REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3021/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. D. iz J., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ž. O. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik u Z., radi isplate - po tužbi, i u pravnoj stvari tuženika Ž. O. iz T., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik N. Š., odvjetnik u Z., protiv tužiteljice N. D. iz J., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik I. U., odvjetnik u Z., radi raskida ugovora – po protutužbi, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1135/19-2 od 19. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-384/16-40 od 31. listopada 2018., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1135/19-2 od 19. ožujka 2019. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-384/2016-40 od 31. listopada 2018. pod točkom I. izreke, te presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 384/2016-40 od 31. listopada 2018. pod točkom I. izreke.
II. Revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- 1135/19-2 od 19. ožujka 2019. u dijelu kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-384/2016-40 od 31. listopada 2018. pod točkom
II. izreke odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I Nalaže se tuženiku - protutužitelju Ž. O. iz T., OIB: ... isplatiti tužiteljici - protutuženici N. D. iz J., OIB: ... iznos od 19.880,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 02.11.2012.g. pa do isplate, te joj naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 13.917,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 31.10.2018.g. do isplate, s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015.g. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od dana 01.08.2015.g. pa nadalje određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.
II Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:
I Raskida kupoprodajni ugovor od 01. srpnja 2012.g. sklopljen između tužiteljice-protutužene N. D., J., i tuženika-protutužitelja Ž. O. iz T., o prodaji poljoprivrednog priključka po cijeni od 70.000,00 kn.
II Nalaže se tužiteljici-protutuženoj N. D. da vrati tuženiku-protutužitelju iznos od 70.000,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 02.07.2012. godine pa do isplate.
III Nalaže se tužiteljici-protutuženici naknadi tuženiku-protutužitelju parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku 15 dana.“
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (točka I. izreke). Odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan (točka II. izreke).
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud ukine u cijelosti pobijanu presudu, podredno preinači i odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je djelomično osnovana i djelomično nedopuštena.
6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti prema odredbi članka 382. stavak 1. ZPP, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.1. Na temelju članka 382. stavak 3. ZPP u reviziji iz stavka 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6.2. Navedene pretpostavke iz članka 382. stavak 3. ZPP moraju biti ispunjene kumulativno.
7. Revident je u reviziji postavio sljedeća pitanja:
„1. Ukoliko novčana obveza iz Ugovora o kupoprodaji glasi na plaćanje u stranoj valuti može li tužitelj tužbom potraživati plaćanje u nekoj drugoj valuti?
2. Da li nemoguća i nedopuštana činidba na strani prodavatelja predstavlja razlog za ništetnost ugovora o kupoprodaji?“
8. Kao razloge važnosti prvog postavljenog pitanja revident se poziva na odluke ovoga suda broj Revt-231/2014-2 od 22. travnja 2015., broj Rev-996/2010-2 od 12. lipnja 2012. i broj Rev x-138/2008-2 od 3. veljače 2009.
9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno da su tužiteljica kao prodavatelj i tuženik kao kupac sklopili 28. kolovoza 2012. Kupoprodajni ugovor kojim je tuženik kupio poljoprivredni priključak i kojim su stranke ugovorile cijenu istog u visini od 6.000,00 eura, da se tuženik kupoprodajnu cijenu obvezao isplatiti najkasnije do 1. studenog 2012. s time da je tuženik tužiteljici na ime kapare isplatio iznos od 15.000,00 kuna, te na ime dijela kupoprodajne cijene daljnji iznos od 10.000,00 kuna. Isto tako da su stranke sklopile i Ugovor o kupoprodaji motornog vozila – kombajna 1. srpnja 2012., da je tužiteljica tuženiku predala predmetni kombajn koji je u posjedu tuženika te da je tuženik tužiteljici na ime ugovorene kupovnine isplatio cjelokupno ugovoreni iznos od 70.000,00 kuna.
10. Pošavši od naprijed navedenih utvrđenja, sudovi nižeg stupnja su zaključili da su stranke Ugovora o kupoprodaji od 28. kolovoza 2012. usmeno ugovorile cijenu u kunskoj protuvrijednosti 6.000,00 eura, da je na dan sklapanja Ugovora kunska protuvrijednost tog iznosa iznosila 44.880,00 kuna, da je tuženik tužiteljici s naslova predmetne kupoprodajne cijene isplatio ukupan iznos od 35.000,00 kuna, te pozivom na odredbe članka 438. stavak 1. i članak 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 125/11 – dalje: ZOO), sudovi nižeg stupnja su prihvatili zahtjev tužiteljice i naložili tuženiku isplatiti iznos od 19.880,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama.
11. Utvrdivši da su stranke i 1. srpnja 2012. sklopile Ugovor o kupoprodaji kombajna, da je isti u cijelosti konzumiran jer je tužiteljica tuženiku predala kombajn i cjelokupnu dokumentaciju potrebnu za registraciju istog, koji kombajn tuženik od tada i koristi, a tuženik da je tužiteljici isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu, sudovi nižeg stupnja su zaključili da je tužiteljica ispunila u cijelosti svoju obvezu sukladno odredbi članka 389. ZOO. Slijedom čega, su sudovi nižeg stupnja zaključili da nema mjesta primjeni odredbe članka 412. stavak 1. ZOO i odbijaju protutužbeni zahtjev tuženika za raskid navedenog ugovora i vračanje kupovnine.
12. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije vijeće ovoga suda je ocijenilo da je prvo postavljeno pitanje u izvanrednoj reviziji važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je pobijana odluka ispitana samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pravnog pitanja sukladno odredbi članka 392.a stavak 2. ZPP.
13. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više svojih odluka (npr. odluke broj Revt-231/2014-2 od 22. travnja 2015., broj Rev-572/2006 od 7. prosinca 2006., broj Rev x-444/2012 od 26. lipnja 2019. i dr.), izrazio pravno shvaćanje „(…) da u slučaju kada tužitelj zahtijeva isplatu u kunama sudovi su ovlašteni tužitelju dosuditi iznos u stranoj valuti u kunskoj protuvrijednosti u skladu sa sadržajem obveze (...) jer prema odredbi članka 395. stavak 3. ZOO koja predviđa da u slučaju ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili nekoj stranoj valuti njeno se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju ovlaštene banke u mjestu ispunjenja obveze koja vrijedi tog dana (...).
14. Stoga je ocjenjeno, da prvo postavljeno pitanje, koje se odnosi na tužbeni zahtjev ima značaj važnosti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer shvaćanje sudova nižeg stupnja nije podudarno s shvaćanjem revizijskog suda.
15. Zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupku koji je prethodio reviziji, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti presude suda nižeg stupnja (u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu) i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (točka I. izreke).
16. Odlučujući o dopuštenosti izvanredne revizije podnesene protiv drugostupanjske presude u dijelu odluke o protužbenom zahtjevu (drugo postavljeno pitanje tuženika) ovaj sud je ocijenio da revizija nije dopuštena u smislu odredbe članka 382. stavak 2. i 3. ZPP, s obzirom da tuženik nije izložio razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
17. Naime, da bi se ispunila pretpostavka, u smislu odredbe članka 382. ZPP bilo je potrebno uvjeriti revizijski sud u postojanje različite prakse revizijskog ili drugostupanjskog suda u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (pozivanjem na takve odluke). Zbog izostanka razloga važnosti postavljenog pitanja, valjalo je reviziju tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojom je odlučeno o protutužbenom zahtjevu, odbaciti na temelju odredbe članka 392.b stavak 2. ZPP (točka II. izreke rješenja).
Zagreb, 25. svibnja 2002.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.
