REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2106/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. o. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po Odvjetničkom društvu G. & p. Z., protiv 1. tuženice A. K. iz D. M., OIB: ..., i 2. tuženika D. K. iz D. M., OIB: ..., oboje zastupani po Zajedničkom odvjetničkom uredu K. V. i N. B. iz Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-267/18-3 od 12. travnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 5163/2016 od 22. siječnja 2018., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja i ukidaju presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-267/18-3 od 12. travnja 2018., i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5163/2016 od 22. siječnja 2018., i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene i provedene rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda Ovrpl-8917/11 od 18. listopada 2011. za iznos od 187.528,39 kn; nadalje, za isplatu iznosa od po 93.764,20 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 16. prosinca 2011. do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnih troškova (toč. I. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 23.546,87 kn (toč. II. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška u daljnjem iznosu od 22.493,89 kn (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnih ili postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti obje nižestupanjske presude podredno, iste ukinuti. Potražuje i trošak revizije.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom ovrhe i za isplatu iznosa od po 93.764,20 kn, koje zahtjeve tužitelj temelji na sljedećim činjenicama:

- da je sin tužitelja D. K. teško nastradao u prometnoj nesreći 10. veljače 2004. za koju je odgovoran osiguranik tužitelja;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krapini broj P-397/05 od 20. prosinca 2006. obvezan tužitelj isplatiti D. K. na ime naknade štete iznos od 616.900,00 kn za zateznim kamatama i rentu s naslova tuđe njege i pomoći u iznosu od 1.800,00 kn mjesečno od 1. prosinca 2004. pa ubuduće;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru broj P-155/16 od 12. listopada 2016. ukinuta navedena obveza plaćanja rente s danom 11. svibnja 2011.;

- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Krapini broj P-357/07 od 28. studenog 2008. tuženicima dosuđena naknada štete (zbog teškog invaliditeta bliske osobe) u iznosima od po 220.000,00 kn i troškovima postupka u iznosu od 67.568,32 kn sve sa zateznim kamatama od 28. studenog 2008. do isplate;

- da je tužitelj izvršio djelomičnu isplatu dosuđenih iznosa tuženicima dok je u odnosu na iznos od po 57.046,00 kn s naslova glavnice i iznos troška od 16.012,63 kn dana 16. listopada 2011. doneseno rješenje o ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovrpl- 8917/11 na temelju ovršne isprave, kojim je određen i ovršni trošak u iznosu od 3.075,00 kn te je dana 15. prosinca 2011. naplaćen ukupan iznos od 187.528,39 kn;

- da je tužitelj rješenjem broj Ovrpl-8917/11-11 od 8. svibnja 2012. upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom;

- da je prema Odluci Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju iznosa za naknadu štete po osnovi osiguranja od automobilske odgovornosti od 12. veljače 1998. („Narodne novine“, broj 20/98) svota osiguranja po jednom štetnom događaju za štete na osobama 1.400.000,00 kn;

- da je do dana podnošenja prijedloga za ovrhu (26. rujna 2011.) tužitelj isplatio D. K. na ime glavnice iznos od 925.500,00 kn, HZZO-u iznos od 177.775,22 kn, 1. tuženici iznos od 162.954,00 kn i 2. tuženiku iznos od 162.954,00 kn ili sveukupno iznos od 1.429.183,22 kn a do dana provedbe ovrhe (15. prosinca 2011.) iznos od 1.434.583,22 kn;

- da iz nalaza i mišljenja vještaka financijske struke proizlazi da je D. K. s naslova glavnice isplaćeno više od dosuđenog iznos od 29.100,02 kn, da je vještak zaključio da je iznos od 1.400.000,00 kn iscrpljen dana 10. svibnja 2010. i da je svota osiguranja prekoračena za iznos od 114.092,00 kn ali je sud zaključio da je limit iscrpljen tek 9. rujna 2011. isplatom mjesečne rente za D. K. i to za iznos od 83,20 kn jer iznos od 29.100,02 kn nije uzeo u obzir prilikom izračuna limita osiguranja obzirom da taj iznos tužitelj nije dokazao da je trebao platiti.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da je okolnost što je tužitelj prigovor iscrpljene svote osiguranja već istaknuo u predmetu broj P-357/07 od odlučnog značaja (iako u tom trenutku nije došlo do iscrpljenja osigurane svote), jer je dakle, o tužiteljevu prigovoru iscrpljene svote osiguranja već odlučeno, a tužitelj u ovom postupku da nije dokazao nijednu novu činjenicu jer su isplate koje su vršene već bile dosuđene što je njemu bilo poznato.

9. Navedeno je potvrdio drugostupanjski sud pri čemu je naveo i da iscrpljena svota osiguranja predstavlja činjenicu zbog koje tražbina prestaje sukladno odredbi čl. 46. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 121/05 i 67/08; dalje: OZ), u vezi sa odredbom čl. 85. st. 1. Zakona o osiguranju („Narodne novine“, broj 9/94, 20/97, 50/99, 116/99 i 11/02; dalje: ZO) ali da se taj prigovor ne može sa uspjehom istaknuti u ovom postupku obzirom da je u predmetu broj P-357/07 odlučeno da se dosuđena naknada štete tuženicima ne može razmjerno smanjiti budući da u vrijeme donošenja odluke 28. studenog 2008. nije došlo do iscrpljenja svote osiguranja (u kom postupku se sud izjasnio da se prigovor limita nije mogao istaknuti prije nego je došlo do iscrpljenja osigurane svote), a tužitelj se ne poziva na novu činjenicu koju nije mogao istaći u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava.

10. U reviziji se postavlja pravno pitanje, o kojem revident smatra da revizijski sud nije zauzeo shvaćanje, a da postoji različita praksa drugostupanjskih sudova:

„Da li je osnovan pravni stav iznesen u odluci Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-267/18-3 od 12.04.2018. i presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5163/2016 od 22.01.2018., prema kojemu prigovor iscrpljenosti svote osiguranja u ovršnom postupku, odnosno postupku za proglašenje ovrhe nedopuštenom ne predstavlja novu činjenicu, odnosno činjenicu koju tužitelj nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava, ako su sudovi u tom postupku odbili odlučivati o prigovoru mogućeg iscrpljenja svote osiguranja i zahtjevu za razmjerno smanjenje naknade - utvrdivši da se takav zahtjev ne može staviti prije nego je došlo do iscrpljenja osigurane svote?“

11. Pritom, tužitelj se pozvao na odluku Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru broj Gž-1076/11 od 26. siječnja 2011.

12. Iz revizije bi proizlazilo da revident ističe da je tražbina iz ovršne isprave prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kad je on više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, a jer je, prema utvrđenju prvostupanjskog suda, svota osiguranja iscrpljena dana 9. rujna 2011. a ovršni prijedlog je podnesen 26. rujna 2011., dok je ovršna isprava postala pravomoćna 26. siječnja 2011. a ovršna 4. ožujka 2011.

13. Postavljeno pravno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je svota osiguranja iscrpljena nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave pa proizlazi da se prigovor iscrpljene svote osiguranja nije mogao istaći u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava odnosno, prije nego što je doista i došlo do njenog iscrpljenja. Nižestupanjski sudovi ne dvoje da je iscrpljenje svote osiguranja činjenica koja dovodi do prestanka tražbine prema odredbi čl. 46. st. 1. toč. 9. OZ ali pritom pogrešno smatraju da je o tome već odlučeno ovršnom ispravom.

15. Naime, iz obrazloženja presude Županijskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Zlataru broj Gž-1076/11 od 26. siječnja 2011. proizlazi upravo suprotno i to da se taj prigovor ne može isticati prije nego je došlo do iscrpljenja osigurane svote iz čega proizlazi da se o tom prigovoru nije meritorno raspravljalo. Kako je prema dosadašnjim utvrđenjima nižestupanjskih sudova upravo nakon pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave došlo do iscrpljenja svote osiguranje to je tužitelj time istakao novu činjenicu koju nije mogao istaći u postupku iz kojeg potječe ovršna isprava. Isticanjem konkretnog opozicijskog prigovora tužitelj je doveo u pitanje dopuštenost ovrhe.

16. Kako je zbog pogrešnog pravnog stajališta činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno (posebice glede točnog trenutka kada je iscrpljena svota osiguranja), to nema uvjeta za preinaku pa je valjalo temeljem odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude kako je navedeno u izreci.

17. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.