa od 360.000,00 kn koja teče iznova u smislu odredbe čl. 245. st. 2. u vezi s čl. 240. st. 1. i 2. i čl. 242. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21) kada tuženik povodom postavljenog stvarnopravnog tužbenog zahtjeva tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini u ½ dijela izrazi spremnost da se postupak riješi nagodbom na način da tuženik isplati tužiteljici iznos od 13.000 EUR u protuvrijednosti kuna, a tužiteljica ne prihvati prijedlog tuženika i bude odbijena u cijelosti s postavljenim stvarnopravnim zahtjevom?

II. Da li sud može kao prethodno pitanje u povodu postavljenog tužiteljičinog obveznopravnog zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja nekretnine kao bračne stečevine u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP ponovno utvrđivati suvlasničke udjele bračnih drugova ne uzimajući pri tome u obzir pravomoćnu presudu kojom je tužiteljica odbijena u cijelosti s tužbenim zahtjevom za utvrđenje suvlasničkog dijela u ½ dijela, a radi se o nekretninama koje su sagrađene između 1993. i 1995. godine i u vezi s tim primijeni odredbe čl. 287. st. 1. i čl. 288. st. 1. u vezi s odredbom čl. 290. Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89, 51/89 i 59/90 - dalje: ZBPO)?

III. Da li je sud vezan izrekom pravomoćne presude pod poslovnim brojem P- 1330/07 kojom tužiteljicu odbija sa stvarnopravnim zahtjevom za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini po osnovi stjecanja zajedničke imovine u parničnom postupku po novom tužbenom zahtjevu tužiteljice da joj pripada pravo na novčani iznos temeljem doprinosa u stjecanju nekretnine od ½ i dosuditi isplatu u smislu odredbe čl. 290. ZBPO iako utvrdi da jednom bračnom drugu ne pripada znatno manji dio?

Pozvao se na presude ovoga suda broj Rev 629/2004-2 od 10. studenog 2004., Rev 794/2008-2 od 27. svibnja 2010., Rev 199/2000-2 od 8. srpnja 2003., Rev 357/1999- 2 od 13. studenog 2002. i Rev 2610/1994-2 od 19. siječnja 1995. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 7.650,00 kn.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev radi utvrđenja da joj pripada pravo na novčani iznos od 156.306,00 kuna temeljem bračne stečevine pri stjecanju nekretnine i radi isplate toga iznosa.

7. U provedenom postupku utvrđeno je da:

- su parnične stranke bile u braku od ...,

- su parnične stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice u razdoblju od 1993. godine do 1995. godine zajedničkim radom sagradile novu obiteljsku kuću,

- je brak parničnih stranaka razveden pravomoćnom presudom od .... i da je toga dana definitivno i okončana njihova bračna zajednica jer od tada parnične stranke više ne žive zajedno budući da tužiteljica više nije živjela u predmetnoj nekretnini,

- je tužiteljica krajem 2003. godine pokrenula parnični postupak radi utvrđenja da je suvlasnik u 1/2 dijela obiteljske kuće sagrađene na istočnom dijelu k.č.br. ... iz z.k.ul. ... k.o. B. prema glavnom projektu T. ..., a koja je izvanknjižno vlasništvo, dimenzija 8,5 m x 9,5 m,

- je taj tužbeni zahtjev odbijen pravomoćnom presudom prvostupanjskog suda broj P- 1330/2007-13 od 25. veljače 2008. godine,

- je tuženik u toj parnici tužiteljici na ime sklapanja nagodbe i suvlasničkog dijela u bračnoj stečevini ponudio isplatu iznosa od 13.000,00 EUR na koju ponudu ona nije pristala,

- su parnične stranke predmetne nekretnine zajedno stekle, da je doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine jednak doprinosu tuženika i da su stoga parnične stranke imovinu stekle u jednakim dijelovima,

- tržišna vrijednost nekretnina upisanih u z.k. uložak broj ... k.o. S. B. i to kč. br. ... koja u naravi predstavlja obiteljsku kuću do ulice i obiteljsku kuću u dvorištu, iznosi 312.611,00 kuna,

- je tužba u ovoj parnici podnesena 23. lipnja 2010. godine.

8. Osnovano revident navodi kako je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova o postojanju priznanja duga i prekida zastare u situaciji kada tuženik povodom postavljenog stvarnopravnog tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava suvlasništva na nekretnini u ½ dijela izrazi spremnost da se postupak riješi nagodbom na način da isplati tužiteljici iznos od 13.000 EUR u protuvrijednosti kuna, u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi ovoga suda broj Rev 629/2004-2 od 10. studenog 2004. prema kojemu: ''Niti izražena spremnost tuženika da se nagodi s tužiteljicom glede stvarnopravnog tužbenog zahtjeva, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, nema u ovom slučaju za posljedicu prekid tijeka zastare potraživanja u odnosu na alternativno postavljeni obvezno-pravni zahtjev kojeg je tužiteljica naknadno tijekom parnice postavila. Ovo poglavito i iz razloga što je tužiteljica pravomoćno odbijena sa stvarnopravno postavljenim tužbenim zahtjevima (čl. 389. st. 2. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO).''

9. S tim shvaćanjem je suglasno i ovo vijeće revizijskog suda pa je već to razlog zašto je zbog pogrešne primjene materijalnog prava, na temelju čl. 395. st. 1. ZPP, valjalo odlučiti kao u izreci jer je od 19. rujna 2003., kada je, sukladno odredbi čl. 381. toč. 1. ZOO, počela teći zastara, do podnošenja ove tužbe od 23. lipnja 2010., protekao opći zastarni rok od pet godina i nastupila zastara. Pritom, u konkretnom slučaju valja primijeniti navedeni ZOO jer je ovaj obvezni odnos nastao prije stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

10. Osnovano revident navodi da sud ne može kao prethodno pitanje u povodu postavljenog tužiteljičinog obveznopravnog zahtjeva za isplatu po osnovi stjecanja nekretnine kao bračne stečevine u smislu odredbe čl. 12. st. 1. ZPP ponovno utvrđivati suvlasničke udjele bračnih drugova ne uzimajući pri tome u obzir pravomoćnu presudu kojom je tužiteljica odbijena u cijelosti s tužbenim zahtjevom za utvrđenje suvlasničkog dijela u ½ dijela i da je takvo postupanje nižestupanjskih sudova u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u presudi ovoga suda broj Rev 2610/1994-2 od 19. siječnja 1995. prema kojemu: ''Kad je nadležni sud već odlučio o prejudicijalnom pitanju kao glavnom, utvrđujući da je upravo tužiteljica vlasnica prijepornih nekretnina, onda je sud pred kojim se u ovoj parnici to pitanje pojavilo kao prejudicijalno vezan za odluku nadležnog suda u granicama njene pravomoćnosti. O već pravomoćno riješenom prethodnom pitanju sudovi pred kojima se to pitanje pojavilo nisu mogli odlučivati (argumentum a contrario iz odredbe čl. 12. st. 1. ZPP).'' I s tim shvaćanjem je suglasno i ovo vijeće revizijskog suda.

11. Osnovano revident navodi i da je shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojemu tužiteljici pripada pravo na isplatu novčanog iznosa temeljem doprinosa u stjecanju nekretnine od ½ dijela u suprotnosti sa sadržajem odredbe čl. 290. ZBPO i pravnim shvaćanjem izraženim u presudi ovoga suda broj Rev 357/1999-2 od 13. studenog 2002. prema kojemu su: ''Pogrešno nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev za isplatu svote od 21.562,92 kn, čime je izvršena dioba suvlasničke zajednice isplatom. Ako se kod diobe zajedničke imovine utvrdi da jednom od izvanbračnih drugova pripada znatno manji dio, sud može na zahtjev jednog od izvanbračnih drugova odrediti da se tome izvanbračnom drugu izvrši isplata u novcu (čl. 299. st. 2. u vezi s čl. 290. ZBPO). U ovom slučaju utvrđeno je da su dijelovi jednaki, pa tužiteljica nema pravo zahtijevati da joj se izvrši isplata u novcu.'' I s tim shvaćanjem je suglasno i ovo vijeće revizijskog suda.

12. Tuženiku, s obzirom na tadašnju vrijednost predmeta spora u iznosu od 360.000,00 kn prije djelomičnog povlačenja tužbe, pripada pravo na naknadu troškova sastava odgovora na tužbu u iznosu od 5.000,00 kuna, primjenom Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14 i 118/14 - dalje OT), zastupanja na ročištima održanim 05. listopada 2010. e, 09. svibnja 2013. i 23. listopada 2013. u iznosima od po 5.000,00 kuna svako, primjenom Tbr. 9. toč. 1. OT, zastupanja na ročištu održanom 05. ožujka 2013. u iznosu od 2.500,00 kuna, primjenom Tbr. 9. toč. 2. OT, zastupanja na ročištu za objavu presude od 20. listopada 2010. u iznosu od 500,00 kuna, primjenom Tbr. 9. toč. 3. OT, sastava podnesaka od 07. rujna 2010., 12. travnja 2013. i 04. listopada 2013. u iznosima od po 5.000,00 kuna svaki, primjenom Tbr. 8. toč. 1. OT, i troška PDV koji je obračunat za radnje poduzete do 01. siječnja 2013. godine jer prema troškovniku kojeg je punomoćnik tuženika priložio u sudski spis proizlazi da punomoćnik od 01. siječnja 2013. godine nije u sustavu PDV-a. PDV za radnje poduzete do 01. siječnja 2013. godine iznosi 3.875,00 kuna (osnovica za PDV 15.500,00 kuna, Tbr. 42. OT). Po sadašnjoj vrijednosti predmeta spora tuženik ima pravo na naknadu troškova zastupanja na ročištu održanom 20. studenog 2013. godine u iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. OT), pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 500,00 kuna (Tbr. 9. toč. 3. OT), sastava žalbe protiv presude u traženom iznosu od 2.500,00 kuna (Tbr. 10. toč. 1. OT), sastava revizije u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 10. toč. 6. OT) i sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 3.826,00 kuna, što sve zajedno čini iznos od 54.951,00 kn.

13. Zato je, primjenom čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1., čl. 155. i čl. 158. st. 1. ZPP, odlučeno kao u preostalom dijelu izreke.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.