REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 67 Pž-1015/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o., OIB ..., S., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik iz R., protiv tuženika K. d.o.o., OIB ..., K., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik iz R., radi isplate 3.375,00 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-176/2019-17 od 11. siječnja 2021., 25. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-176/2019-17 od 11. siječnja 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Povrv-176/2019-17 od 11. siječnja 2021. djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V. P. iz R., poslovni broj Ovrv-2514/2019 od 27. ožujka 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju 3.375,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznos od 1.375,00 kn od 5. travnja 2018. do isplate i na iznos od 2.000,00 kn od 10. svibnja 2018. do isplate po stopi koja od 5. travnja 2018. do 30. lipnja 2018. teče po stopi od 9,09% godišnje, a od 1. srpnja 2018. do isplate po stopi od 8,82% godišnje, zakonske zatezne kamate na iznos od 2.412,50 kn za razdoblje od 29. svibnja 2018. do 30. lipnja 2018., zakonske zatezne kamate na iznos od 625,00 kn za razdoblje od 4. rujna 2018. do 16. veljače 2020. po stopi od 8,82% godišnje i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju troškove ovršnog postupka od 1.304,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. ožujka 2019. do isplate po stopi od 6,82% godišnje (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak od 2.075,00 kn (točka II. izreke).
2. U obrazloženju navedene presude prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj za tuženika izradio predmetne naljepnice za koje tvrdi da su napravljene prema grafičkoj pripremi samog tuženika, bez usluge montaže.
2.1. Osim toga je utvrđeno da je tuženik po svim utuženim računima koristio pravo na odbitak pretporeza, a da tužiteljeva tražbina postoji prvostupanjski sud je zaključio i na temelju tuženikovog dokumenta – otvorene stavke dobavljača kojeg je sam tuženik poslao tužitelju sa zahtjevom da, ako je suglasan, ovjeri otvorene stavke.
2.2. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da tuženik nije s uspjehom osporio tužbeni zahtjev, a iako je najavio da će predložiti saslušanje svjedoka na okolnost reklamacija za izvedeno djelo to nije učinio. Dokazni prijedlog saslušanja zastupnika tuženika po zakonu prvostupanjski sud je odbio, jer je o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva mogao zaključiti iz isprava dostavljenih tijekom postupka (dopis Ministarstva i tuženikovih otvorenih stavki dobavljača).
2.3. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je primjenom odredbe članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) prihvatio tužbeni zahtjev i na temelju odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.
3. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik zbog svih zakonom predviđenih razloga, s prijedlogom žalbenom sudu da pobijanu presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i naknadu troška sastava žalbe od 781,25 kn.
4. Tuženik u žalbi u bitnome navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer nije saslušao tuženika, što je bio dužan učiniti s obzirom na tuženikove prigovore o reklamacijama, a odbijanje tog dokaznog prijedloga nije obrazložio valjanim razlozima.
4.1. Osim toga, tuženik ističe da je prvostupanjski sud postupao protivno ustaljenoj sudskoj praksi iz koje proizlazi da postoji obveza saslušanja stranaka, zbog čega pobijana presuda ne sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitavši pobijanu presudu na temelju članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. tog Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je pobijana presuda na zakonu osnovana.
8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je isplata naknade za grafičku pripremu i izradu naljepnica za felge od ukupno 3.375,00 kn.
9. Odredbom članka 220. stavka 1. ZPP-a je propisano da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Stoga neosnovano tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud bio dužan provesti dokaz saslušanjem stranaka. Neosnovan je i navod tuženika da dužnost saslušanja stranaka proizlazi iz sudske prakse, a tuženik u prilog takvoj tvrdnji o obvezi izvođenja dokaza nije naveo ni jedan konkretan predmet sudske prakse.
10. Također, prema shvaćanju ovog suda iz privijenih isprava (dopisa Ministarstva o tome da je tuženik po predmetnim računima koristio pravo na odbitak pretporeza i tuženikovog dopisa kojim je potvrdio dug prema tužitelju na temelju utuženih računa) proizlazi osnovanost tužiteljevog potraživanja. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je obrazložio da je dokazni prijedlog saslušanjem stranaka odbio kao nepotreban, a i prema shvaćanju ovog suda kraj privijenih isprava čak i da je taj dokaz izveden te da je tuženikov zastupnik po zakonu iskazivao na način na koji to tvrdi tijekom prvostupanjskog postupka, to ne bi bilo dovoljno za obaranje presumpcije iz članka 221.b. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno.
11. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima i prihvatio tužbeni zahtjev i pravilnom primjenom odredbe članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi nalog za namirenje tražbine sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu označenom u točki I. izreke pobijane presude.
12. Isto tako, odluka prvostupanjskog suda o parničnom trošku je pravilna, obrazložena i u skladu s odredbama članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18), a tuženik u žalbi posebno ni ne iznosi razloge zbog kojih osporava odluku o parničnom trošku sadržanu u pobijanoj presudi.
13. Slijedom iznesenog, navodima žalbe tuženik nije doveo u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane odluke, pa je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, presudom odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Sudac
Davor Pustijanac, v.r.
