REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: P-2298/2019-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Sonji Meštrović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. S., O.: …, iz L., kojeg zastupa opunomoćenik V. D., odvjetnik u O., protiv tužene

M. J., iz Š., koju zastupa opunomoćenica S.

L., odvjetnica u O. L., iz Š., radi raskida i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. ožujka

2022. u prisutnosti tužitelja osobno s opunomoćenikom i tužene osobno s opunomoćenikom, objavljene 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se Ugovor o kupoprodaji motornog vozila zaključen 11. rujna 2018. marke J. G. C., tip S., godina diesel, snaga motora 120 KW, obujma 2685 cm3, reg. broja …., između tužitelja G. S., iz L., i

M. J., iz Š., za kupoprodajnu cijenu od 31.200,00 HRK, pa je tužena dužna isplatiti tužitelju novčani iznos od 31.200,00 HRK uz zakonsku zateznu kamatu na taj iznos počev od 11. rujna 2018. pa do isplate, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, pa sve do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 9.574,00 HRK zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od presuđenja pa do isplate, a koje zakonske zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena. Za više zatražene trošak u iznosu od 626,00 HRK zahtjev se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 21. svibnja 2019. podnio tužbu protiv tužene radi raskida ugovora i isplate iznosa od 31.200,00 HRK.

1.1. Kao pravu osnovu svog zahtjeva tužitelj navodi da je kupio automobil od tužene koji automobil da je u neispravnom stanju poradi čega da traži raskid Ugovora o kupoprodaji motornog vozila i povrat kupoprodajne cijene.

1.2. U odgovoru na tužbu tužena se u cijelosti protivila navodima iz tužbe kao neosnovanim i predložila odbaciti tužbu tužitelja, uz obvezu snašanja parničnog troška. Naime, sklapanjem Ugovora o kupoprodaji od 11. rujna 2018. vozilo da je odmah prešlo u posjed tužitelja, da bi nakon nekog vremena, točnije 21. svibnja 2019., tuženoj stigla tužba u kojoj tužitelj navodi kako želi raskinuti Ugovor jer da je kupac otkrio nedostatke na automobilu u rujnu 2018., a u prosincu 2018. da je vozilo uzeto u rad. Prema odredbama članka 404. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj kao kupac, da je bio obvezan, pod prijetnjom gubitka prava o nedostatku na kupljenom vozilu obavijestiti prodavatelja u roku od dva mjeseca računajući od dana kada je nedostatak otkrio. Naime, iz samih činjenica koje se navode u tužbi da je jasno da je PREKLUZIVNI ROK od 2 mjeseca protekao u 11/12 studenog 2018. pa radi toga da tužbu treba odbaciti. Tužena da je ukazala tužitelju na neke nedostatke na automobilu ali da je tužitelj svejedno prihvatio kupnju vozila. U skladu s iznijetim tužena je predložila odbiti tužbeni zahtjev.

2. U provedenom dokaznom postupku izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 11. rujna 2018. s knjižicom vozila i fotografijama (list 3-6 spisa), pregledom rješenja O.-a S. broj K-D.-405/2019 od 29. ožujka 2019. (list 7/8 spisa), pregledom računa A. H. d.o.o. S. (list

17/18 spisa), prometno tehničkim vještačenjem po vještaku za strojarstvo, promet, motorna vozila, brodove i brodske havarije N. K., pregledom nalaza i mišljenja vještaka N. K. (list 32-38 spisa), pregledom rješenja D.

odvjetništva u S. poslovni broj K-DO-405/2019, pregledom spisa O.-a u D. poslovni broj K.-DO-56/2019, saslušanjem svjedoka M. J.,

M. J., saslušanjem tužitelja i tužene, dok drugih dokaznih prijedlog stranke nisu imale, pa je na prijedlog punomoćnika stranaka ovaj sud zaključio raspravljanje.

2.1. Odredbom članka 7. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. i 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. dalje: ZPP-a) stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

2.2. Stranke su popisale parnični trošak.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet ovog postupka je potraživanje tužitelja prema tuženoj radi raskida Ugovora o kupoprodaji motornog vozila između stranaka od 11. rujna 2018. i povrat plaćenog na temelju tog ugovora.

4.1. Među strankama nije sporno:

- da su stranke sklopile Ugovor o kupoprodaji motornog vozila 11. rujna 2018. i to M. J. kao prodavateljica, i G. S., kao kupac, za motorno vozilo

marke J. G. C., tip vozila S., srebrene boje s efektom, broj šasije …, D., putničko vozilo registarskih oznaka …, za iznos od 31.200,00 HRK, da prodavateljica ustupa tablice kupcu, a što je

i razvidno pregledom ugovora

- da je po navedenom ugovoru tužitelj isplatio tuženoj iznos od 31.234,00 HRK, a što je i razvidno pregledom isplatnica na iznos od 31.234,00 kune (list 4/5 spisa)

- da je tužitelj u prosincu 2018. izvijestio tuženu o neispravnosti vozila.

4.2. Kao sporno valjalo je raspraviti u ovom postupku je li tužitelj ovlašten zahtijevati raskid ugovora uz povrat uplaćenih novčanih sredstava ističući da vozilo ima materijalne nedostatke zbog kojih vozilo nije za upotrebu.

4.3. Dakle, u konkretnoj stvari valjalo je utvrditi odgovornost za materijalne nedostatke odnosno utvrditi postoje li materijalni nedostaci za koje prodavatelj odgovara. Prema odredbi čl. 400. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO) prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato. Nedostatak postoji, između ostaloga, i kad stvar nema potrebna svojstva za svoju redovitu uporabu (čl. 401. st. 1. toč. 1. ZOO-a).

4.4. Nadalje, prema odredbi čl. 410. st. 1. ZOO-a kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku, može po svom izboru:

1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka,

2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka,

3) zahtijevati sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor,

dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je ovaj zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima.

4.5. Međutim, tužena navodi kako je tužitelj propustio rok iz odredbe članka 404. Zakona o obveznim odnosima pa ističe prigovor prekluzije.

4.6. Odredbom članka 403. stavka 1. ZOO je propisano kako je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana a kad je pregled izvršen u nazočnosti obiju strana dužan je primjedbe radi vidljivih nedostataka priopćiti odmah, inače gubi prava koja mu po toj osnovi pripadaju.

4.7. U odnosu pak na skrivene nedostatke je odredbom članka 404. stavka 1. ZOO predviđeno da je kupac dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 2 mjeseca, računajući od dana kad je nedostatak otkrio. Dakle, od dana otkrivanja nedostatka kupac ima pravo koje traje 2 mjeseca i u smislu ove odredbe a imajući u vidu da stranke Ugovorom o prodaji te rokove nisu produljile u smislu ovlaštenja iz odredbe čl. 404. st. 4. ZOO.

4.8. Prava kupca glede materijalnih nedostataka postoje samo onda ako je kupac pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku i kada mu tek pripadaju prava predviđena odredbom čl. 410. ZOO ali i prava predviđena odredbom čl. 422. ZOO.

4.9. Naime, tek se kupcu koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka, njegova prava gase nakon dvije godine računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju a glede naknade štete u smislu odredbe čl. 422. st. 2. ZOO kada bi imao pravo ovaj zahtjev postaviti nakon proteka roka od dvije godine.

4.10. Također, odredbom članka 407. ZOO propisano je da kupac ne gubi pravo da se pozove na neki nedostatak i kad nije ispunio svoju obvezu da stvar pregleda bez odgađanja, ili obvezu da u određenom roku obavijesti prodavatelja o postojanju nedostatka, a i kad se nedostatak pokazao tek nakon proteka dvije godine, odnosno kod trgovačkih ugovora šest mjeseci od predaje stvari, ako je taj nedostatak bio poznat prodavatelju ili mu nije mogao ostati nepoznat.

5. Pregledom spisa O.-a D. poslovni broj K-D.-56/2019 utvrđeno je kako je postupak pokrenut po kaznenoj prijavi G. S. protiv M. J.,

u D. 25. veljače 2019. radi zaprimljene prijave zbog prijevare.

5.1. Pregledom rješenja O.-a S. od 29. ožujka 2019. razvidno je da je navedeno O. u kaznenom postupku protiv M. J.

zbog kaznenog djela iz članka 236. stavka 1. Kaznenog zakona donijelo rješenje na temelju odredbe članka 206. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku u kojem je odbacilo kaznenu prijavu protiv M. J. zbog kaznenog dijela prijevare iz članka 236. stavak 1. KZ-a, po pokrenutoj prijavi kod O. u D. pod brojem K-DO- 56/2019.

5.2. Saslušani tužitelj je u svom iskazu naveo da je on vozilo kupio po oglasu u novinama. Tužena da mu je prodala vozilo kao ispravno i on da je uspio s njim doći do trajekta. Nakon toga vozilo više da nije bilo za vožnju i nije se moglo popraviti. Tužena da mu je automobil prodala i da je automobil dok ga je on odlučio kupiti bio upaljenog motora, a poslije dok ga ja na brodu trebao ponovo upaliti da ga nije mogao upaliti. Nakon toga da ga je odveo na pregled kod meštra. Kako ga nije mogao upaliti da ga je ostavio kod mehaničara, a kasnije da ga je mehaničar ostavio na rivi, odnosno da je prebačen uz pomoć vučne službe.

5.3. U svom iskazu saslušana tužena je navela da su imali predmetno vozilo koje je imalo problema s paljenjem i prije same kupoprodaje odnosno oglašavanja za prodaju, njezin suprug da je vozilo ostavio u ovlaštenog servisera u S., te da mu je tamo promijenjen akumulator i da su napravljeni još neki radovi. Nakon toga da su u dogovoru s njihovom djecom odlučili prodati vozilo i u N. da su objavili oglas u kojem je stajalo da vozilo ima problema s paljenjem, diznama i da dimi. Nakon nekog vremena da se javio tužitelj i dogovorio se s njezinim suprugom da tužitelj pregleda vozilo u S.. Oni da su se našli na T.-u te koliko ona zna, a po govorenju svog supruga, tužitelj da je isprobao vozilo na T.-u. T. da nisu postigli dogovor i suprug da se s tim vozilom vratio u Š.. Nakon nekoliko dana tužitelj da je ponovo zvao da bi kupio to vozilo i ponovno da su se našli u S.. U S. da su potpisali ugovor i tužitelj da je otišao u banku predići novac radi isplate. Nakon toga tužitelj da je otišao s tim vozilom s parkinga na R., a njezin suprug i ona da su se vratili u Š.. Tek negdje pred Novu godinu tužitelj da se javio na telefon i tražio od njezinog supruga da mu vrati novac za vozilo i nakon toga da je tužitelj počeo slati prijeteće poruke glede tog vozila. Dakle, od kupnje pa do Nove godine tužitelj da nije kontaktirao ni nju ni njezinog supruga glede predmetnog vozila. Kupoprodaja da je bila u mjesecu rujnu. Oni vozilo da su prodali jer da ga više nisu mogli financijski izdržavati.

5.4. U svom iskazu saslušani svjedok M. J. (suprug tužene) je naveo da je on objavio oglas na N. radi prodaje predmetnog vozila i u opisu automobila da je stajao opis automobila, a između ostalog i da automobil teže pali. Nakon objave oglasa da se javio tužitelj i da je dogovoreno da se sastanu u S. u lučkom pristaništu radi moguće kupoprodaje. Po tom dogovoru on da je došao u pristanište i sačekao tužitelja te da su se zajedno odvezli u Ž. gdje je i sam tužitelj napravio nekoliko krugova upravljajući predmetnim vozilom. Vozilo da je prethodno bilo parkirano na željezničkoj stanici i on da ga je uspio uplatiti tek nakon 2-3 pokušaja što da je tužitelj i vidio. Nakon što su se provozali, da su se vratili natrag i tužitelj da je rekao da će se javiti. Nakon par dana tužitelj da se javio i da su se dogovorili za primopredaju vozila. Tu primopredaju da su obavili, tužitelj da je isplatio kupoprodajnu cijenu, a on da mu je dao ključeve od predmetnog vozila. Nakon tri mjeseca tužitelj da se javio i naveo kako nije zadovoljan s vozilom te kako želi s njim razgovor, što da je on odbio. Zbog prijetnji koje mu je tužitelj uputio da je vođen postupak, a potom da je uslijedila ova tužba. On da je dvadesetak dana odnosno mjesec dana prije kupoprodaje bio u ovlaštenom servisu gdje da mu je radi nekih problema s mjenjačem rečeno da je to uzrokovano akumulatorom. Auto da je u trenutku prodaje bio star 12 godina i razlog njegove prodaje da je da ga on nije više mogao financijski izdržavati. Njemu da nije poznato je li tužitelj dao vozilo na pregled nakon izvršene kupoprodaje. On da je bio u servisu za F. automobile koji se nalazi nasuprot L. a to da je bilo u rujnu 2017. Prilikom tog servisa da je promijenjen akumulator i 2-3 elektro svjećice, automobil da je vodio u servis jer je imao problem s mjenjačem i vozilo da je stajalo u servisu dva tjedna radi analize te da mu je rečeno da je problem radi akumulatora. Akumulator da je promijenjen i on da nakon toga nije imao problema u vožnji tog automobila. O tome svemu tome da ima i dokumentaciju. Prilikom kupoprodaje da je kupio formular ugovora, popunio ga i da su ga potpisali, a nakon što su ga pregledali. Tužitelj da mu se prvi put nakon kupoprodaje javio da ima problema s automobilom krajem prosinca 2018.

5.5. Svjedok M. J. je u svom iskazu naveo da je on po struci automehaničar i da se sjeća da je gospodin S. došao do njega s vozilom marke J. G. C., i tražio od njega da mu sanira curenje motora. Prostim pregledom on da je utvrdio da motor pali sa zadrškom i da baca dim. Radi toga da mu je on rekao da se on ne bi upustio u nikakvo saniranje curenja motora radi većih financijskih troškova i kako nije mogao raditi nikakve daljnje popravke. Vozilo da je stajalo kod njega parkirano mjesec dana i nakon toga da je gospodin S. odveo vozilo. Gospodina S. da poznaje jer je on i ranije dovozio svoja vozila i tom prigodom kad je doveo ovo vozilo da mu je rekao da dovodi vozilo upravo od prodavatelja odnosno da mu je rekao da je upravo kupio to vozilo. Naime, nakon dugog verglanja da je procijenio da vozilo pali sa zadrškom, jer je bacalo i dim a kod dodatnog davanja gasa količina dima da je bila prekomjerna a to da bi značilo da vozilo nema ispravnu kompresiju, pumpu, dizne i sl., a da to predstavlja veliki popravak na vozilu. Ne može se sjetiti kad je točno gospodin S. bio kod njega ali da misli da je to bilo prije dvije godine a vozilo kod njega da je bilo mjesec dana.

5.6. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. K. danom u predmetnom spisu proizlazi da na predmetnom vozilu nije napravljena defektaža niti motora niti mjenjača. U pokušaju paljenja vozila, vozilo da nije moguće pokrenuti. Primijećeni su tragovi nafte oko ubrizgača goriva. Postavljanjem vozila na dizalicu i pregledom podvozja vozila, vidljivi su tragovi ulja po kompletnom podvozju i tragovi korozije. Zatečeno vozilo nije u voznom stanju. Da bi se postupilo sukladno nalogu suda, odnosno da bi se egzaktno utvrdili nedostaci na motoru i mjenjaču predmetnoga osobnog vozila i troškovi potrebni za njegovo otklanjanje, da je potrebno napraviti defektažu motora i mjenjača.

6. Analizom iskaza samih stranka i saslušanih svjedoka nesporno proizlazi kako je vozilo već u trenutku prodaje imalo nedostatke o kojima je tužena izvijestila tužitelja i to glede paljenja vozila. Nadalje, analizom iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka M. J. nesporno proizlazi da je tužitelj odmah po kupnji vozila doveo vozilo na pregled te da je svjedok M. J., kao automehaničar, utvrdio da vozilo pali sa zadrškom, da baca dim, a kod dodatnog davanja gasa količina dima da je bila prekomjerna, što da bi značilo da vozilo nema ispravnu kompresiju, pumpu, dizne i sl., a da to predstavlja veliki popravak na vozilu te da je vozilo kod njega bilo mjesec dana.

6.1. Kod takvog iskazivanja stranaka i svjedoka, a koje iskazivanje je logično, objektivno i nekontradiktorno, ovaj sud je utvrdio sljedeće:

- da je tužitelj odmah po preuzimanju vozila imao problem s paljenjem poradi čega da je vozilo odveo kod mehaničara

- da je u prosincu 2018. o problemima na vozilu izvijestio tuženu

- da je vozilo poradi opsega nedostataka nepopravljeno i danas neupotrebljivo.

6.2. Dakle, kada sud analizira iskaze saslušanih svjedoka u postupku i dovodeći ih u vezu s dokumentacijom u spisu te izvedenim vještačenjem po vještaku prometne struke, koje vještvo je stručno i objektivno, a koje ni stranke nisu sporile, ovaj sud je utvrdio da je tužena kod prodaje vozila imala saznanja o određenim neispravnostima, a o kojim nedostacima prilikom kupnje tužitelj nije mogao imati saznanja jer nisu bili vidljivi prilikom pregleda vozila, a niti ga je o tome obavijestila tužena. Nedostaci koje ističe tužena da su bili naznačeni u oglasu nisu nedostaci koji bi bili takvi da bi doveli do neisplativosti popravka vozila.

6.3. Dakle, ovaj sud poklanjajući vjeru samom iskazu tužitelja koji navodi kako ga tužena nije o takvom nedostatku izvijestila je stekao uvjerenje da tužitelj uistinu u trenutku kupoprodaje nije znao da kupuje vozilo koje ima takve nedostatke da gubi svojstvo svoje upotrebe odnosno da se radi o nedostacima koji se ne otklanjaju poradi neisplativosti, kako je to i potvrdio saslušani svjedok M. J., čije navode tužena nije ničim osporila. Pozivanje tužene i dostavljanje računa u vezi toga, da je ona prije prodaje servisirala vozilo kod ovlaštenog servisera, po ocjeni ovog suda, samo po sebi ne isključuje činjenicu da je vozilo bilo u takvom stanju da je njegova daljnja upotreba bila nemoguća. Dapače, ta činjenica upućuje upravo na suprotno da je tužena i putem ovlaštenog servisera imala potvrdu o stanju vozila koje je opisao svjedok M. J..

6.4. S obzirom da iz provedenoga dokaznog postupka ovaj sud utvrđuje da je u konkretnoj pravnoj stvari riječ o kupnji vozila s materijalnim nedostacima koji su doveli do nemogućnosti upotrebe vozila i koji su postojali u trenutku prodaje vozila, a za koje nedostatke tužena kao dotadašnja korisnica vozila je znala i morala znati po prirodi korištenja tog vozila, odnosno ti joj nedostaci nisu mogli ostati nepoznati, a tužena tijekom postupka nije dokazala niti predlagala izvođenje dokaza na okolnost da nije znala da je riječ o takvim nedostacima, a imajući u vidu odredbe članaka 400.

– 411. ZOO, tužitelj nije izgubio prava predviđena odredbom člankom 410. ZOO.

6.5. Stoga, ovaj sud zaključuje kako tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tužene i tražiti raskid ugovora te povrat kupoprodajne cijene zajedno s kamatom jer je kupoprodajnu cijenu platio u samom trenutku sklapanja Ugovora.

7. Odredbom članka 417. stavka 2. ZOO propisano je da kupac može raskinuti ugovor zbog nekog nedostatka stvari ako je stvar potpuno ili djelomično propala ili oštećena zbog nedostatka koji opravdava raskid ugovora, ili zbog nekog događaja koji ne potječe od njega niti od neke osobe za koju on odgovara, a odredbom članka 419. ZOO propisani su učinci raskida:

"(1) Raskid ugovora zbog nedostatka stvari ima isti učinak kao i raskid dvostranoobveznih ugovora zbog neispunjenja.

(2) Kupac duguje prodavatelju naknadu za korist od stvari i kad mu je nemoguće vratiti je cijelu ili njezin jedan dio, a ugovor je ipak raskinut. Nadalje, odredbom članka 368. ZOO propisano je da:

(1) Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete.

(2) Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

(3) Ako obje strane imaju pravo zahtijevati vraćanje danog, uzajamna vraćanja obavljaju se po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora.

(4) Svaka strana duguje drugoj naknadu za koristi koje je u međuvremenu imala od onoga što je dužna vratiti, odnosno nadoknaditi.

(5) Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila."

7.1. Dakle, kod činjenice da je predmet prodaje vozilo koje nije upotrebljivo i čiji popravak nije isplativ, po stavu ovog suda, tužitelj ima pravo na raskid ugovora budući je stvar propala, a kod raskida ugovora tužitelju, prema citiranim odredbama, pripada i pravo na novac, koji je predstavljao cijenu, sa zateznim kamatama od dana kad je tužena isplatu primila, dakle, od dana sklopljenog ugovora.

8. Slijedom navedenog, sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanih odredbom članka 221. a ZPP-a ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim te je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

9. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 1., 155. i 164. ZPP-a pri čemu je tužitelju, zastupanom po punomoćniku, trošak obračunat tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/94, 37/05,

59/07, 148/09 i 142/12, dalje: Tarifa) i priloženi popis i to sastav tužbe od 21. svibnja 2019., trošak sastava podneska od 10. listopada 2019. i trošak zastupanja na ročištima 16. lipnja 2021., 16. studenog 2021. i 9. ožujka 2022. u iznosu od po 1.000,00 kn, što je ukupno 5.000,00 HRK, te trošak sastava jednog podneska u iznosu od 250,00 HRK. Tomu je valjalo dodati trošak vještačenja u iznosu od 3.000,00 HRK i trošak sudske pristojbe tužbe i presude u iznosu od po 662,00 HRK, tako da cjelokupan trošak tužitelja iznosi 9.574,00 HRK, te je upravo te troškove, po ocjeni ovog suda, dužna tužena naknaditi tužitelju, kako je to i navedeno pod točkom II. izreke ove presude. Za više zatraženi trošak valjalo je odbiti zahtjev kao neosnovan jer tužitelj nije trošak sastava još jednog podneska popisao u skladu s važećim propisima.

10. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

S., 25. svibnja 2022.

S U T K I NJ A

Sonja Meštrović v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba drugostupanjskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave strankama. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o terminu toga ročišta, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava obavljena s danom zaprimanja pisanog otpravka odluke.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćniku tužene

- u spis