REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Poslovni broj: 1 Us I-757/2021-9

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljice M. D. iz V., ..., protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Župana, Rijeka, Adamićeva 10, kojeg zastupa opunomoćenica Ena Srdoč Grozdanić, zaposlenica tuženika, radi ocjenjivanja službenika, 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži poništenje rješenja tuženika Primorsko-goranske županije, Župana, KLASA: UP/II-080-07/21-01/3, URBROJ: 2170/1-06-02/3-21-1 od 17. svibnja 2021. i prvostupanjskog rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, KLASA: UP/I-080-07/21-01/8, URBROJ: 2170/1-06-02/3-21-10 od 31. ožujka 2021.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, KLASA: UP/I-080-07/21-01/8, URBROJ: 2170/1-06-02/3-21-10 od 31. ožujka 2021. tužiteljica je kao službenica na radnom mjestu „Viša stručna suradnica za ekonomske poslove“ u Upravnom odjelu za zdravstvo Primorsko-goranske županije ocijenjena za 2020. ocjenom „vrlo dobar“, jer ostvaruje 25 bodova prema kriterijima iz Pravilnika o ocjenjivanju službenika i namještenika upravnih tijela Primorsko-goranske županije (Službene novine Primorsko-goranske županije, broj 8/09, dalje: Pravilnik).

2. Protiv navedenog rješenja tužiteljica je izjavila žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-080-07/21-01/3, URBROJ: 2170/1-06-02/3-21-1 od 17. svibnja 2021. odbijena kao neosnovana.

3. Tužiteljica je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijela tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi u bitnome istovrsne navode kao i u žalbi. Tužiteljica tako ističe da u postupku nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti bitne za pravilno i zakonito rješavanje ove upravne stvari. U svezi s time pojašnjava kako su u upravnom postupku učinjeni propusti jer joj u postupku ocjenjivanja prilikom upoznavanja s konačnim prijedlogom ocjene nije omogućena prisutnost odvjetnika ili predstavnika sindikata i da je pročelnica odbila njezin zahtjev za prisutnošću treće osobe uz obrazloženje da je riječ o postupku koji tek prethodi ocjenjivanju i internog je karaktera i da stoga nema potrebe za prisutnošću treće osobe. Nadalje u odnosu na samu ocjenu pojašnjava kako je ona u 2020. radila isključivo poslove vezano za koncesije u zdravstvu, a koji nisu sadržani u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređena, a što je prigovorila i dana 12. veljače 2020., te u svezi s time ističe da ukoliko i postoje propusti u njezinom radu da se isti odnose na poslove vezane za koncesije u zdravstvu koji niti nisu u opisu njezinih poslova, dok joj drugi poslovi nisu dani u rad. Smatra da je prilikom njezinog ocjenjivanja prvostupanjsko tijelo pogrešno postupilo jer je polazilo od najviše ocjene/bodova koje je umanjilo za navodne njezine propuste u radu, umjesto da je krenulo od srednje ocjene "dobar" koja se uvećava ili umanjuje ovisno o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti službenika u konkretnoj godini. Ukazuje kako su prilikom njezinog ocjenjivanja navedene samo negativne odlučne činjenice, bez navođenja pozitivnih odlučnih činjenica koje bi opravdale ocjenu "vrlo dobar", pa stoga smatra da je došlo do pogreške prilikom njezinog ocjenjivanja jer se je krenulo od najviše ocjene "odličan" koja se je umanjivala na temelju negativnih karakteristika. Nadalje u tužbi pojašnjava kako tuženik u žalbenom postupku nije pokušao utvrditi relevantno činjenično stanje, zatim da se u osporavanom rješenju nije izjasnio o niti jednom njezinom prigovoru te navodi kako da tuženik ima namjeru objektivno i svrhovito ocjenjivanje da bi obrazložio svaki njezin pojedinačni prigovor te bi izveo predložene dokaze. Stoga zaključuje kako cilj tuženika nije objektivno ocjenjivanje. Slijedom navedenoga tužiteljica predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. U tijeku spora održana je rasprava dana 17. svibnja 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je tužiteljica osobno i opunomoćenica tuženika.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8. Čl. 95. st. 1. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj 86/08, 61/11, 4/18 i 112/19, dalje: ZSNLPRS) propisano je da službenike ocjenjuje pročelnik upravnog tijela. St. 3. istog članka propisano je da se ocjena temelji na podacima o stručnom znanju pokazanom u obavljanju poslova, učinkovitosti i kvaliteti rada te poštivanju službene dužnosti. St. 4. istog članka propisano je da se kriteriji za ocjenjivanje službenika i način provođenja ocjenjivanja propisuju općim aktom lokalne jedinice.

9. Čl. 96. st. 1. ZSNLPRS propisano je da ocjene kojima se ocjenjuju službenici jesu:

a) »odličan« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika najviše kvalitete i osigurava najbolje i jedinstveno izvršavanje službe,

b) »vrlo dobar« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika naročito dobar i osigurava prvorazredno izvršavanje službe,

c) »dobar« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika prosječne kvalitete osiguravajući pouzdano obavljanje službe,

d) »zadovoljava« – ukoliko rad i učinkovitost službenika osigurava najmanju moguću mjeru prihvatljivih standarda kvalitete i preciznosti u obavljanju službe, e) »ne zadovoljava« – ukoliko je rad i učinkovitost službenika ispod minimuma standarda kvalitete te nije dovoljan da osigura pouzdano i prihvatljivo obavljanje službe.

St. 2. istog članka propisano je da se o ocjeni donosi rješenje.

St. 3. istog članka propisano je da ocjena mora biti obrazložena.

10. Opći akt lokalne jedinice kojeg ima u vidu citirani čl. 95. st. 1. ZSNLPRS je spomenuti Pravilnik.

11. Čl. 2. tog Pravilnika propisane su ocjene kojima se ocjenjuju službenici, a ocjene su iste kao i u citiranom čl. 96. st. 1. ZSNLPRS.

12. Čl. 3. tog Pravilnika propisano je da su kriteriji za ocjenjivanje službenika:

1. stručno znanje pokazano u obavljanju poslova,

2. učinkovitost i kvaliteta rada (koja obuhvaća kriterij kvaliteta rada, opseg poslova i rokovi),

3. samostalnost u radu,

4. poštivanje službene dužnosti,

5. odnos prema strankama i ostalim suradnicima.

13. Nadalje, Pravilnik propisuje posebno za svaki kriterij kada se službeniku dodjeljuje 1, 2, 3, 4 ili maksimalnih 5 bodova (čl. 4. do 8. Pravilnika).

14. Čl. 15. Pravilnika propisano je da se ocjena službenika i namještenika dobiva zbrojem bodova prema svim kriterijima iz čl. 3., odnosno čl. 4. - 8. tog Pravilnika. Za ocjenu "odličan" zbroj postignutih bodova treba biti od 32 do 35 bodova, a za ocjenu "vrlo dobar" od 25 do 31 bodova.

15. Dakle, iz ukupnosti navoda tužiteljice slijedi da ona smatra da zaslužuje ocjenu "odličan". Međutim, za ocjenu "odličan" rad i učinkovitost službenika mora biti najviše kvalitete i mora osiguravati najbolje i jedinstveno izvršavanje službe, dok za ocjenu "vrlo dobar" rad i učinkovitost službenika mora biti naročito dobra i osiguravati prvorazredno izvršavanje službe.

16. U konkretnom slučaju, prema ocjeni prvostupanjskoga tijela, rad i učinkovitost tužiteljice u 2020. su bili naročito dobri i osiguravali su prvorazredno izvršavanje službe te je tužiteljica ostvarila ukupno 25 bodova i to za stručno znanje pokazano u obavljanju poslova 4 boda, za kvalitetu rada 4 boda, za opseg poslova 4 boda, za kriterij rokova 4 boda, za kriterij samostalnosti u radu 3 boda, za kriterij poštivanja službene dužnosti 3 boda i za kriterij odnosa prema strankama i ostalim suradnicima 3 boda.

17. Tuženik je u obrazloženju svog rješenja, a u odnosu na žalbene navode tužiteljice, naveo kako isti predstavljaju stav i mišljenje tužiteljice koji ništa ne dokazuju i koji kao takvi ne moraju nužno biti u suglasju s procjenom njezinog stručnog znanja, učinkovitosti i kvalitete rada, te ostalih kriterija podložnih ocjeni od strane pročelnika upravnog tijela, te tuženik smatra da su ti navodi tužiteljice irelevantni za rješavanje ove upravne stvari obzirom da se ocjena rada tužiteljice temelji na praćenju njezina rada tijekom 2020. i od strane njoj nadređenih službenika koji su jedini ovlašteni za procjenu i ocjenu njezina rada tijekom promatranog razdoblja.

18. U svezi s time opunomoćenica tuženika je na raspravi održanoj u ovom sporu pojasnila kako tužiteljica nije dokazala da ispunjava uvjet od maksimalnih 35 bodova, odnosno da je tužiteljici omogućeno da se očituje na dobiveni broj bodova i da je ona iznijela primjedbe na taj broj bodova i dokaze kojima dokazuje osnovanost svojih primjedbi, ali da je prvostupanjsko tijelo opširno obrazložilo zašto se te njezine primjedbe i dokazi ne prihvaćaju.

19. Tužiteljica je na raspravi navela kako ocjena "vrlo dobar" nije loša ocjena, ali smatra da se radi o nezakonitoj ocjeni jer se ista temelji na neistinama, a tuženik je samo prepisao razloge prvostupanjskoga tijela, ali ništa nije ispitao (odnosno saslušao tužiteljicu, pročelnicu, voditeljicu ili druge svjedoke).

20. I po stavu Suda, točno je da tuženik u žalbenom postupku nije sam utvrđivao odlučne činjenice, odnosno proveo bilo koji dokaz kako bi utvrdio jesu li navodi tužiteljice i prvostupanjskoga tijela osnovani, a koja ovlast proizlazi tuženiku iz čl. 115. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09 i 110/21). Dakle, tuženik se je pozvao na očitovanje prvostupanjskoga tijela, a pri tome nije ispitao je li to očitovanje točno. Naime, tuženik ima ovlast u žalbenom postupku ispitati je li prvostupanjsko tijelo utvrdilo sve odlučne činjenice i jesu li te činjenice ispravno ili pogrešno utvrđene. U suprotnom, drugostupanjski postupak sveo bi se na prepisivanje razloga iznesenih u prvostupanjskom rješenju, bez ispitivanja njihove osnovanosti.

21. Međutim, u konkretnom slučaju, razlozi koje iznosi prvostupanjsko tijelo, a na koje prigovora tužiteljica, ne utječu na povećanje godišnje ocjene s "vrlo dobar" na "odličan". To stoga jer se radi o takvim okolnostima radi kojih tužiteljica ne može biti ocjenjena ocjenom za najvišu kvalitetu rada te najbolje i jedinstveno izvršavanje službe. Naime, da bi tužiteljica bila ocjenjena ocjenom "odličan", to bi značilo da je njezino stručno znanje pokazano u obavljanju poslova, učinkovitost i kvaliteta rada te poštivanje službene dužnosti iznimno, dakle najviše kvalitete koja osigurava najbolje i jedinstveno izvršavanje službe. To bi prema kriterijima i bodovima za pojedini kriteriji koji su propisani u navedenom Pravilniku značilo da tužiteljica ima naročito stručno znanje odnosno da naročito dobro poznaje zakone i druge propise, pravila struke i službe te da se stalno stručno usavršava; da ima naročitu kvalitetu rada i da je obavila u cijelosti dodijeljene poslove u zadanim rokovima; da je naročito samostalna u svom radu i da pronalazi najbolja rješenja sukladno propisima, pravilima struke i službe; da je naročito odgovorna u obavljanju svoje službene dužnosti odnosno da na vrijeme dolazi na posao, ne izlazi ranije s posla i ne udaljava se nepotrebno iz radnih prostorija; te da je naročito korektna prema strankama i ostalim suradnicima, a što tužiteljica ne tvrdi svojim navodima. Dakle, tužiteljica nije dokazala da bi za bilo koji kriterij iz citiranog čl. 3. Pravilnika trebala dobiti maksimalnih 5 bodova, pa posljedično tome tužiteljice niti ne može postići zbroj bodova potrebnih za ocjenu "odličan."

22. Stoga nije bilo potrebno u sporu utvrđivati osnovanost navoda tužiteljice koje iznosi u tužbi, odnosno osnovanost primjedbi vezanih za njezino ocjenjivanje, jer ti navodi u konačnici ne bi utjecali na to da se tužiteljica ocjeni za 2020. ocjenom "odličan."

23. U odnosu na navode tužiteljice da joj u postupku ocjenjivanja nije omogućena prisutnost odvjetnika ili predstavnika sindikata, odnosno treće osobe, navodi se da se je u tom dijelu valjano očitovao tuženik u obrazloženju osporavanoga rješenja, te Sud u cijelosti prihvaća te razloge. Radi nepotrebnog ponavljanja istih razloga u presudi Sud se u tom dijelu poziva na dano obrazloženje tuženika.

24. Odredbom čl. 57. st. 2. ZUS propisano je da će Sud odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i kada utvrdi da je u postupku koji je prethodio donošenju pojedinačne odluke bilo nedostataka, ali nisu utjecali na rješavanje predmeta postupka te ako utvrdi da je pojedinačna odluka zasnovana na zakonu, ali zbog drugih razloga od onih navedenih u odluci.

25. Slijedom svega navedenoga, iako osporavano rješenje tuženika ima manjih nedostatka u obrazloženju (a na koje je ukazao Sud prethodno u obrazloženju ove presude) ostali dijelovi tog obrazloženja i izreka tog rješenja su zakoniti. Stoga je Sud sukladno citiranom čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

U Rijeci 25. svibnja 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).