REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2059/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G., OIB ... iz M., V., ..., koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik iz P., protiv tuženika 1. P. M., OIB ... iz S., ... i 2. J. B., OIB ... iz M., ..., koje zastupa punomoćnik B. L., odvjetnik iz D., radi namirenja nužnog dijela, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-345/2021-2 od 25. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1605/2019 od 22. prosinca 2020., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-345/2021-2 od 25. studenog 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1605/2019 od 22. prosinca 2020.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja pitanje "tumačenja odredbe čl. 46. Zakona o nasljeđivanju o početku tijeka zastare tužbe za priznavanje prava na nužni dio" navodeći kako je to važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i u odnosu na koje, prema tvrdnjama tuženice, postoji različita praksa revizijskog suda.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nema značenje pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer je riječ o pitanju u odnosu na koje pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda.
4. Naime, prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.
5. Odluka na koju se tužiteljica u obrazloženju prijedloga/pitanja poziva ne opravdava podneseni prijedlog za dopuštenje revizije. Riječ je o odluci ovoga suda (broj Rev- 210/1994 od 7. rujna 1995.) donesenoj u različitoj činjeničnoj situaciji. Naime, u odluci na koju se tužiteljica poziva i koju smatra usporedivom s predmetnom pravnom i činjeničnom situacijom zakonski nasljednici u ostavinskom postupku nisu niti isticali da bi bio povrijeđen njihov nužni dio. Suprotno tome,u konkretnom slučaju je (ovdje) tužiteljica (kao nasljednica) u ostavinskom postupku, istaknula da je povrijeđen njezin nužni dio. To je učinila nakon što je priznala oporuku kao istinitu i pravovaljanu te se prihvatila nasljedstva, pa je već rješenjem donesenim u tom ostavinskom postupku utvrđeno da je nastupila zastara prava zahtijevati umanjenje raspolaganja oporukom.
6. Slijedom navedenog, prijedlog tužiteljice ne sadrži valjane razloge postavljenom pitanju, pa u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije. Stoga je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
