Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj:9. Pr-706/2021-13

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ivici Grubišiću u pravnoj stvari tužitelja V. T.-Đ., OIB:…, … , V., zastupana po

punomoćniku odvjetniku I. V., protiv tuženika B. d.d. OIB:…, …, V., zastupani po punomoćniku odvjetniku M.

C. odvjetniku iz V., nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 25. travnja 2022. u prisustvu punomoćnika parničnih stranaka, 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz tuženika B. d.d., OIB …, … , V., br. … , od 12. listopada

2021., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. … , zaključenog 27.

rujna 2021. s tužiteljicom V. T.-Đ., OIB … , , V. te da radni odnos nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme br. … od 27. listopada 2021., na poslove koje je obavljala do trenutka otkazivanja ugovora o radu, a ako to nije moguće, na druge odgovarajuće poslove, koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je tužiteljica radila prije otkazivanja, njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku B. d.d. OIB:…,

V. nadoknaditi tužiteljici V. T.-Đ., OIB:…, V. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn , zajedno sa

zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

Tužiteljica tužbom od 25.11.2021. zahtjeva da se utvrdi da nije dopuštena odluka o izvanrednom otkazu od 12. listopada 2021.

Tužbu obrazlaže da je dana 14. listopada 2021. tužiteljica je zaprimila odluku tuženika kojom je tužiteljici izvanredno otkazan ugovor o radu na neodređeno vrijeme br. … od 27. rujna 2021., zbog navodne osobito teške povrede ugovora o radu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

Tužiteljica je protiv zaprimljene odluke o izvanrednom otkazivanju ugovora o radu podnijela zahtjev za zaštitu prava 27. listopada 2021. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 29. listopada 2021., međutim, na isti se nije očitovao. Nadalje, tužiteljica ističe da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena jer se nije ostvario razlog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. U samoj odluci navodi se da je 4. listopada 2021. poslodavac pokrenuo postupak utvrđivanja povrede obveza iz radnog odnosa zbog prijave kršenja radnih obveza, odnosno za počinjenje teške povrede iz radnog odnosa koja se dogodila 29. rujna 2021. Nadalje, u odluci se navodi da je prijavu podnijela G. O., jedini član uprave tuženika.

Tužiteljica napominje kako je do potpisivanja Ugovora o radu od 27. rujna 2021. također bila član uprave tuženika. U odluci o izvanrednom otkazu tuženik u bitnome navodi kako je zbog navodnog verbalnog delikta tužiteljice od 29. rujna 2021. protiv G. O., tuženik izgubio povjerenje, stoga nastavak radnog odnosa nije moguć.

Pritom, tuženik se pozvao na povrede navedene u čl. 118. st. 1. Pravilnika o radu, i to: izazivanje verbalnog sukoba, neljubazno i neprimjereno ponašanje prema nadređenima, nepristojno ponašanje na radnom mjestu prema nadređenom, odbijanje suradnje s nadređenima, čime je, prema navodima tuženika, nadređenu G. O. (jedinu osobu ovlaštenu za zastupanje tuženika) tužiteljica kao radnica dovela u neugodan i ponižavajući položaj te joj je povrijedila dostojanstvo. Također, tuženik navodi da nehajno ponašanje koje uključuje uvrede, prijetnje, psovke i omalovažavanje predstavlja povredu dostojanstva tuženika te je u katalogu povreda iz radnog odnosa u čl. 118. st. 1. t. 32. Pravilnika navedeno kao teška povreda iz radnog odnosa.

Tužiteljica napominje kako se navedenog dana, 29. rujna 2021. godine, dogodilo sljedeće. Tužiteljica je došla do ureda G. O. na njezin poziv, kako bi održale sastanak u 10,00 sati, s obzirom na činjenicu da je tužiteljica 26. rujna 2021. prestala biti članom uprave poslodavca, ali je ista nastavila raditi kod tuženika na poslovima voditelja veleprodaje, sukladno novom ugovoru o radu od 27. rujna 2021. Na navedenom sastanku G. O. rekla je tužiteljici, u prisustvu dvoje pravnika zaposlenih kod tuženika, I. S. B. i G. B., kako je od strane ravnatelja CERP-a, obaviještena o tome da su ju „rušile“ radnica T. Č. i tužiteljica, slijedom čega je rekla tužiteljici da može odlučiti o ostanku na radu temeljem novog ugovora o radu od 27. rujna 2021., koji ugovor je tužiteljica prihvatila. Nadalje, tužiteljica je htjela s G. O. razgovarati o optužbi za „rušenje“, a

G. O. prekinula je sastanak odlaskom iz poslovnih prostorija tuženika.

S obzirom na navedeni prekid započetog sastanka, tužiteljica je nakon kraja skraćenog radnog vremena, u otprilike 14,05 sati otišla do tajnice G. O. kako bi provjerila je li se G. O. vratila u ured i kako bi završile prekinuti sastanak. Budući da tajnica nije bila prisutna na svom radnom mjestu, podnositeljica je pokucala na vrata ureda G. O. i, nakon što je čula: „Da?, otvorila je vrata ureda. U uredu G. O. bila je prisutna i pravnica I. S. B. te je nedugo nakon ulaska tužiteljice, u ured G. O. ušla i radnica T. Č.. Tužiteljica i radnica T. Č., obje dugogodišnje kolegice G. O., otišle su do ureda

G. O. kako bi razriješile problem s iznesenom optužbom o tome da su tužiteljica i radnica T. Č. „rušile“ G. O., odnosno, kako bi ukazale na neistinitost iznesene optužbe.

Tužiteljica je htjela s G. O. razmotriti mogućnosti nastavka daljnje suradnje s obzirom na ponuđeno novo radno mjesto. Za vrijeme razgovora u uredu G. O. nije bilo psovki, histerije niti prijetnji opisanih u navodnoj prijavi povrede obveza iz radnog odnosa. Točno je da za vrijeme rasprave bilo emotivnog uzbuđenja srednjeg intenziteta, i od strane tužiteljice i od strane G. O., no netočno je da je tužiteljica vikala i prijetila.

Nadalje navodi da su netočni navodi tuženika u odluci o izvanrednom otkazu kojima ističe da se nakon izlaska iz ureda G. O., u uredu tužiteljice čula strašna buka, galama i udaranje. Netočno je da je tužiteljica udarala po namještaju iz ureda. Nikakvu štetu tužiteljica nije prouzročila. Za vrijeme navedenog događaja, radnica zaposlena kod tuženika, R. T., nalazila se u hodniku ispred ureda G. O., stoga tužiteljica predlaže naslovnom sudu saslušati radnicu kao nepristranu svjedokinju, radi utvrđivanja postojanja razloga koji bi opravdali izvanredno otkazivanje ugovora o radu, a na koje se pozvao tuženik u svojoj odluci. Navedeni događaj nije trajao dulje od dvije, tri minute, a nekoliko dana nakon istog tužiteljica je zaprimila poziv na iznošenje pisane obrane.

Poziv na iznošenje pisane obrane radi očitovanja na navode iz prijave nepoznatog prijavitelja, tužiteljica je zaprimila putem e-maila, iza 20,00 sati i to bez potpisa ovlaštene osobe te za vrijeme bolovanja tužiteljice, s ostavljenim rokom očitovanja od dva dana. Tužiteljica je u podnesenoj pisanoj obrani napomenula kako je za zastupanje opunomoćila odvjetnika u Z., I. V., te je zatražila da se ubuduće sva pismena dostavljaju punomoćniku.

Nakon dostave pisane obrane, tužiteljica je zaprimila osobno, ne putem punomoćnika, poziv Radničkog vijeća, radi očitovanja s obzirom na zaprimljeni nacrt odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. U navedenom pozivu nije uopće navedeno koje se to povrede stavljaju tužiteljici na teret, a ostavljen je rok za očitovanje od 24,00 sata. Tužiteljica se očitovala na poziv Radničkog vijeća, iako je navela kako smatra da Radničko vijeće nije ovlašteno pozvati tužiteljicu na iznošenje obrane te je istaknula kako pristaje na saslušanje pred navedenim tijelom, radi utvrđivanja (ne)postojanja povrede obveza za koje se tereti prema navodnoj prijavi, koja tužiteljici nikada nije dostavljena.

U odnosu na razlog za izvanredni otkaz, tužiteljica napominje kako isti ne postoji budući da tužiteljica nije počinila povrede koje joj se stavljaju na teret, a osobito nije psovala i prijetila G. O.. Nadalje, u Pravilniku o radu tuženika navedena je lista povreda koje se smatraju teškima, međutim, sve i kad bi bilo točno da je tužiteljica nehajnim ponašanjem uvrijedila tuženika, navedeno se ne može smatrati opravdanim razlogom za izvanredni otkaz.

Sukladno čl. 116. st. 1. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Sukladno čl. 9. st. 3. Zakona o radu, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako zakonom nije drukčije određeno. Čl. 115. st. 2. Zakona o radu određeno je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju da radnik krši obveze iz radnog odnosa.

Dakle, sve i kad bi navodi tuženika bili točni, opisane „povrede dostojanstva jedine članice uprave“ ne bi predstavljale osobito tešku povredu – opravdani razlog za izvanredno otkazivanje, već bi eventualno tuženik kao poslodavac mogao redovito otkazati tužiteljici ugovor o radu, uz prethodno ispunjavanje obveze iz čl. 119. st. 1. Zakona o radu: „ Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.“

Također, tuženik je propustio navesti kako je, sukladno čl. 117. st. 1. t. 4. Pravilnika o radu, ometanje rada ostalih radnika razgovorima, galamom, svađama i sličnim neprihvatljivim ponašanjem za vrijeme radnog vremena, ako nisu nastale štetne posljedice, laka povreda obveza iz radnog odnosa. Unatoč tome što se navedeni „događaj“ odvio nakon radnog vremena (budući da je radno vrijeme ureda uprave i pravne službe bilo skraćeno – do 13,00 sati) te je sam trajao svega nekoliko minuta (dvije, tri minute), uz uzajamno blago povišene tonove od strane G. O. i tužiteljice, eventualno je tuženik mogao izreći tužiteljici opomenu, iako ni za navedeno nema osnove. Naime, čl. 119. Pravilnika o radu propisano je da se radniku i za lakše i za teže povrede obveze iz radnog odnosa može izreći usmena opomena, pisano upozorenje, redoviti otkaz te izvanredni otkaz. Dakle, sve i kad bi pravno bilo moguće i kad bi bilo istinito da je tužiteljica povrijedila dostojanstvo nadređenoj G. O. nehajnim verbalnim deliktom, ne bi bilo osnove za primjenu najteže od predviđenih sankcija, pogotovo imajući na umu druge taksativno navedene teške povrede u čl. 118. Pravilnika, poput krađe sredstava poslodavca, odavanja poslovne tajne, krivotvorenja dokumenata i sl. Također, sve i kad bi Pravilnikom o radu poslodavca bilo propisano da se obraćanje povišenim tonom smatra osobito teškom povredom obveza iz radnog odnosa, sud bi svejedno bio dužan odlučiti o tome može li se takvo ponašanje doista podvesti pod osobito tešku povredu koja se smatra opravdanim razlogom za izvanredni otkaz.

S obzirom na navedeno, naslovnom sudu ukazuje se na presudu Županijskog suda u Osijeku Gž R 184/20 od 2. travnja 2020. u kojoj sud jasno navodi da, kada se poslodavac odlučuje na izvanredni otkaz radniku, kao najteži oblik prestanka radnog odnosa, bez otkaznog roka i bez prava radnika na zavodu za zapošljavanje, tada je poslodavac dužan voditi računa o navedenim posljedicama za radnika i usprkos toga što je poslodavac svojim internim aktom odredio obvezu za radnika na nultu toleranciju na alkohol i posljedično za kršenje te odredbe je predvidio da se radi o osobito teškoj povredi radnih obveza, ipak neće biti zakonit otkaz ugovora o radu ukoliko se utvrdi da je radnik došao na radno mjesto alkoholiziran, no da nije svojim ponašanjem odavao alkoholiziranost niti je obavljao opasnu djelatnost niti ugrozio druge ili sebe.

Nadalje, tužiteljica ističe kako je tuženik odluku o izvanrednom otkazu donio bez postojanja opravdanog razloga i na temelju postupka provedenog protivno odredbama Zakona o radu i ostalih relevantnih radnopravnih propisa i akata. Tuženik je tek u odluci o izvanrednom otkazu naveo kako je postupak protiv tužiteljice proveden na temelju prijave G. O., jedine osobe ovlaštene za zastupanje tuženika. Također, prema navodima tuženika, odluku o izvanrednom otkazu donijela je G. O. jer je, kao jedini član uprave tuženika, ovlaštena u ime poslodavca donositi odluke.

Tužiteljica napominje kako je cijeli postupak proveden protivno Zakonu o radu. G. O. kao jedina osoba za zastupanje tuženika nije imala pravo podnijeti prijavu protiv tužiteljice kao radnice, i to zbog navodne povrede dostojanstva G. O.. Činjenica da je faktički sam poslodavac, ovdje tuženik, proveo fiktivni postupak utvrđivanja postojanja povrede obveza iz radnog odnosa te „nakon provedenog postupka“ zaključio da su se ostvarile povrede, sama po sebi jasno pokazuje kako je cjelokupno postupanje tuženika protivno Zakonu o radu i svim relevantnim radnopravnim propisima i aktima.

Nadalje, tužiteljica osobito napominje kako je tuženik u svojoj odluci o izvanrednom otkazu priznao kako je izvanredno otkazao ugovor o radu tužiteljici jer je G. O. koja zastupa tuženika, čula da tužiteljica „pretendira“ na mjesto predsjednika uprave. Tuženik je naveo kako je iz izjava radnika I. S. B. i

G. B. potvrđeno da je G. O. izjavila da je s više strana dobila informaciju kako je tužiteljica preko T. Č. lobirala da tužiteljica dođe na mjesto predsjednika uprave tuženika, ali kako nije navela da je izvor te „informacije“ ravnatelj C…

Iz svega navedenog jasno proizlazi da je tuženik protuzakonito izvanredno otkazao ugovor o radu s namjerom da otkloni svaku moguću konkurenciju za mjesto predsjednika uprave/jedinog člana uprave te iz osobnih razloga koji nemaju veze sa Zakonom i relevantnim propisima. Nadalje, tuženik je sve navode u obrani tužiteljice ocijenio nevjerodostojnima jer su u suprotnosti s navodima tuženika, odnosno, G. O. i djelomično suprotni s navodima I. S. B., radnice koja je i privatno vrlo bliska s G. O.. Iz navedenog nesporno proizlazi da nije dokazano postojanje teških povreda obveza iz radnog odnosa za koje se tužiteljica teretila. Opisanim postupanjem tuženika tužiteljici je nanesena iznimna šteta. Tužiteljica je kod tuženika radila preko dvadeset godina i nikada nije bilo pritužbi na njen rad niti na njeno ponašanje, već je uvijek nastojala biti primjer svim kolegama. Također, iz dostavljene dokumentacije vidljivo je da ni u konkretnom slučaju nije postojao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

I. Utvrđuje se da nije dopušten izvanredni otkaz tuženika B…d.d., OIB …, V., br. … , od 12. listopada

2021., Ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. … , zaključenog 27.

rujna 2021. s tužiteljicom V. T.-Đ., OIB … , … , V. te da radni odnos nije prestao. II. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na rad sukladno Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme br. … od 27. listopada 2021., na poslove koje je obavljala do trenutka otkazivanja ugovora o radu, a ako to nije moguće, na druge odgovarajuće poslove, koji u što većoj mjeri odgovaraju poslovima na kojima je tužiteljica radila prije otkazivanja, njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

Tuženik osporava tužbu u cijelosti.

Tuženik ističe kako je nesporno da je tužiteljici radni odnos prestao donošenjem Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, od 21. listopada 2021.g. Navedena Odluka o izvanrednom otkazu je donešena zakonito i osnovano. Tuženik prije svega ističe kako je odredbom čl.133.st.1. Zakona o radi, određeno kako radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Dakle, zahtjev za zaštitu prava radnika, može podnijeti isključivo radnik, a ne njegov punomoćnik. Kako je u konkretnom slučaju zahtjev za zaštitu prava podnio punomoćnik tužitelja, a ne tužitelj kao radnik, smatra se da zahtjev za zaštitu prava radnika, nikada nije niti podnesen. Iz toga razloga, za podnošenje tužbe nije ispunjena procesna pretpostavka iz čl.133 Zakona o radu, te je tužbu potrebno odbaciti.

Opreza radi, tuženik ističe kako je u postupku koji je prethodio donošenju osporavane odluke, proveden prethodni postupak u kojem je utvrđeno kako je tužiteljica zajedno sa radnicom T. Č., počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa na način kako je to detaljno opisano u obrazloženju osporavane odluke. Naime, u postupku koji je prethodio donošenju osporavane odluke, utvrđeno je da je u ured predsjednice uprave, bez poziva i najave, prekidajući sastanak, nepozvana ušla tužiteljica te vidno uzrujana povišenim tonom i vičući verbalno napala predsjednicu uprave G. O. obraćajući joj se riječima „Sram te i stid bilo, šta ti sebi dopuštaš, jel znaš kako si me ponizila?“, „Ja da tebi pomažem, ja tebi? Ne pada mi na pamet, ja ti mogu jedino odmoći. Moglo ti je bili lako, a sad ćeš vidjeti kako će ti biti. Ja sam se u životu borila sa većim mangupima od tebe, moj život je ovisio o koncu i sad ćeš vidjeti tko sam ja“ i zaprijetila „Neće to na ovome ostati, nije još gotovo“. Na jednaki način postupala je i radnica T. Č. koja je u ured predsjednice uprave ušla zajedno sa tužiteljicom.

U prethodnom postupku je utvrđeno kako se predsjednica uprave obraćala tužiteljici kontrolirano i smirenim tonom glasa, ne upuštajući se u verbalnu prepirku. Po iznijetom, tužiteljica je uz glasno negodovanje napustila ured predsjednika uprave, prijeteći članici Uprave G. O. da će ona još vidjeti i da ne zna što je čeka jer još ništa nije gotovo.

Tužiteljica i sama u pisanoj obrani i zahtjevu za zaštitu prava, te mailom poslanim zaposlenicima društva, ne osporava sporni događaj, te verbalni konflikt u kojemu je sudjelovala.

Sporno je da li navedeni događaj odnosno postupanje tužiteljice predstavlja osnovu za izvanredni otkaz ugovora o radu, odnosno da li se radi o teškoj ili lakšoj povredi obveza iz radnog odnosa. Tužena smatra da se radi o teškoj povredi obveza iz radnog odnosa te da je takvo postupanje osnova za izvanredni otkaz ugovora o radu.

Odredbom čl. 116 st.1. Zakona o radu, određeno je kako poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Odredbom čl. 116 Pravilnika o radu tuženika, utvrđen je katalog teških povreda obveza iz radnog odnosa. U postupanju tužiteljice kao radnice u konkretnom događaju ostvaruju se teške povrede obveze iz radnog odnosa i to: izazivanje verbalnog sukoba iz čl. 118. st. 1. toč. 36., neljubazno i neprimjereno ponašanje prema nadređenima iz čl. 118. st. 1. toč. 35., nepristojno ponašanje na radnom mjestu prema nadređenom iz čl. 118. st. 1. toč. 41., odbijanje suradnje s nadređenima iz čl. 118. st. 1. toč. 34. Ovakvo ponašanje predstavlja i povredu dostojanstva obzirom da je odredbom čl. 37. Pravilnika o radu određeno da povreda dostojanstva predstavlja namjerno ili nehajno ponašanje koje uključuje uvrede, prijetnje, psovke i omalovažavanje, a isto je u katalogu povreda iz radnog odnosa u čl. 118. st. 1. toč. 32. Pravilnika navedeno kao teška povreda iz radnog odnosa. Verbalni napad na predsjednicu uprave tuženika, prekidajući sastanak u tijeku, vrijeđanje i prijetnje da će joj na svaki mogući način otežati rad, predstavlja ne samo tešku povredu obveze iz radnog odnosa, već takvu da nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Naime, tužiteljica je bila članica uprave, najbliži suradnik i osoba od povjerenja predsjednici uprave. Tuženik kao poslodavac je u navedenog radnika izgubio povjerenje zbog čega nastavak radnog odnosa nije više moguć. Ovo posebice s obzirom na izgovorene riječi tužiteljice V. T.-Đ.: „Ja da tebi pomažem, ja tebi? Ne pada mi na pamet, ja ti mogu jedino odmoći. Moglo ti je bili lako, a sad ćeš vidjeti kako će ti biti. Ja sam se u životu borila sa većim mangupima od tebe, moj život je ovisio o koncu i sad ćeš vidjeti tko sam ja“ i prijetnju „Neće to na ovome ostati, nije još gotovo“. Ove riječi predstavljaju predsjedniku uprave najavu da će navedena tužiteljica kao radnica u budućem obavljanju svoga posla raditi protivno interesima poslodavca, a svoje napore usmjeriti da predsjednici uprave G. O. otežati rad, te da ga diskreditira kako u profesionalnom tako i u osobnom smislu. Na ovaj način poslodavac je u radnika izgubio povjerenje zbog čega također nastavak radnog odnosa nije moguć.

Tužiteljica u tužbi navodi da je od radničkog vijeća zaprimila poziv na iznošenje obrane iako ono za to nije ovlašteno. Tuženik ističe da o navedenome nema saznanja, međutim bitnim smatra istaknuti da je nakon provedenog ispitnog postupka, sukladno odredbama članka 150. stavka 3. točke 2. Zakona o radu prije donošenja namjeravane odluke proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem. Radničko vijeće, kao institut koji daje radnicima mogućnost da kod poslodavca sudjeluju u odlučivanju o pitanjima u vezi s njihovim gospodarskim i socijalnim pravima i interesima, zbog čega je očito i uputilo je tuženici poziv kako bi se mogao očitovati na zaprimljeni nacrt odluke u postupku savjetovanja.

Očitovanje radničkom vijeću dostavljeno je dana 08. listopada 2021. godine i tuženiku iako tuženik nikada takvo očitovanje nije zatražio. Tuženik ističe da su očitovanje dostavljeno tuženiku kao poslodavcu dana 06. listopada 2021. godine i očitovanje dostavljeno radničkom vijeću suprotni jedan drugome, što dovodi do nevjerodostojnosti iskaza i obrane tužiteljice.

Naime, u očitovanju tuženiku kao poslodavcu od 06. listopada 2021. godine tužiteljica osporava navode iz poziva na iznošenje obrane, negira ih i navodi kao netočne. Potvrđuje da je došla u ured direktorice i kao razlog dolaska navodi da su „raspravljale o mogućnostima nastavka poslovne suradnje s obzirom na novo radno mjesto koje je direktorica G. O. ponudila podnositeljici na sastanku započetom u 10,00 sati.“ S druge strane, u očitovanju radničkom vijeću od 08. listopada 2021. godine tužiteljica ističe da je žrtva objesnog postupka jer je „G. O. izrazila sumnju u pogodovanje privatnim interesima i oštećivanju društva opisanim nezakonitim postupanjem..“ i nadalje: „ ukazuje naslovnom tijelu na to da je čl.131. st. 1. Kaznenog zakona određeno da se kazneno djelo povrede prava na rad sastoji u otkazivanju ugovora o radu radniku zato što se u dobroj vjeri zbog opravdane sumnje u korupciju obratio ili podnio prijavu nadležnim osobama ili djelima državne vlasti.“ Dakle, kao razlog dolaska u ured direktorice navodi izražavanje sumnje u nezakonito postupanje G. O.. U tužbi tužiteljica kao razlog dolaska u ured direktorice ponovno navodi prekinuti sastanak.

Na konkretne navode tužbe da je postupak otkazivanja proveden protivno Zakonu o radu te da G. O. kao jedina osoba za zastupanje tuženika nije imala prvo podnijeti prijavu protiv tužiteljice kao radnice, tuženik smatra neosnovani. U prethodnom postupku u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljice detaljno su navedene odredbe Pravilnika o radu tuženika o utemeljenosti podnošenje prijave za tešku povredu radnih obveza protiv neposredno podređenog radnika. Temeljem čl. 3. st. 2. Pravilnika o radu poslodavca odredbe istog se neposredno primjenjuju i na članove uprave društva iz čega proizlazi da član Uprave ima pravo podnositi prijave iz kataloga teških povreda utvrđenih u čl. 118. Pravilnika, osobito onih koje se odnose na ponašanje radnika prema nadređenom. Nadalje, sukladno čl. 121. Pravilnika svaki radnik poslodavca ima pravo podnijeti prijavu kršenja radnih obveza, a prema čl. 123. istog Pravilnika poslodavac će prema utvrđenom stanju, uvažavajući sve okolnosti pojedinog slučaja, a prema težini povrede kao i uvjetima pod kojim je nastala povreda i posljedice koje je izazvala ili je mogla izazvati, sam ocijeniti koju od mjera iz čl. 119. Pravilnika treba primijeniti prema radniku. Budući da je G. O. jedini član Uprave društva B. d.d. koja zastupa društvo pojedinačno i samostalno, ovlaštena je u ime poslodavca donositi odluke.

Neistiniti su navodi iz tužbe da se navedeni događaj odvio nakon radnog vremena budući da je radno vrijeme skraćeno. Skraćeno radno vrijeme ne odnosi se na Upravu društva i G. O., kao jedinog člana društva koja svoje poslove obavlja u redovnom radnom vremenu.

Tužiteljica predlaže naslovnom sudu saslušati radnicu R. T. kao nepristranu svjedokinju koja se nalazila u hodniku ispred ureda G. O.. Tuženik je u postupku utvrđivanja odgovornosti primio izjavu upravo od radnice R. T. koja nema neposrednih saznanja o događaju jer istom nije prisustvovala, ali upravo izjava radnice R. T. potvrđuje činjenice iz prijave povrede obveza iz radnog odnosa.

S druge strane tužena se protivi saslušanju u svojstvu svjedoka T. Č.,

budući da je ista zajedno sa tužiteljicom pristupila u ured i na jednaki način kao i tužiteljica počinila tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, što je uz suglasnost radničkog vijeća rezultiralo također odlukom o izvanrednom otkazu radnice. Tuženik ističe da je i navedena svjedokinja pred naslovnim sudom pokrenula parnični postupak u kojemu osporava uručenu joj odluku o izvanrednom otkazu. Iz toga razloga navedena svjedokinja ne samo subjektivna, već ima i neposredni interes za pogodovanjem tužiteljici jer ishod njezinog parničnog postupka ovisi o ishodu ovoga, i obrnuto.

Tuženik ističe da su navodi tužiteljice o razlogu otkazivanja ugovora o radu tužiteljici s namjerom otklanjanja svake moguće konkurencije za mjesto predsjednika uprave/jedinog člana uprave, neosnovano i zlonamjerno. Iako za ovaj parnični postupak nebitno, tuženik ističe da je tužiteljici mandat člana uprave istekao budući je bio ograničen rokom. G. O. kao predsjednik uprave, nema mogućnost, ovlast i pravo da imenuje članove uprave. Iste bira vlasnik putem nadzornog odbora. Dakle, predsjednica uprave nije odgovorna što je tužiteljici prestao mandat člana uprave. Tuženik je tužiteljici, po isteku mandata, ponudio također rukovodeće radno mjesto što je tužiteljica i prihvatila.

Tuženik je prije donošenja osporavane odluke o izvanrednom otkazu, tuženik kao poslodavac je istu dostavio radničkom vijeću na očitovanje i suglasnost, a radničko vijeće je na dostavljeni nacrt odluke, dalo svoju suglasnost. Tuženik je proveo postupak utvrđivanja odgovornosti tužiteljice i donio odluku o Izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici. Temelj donošenja Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu su radnje, izjave i ponašanje tužiteljice suprotno propisanim obvezama radnika iz Pravilnika o radu i Zakona o radu koje čine teške povrede obveza iz radnog odnosa, zbog kojih nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Slijedom toga osporavana odluka je osnovana i na zakonu utemeljena.

Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem: zahtjev za zaštitu prava radnika str. 8-11, odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu str. 14, ugovor o radu na neodređeno vrijeme strana 20-22, ugovor o vođenju poslova str. 22-28, pisana obrana i očitovanje str. 30-35, pravilnik o radu tuženika str. 36-98, postupak savjetovanja radničkog vijeća 109 -110, izjava I. S. B. str. 124-125, izjava I. G.

str. 126, izjava R. T. str. 128, izjava A. P. str. 130, izjava B.

K. str 132, izjava I. S. B. str. 133, odluka o prijedlogu za imenovanje člana uprave društva B. str. 134, zapisnik nadzornog odbora str. 136, informacija str. 138, iskazi svjedoka R. T., T. Č., I. S. B. i parničnih

stranka.

Predmet spora je deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz tuženika tužiteljici od 12. listopada 2021. ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da radni odnos tužiteljici nije prestao, te da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na rad na poslove koje je radila do otkazivanja ugovora o radu, a ako to nije moguće na druge odgovarajuće poslove uz naknadu parničnog troška tužiteljici. Sporno je među parničnim strankama da li je tuženik imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici odnosno da li ponašanje tužiteljice od 29.09.2021.predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa.

Iz dokumentacije koja prileži spisu sud je utvrdio:

- iz ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. rujna 2021. da su parnične stranke ugovorile u čl. 4. da će tužiteljica kod tuženika obavljati poslove radnog mjesta voditelj sektora za veleprodaju, koji obuhvaćaju sve poslove u okviru njegove sposobnosti, stručne spreme i radnog iskustva, a prema nalogu neposredno nadređenog ili uprave društva i u skladu s Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova poslodavca i da se radnik obvezuje povjereni mu posao obaviti na vrijeme, savjesno i uz upotrebu svog najboljeg znanja i sposobnosti pazeći uvijek na interese i ugled poslodavca, čl. 3. da radnik počinje s radom 27. rujna 2021. i da će raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno i da je ugovor potpisan od člana uprave

G. O. za poslodavca i radnika,

- iz ugovora o vođenju poslova koji je sačinjen između tuženika i tužiteljice 27. rujna 2017., da ugovorne strane suglasno utvrđuju da je V. T. Đ.

Odlukom nadzornog odbora tuženika od 27.09.2017. imenovana članom uprave tuženika, da tim ugovorom ugovorne strane zasnivaju radni odnos za izvršavanje poslova člana uprave na određeno vrijeme za razdoblje od četiri godine, čl. 21. da se društvo obvezuje da će u slučaju prestanka ovog roka zbog proteka roka na koji je sklopljen članu uprave ponuditi sklapanje ugovora o radu kojim se s njim u kontinuitetu zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme radi obavljanja poslova koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, zvanju i iskustvu,

- iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. listopada 2021. proizlazi da je tuženik tužiteljici V. T. – Đ. izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 27. rujna 2021. zbog osobito teške povrede ugovora o radu zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć i radniku prestaje ugovor o radu s danom donošenja odluke, a u obrazloženju se navodi da je dana 04.10.2021. pokrenuo postupak utvrđivanja povreda obveza iz radnog odnosa zbog prijave kršenja radnih obveza koju je podnijela članica uprave G. O. zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa koja se dogodila 29.09.2021. pred kraj radnog vremena nakon 14,00 sati, a koja se sastoji u izazivanju verbalnog sukoba, neprimjerenom ponašanju prema nadređenom, nepristojnom ponašanju na radnom mjestu prema nadređenom, odbijanje suradnje prema nadređenom. Iz prijave proizlazi da je radnica V. T. Đ. bez poziva najave i kucanja ušla u ured članice uprave G. O. i prekinula radni sastanak G. O. sa radnicom I.

S. B., odmah za njom da je došla i radnica T. Č. i da su obje radnice verbalno napale članicu uprave G. O. obraćajući joj se povišenim tonom i vičući, a tužiteljica da se obratila riječima "sram te i stid bilo, šta ti sebi dopuštaš, jel znaš kako si me ponizila, ja da tebi pomažem, ja tebi, ne pada mi na pamet ja ti mogu jedino odmoći, moglo ti je biti lako, a sad ćeš vidjeti kako će ti biti. Ja sam se u životu borila sa većim mangupima od tebe, moj život je ovisio o koncu i sad ćeš vidjeti tko sam ja" i zaprijetila "neće to na ovome ostati, nije još gotovo". Navode iz prijave da su potvrdile u izjavi neposredni očevici radnice I. S. B., A. P. i R. T.. Tužiteljica je pozvana 4.10.2021. na iznošenje obrane, a pisanu obranu da je dostavila 06.10.2021. putem odvjetničkog ureda koji u obrani negira sve navode prijave . Nastavno u odluci se navodi da ponašanje tužiteljice predstavlja tešku povredu obveza iz radnog odnosa i to izazivanje sukoba iz čl. 118. st. 1. t. 36 Pravilnika, neljubazno i neprimjereno ponašanje prema nadređenima iz čl. 118. st. 1. t. 35 Pravilnika, nepristojno ponašanje na radnom mjestu prema nadređenom iz čl. 118. st. 1. t. 41. Pravilnika, odbijanje suradnje s nadređenim iz čl. 118. st. 1. t. 34 Pravilnika čime je nadređenu G. O. dovela u neugodan i ponižavajući položaj. Konačno navodi se i da je poslodavac izgubio povjerenje u radnika zbog čega nastavak radnog odnosa nije više moguć.

- iz zahtjeva za zaštitu prava radnika od 25. listopada 2021. proizlazi da je tužiteljica podnijela isti zahtjev tuženiku u kojem osporava zakonitost odluke u cijelosti, a u zahtjevu se navodi da je odluku o otkazu zaprimila 14. listopada 2021., da G. O. nije imala pravo podnijeti prijavu protiv tužiteljice, samostalno provesti predmetni postupak i donijeti Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu s obzirom da je navedena osoba zastupa poslodavca i donosi odluke u njegovo ime, te da ponašanje tužiteljice nije razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

- da je dana 7. listopada 2021. tuženik dostavio Radničkom vijeću nacrt predmetne odluke o otkazu ugovora o radu sa dokumentacijom u vezi savjetovanja sa Radničkim vijećem o namjeravanoj odluci u vezi čega se Radničko vijeće očitovalo dopisom od 11. listopada 2021. na način da nema primjedbi na dostavljeni nacrt predmetne odluke tuženika, odnosno u obrazloženju se navodi da je ponašanje tužiteljice ne primjereno i da šteti ugledu društva.

- da je tužiteljica 06. listopada 2021. putem punomoćnika iznijela pisanu obranu u postupku utvrđivanja odgovornosti tužiteljice za ponašanje prema predsjednici uprave G. O. 29. rujna 2021.

- iz odluke o prijedlogu za imenovanje člana uprave društva B. d.d. V. od 24. rujna 2021. da je se djelomično prihvaća prijedlog ravnatelja C. (dalje …) od 21. rujna 2021. za imenovanje člana društva

uprave B. d.d. V., te se zadužuje C. predložiti Nadzornom odboru društva donošenje odluke o imenovanju člana uprave društva G. O. magistra ekonomije iz V. na mandat u razdoblju od 4 godine,

- iz zapisnika 2-2021 sa sjednice Nadzornog odbora od 27. rujna 2021. da je to tijelo donijelo Odluku u točki 1. da se za člana uprave trgovačkog društva B. d.d. imenuje G. O. koja zastupa društvo pojedinačno i samostalno na mandatno razdoblje od 4 godine, a u točki 2. da je utvrđen istek mandata tužiteljici na mjestu člana uprave direktora društva sa 26. rujnom 2021.

Saslušanjem svjedoka I. S. B. i zakonskog zastupnika tuženika

G. O., te iz pismene izjave svjedoka I. S. B., sud je utvrdio:

- da je dana 29. rujna 2021. oko 13,45 sati svjedokinja I. S. B. došla u ured direktorice tuženika G. O. radi dogovora vezanih za tekuće poslove

- da je oko 14,15 sati u ured G. O. ušla V. T. Đ., a za

njom i T. Č. koje su histeričnim vikanjem i deranjem počele prijetiti G.

O. i tužiteljica da se obratila G. O. riječima "sram te i stid bilo, šta ti sebi dopuštaš, jel znaš kako si me ponizila." na što joj je G. O. odgovorila da ne vidi kako ju je ponizila jer joj je dala najbolji ugovor koji je mogla – voditelja veleprodaje, a pred veleprodaju da je stavljen plan povećanja prihoda od 30% i da ako netko to može ostvariti da smatra da to može tužiteljica zajedno sa njom ostvariti, a tužiteljica da je odgovorila "ja tebi da pomažem, ja tebi ne pada mi napamet, ja ti mogu jedino odmoći. Moglo ti je biti lako, a sad ćeš vidjeti kako će ti biti. Ja sam se u životu borila sa većim mangupima od tebe, moj život je ovisio o koncu i sad ćeš vidjeti tko sam ja" i zaprijetila "neće to na ovome ostati."

- nakon što su izašle iz ureda G. O. da se čula strašna buka, galama i udaranje po namještaju najvjerojatnije iz ureda V. T. Đ. kojeg dijeli zid

od ureda G. O..

Iskazu svjedoka R. T. sud nije poklonio vjeru da nije čula povišene tonove iz ureda direktora tuženika s obzirom da se nalazila u uredu tužiteljice čiji ured je odvojen tanjim zidom od ureda direktora kao i da na licu tužiteljice po povratku u ured nije primijetila nervozu. U odnosu na iskaz svjedoka T. Č. za navesti je da sud isti nije prihvatio u bitnome kao istinit jer je u suprotnosti sa iskazom svjedoka I. S. B. i G. O., usmjeren na izostavljanje dijelova komunikacije kako vlastite tako i tužiteljice sa G. O. s ciljem da pomogne tužiteljici, a u konačnici i sebi jer je nesporno da kod ovog suda egzistira njena istovjetna tužba kojom osporava odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu. A takav iskaz dala je i tužiteljica, dakle usmjeren na izostavljanje dijela komunikacije koji se odnosi na suradnju sa G. O. i prijetnju.

Iskazu svjedokinje I. S. B. i u dijelu iskaza G. O. sud je

poklonio vjeru jer su iskazi dati na logičan i uvjerljiv način. Naime, iz izvedenih dokaza sud je zaključio da je tužiteljica bila nezadovoljna i suprotno svojim očekivanjima da nije imenovana za člana uprave na novo razdoblje od 4 godine, i za svoje ne imenovanje tužiteljica je držala odgovornom G. O., a koja je s druge strane došla do informacija da je tužiteljica pokušala uz pomoć T. Č. izlobirati da se tužiteljica imenuje na mjesto predsjednika uprave tuženika, a daljnjoj nervozi tužiteljice doprinijela je i činjenica što tužiteljica do poslijepodnevnih sati 27. rujna 2021. nije bila sigurna koje radno mjesto će joj G. O. ponuditi, nastavno i što je tužiteljici od pravnika tuženika G. B. preneseno da do kraja radnog vremena 29. rujna 2021. pokupi svoje stvari iz ureda po nalogu G. O., što je izazvalo bijes i ljutnju kod tužiteljice na G. O. pa je potaknuta ponašanjem T. Č. našla za shodnim da upozori G. O. da više u tužiteljici neće imati odanog suradnika i da će raditi na njenom rušenju sa mjesta direktora. Točno je i da je takvo ponašanje tužiteljice u suprotnosti sa njenim dugogodišnjim ponašanjem i radom jer je ranije bilo uzorno i tužiteljica je ostvarivala dobre rezultate.

Za navesti je da je tužiteljica imala razloga da posumnja da je G. O. svojim vezama i lobiranjem spriječila da tužiteljica bude imenovana kako na mjesto predsjednika uprave tuženika tako i člana uprave, a za potonje mjesto je bila predložena, jer je G. O. na taj način osigurala mjesto direktora tuženika za sebe i iz uprave odstranila konkurenciju. Međutim, tužiteljica svoj poraz i frustraciju nije bila ovlaštena da iskazuje na način kako je to učinila bez obzira što je u prethodnom razdoblju bila u dobrim odnosima sa predsjednicom uprave G. O..

Navodi tužiteljice da kako G. O. nije stid i sram i da ju je G.

O. ponizila ne predstavljaju težu povredu obveza iz radnog odnosa, a niti opravdan razlog za otkaz. Nastavno u dijelu komunikacije u kojem tužiteljica je rekla G. O. da joj jedino može odmoći ne predstavlja odbijanje suradnje s nadređenim jer tužiteljica nije dobila konkretan zadatak koji je odbila, tek je imenovana za voditelja veleprodaje i u narednom razdoblju rad i suradnja tužiteljice sa predsjednikom uprave mogla se ocjenjivati, a ovako je preuranjeno pod navedenim okolnostima donositi zaključke da je tužiteljica kao radnik odbila suradnju sa nadređenim. Naime tužiteljica je zaključila ugovor dva dana ranije odnosno 27. rujna 2021. sa tuženikom za radno mjesto voditelja veleprodaje i iz izvedenih dokaza proizlazi da je poslove tog radnog mjesta tek faktično trebala preuzeti. Nadalje, navedena izjava ne predstavlja niti ozbiljnu prijetnju jer tužiteljica je u ovisnom položaju u odnosu na G. O. kao direktora. I navod tužiteljice da na ovom neće ostati nije ozbiljna prijetnja. U sličnom slučaju kada je radnik izjavio "ja ću otići iz firme ali ćete otići i vi" sudovi su ocijenili da nije riječ o ozbiljnoj prijetnji jer se i u tom slučaju pokazalo da je radnik ovisan o direktoru, a ne obratno jer je radnik ostao bez posla, a u ovom slučaju tužiteljica kao radnik, tako u presudi VSRH posl. oznake Revr-639/05 od 31. siječnja 2006. kojom je revizija tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđene nižestupanjske odluke kojima je utvrđeno da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena.

Navedeno ponašanje tužiteljice je po ocjeni ovog suda zahtijevalo reakciju poslodavca u smislu da se tužiteljicu pozove na pismeno iznošenje obrane i nakon provedenog postupka pismeno upozori na preuzete obveze iz netom zaključenog ugovora o radu i na njeno ponašanje prema nadređenom, te u konačnici ako tuženik ocijeni da sa takvim stavom tužiteljice i narušenim odnosom neće moći tužiteljica ostvariti zadane ciljeve tuženika, poduzeti i smjenu tužiteljice sa navedenog rukovodećeg mjesta. U konkretnom slučaju došlo je do narušene komunikacije između tužiteljice i njoj nadređene osobe pa i do povišenog tona tužiteljice prema nadređenoj osobi ali kako je riječ o jednokratnom nedopuštenom ponašanju, ocjena je ovog suda da je riječ o opsegu koji ne može biti razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu niti se opravdano može zaključiti da bi poslodavac izgubio povjerenje u tužiteljicu zbog kojeg radni odnos nebi bio moguć. Svako ponašanje koje je tuženik predvidio u Pravilniku kao tešku povredu ne može se automatizmom smatrati osobito teškom povredom već se u svakom konkretnom slučaju mora objektivno ocijeniti doseg i težina počinjene povrede. Ovakav stav u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (sa grubljim i težim ponašanjem radniku prema nadređenom u odnosu na konkretan slučaj) zauzet je i u relevantnoj sudskoj praksi od ŽS u Rijeci u presudi Gž R-604/2019-2 od 25.05.2020. u kojoj je potvrđena prvostupanjska odluka nižeg suda kojom je utvrđeno da je nedopuštena odluka poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

Ocjena je suda da je neprimjereno ponašanje tužiteljice posljedica doživljene frustracije i pod utjecajem ponašanja radnice T. Č., a činjenica da su

tužiteljica i nadređena osoba G. O. u ranijem razdoblju više godina dobro i uspješno surađivale i bile u prijateljskim odnosima je stvorilo privid kod tužiteljice da može nadređenoj osobi iskazati nezadovoljstvo izlazeći iz prihvaćenih normi ponašanja. Trenutno poremećeni odnos između tužiteljice i direktora firme ne može poslužiti za zaključak da je tužiteljica neprijatelj u firmi jer konkretnih pokazatelja za takav zaključak nema.

S druge strane za navesti je da to što su drugi radnici tuženika počinili teže povrede radne obveze i za to nisu sankcionirani ne opravdava ponašanje tužiteljice već jedino upućuje na ne principijelno ponašanje tuženika.

Pravilnikom o radu tuženika čl. 118. st. 1. propisane su teške povrede obveza iz radnog odnosa i to točkom 34. odbijanje suradnje s nadređenim, točka 35. neljubazno i / ili neprimjereno ponašanje prema nadređenima. Člankom 119. navedenog Pravilnika propisano je da za povredu obveza iz čl. 118. radniku se može izreći usmena opomena, 2. pisano upozorenje., 3. redoviti otkaz, 4. izvanredni otkaz. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranka nastavak radnog odnosa nije moguć.

U čl. 120. st. 3. istog Pravilnika predviđeno je da se mjera izvanrednog otkaza radniku izriče zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, kad uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da tužiteljica je navedenim ponašanjem od 29. rujna 2021. ostvarila obilježja povreda iz članka 118. st.1. Pravilnika o radu tuženika koje se može kvalificirati kao teža povreda obveza iz radnog odnosa ali takvo ponašanje u konkretnom slučaju ne predstavlja osobito tešku povredu iz radnog odnosa ili neku drugu osobito važnu činjenicu zbog koje nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć.

Nadalje, odredbom čl. 121. Pravilnika tuženika propisano je da se postupak provodi na temelju saznanja činjenica kršenja radnih obveza, da prijavu kršenja radnih obveza ima pravo podnijeti svaki radnik poslodavca, dok voditelji i drugi radnici na vodećim radnim mjestima dužni su poslodavca obavijestiti o svakoj povredi iz radnog odnosa. Navedena odredba upućuje na zaključak da je predsjednica uprave tuženika bila ovlaštena pokrenuti postupak protiv tužiteljice zbog navedenog ponašanja od 29. rujna 2021. ali i dužna.

S obzirom da je sud utvrdio da otkaz poslodavca nije dopušten i da radni odnos tužiteljici kod tuženika nije prestao sud je temeljem odredbe čl. 124. st. 1. Zakona o radu naložio vraćanje tužiteljice na poslove koje je obavljala do donošenja predmetne odluke ili ako to nije moguće na druge odgovarajuće poslove.

U vezi navoda iz odgovora na tužbu da zahtjev za zaštitu prava može podnijeti isključivo radnik, a ne njegov punomoćnik i da kako je u konkretnom slučaju zahtjev za zaštitu prava podnio punomoćnik tužitelja da se smatra da zahtjev za zaštitu prava radnika iz čl. 133. st. 1. Zakona o radu nije ni podnesen, te da se predlaže sudu da tužbu odbaci, za navesti je da ovaj sud smatra da je odvjetnik tužiteljice temeljem valjane punomoći bio ovlašten podnijeti zahtjev za zaštitu prava za tužiteljicu i takav zahtjev smatra se kao da je podnesen od same tužiteljice. Naime, odvjetnici nisu ovlašteni samo da zastupaju stranke u postupku pred sudom već i u postupcima koji su obvezni, a koji prethode postupku pred sudom. Da punomoćnik tuženika stvarno i ne misli tako proizlazi već i iz činjenice što je i on kao punomoćnik tuženika proveo postupak za poslodavca u kojem se utvrđivala odgovornost tužiteljice. Kako to proizlazi iz naprijed navedenih utvrđenja tužiteljica je predmetnu odluku tuženika zaprimila 14. listopada 2021. i u zakonskom roku od 15 dana odnosno 25. listopada 2021. podnijela je zahtjev za zaštitu prava koji je tuženik zaprimio 27. listopada 2021. na koji se tuženik nije očitovao u roku od 15 dana, i tužiteljica je u daljnjem roku od 15 dana imala mogućnost da zahtijeva zaštitu pred sudom što je i učinila podnošenjem predmetne tužbe ovom sudu 25.11.2021. Da je tužba podnesena pravovremeno tuženik i ne osporava.

Nije sporno među strankama da je tuženik donio odluku o otkazu u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. Zakona o radu).

Iz dokumentacije koja prileži spisu nebi trebalo biti sporno da je tuženik proveo zakonom predviđen postupak prije otkazivanja odnosno omogućio iznošenje obrane radniku prema čl. 119. st. 2. Zakona o radu, te kako to proizlazi iz naprijed navedenih utvrđenja proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem prije donošenja odluke.

Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. ZPP-a.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1., i čl. 164. ZPP-a.

Budući da je tužitelj uspio u sporu istom na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada temeljem Tbr. 7. t. 2. Odvjetničke tarife jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak u visini od 200 bodova odnosno 2.000,00 kn uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 kn.

Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja 25. svibnja 2022. temeljem odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog Zakona.

Tuženik nije uspio u sporu iz kojeg razloga je sud istog odbio sa zahtjevom za naknadom troška u iznosu od 2.700,00 kn.

U Vukovaru, 25. svibnja 2022. .

Sudac

Ivica

Grubišić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba na Županijski sud. Žalba se podnosi u tri primjerka u roku 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku odvjetniku I. V.

2. Tuženiku po punomoćniku odvjetniku M. C.

Broj zapisa: eb30c-a9684

Kontrolni broj: 0aee1-322c1-38c1e

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVICA GRUBIŠIĆ, L=VUKOVAR, O=OPĆINSKI SUD U VUKOVARU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Vukovaru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.