Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-920/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sucu mr. sc. Krunoslavu Baranu, u pravnoj stvari tužiteljice–protutuženice (dalje, tužiteljice) Ž.T.F. iz S., OIB ..., koju zastupa punomoćnik B.A., odvjetnik iz Z., protiv tuženika–protutužitelja (dalje, tuženika) A. d.o.o. iz S., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnica M.T., odvjetnica iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku od 4. kolovoza 2021., broj Pr-153/2019-30, 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku od 4. kolovoza 2021., broj Pr-153/2019-30.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Usvaja se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: " Nalaže se tuženiku A. d.o.o. iz S., OIB: ..., da isplati tužitelju Ž.T.F. iz S., OIB: ..., iznos od 68.600,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj člankom 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od 15.

09. 2019. godine pa do isplate, i to u roku od 15 dana.

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika koji glasi: " Tužiteljica je dužna isplatiti tuženiku razliku između visine otpremnine izračunate temeljem bruto plaće navedene u obračunskim ispravama i otpremnine izračunate temeljem bruto plaće ugovorene ugovorom o radu, u iznosu od 48.183,38 kn, zajedno sa zakonom zateznom kamatom tekućom odnosno od dana 15. 09. 2019. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 9.530,00 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude tj. 4. kolovoza 2021. do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP), kao i odluci o parničnom trošku s prijedlogom žalbenom sudu preinačiti presudu suda prvog stupnja i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu koji premašuje iznos otpremnine izračunat na temelju plaće ugovorene ugovorom o radu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitavši pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj:53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna, te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu otpremnine propisane odredbom čl. 126. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 dalje ZR) u visini jedne trećine prosječne mjesečne bruto plaće tužiteljice u posljednja tri mjeseca prije prestanaka Ugovora o radu, a kako je riječ o bruto plaći za svibnja, lipanj i srpanj 2019., jer je radni odnos tužiteljice kod tuženika prestao 28. kolovoza 2019., radi se o iznosima od po 14.700,00 kn, što je ukupno 68.600,00 kn (1/3 od 14.700,00 kn pomnoženo s 14 godina radnog staža tužiteljice kod tuženika).

8. Međutim tuženik smatra da tužiteljici pripada pravo na otpremninu, ali prema ugovorenoj plaći od 3.500,00 neto, odnosno preračunato u bruto 4.375,00 kn, na mjesec i trećina tog iznosa za svakih 14 godina radnog staža tužiteljice kod tuženika, to je 20.416,62 kn, te tuženik ujedno ustaje s protutužbom za povrat razlike otpremnine obračunate, kako to traži tužiteljica i one otpremnine koju je obračunao tuženik, a nije je isplatio, što je 48.183,38 kn.

9. Tuženik smatra da tužiteljica ne može dobiti otpremninu prema osnovici od 14.700,00 kn, odnosno trećini te osnovice po godini staža, jer od sklapanja Ugovora o radu 1. siječnja 2005. tužiteljici se plaća nije mijenjala, te da je tužiteljica sama obračunavala plaću kako je htjela u navedenom iznosu.

10. U postupku je utvrđeno da je tužiteljici otkazano 7. lipnja 2019., a na temelju odredbe čl. 123. ZR, Odlukom o otkazu s ponudom izmijenjenog Ugovora o radu i to zbog organizacijskih razloga, pa kako tužiteljica nije prihvatila novo ponuđeno radno mjesto, tom Odlukom otkazan je Ugovor o radu i primjenom čl. 126. ZR ima pravo na otpremninu (tako sudska praksa Rev-1991/97 od 10. listopada 2000.), što među strankama i nije sporno.

11. Nadalje je u postupku utvrđeno da je tužiteljica kod tuženika neprekidno bila u radnom odnosu 14 godina, pa joj pripada pravo na trećinu plaće za svaku godinu provedenu kod tuženika.

12. Sukladno odredbi čl. 126. st. 2. ZR kod izračuna otpremnine riječ je o plaći "koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu", a ne o plaći koja je navedena u ugovoru o radu, uz koju bi išlo, dakle sve što je radnik ostvario tijekom mjeseca (npr. u prekovremenom radu, različitim naknadama na ime materijalnih prava i sl.), kao i povećanja plaće na temelju usmenog dogovora poslodavca i radnika. Prema dosadašnjoj sudskoj praksi otpremnina dospijeva na dan prestanka radnog odnosa, a kako je tužiteljica ostvarila pravo i na otkazni rok, to je dospijeće otpremnine nastupilo istekom otkaznog roka. Dakle, u izračun otpremnine ide obračunata plaću u brutu (isplaćena u netu), u posljednja 3 mjeseca prije prestanka ugovora u radu, uključivo i za trajanja otkaznog roka, kako je to i izračunao knjigovodstveni vještak, na što nije bilo primjedbi. Ne bi bilo stoga razloga, kako u ovom sporu i brojnim drugim sporovima, kod izračuna otpremnine utvrđivati prema isplatnim listićima koliko iznosi obračunata plaća radnika u brutu i u slučaju bolovanja primjenom "pretpostavljene plaće", što se redovito činilo, kad bi bilo jednostavnije utvrditi kolika je navedena bruto plaća radnika u njegovom ugovoru o radu, u konkretnom slučaju to bi bilo u Ugovoru o radu od prije 14 godina (1. siječnja 2005.).

13. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici pripada pravo za svaku godinu staža kod tuženika po 4.900,00 kn, što je ukupno za 14 godina 68.600,00 kn, pa je pravilno prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, a odbijena protutužba za iznos od 48.183,38 kn. Da kojim slučajem tužiteljica ostvaruje pravo na otpremninu prema ugovornoj plaći, tada bi takav iznos bio prihvaćen i protutužba bi svakako bila odbijena imajući u vidu da tuženik na ime otpremnine do sada tužiteljici nije isplatio ništa.

14. Žalbeni navodi tuženika da tuženik zastupan po direktoru od 2014. J.S. nije znao da si je tužiteljica kao prokurist tuženika obračunavala i isplaćivala plaću veću od ugovorene je relevantno za eventualni kazneni postupak protiv tužiteljice zbog eventualnog kaznenog djela "zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju", a ne i za ovaj radni spor, jer su svi elementi za izračun otpremnine u vrijeme dospijeća, poznati i nisu stavljeni izvan snage (poništeni) odlukom suda ili bilo kojeg drugog tijela ili na drugi način prestali važiti. Kaznena prijava protiv tužiteljice zbog navedenog kaznenog djela iz siječnja 2020. ne može utjecati na opisana prava tužiteljice propisana ZR-om.

15. Nadalje je trebalo imati u vidu da je vlasnik i od 2014. direktor tuženika J.S. u trgovačkog društva tuženika, s 10-tak radnika, izjavio da je …"po dolasku na funkciju imao u vidu ukupno poslovanje pa tako i novčana sredstva koja su po pitanju bruto iznosa isplaćivana za plaće", i da nije donosio odluke o smanjenju plaće, dakle direktor tuženika je očito znao koliko iznosi plaća tužiteljice, a ništa u tome smjeru nije poduzeo sve do ponude tužiteljici novog Ugovora o radu s novom plaćom koji ona nije prihvatila. Sukladno tome je i izjava tužiteljice, da direktor J.S. nakon što je preuzeo funkciju direktora 21. rujna 2015. (nepune 4 godine prije otkaza tužiteljici) dogovorio sastanak i ukazao da će urediti sva pitanja koja se tiču isplate plaće zaposlenika tuženika, pa je u tom smislu očekivala takvo uređivanje i kako je to izostalo smatrala je da je plaća prihvaćena u onoj visini u kojoj je isplaćivana. Tako je svjedok I.F. raniji direktor tuženika, inače suprug tužiteljice, izjavio da se tužiteljici povećavala plaća uzimajući u obzir opseg poslova koji se obavljao u sklopu poslovanja tuženika, a da posao koji je sama obavljala sad za tuženika obavljaju dvije osobe.

16. Svi ostali navodi žalbe, kao i navodi tuženika tijekom postupka (kako to navodi sud prvog stupnja u točki 9. obrazloženja), za ovaj spor nisu od odlučnog značenja.

17. Odluka o parničnom trošku je pravilna i zakonita, utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tužiteljici pripada pravo na troškove sukladno priloženom troškovniku za poduzete radnje koje pravilno valorizirao sud prvog stupnja. Tužiteljica ima pravo na trošak podneska od 10. ožujka 2020. u kojem se očitovala na navode odgovora na tužbu tuženika. Tužiteljici pripada pravo i na trošak sastava podneska od 25. kolovoza 2020. (stranica 127 sudskog spisa) kako je navedeno u troškovniku, (sud prvog stupnja pogrešno naveo da je to riječ o podnesku od 1. listopada 2020.) u kojem se tužiteljica očituje na dokumentaciju koju je predao tuženik, te komentira i dokumentaciju koju je predala u sudski spis, pa su dakle ti podnesci bili nužni za vođenje postupka.

18. Iz navedenih razloga valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi presudu suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu.

Osijek, 25. svibnja 2022.

Sudac

mr. sc. Krunoslav Baran, v.r.