REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 67 Pž-838/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja V. L. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Odvjetničkom društvu S. i partneri d.o.o. Z., protiv tuženika A. L. j.d.o.o., OIB ..., Z., radi isplate iznosa od 20.187,50 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1940/2019 od 4. prosinca 2020., 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1940/2019 od 4. prosinca 2020. u točkama I. i III. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1940/2019 od 4. prosinca 2020. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice A. G. iz Z., poslovni broj Ovrv- 46/2019 od 29. ožujka 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju 20.187,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 9. prosinca 2018. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate određene u točki I. izreke navedene presude (točka I. izreke), ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice A. G. iz Z., poslovni broj Ovrv- 46/2019 od 29. ožujka 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka od 975,00 kn sa zakonskim zateznim kamata i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke), naloženo je tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka od 1.802,00 kn (točka III. izreke) te je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelj za naknadu troškova parničnog postupka od 937,00 kn (točka IV. izreke).

2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je predmet spora isplata dijela naknade za content kampanje u izdanju ....hr, odnosno, medijsko pokroviteljstvo.

2.1. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke sklopile ugovor o djelu kojim se tužitelj obvezao, nakon što tuženik potvrdi suradnju, poslati materijale D. i V. za komunikaciju na svim promo materijalima i podjelu remitende D. na mjestu događanja, kao i da je tuženik odobrio materijale, odobrio i primio logotipe V. i D. koji se trebaju nalaziti na promo materijalima i sadržaj i podizanje članka na stranicu. Utvrđeno je i da tuženik nije prigovarao kvaliteti ni neizvršavanju djela, nego je naprotiv odobrio obavljanje pojedinih radnji.

2.2. Utvrdivši da tuženik radi dokazivanja činjenica na kojima je utemeljio navode iz prigovora nije predložio izvođenje niti jednog dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj u cijelosti ispunio svoje obveze iz predmetnog ugovora i primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik, a u smislu odredbe članka 365. stavka 1. Zakona o parničnom postupku uzeto je da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i III. izreke). Presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu, ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud donio odluku samo na temelju e-mail komunikacije, a nije saslušao direktoricu tuženika D. P. koja zbog bolesti nije mogla doći na raspravu o čemu je i obavijestila sud.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata naknade za uslugu koju je tužitelj obavio za tuženika.

8. Predmetni spor je spor male vrijednosti, a odredba članka 467. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ne pruža zakonsku osnovu drugostupanjskom sudu, u smislu članka 370. istog Zakona provjeravati pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Također, utvrđenje kako je tužitelj za tuženika obavio predmetnu uslugu na koju tuženik nije imao primjedbi, nije u suprotnosti s ispravama privijenim spisu (ispis e-mail korespondencije između stranaka).

10. Suprotno žalbenim navodima, tuženik nije predložio izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, niti izvođenje ikakvog drugog dokaza.

11. Osim toga, odredbom članka 116. stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da sud može ročište odgoditi kad je to potrebno radi izvođenja dokaza ili kad za to postoje drugi opravdani razlozi. Okolnost što sud nije, na prijedlog zastupnika tuženika po zakonu, odgodio ročište nego je to ročište održao u odsutnosti tuženika, ne predstavlja povredu odredbe iz članka 116. stavka 1. Zakona o parničnom postupku. Ovaj sud primjećuje da tuženik nije ni dostavio dokaz iz kojeg proizlazi da je njegova zastupnica bila spriječena pristupiti na pripremno ročište zbog bolesti, a eventualne činjenične tvrdnje i dokaze koje je smatrao bitnim tuženik je mogao dostaviti podneskom – na isti načni na koji je zatražio odgodu ročišta.

12. Na utvrđeno činjenično stanje da je tužitelj za tuženika obavio predmetnu uslugu prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima i primjenom članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi nalog za namirenje tražbine sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu označenom u točki I. izreke pobijane presude.

13. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

14. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Sudac

Davor Pustijanac, v.r.