REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 404/2020-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica D. Lj. i N. M., obje iz S. B., koje zastupaju odvjetnice iz Zajedničkog odvjetničkog ureda T. P. N. i J. N., odvjetnice u S. B., protiv D. g. d.o.o. Z., OIB ... (slijednik P.-p.i. d.o.o. iz D. A.), kojeg zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., odlučujući o reviziji tužiteljica protiv presude i rješenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1064/07-2 od 16. srpnja 2007., kojima je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-973/06-9 od 21. studenoga 2006., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljica kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Tuženik P. d.o.o. D. A., dužan je predati tužiteljicama D. Lj. i N. M., nekretnine u S. B., koje u naravi predstavljaju poslovne prostorije – trgovinu, zajedno s nus- prostorijama i skladištem, sagrađeno na dijelu čk.br. 1847/1 upisane u z.k. ul. br. 302 k.o. B. V., slobodno od stvari i prava, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tuženik protutužitelj s protutužbenim zahtjevom koji glasi: „1.Utvrđuje se da je tužitelj P. – p. i., d.o.o., D. A., kao pravni slijednik T. d.d. u stečaju, S. B., koji je nastao pretvorbom društvenog poduzeća „B.“ S. B., stekao pravo vlasništva na nekretninama upisanim u z.k. ul.br. 302 k.o. B. V., a koje se sastoje iz:

-čk.br. 1847/3 samoposluga u S. sa 406 m2,

što su tužene D. Lj. iz S. B., i N. M. iz S. B., dužne priznati i tužitelju izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.

2. Utvrđuje se da za korist čk.br. 1847/3 upisane u z.k. ul. 302 k.o. B. V. kao povlasnog dobra, postoji pravo služnosti puta na teret čk.br. 1847/4 upisane u z.k.ul. broj 302 k.o. B. V., pa su slijedom toga tužene D. Lj. iz S. B., i N. M. iz S. B., dužne tužitelju P.- p. i., d.o.o., D. A. dozvoliti da se tom služnošću koristi, te su dužne tužitelju izdati ispravu podobnu za upis prava služnosti iz toč. 2. ove presude u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda.“

Tuženik je dužan tužiteljicama naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 187.759,22 kn, a se to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Drugostupanjskom odlukom suđeno je:

„Prihvaća se žalba tuženika P.- P. I. d.o.o. Z., te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 21. studenog 2006. godine, broj P-973/06-9, djelomično:

1. preinačuje u točki I. izreke i tužbeni zahtjev iz iste se odbija,

2. ukida u preostalom dijelu iz točke II. izreke, koja se odnosi na protutužbeni zahtjev i odluku o troškovima parničnog postupka i presuda u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijele tužiteljice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava revizijske navode.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. (pogrešno u reviziji navedena toč. 7.) i 11. ZPP.

7.1. Tužiteljicama nije onemogućeno raspravljati pred sudom. Okolnost da tužiteljicama nije prihvatljiva odluka i obrazloženje drugostupanjskog suda ne znači da je tužiteljicama onemogućeno raspravljati pred sudom i da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. To također ne čini presudu nerazumljivom, kao što i drugačija interpretacija provedenih dokaza od one kako su ju utvrdili sudovi ne znači da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama ili da ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati.

7.2. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u pobijanoj presudi navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuju tužiteljice.

7.3. Premda tužiteljice revizijom pobijaju presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja. Iz tih navoda slijedi da tužiteljice pobijaju drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet postupka u revizijskom stadiju je zahtjev tužiteljica za predaju u posjed nekretnina koje u naravi predstavljaju poslovne prostorije- trgovinu, zajedno sa nus prostorijama i skladištem sagrađenim na dijelu k.č. br. 1847/1 upisane u zk. ul. 302. k.o. B. V., a na kojima su upisane kao suvlasnice.

10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:

- da se katastarske čestice 1847/1 i 1847/2 od svog prvog upisa 1886. nalaze u zk ul. 20, k.o. B. V.,

- da su rješenjem Z-2078/35 suvlasnicima na jednake dijelove uknjiženi Š. B., Š. V. i prednica tužiteljica Š. M., svaki u 1/3 dijela,

- da je sudskim rješenjem izvršena konfiskacija suvlasničkih dijelova B. Š. i V. Š., te je na tim dijelovima uknjižena općenarodna imovina,

- da je trgovačkom poduzeću „S.“ rješenjem od 15. lipnja 1965. odobrena gradnja na 2/3 dijela nekretnine u društvenom vlasništvu,

- da je 3. srpnja 1965. sklopljena nagodba između TP „S.“ i M. F. (ranije Š.) kojom se TP „S.“ odriče prava korištenja 2/3 dijela stambene zgrade, za ustupanje na korištenje ostatka neizgrađenog dijela nekretnine do susjeda T. u cijeloj dubini čestice,

- da je 28. rujna 1965. izdan Oglas o prodaji 2/3 dijela stambene zgrade broj 80 sa gospodarskim zgradama i prava korištenja zemljišta za redovnu uporabu zgrade,

- da je na temelju navedenog oglasa Općina S. B. sklopila kupoprodajni ugovor sa M. F. 15. listopada 1965.,

- da je na temelju odobrenog kupoprodajnog ugovora predmetna nekretnina razdvojena na dva z.k. tijela: AI- zemljište bez zgrade i A II- zgradu broj 80/17 bez zemljišta sagrađena na gčbr. 14,

- da je zatim predmetna nekretnina upisana kao tijelo A i društveno vlasništvo, a na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora u AII u korist M. F.,

- da je 10. prosinca 1965. TP „S.“ dobila uporabnu dozvolu za korištenje investicijskog objekta,

- da je na temelju rješenja o nasljeđivanju O-360/88 uknjiženo pravo vlasništva na nekretninama M. F. za korist ovdje tužiteljica na ravne dijelove,

- da je 3. studenog 1971. izvršena parcelacija k.č. 1847/1 sa površinom 2300 m2 kojom se formiraju k.č. 1847/1 sa 1773 m2, i k.č. 1847/2 sa površinom 2604 m2 na kojima su kao suposjednice upisane tužiteljice, te se formira u posjedovnom listu 540 k.č. 1847/4 put u S. sa površinom 121 m2 kao posjednik je upisan DTP B., te u posjedovnom listu 3492 k.č. 1847/3 zgrada u S. sa površinom 406 m2 a kao posjednik je upisan P. d.o.o. iz D. A.,

- da su na temelju pravomoćnog rješenja Ureda za imovinskopravne poslove od 5. veljače 1996. otpisane nekretnine sa AII i pripisane u AI za korist vlasnika zgrade, te je uknjiženo brisanje društvenog vlasništva,

- da je 1999. u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „B.“ predmetna nekretnina unesena u temeljni kapital nakon čega je u provedenom stečajnom postupku tuženik isto kupio i stupio u posjed u kojem se i sada nalazi.

11. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica zauzevši pravno shvaćanje da je M. F., pravna prednica tužiteljica kupoprodajnim ugovorom od 15. listopada 1965. kupila sporni dio zemljišta i predmetne nekretnine tj. građevinske objekte koje je na istom sagradio pravni prednik tuženika.

12. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku i odbio tužbeni zahtjev uz obrazloženje da iz kupoprodajnog ugovora kao i ostalih izvedenih dokaza ne proizlazi da je prednica tužiteljica kupila od Općine S. B. predmetne nekretnine, te da stoga ne dolazi do primjene odredba čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO).

13. Tvrdnja tužiteljica da je njihova majka kupoprodajnim ugovorom stekla pravo vlasništva na cijeloj površini čestice 1847/1 k.o. B. V. odnosno na 2/3 dijela čestice koje su ranije konfiscirane njezinoj braći nije osnovana.

14. Suprotno revizijskim navodima tužiteljica iz činjeničnog stanja utvrđenog po nižestupanjskim sudovima slijedi da su na predmetnoj čestici 1847/1 k.o. B. V., (kuća i zemljište) svaki u 1/3 dijela bili kao vlasnici uknjiženi prednica tužiteljica Š. M., Š. B. i Š. V., te da je sudskim rješenjem izvršena konfiskacija suvlasničkih dijelova B. Š. i V. Š., na kojima je potom uknjižena općenarodna imovina.

14.1. Obzirom da je rješenjem od 15. lipnja 1965. trgovačkom poduzeću „S.“ rješenjem odobrena gradnja na 2/3 dijela nekretnine u društvenom vlasništvu, isto je poduzeće sa prednicom tužiteljica M. F. (ranije Š.) 3. srpnja 1965. sklopilo nagodbu kojom se TP „S.“ odriče prava korištenja 2/3 dijela stambene zgrade (kuće), za ustupanje na korištenje ostatka neizgrađenog dijela nekretnine do susjeda T. u cijeloj dubini čestice, a kako bi na neizgrađenom zemljištu izgradilo poslovnu zgradu. Stoga je općina S. B. 28. rujna 1965. izdala Oglas o prodaji 2/3 dijela stambene zgrade broj 80 sa gospodarskim zgradama i prava korištenja zemljišta za redovnu uporabu zgrade, a na temelju kojeg oglasa je potom Općina S. B. sklopila kupoprodajni ugovor sa M. F. 15. listopada 1965. o kupnji 2/3 dijela stambene zgrade (kuće) sa nusprostorijama.

14.2. Iz navedenog dakle nedvojbeno proizlazi da je sklapanjem predmetnog kupoprodajnog ugovora prednica tužiteljica postala vlasnicom dijela stambene zgrade odnosno kuće sa nusprostorijama, a kako to pravilno obrazlaže i drugostupanjski sud u svojoj odluci.

14.3. Navedeno nadalje potvrđuje i činjenica da je nakon toga upravo na temelju navedenog kupoprodajnog ugovora predmetna nekretnina razdvojena na dva z.k. tijela: AI- zemljište bez zgrade i A II- zgradu broj 80/17 bez zemljišta sagrađena na gčbr. 14, te je na AI odnosno zemljištu upisano društveno vlasništvo, a AII u vlasništvo M. F.

14.4. Nadalje proizlazi da je na dijelu neizgrađene čestice 1847/1 (u ZK sada upisano kao tijelo AI) TP „S.“ izgradilo predmetni objekt (trgovinu) te 10. prosinca 1965. dobilo za isto i uporabnu dozvolu. Sukladno navedenom provedena je i parcelacija te je prema novonastalom posjedovnom stanju čestica 1847/1 cijepana na dvije nove čestice što je i provedeno u katastru međutim nije provedeno u zemljišnim knjigama.

15. Pravilno je stoga drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljica sa obrazloženjem da u predmetnom slučaju do primjene ne dolazi odredba iz čl. 37. ZOVO koja propisuje da vlasnik može tužbom zahtijevati od posjednika povrat individualno određene stvari jer tužiteljicama nedostaje osnovna zakonska pretpostavka, a to je vlasništvo obzirom da je predmetna čestica 1847/1 k.o. B. V. samo formalno u zemljišnim knjigama uknjižena u cijeloj površini (kako je bila upisana i prije parcelacije 1971.) kao vlasništvo tužiteljica.

16. Stoga je reviziju tužiteljica kao neosnovanu trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v. r.