REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Plemića Borelli 9, Zadar

Poslovni broj: 16 P-929/2013-55

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja: R. Č., OIB …, Z., G., zastupan po punomoćnici L. R., odvjetnici u B. na M., protiv tuženika: V. C., OIB …, K., D., zastupan po punomoćniku A. K., odvjetniku u Z., radi predaje u posjed nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave 16. ožujka 2022. godine, u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja – V. H., odvjet. vježbenice u uredu odvjet. L. R. te punomoćnika tuženika, po objavi 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku V. C. iz D., K. , P., OIB …, da tužitelju R. Č. iz G., Z., OIB …, preda u posjed dio čest. zem. …, označene slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N- O-A, u površini od 116 m[2] , koja u n.i. odgovara dijelu čest. zem. … u površini od 116 m[2] , označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A, sve označeno žutom bojom, sve k.o. P., na skici sudskog očevida od 13. ožujka 2017. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V., te da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 17.650,00 kuna, sve u roku od 15 dana, dok se za iznos iznad dosuđenog, a zatraženog, zahtjev tužitelja za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj R. Č. je pred ovim sudom 30. travnja 2013. podnio tužbu protiv tuženog V. C., radi predaje u posjed nekretnine. U tužbi se navodi da je tužitelj vlasnik čest. zem. … ukupne površine 305 m[2] , od čega kuća 112 m i dvorište 193 m[2] , upisane u zk. ul. br. .. k.o. P., za cijelo, koja nekretnina da u novoj izmjeri odgovara kat. čest. … n.i. k.o. P., ukupne površine 305 m[2] , od čega kuća 112 m i dvorište 193 m[2] , upisana u posjedovni list … k.o. P..

Tužitelj nadalje navodi da je predmetnu nekretninu stekao temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 21. veljače 2013. godine, ovjerenog od strane JB K. C. iz D. S., pod brojem OV-… dana 22. veljače 2013. godine, te da je na istoj upisan kao vlasnik u zk. ul. … k.o. P..

Tuženik da je u ljeto 2005. počeo svojatati dio nekretnine tužitelja i to jugoistočni dio iste uz među.

Tužitelj da je upozorio tuženika da se suzdrži od bilo kakvih radnji na tužiteljevoj nekretnini te je otputovao u mjesto gdje živi i boravi, da bi po ponovnom dolasku u D. zatekao stanje da je tuženik obuhvatio i drži u posjedu dio tužiteljeve nekretnine tvrdeći da je ista njegovo vlasništvo i posjed.

Prednik tužitelja, tj. njegov otac J. Č. da je presudom Općinskog suda Biograd na Moru posl. br. P-… utvrdio pravo vlasništva na nekretninama kao pod I. ove tužbe te ishodio Rješenje tadašnje Općine Biograd na Moru, Općinskog komiteta za privredu, stambeno komunalne poslove, urbanizam i građevinarstvo, od 11. rujna 1990. godine, Rješenje tadašnje Općine Biograd na Moru, Općinskog komiteta za privredu stambeno komunalne poslove, urbanizam i građevinarstvo od 27. ožujka 1991. godine, rješenje da se istom kao investitoru odobrava izgradnja stambenog objekta za povremeno stanovanje na zemljištu označenom kat. brojem … nove izmjere, površine 305 m[2] , k.o. P., te je istome od Ureda državne uprave u zadarskoj županiji, službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, dana 5. 12. 2002. izdana građevna dozvola za izgradnju obiteljske građevine u D., na k.č. … n.i. odnosno čest. zem. … i … s.i. k.o. P., koja građevna dozvola je dostavljena C. V. – tuženiku i koja je postala konačna dana 17. siječnja 2003. godine.

Građevna dozvola izdana od Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, dana 5. prosinca 2002. godine, kojom je izdana građevna dozvola za izgradnju obiteljske građevine u D. na k.č. … n.i. odnosno č.z. … i … s.i. k.o. P., koja građevna dozvola da je dostavljena C. V. – tuženiku i koja je postala konačna dana 17. siječnja 2003. Prednik tužitelja, J. Č. da je u više navrata intervenirao kod Ministarstva zaštite okoliša, o čemu da svjedoče dopisi istog Ministarstva predniku tužitelja od: 5. siječnja 2007., 15. veljače 2007., 23. travnja 2009. i 20. ožujka 2013. godine.

Iz posljednjeg odgovora Ministarstva od 20. ožujka 2013. da je razvidno kako je tuženik u postupku legalizacije bespravno izgrađene zgrade zatražio legalizaciju iste na čest. zem. … n.i. k.o. P., koja u staroj izmjeri odgovara čest. zem. … i … k.o. P., dakle upravo na nekretninama koje je isti kupo, a ne na nekretninama tužitelja koje bez valjane pravne osnove drži u posjedu.

Budući da tuženik odbija predati u posjed dio nekretnine iz toč. 1. tužbe, koja je u vlasništvu tužitelja, to da tužitelj zahtijeva od tuženika posjed iste, te podnosi tužbu s prijedlogom da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev.

2. U pisanom odgovoru na tužbu, podnesenom po punomoćniku 31. ožujka 2015. (l.s. 27-30), tuženik je naveo da se protivi postavljenom tužbenom zahtjevu i osporava ga u cijelosti, poriče sve činjenične navode tužitelja ukoliko su u suprotnosti s navodima iz ovog odgovora na tužbu, te predlaže da sud tužitelja odbije s postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti kao neosnovanim i istoga obveže na naknadu parničnih troškova tuženiku.

Nadalje, ističe da ne može biti govora o tome da bi tužitelj mogao biti stranka u ovom postupku, jer da nije u postupku koji je vođen pred istim sudom pod posl. br. P-…, između Č. J. kao tužitelja i C. V. kao tuženika, dokazano da bi upravo njegov prednik, a potom i on bio vlasnikom za cijelo na prijepornoj nekretnini, jer da je u tom postupku odbijen tužbeni zahtjev Č. J., prednika tužitelja.

Bit ovog spora da nije predaje u posjed nekretnine, jer da svaka od strana drži svoj dio nekretnine, kako objekt tako i dvorište, već dapače, nezakonito traženje od suda da mu prizna nešto što mu je već jednom odbijeno pravomoćnom sudskom presudom.

Naime, ističe da nije sporno kako je vlasnik nekretnina tužitelj, koji da je tu nekretninu kupio od A. B., a potom na istoj nekretnini izgradio svoju obiteljsku kuću, na način da su on i g. J. Č. podijelili nekretninu na način da je g. Č. pripalo ukupno 244 m[2] , a preostali dio nekretnine tuženiku i to u površini od 354 m[2] . Na te okolnosti da postoji geodetska podloga i skica mjerenja, iz koje se razabire da su kat. čest. … u površini od 268 m[2] i dio kat. čest. … u površini od 86 m nekretnine tuženika, dok da je dio čest. br. … u površini od 35 m[2] i dio čest. … u površini od 209 m da je nekretnina prednika tužitelja.

Isto tako, tuženik ukazuje i n a činjenicu kako je prednik tužitelja, Č. J. 22. studenog 1993. dao izjavu, koju je ovjerio u Općinskom sekretarijatu za upravu i pravosuđe Grada Zagreba, br. ovjere …, od 22. studenog 1993. godine, kojom izjavljuje kako je "septička jama zajednička i kako nema nikakvih primjedbi na objekt C. V. koji je izgrađen uz granicu njegove čestice zemlje".

Tužitelj da neosnovano traži da mu tuženik sada preda nekretnine u posjed, no da ničim nije dokazao da bi on bio zakoniti posjednik ili vlasnik nekretnina, da ne posjeduje ama baš ništa što bi obvezivalo tuženika na tu radnju, jer da je upravo suprotno – tuženik da je isključivi vlasnik za cijelo nekretnine oznake kat. čest. broj … nove izmjere, što odgovara čest. zem. … stare izmjere, u naravi dovršena samostojeće stambeno poslovna zgrada u površini od 349 m[2] , upisano u zk. ulošku broj … sve k.o. P., u naselju D., kao i dio čest. zem. … stare izmjere, upisane u zk. ulošku broj …, sve to u k.o. P..

Kako se u konkretnom slučaju radi o „spornim nekretninama", tužitelj da ne navodi koji bi mu to dio nekretnine trebao predati i ne navodi niti precizira na kojem dijelu tuženik drži njegove nekretnine (ne precizirajući koje i u kolikoj površini!!), kada dobro zna kako su tuženik i Č. J. podijelili nekretninu koja je kupljena od A. B., koji je tada živio u P..

Svaka od stranaka da je izgradila svoj objekt, dogovorili se kome što i pripada od dvorišta te sukladno tome svaki za svoje potrebe i izgradio prilaz svome objektu, što da i odgovara stvarnom stanju na terenu.

Dakle, ističe da ne bi trebalo biti sporno da su prednik tužitelja i tuženik izvršili diobu i podijelili, a potom i izgradili svaki svoju kuću na pripalim dijelovima nekretnina – dvorišta i puta, koje i sada posjeduju, a nakon toga da su znali koja je čija nekretnina. Stranke da dobro znaju da je put, koji je s obje strane ograđen kamenim plohama, međa između nekretnina koje pripadaju tužitelju, s jedne strane i vlasniku čestice zemlje … k.o. P., s druge strane, a da tuženiku od puta čest. zem. … i to za cijelo pripada i da je njegovo dvorište koje je on ogradio poploča i koje je ograđeno zidom i prema nekretninama čest. zem. …, k.o. P. te da je to isključivo njegovo. Znači, otac tužitelja i tuženik da su se dogovarali o načinu diobe tih nekretnina i međama koje ih označavaju-dijele.

Isto tako, kada je tuženik otpočeo sa izgradnjom objekta, nitko od obitelji Č. J. da nije postavljao nikakvo pitanje u svezi izgradnje i isticao da se objekt gradi na nekretnini koja je vlasništvo tuženika sa pristupnim putem i dvorištem niti je pak, tražio zabranu izvođenja građevinskih radova, a pogotovo ne to da tužitelj nepošteno gradi svoj objekt i na njihovoj nekretnini, dapače i ostali članovi obitelji Č. da su vidjeli da se objekt gradi i nisu ništa branili tuženiku pri izvođenju građevinskih radova na njegovu objektu.

Ako se i radilo o nekakvom pravu na neki dio nekretnina koji se "cijepao" prilaznim putem, tada da je između djeljenika svaki od njih znao što dobiva i bio pošteni posjednik pripalih mu nekretnina, a tuženik i ovom prigodom ističe kako je jugoistočni dio nekretnine oduvijek bio njegov i kako je Č. J. odabrao dio nekretnine koja ima izravan prilaz sa ceste, a ovaj dvor da je oduvijek bio u vlasništvu tuženika i tako je izgrađena da je odvajala nekretnine u vlasništvu tužitelja od nekretnina koje su bile u vlasništvu tuženika.

Tuženik se pita da, ako je tužitelj bio stvarni vlasnik zemljišta na kojem je tuženik izgradio građevinski objekt, iz kojih razloga nije odmah zabranio daljnju gradnju tuženiku kao poštenom graditelju, koji da uz sve to nikada nije ni prekoračio među niti je pak, zahvatio dio susjednog zemljišta.

Nikakav drugi dogovor u odnosu na nekretnine da nije bio postignut među strankama, stoga da je ova tužba neutemeljena iz razloga što se krši prethodno postignut dogovor i stečena prava, a taj dogovor da je rezultirao izgradnjom objekta i dvorišta na način kako je to tuženik i izgradio.

Iz naprijed navedenih razloga, tuženik predlaže da sud nakon provedene rasprave donese presudu kojom će tužbeni zahtjev tužitelja R. Č. u cijelosti odbiti te istoga obvezati da tuženiku naknadi parnične troškove, sve u roku od 15 dana.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije priložene spisu i to: Izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 5), Povijest upisa za čest. zem. … nove izmjere k.o. P. (l.s. 6), PL 1819 (l.s. 7), presudu Općinskog suda u u Biogradu na Moru posl. br. P-… od 22. studenog 2001. (l.s. 8-9), Uvjerenje o uvjetima uređenja prostora tadašnjeg Općinskog komiteta za privredu, stambeno- komunalne poslove, urbanizam i građevinarstvo Općine Biograd na Moru, od 11. rujna 1990. (l.s. 10-11), Rješenje istog Općinskog komiteta Općine Biograd na Moru, od 27. ožujka 1991. (l.s. 12-14), Kopiju katastarskog plana (l.s. 15-16), Građevnu dozvolu Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 5. prosinca 2002. (l.s. 17-19), Skicu lica mjesta ing. geod. D. K. od 14. srpnja 2009. (l.s. 20), Prijavu bespravne gradnje investitora V. C. iz D. D., od strane Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 5. siječnja 2007. (l.s. 21) te obavijest o prijavi protiv C. V. iz D. od 15. veljače 2007. (l.s. 22), 23. travnja 2009. (l.s. 23) i obavijest od 20. ožujka 2013. (l.s. 24), Dodatak kupoprodajnom ugovoru od 15. siječnja 1990. (l.s. 33), ovjerenu Izjavu B. A. iz D. (l.s. 34) i ovjerenu Izjavu P. I. iz Z. (l.s. 35), ovjerenu Izjavu J. Č. iz D. S. od 22. studenog 1993. (l.s. 38), "Interni ugovor" između prodavatelja M. B. i kupaca Č. R. i C. V. iz 1990. godine (l.s. 39), Rješenje o izvedenom stanju ZŽ, Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, Ispostava Biograd na Moru, od 21. veljače 2013. (l.s. 40-45), fotografije (l.s. 60-65), izvršen je očevid na licu mjesta u P. 13. ožujka 2017. (l.s. 68-74) te je izvršen uvid u Skicu (l.s. 79) i fotografije (l.s. 78) sudskog očevida stalnog sudskog vještaka za geodeziju F. V., na ročištu 7. lipnja 2017. saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke (l.s. 84-87), (l.s. 90-110), priloženu dokumentaciju tuženika uz podnesak od 16. lipnja 2017. (l.s. 90-110), izvršen je uvid u

priložene

ovosudne

spise

P-… (ranije oznake P-…, a još ranije P-…), P-…, P-… (ranije oznake P-…) i P- …, održan je novi očevid na licu mjesta 9. lipnja 2020. bez sudjelovanja vještaka geometra s obzirom da u spisu postoji skica prema kojoj je konačno preciziran tužbeni zahtjev, a na istom su nadoslušane stranke (l.s. 130),

4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 148/11, pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.

5. Iz Izvatka iz zemljišne knjige (l.s. 5), proizlazi da je čest. zem. …, kuća i dvorište površine 305 m[2] , od toga kuća 112 m i dvorište 193 m , upisana u zk. ul. … k.o. P. kao vlasništvo tužitelja R. Č., za cijelo.

6. Iz Povijesti upisa za čest. zem. … nove izmjere k.o. P., DGU – Područnog ureda Zadar, Ispostave Biograd na Moru, od 8. prosinca 2005. (l.s. 6), slijedi da parcela nove izmjere … odgovara čest. zem. … (nastala od …) i čest. zem. … (nastale od …) stare izmjere.

Revizijom posjedovnog stanja 1955. godine, čest. zem. … upisana je na ime: M. L. pok. V..

Čest. zem. … nastala je cijepanjem Jadranske turističke ceste, od čest. zem. … (1964. godine).

Čest. zemlje ispod ceste prema moru dobila je broj … i izvorno je upisana kao Općenarodna imovina.

Aviofotogrametrijskim snimanjem izvršenim 1975. godine, parcela … upisana je u posjedovni list .. na ime B. M., a kasnije nasljednike po rješenju O-….

Iskazom promjena za 1991. godinu cijepana je na … i ….

Parcela … upisana je na: C. V..

Iskazom promjena za 1993. godinu izvršen je upis kuće.

Prethodni upis nije do danas promijenjen.

7. Iz PL .. (l.s. 7) proizlazi da je tuženik V. C. posjednik kat. čest. …, D. d., dvorište površine 225 m[2] i kuće površine 124 m , odnosno ukupno 349 m u k.o. P..

8. Iz presude Općinskog suda u Biogradu na Moru posl. br. P-…od 22. studenog 2001. (l.s. 8-9), slijedi da je tamo tužitelj J. Č. iz Z. (prednik tužitelja – njegov otac) ustao tužbom protiv tamo tužene O. P. i tuženika ad 2/ N. B., Š., radi utvrđenja i uknjižbe, te je cit. presudom utvrđeno da je tužitelj J. Č. kupoprodajom stekao pravo vlasništva parcele nove izmjere … površine 305 m[2] , koja u staroj izmjeri odgovara čest. zem. …, upisane u zk. ul. … i čest. zem. …, upisane u zk. ul. …, k.o. P., od stvarnog vlasnika A. B. pok. M., koji je istu stekao dosjelošću, a cit. presuda postala je pravomoćna 17. listopada 2002. godine.

9. Iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora tadašnjeg Općinskog komiteta za privredu, stambeno-komunalne poslove, urbanizam i građevinarstvo Općine Biograd na Moru, od 11. rujna 1990. (l.s. 10-11), proizlazi da je Uvjerenje izdano za izgradnju stambenog objekta na kat. čest. br. dio … k.o. P., u D., po zahtjevu prednika tužitelja – njegovog oca J. Č., dok je Rješenjem Općinskog komiteta Općine Biograd na Moru, od 27. ožujka 1991. (l.s. 12-14), Č. J., kao investitoru odobrena izgradnja stambenog objekta za povremeno stanovanje na zemljištu označenom kat. čest. br. … nove izmjere, površine 305 m[2] , k.o. P., u D., uz obvezno pridržavanje urbanističko- tehničkih uvjeta koji su navedeni u obrazloženju Rješenja.

10. Iz Kopija katastarskog plana (l.s. 15-16) proizlazi da su iste sačinjene 23. ožujka 1990. i 26. ožujka 1991. godine, a prva Kopija kat. plana (l.s. 15) da nosi i oznaku "revidirano", klasa: …, urbroj: .., i to pod red. brojem 1. (iz skice proizlazi da se odnosi na posjed tuženika C.), a pod red. brojem 2. (iz skice proizlazi da se odnosi na posjed tužitelja Č.) - klasa: …, urbroj: ….

11. Iz Građevne dozvole Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji od 5. prosinca 2002. (l.s. 17-19), slijedi da je ista izdana po zahtjevu investitora J. Č. za izgradnju obiteljske građevine u D., na kat. čest. … nove izmjere, odnosno čest. zem. … i … stare izmjere za k.o. P., prema glavnom projektu koji je sastavni dio građevne dozvole, a iz obrazloženja cit. Rješenja proizlazi da su neposredni susjedi: S. B. iz Z., vlasnica kat. čest. … k.o. P. i V. C. iz D., vlasnik kat. čest. … k.o. P., u pisanoj Izjavi dali suglasnost za gradnju obiteljske građevine na kat. čest. … k.o. P., investitora J. Č., te će im se stoga građevna dozvola dostaviti na znanje.

12. Iz Skice lica mjesta ing. geod. D. K. od 14. srpnja 2009. (l.s. 20), slijedi da je ista izrađena za potrebe parničnog postupka posl. br. P-.., ranije oznake P-.., o čemu će kasnije detaljnije biti riječ.

13. Iz Prijave bespravne gradnje investitora V. C. iz D. D., od strane Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 5. siječnja 2007. (l.s. 21) te obavijesti o prijavi protiv C. V. iz D. od 15. veljače 2007. (l.s. 22), 23. travnja 2009. (l.s. 23) i obavijesti od 20. ožujka 2013. (l.s. 24), proizlazi da je u ispitnom postupku od strane Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva utvrđeno da je investitor V. C. iz P. (ovdje tuženik) protupravno dogradio i nadogradio dio građevine u D., izgrađene na kat. čest. … k.o. P.. Dogradnjom i nadogradnjom građevine, za koju je dana 28. ožujka 1991. izdano Rješenje o dozvoli gradnje broj Klasa: UP/I-…, ur.br. …, investitor je počinio povredu odredaba Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN br. 76/07), jer za iste radove nije ishodio potrebno odobrenje. Shodno utvrđenome, investitoru je dana 28. veljače 2009. pod br. Klasa: UP/I-…, urbroj: …, donijeto rješenje o uklanjanju protupravno izgrađenih dijelova građevine. Slijedom navedenog, sukladno čl. 285. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, Uprava za inspekcijske poslove Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva obavještava prednika tužitelja – njegovog oca J. Č., kao prijavitelja o svemu postupljenom.

14. Iz Dodatka kupoprodajnom ugovoru od 15. siječnja 1990. (l.s. 33), slijedi da je isti sklopljen između prodavatelja A. B. pok. M. iz P. i C. V. kao kupca i to u B. na Moru 26. ožujka 1991. godine, te je točkom II. cit. Dodatka utvrđeno kako je nakon kupoprodaje od 15. siječnja 1990. godine, kojim ugovorom su C. V. i Č. J. kupili čest. zem. …, označeno kao parcela nove izmjere u površini od 600 m[2] u k.o. P., izvršena parcelacija, zbog čega je došlo do promjene brojeva i površine, tako što je C. V. vlasnik parcele … u površini od 349 m[2] , u kojoj parceli je sadržan put, a Č. J. parcele … u površini od 305 m[2] , što sveukupno iznosi 654 m , pa se iz tih razloga mijenja točka I. osnovnog Ugovora, tako da glasi: "Prodavalac B. A. prodaje, a kupac C. V. kupuje parcelu nove izmjere broj … u k.o. P. u površini od 349 m[2] , koja parcela odgovara čest. zem. stare izmjere broj … i … u k.o. P.. Nadalje, točkom III. ugovoreno je da ostale odredbe osnovnog Ugovora ostaju neizmijenjene, uz konstataciju da je istovremeno i J. Č. sačinio isti Dodatak ugovora. Na cit. Dodatak je kod Općine Biograd, Općinske uprave društvenih prihoda plaćen porez na promet nekretnina dana 26. ožujka 1991. godine, dok je prodavatelj A. B. pok. M. ovjerio potpis na ispravi u O. P. dana 2. travnja 1991. pod brojem ….

14.1. Iz ovjerene Izjave B. A. iz D. (l.s. 34) slijedi da "isti pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da nekretninu koja se nalazi u D. d., čest. zem. … koja sadrži 600 m[2] , prodao C. V. i Č. J., svakome od njih po 250 m , a 100 m dao je besplatno, bez naknade, za put. Naknadno da je u Katastru u B. pronašao na istoj čest. zem. .. u D. još 50 m , koje je kupio C. V. i platio porez, koji postoji Dodatak kupoprodajnog ugovora od 15. siječnja 1990. godine, koji je sastavio odvjetnik iz B. – Lj. B.".

14.2. Iz ovjerene Izjave P. I. iz Z. (l.s. 35) slijedi da isti pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da je svjedočio prilikom kupnje terena u D., k.o. P., između prodavatelja B. M. iz P. te kupca Č. J. iz D. S. i C. V. iz D. S.. Prodavatelj B. M. da je tražio 50 DEM za 1 m[2] . Ukupno terena ima 600 m . Pošto su dvojica kupaca na jednoj čestici terena, dao je 100 m[2] besplatno za put, a ostalih 500 m po cijeni od 50 DEM za 1 m[2] . Oni (kupci) su pristali na tu cijenu i dali su kaparu svaki po 1.000,00 DEM. Izjava je ovjerena u B. na M. 11. siječnja 2012.

14.3. Iz ovjerene Izjave J. Č. iz D. S. od 22. studenog 1993. (l.s. 38), slijedi da isti pod krivičnom i materijalnom odgovornošću izjavljuje da je vlasnik čest. zem. … nove izmjere k.o. P., da je septička jama izgrađena na istoj čestici zajednička, te da nema nikakve primjedbe na objekt C. V. iz D. S., koji je izgrađen na čest. … uz granicu njegove čestice. Izjava je ovjerena istog dana kod Općinskog sekretarijata za upravu i pravosuđe G. Z..

14.4. Iz "Internog ugovora prodaje gradilišta u D. broj čestice …", između: "prodavatelja M. B. i kupaca Č. R. i C. V., iz 1990. godine (l.s. 39), slijedi da su kupci ovim ugovorom uz kaparu od 2.000,00 DEM obvezuju prodavaocu gore navedenom M. B., nakon sređenih papira ili ugovora, dati ostatak novca od 23.000,00 DEM".

15. Na ročištu 3. rujna 2015. saslušani su svjedoci tužitelja: K. V. i D. V., te svjedoci tuženika: I. L. (pogrešno, točno treba: P.) (l.s. 54-55), na okolnost kupnje i diobe nekretnina od strane prednika tužitelja i tuženika, te D. Š. na okolnosti izgradnje kamenog zida sa zapadne strane nekretnine.

15.1. Svjedok tužitelja, K. V. (l.s. 54) je iskazao da su mu poznate nekretnine parničnih stranaka nakon što je i sam osobno pomagao u gradnji, temelji da su se počeli graditi 1990. ili 1991. godine, gradnju je započeo J. Č., a otprilike u isto vrijeme da je i tuženik započeo s gradnjom.

Nakon što je svjedoku predočena slika na listu spisa 101 i 102 te na fotografiji 102, navodi da je prostor na kojem se nalazi automobil zemljište J. Č.. Na gornjoj fotografiji (l.s. 101) da je prolaz-put povrh kuće tužitelja koristio C. V.. Koliko mu je poznato, tuženik da nije pretendirao na prostor koji je na fotografiji (l.s. 102) gdje je parkiran automobil. Tuženik iza kuće tužitelja da ima svoj dio dvorišta. "Nije čuo da bi tuženik prigovarao tužitelju što je odlagao građevinski materijal na zemljištu koji je na fotografiji l.s. 102 je automobil kao i ispred željezne ograde".

Na upit punomoćnika tuženika, navodi da je tužitelj s prekidima gradio kuću, a da je završena, odnosno u današnjem stanju da je od 2006. ili 2007. godine, ne zna točno. Dok je trajala izgradnja da je 3-4 puta bio na predmetu spora, a zadnji put je bio 2000. godine, u to vrijeme da nije postojala ograda kao ni popločana staza. Saznanja od vlasništvu ima od tužitelja, odnosno njegova oca J., a "vidio sam i papire".

15.2. Tužiteljev svjedok D. V. (l.s. 55) je iskazao da mu je poznata nekretnina, na kojoj je prvi put negdje bio početkom Domovinskog rata, te da nije bilo ništa izgrađeno. Prvo da je jedna firma gradila temelje, a zatim je on bio pozvan graditi. Kad su izgrađeni temelji tužitelja da su izgrađeni i temelji tuženika. Bilo mu je poznato da su se podijelili, u vrijeme gradnje od ceste do kuće tužitelja da je bila kamp-kućica, u kojoj je spavao, u blizini iste da je odlagan građevinski materijal, konkretno na fotografiji (l.s. 102) na kojoj je parkiran automobil. Nije čuo da bi tuženik prigovarao ili svojatao zemljište na kojem je bila kamp-kućica ili na zemljište na kojem je tužitelj odlagao građevinski materijal. U vrijeme kad je on gradio da ništa na fotografijama (l.s. 101 i 102) nije imalo oblik i sve je bilo gradilište s građevinskim materijalom i šutom, stoga da ne može ni reći tko se služio putem prikazanim na fotografiji (l.s. 101). Nakon gradnje da je dolazio na predmet spora, a tužitelj je i dalje koristio prostor zemljišta na kojem je na fotografiji (l.s. 102) parkiran automobil, osobno da je parkirao auto na tom zemljištu. Zadnji put da je na predmetu spora bio prije sedam godina, ali i sinoć.

Dok je gradio kuću tužitelja, tuženik da je 2-3 puta vidio i nije mu ništa govorio niti je prigovarao o zemljištu koje koristi tužitelj, posebno o dijelu zemljišta gdje je tužitelj parkirao auto kako je prikazano na fotografiji (l.s. 102).

15.3. Svjedok tuženika, I. L. naveo je da mu je poznata nekretnina koju su kupile parnične stranke i to po pola, tako da je donji dio pripao R. odnosno J. Č., a gornji dio V. C.. V. C. da je na svoju nekretninu dolazio starim putem, dok je novi put izgradio J. Č.. Ispod kuće da je stari put. Kad su se podijelili. stari put da je izgradio V. C. od kamena. Ogradu na ulazu da nije postavio, ne zna je li postavio nadstrešnicu, a sadio je cvijeće.

Nakon što je punomoćnik tuženika svjedoku predočio preslike fotografija iz spisa P- 1957/14, koje se nalaze l.s. 99 i 100, svjedok navodi da je prva fotografija (l.s. 99) stari ulaz, a na donjoj fotografiji (l.s. 99) da je ulaz C. V.. Ulazi na nekretnine da su dogovoreni između parničnih stranka i ponavlja da su podijelili po pola.

Na upit pun. tužitelja navodi da je otprilike prije dva mjeseca bio na predmetu spora. Nakon predočenja gornje fotografije (l.s. 101), svjedok navodi da je kuća J. Č., a pored nje put koji je gradio J. Č. i koji put nikud ne vodi. Put sa željeznom ogradom da je put V. C. kojim dolazi do kuće. Ponavlja da su vlasnici po pola.

Na upit suca da li parnične stranke i danas uživaju po pola nekretnine, navodi da uživaju. Č. da ne koristi onaj dio koji je ograđen, koristi sa strane. Tužitelj da ima ulaz gore. Put koji vodi nikuda da koristi V. C. od prvog dana. Ne zna koje godine su započeli gradnju kuće, ali misli da su istovremeno, ne može precizirati ni vrijeme kupnje zemljišta.

15.4. Svjedok tuženika, D. Š. navodi da je prijatelj s obje parnične stranke te mu nije jasno tko ga je predložio za svjedoka, a da ga prije toga nije pitao želi li svjedočiti. Na upit pun. tuženika, navodi da ne zna kad su parnične stranke kupile nekretninu, to da sigurno piše u papirima, ne zna kako su podijelili nekretninu. Zna da je tuženik prvi, ovaj drugi i da su platili cijenu kad su parcelirali, platili su točno određene kvadrate, tako misli jer da nije bio prisutan. ne zna ništa tko je što gradio. Sve što zna o toj nekretnini da je rekao, te da ne želi govoriti ni za jednog ni za drugog. Misli da nisu imali sporove, koliko zna da su bili dobri, da je pomagao čistiti teren. Navodi da ne zna ništa tko je kupio zemljište od ceste do kuće tužitelja, jer su se oni dijelili. Na upit suca je li bio prilikom diobe, navodi da nije, da ne zna površinu zemljišta parničnih stranaka, te: "valjda sve piše".

15.5. Za iskaze saslušanih svjedoka ovaj sud ne može reći da su neistiniti; ovi svjedoci iskazuju ono što im je poznato o predmetu spora, jer su isti bili na prijeporu, odnosno na nekretninama koje su parnične strane kupile od ranijeg vlasnika A. B., u njihovim iskazima ima odstupanja, što je sve normalno s obzirom na odmak vremena od dana kupoprodaje, međutim, a o čemu će poslije biti riječi, iskazi ovih svjedoka nisu relevantni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

16. Dana 13. ožujka 2017. održan je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geom. F. V. i M. G. (l.s. 72-73), na kojem je tužitelj pokazao da sporni dio počinje od betonske površine, koja je označena crvenom bojom te ide uz frontu susjedove kuće sa jugoistočne strane, potom je pokazao da bi predmet spora išao u pravcu sjevera i to do ruba zida (podesta za parking) – pristup u garažu tužitelja, s tim da betonski roštilj nije dio predmeta spora. Predmet spora na sjeverozapadnoj strani ide uz rub kuće tužitelja, a sa jugoistočne uz rub kuće i uz rub ogradnog zida iste strane, s tim da tužitelj tvrdi da je zid trebao biti na njegovom zemljištu.

Na očevidu je utvrđeno da pokazano od strane tužitelja predstavlja prilazni put popločan kamenim pločama, koji je dugačak 15-ak metara, a isti u sjeveroistočnoj strani završava na 80 cm od stepenica, odnosno od tuženika, koje vode na prvi kat kuće. Predmet spora predstavlja podest popločan kamenim pločama, ali sa sjeverne strane, onih 80 cm do stepeništa tuženika, tj. prati katast. oznaku. Taj podest završava prema sjeverozapadnoj strani, gdje se nalazi zid koji razdvaja podest od vrtlića (vrtlić nije predmet spora), potom da sa objekta južno prema stambenom objektu tužitelj isključujući ograđeni dio iz kojeg raste kivi te južno prema prije opisanom prilazu.

17. Vještak geometar dostavio je skicu sudskog očevida s popratnim fotografijama lica mjesta (l.s. 78-79), a koja skica je u spis zaprimljena dana 30. ožujka 2017. Iz skice sudskog očevida (l.s. 79) proizlazi da je predmet spora lik označen žutom bojom i slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O, u površini od 116 m[2] , te predstavlja dio čest. zem. … prema novoj izmjeri.

Čest. zem. … nove izmjere odgovara čest. zem. … stare izmjere za k.o. P.. Površina čest. zem. … umanjena za površinu predmeta spora iznosi P=189 m[2] . Površina čest. zem. …, koja je u posjedu tuženika iznosi: površina = 349 m .

17.1. Tužitelj je podneskom od 18. travnja 2017. (l.s. 81-81/A) uredio tužbeni zahtjev sukladno naprijed cit. Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka F. V., na način kako to glasi u izreci ove presude.

17.2. Tuženik se na ročištu održanom 7. lipnja 2017. (l.s. 83) očitovao na skicu očevida, na način da je istu skicu potrebno dopuniti tako da vještak geometar označi površinu koju je tuženik prije nekih 20-ak godina ustupio sada pok. ocu tužitelja, i to upravo onaj koji je na skici označen kao pripadajući dio pristupnog puta, a to je cvjetnjak širine cca 90 cm i u dužini cijelog stambenog objekta. Međutim, sud je odbio ovaj prijedlog tuženika, jer je iz skice sudskog očevida jasno razvidan predmet postupka.

17.3. Na ročištu održanom 7. lipnja 2017. saslušani su tužitelj i tuženik kao stranke (l.s. 84-87).

17.4. Tužitelj R. Č. je u svom stranačkom iskazu naveo da traži da mu tuženik vrati u posjed onaj dio koji je na skici očevida obojan žutom bojom, jer da je to njegov otac kupio. Njegov (tužiteljev) otac da je kupio ukupno 305 m[2] , temeljem kupoprodajnog ugovora i aneksa istog, a taj ugovor da je njegov otac zaključio krajem 80-ih godina prošlog stoljeća, s tim da ne zna kako se zove čovjek koji je to prodao njegovu ocu. Otac da se na temelju kupoprodajnog ugovora i aneksa potom upisao u gruntovnicu i katastar, ti upisi da su bili negdje početkom 90-tih godina prošlog stoljeća, ali da ne zna točno kada. Tvrdi da se na te upise u katastar i gruntovnicu V. C. nikada nije žalio. Pojašnjava da su njegov danas pok. otac i tuženik bili u jako dobrim odnosima negdje do 1995. ili 1996. godine, kada je tuženik počeo svojatati zemljište, s tim da je 2006. godine otvoreno počeo govoriti da je ovaj žuti dio na skici njegov i da oni (tužitelj) s time nemaju ništa, a tužitelj tvrdi da to nije istina.

Na upit svoje punomoćnice, tužitelj navodi da je njegov otac ishodio urbanističke uvjete za gradnju kuće, koja je na skici sudskog očevida (l.s. 79) vidljiva na čest. zem. … nove izmjere, te da je njegov otac prije same gradnje ishodio i građevinsku dozvolu, a koliko zna, u upravnom postupku vezano za izdavanje te građevinske dozvole da je ista dostavljena tuženiku, ali da se isti nije žalio na rješenje o građevinskoj dozvoli.

Nakon što je na traženje punomoćnice tužitelja istome predočena fotografija sa lista spisa 60, tužitelj navodi da je pristupni put koji je vidljiv koristio tuženik, a taj pristupni put da je vidljiv i na skici sudskog očevida vještaka V. sa l.s. 79 i to sa zapadne strane, radi se o pristupnom putu koji na toj skici vodi do čestice … stare izmjere. Tužitelj potvrđuje da su njegov sada pok. otac i tuženik zajednički kupovali gradilište na to lokaciji, te također da je između njegova oca i tuženika izvršena podjela i to prije nego je Katastar donio rješenje o parcelaciji kupljenog zemljišta na dvije novoformirane parcele. Dok su njegov otac i tuženik još bili u dobri odnosima, tuženiku da je tužiteljev otac dopustio da na očevom dijelu ispod zemlje napravi septičku jamu, s tim da je ta septička jama trebala biti zajednička i to napravljena "na pola", no kada je tužiteljev otac ponovno došao na lice mjesta, da je utvrdio kako je cijela septička jama napravljena na zemljištu njegova pok. oca.

Ističe da njegov otac nije pomagao tuženiku u sađenju voćnjaka marelice i drugih stabala na njegovom dijelu nekretnine. Nadalje, sada da ne bi mogao reći točno koje godine su počeli građevinski radovi od strane tuženika u vidu popločavanja i postavljanja ulaznih vrata, gradnje zidova, odnosno svega onoga što je utvrđeno da se po skici očevida nalazi na predmetu spora, ali misli da je to bilo 2006. godine. Na pitanje kako je njegov otac tada reagirao, navodi da je najprije tuženika prijavio građevinskoj inspekciji, koja da nije ništa napravila, a potom je podnio tužbu, koja parnica da još uvijek traje.

Na upit punomoćnika tuženika, tužitelj navodi da se na podjelu nekretnine između njegovog pok. oca i tuženika išlo odmah nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora, a na pitanje kako je konkretno izgledala podjela, pojašnjava da je južni dio nekretnine pripao njegovom ocu, sjeverni dio tuženiku zajedno s pristupnim putem, a taj pristupni put da je bio označen na zapadnom dijelu te čest. zemlje, a tako da je i sada. Navodi da ne zna koliko je taj pristupni put imao širinu i dužinu.

Na pitanje može li objasniti zašto objekt koji je gradio njegov otac ima sve fasadne elemente ulaza u svoj objekt sa zapadne strane i sa južne strane, a ne sa istočne, ako tvrdi da je to njegov pristupni put, tužitelj je naveo da ulazna vrata opet izlaze na njegovo zemljište.

Na pitanje kojim bi to putem tuženik dolazio do svog objekta i dovozio materijal do svog objekta, ističe da je to put sa zapadne strane njegove (tužiteljeve) kuće. Na pitanje tko je zidao potporne zidove sa zapadne strane tužiteljeve kuće, odgovara da je to radio D. Š. iz P., na zahtjev svoje rodice J., koja je susjeda gosp. C., a ta J. da bi gradila potporne zidove iz razloga što je tu imala vrt i ta zemlja da se urušavala prema dolje.

Na upit tko je prvo počeo sa gradnjom kuće na zemljištu, odgovara da su se temelji počeli graditi istovremeno, on da tada nije radio na tim temeljima, jer da je tada još bio dijete.

Nakon što je na traženje punomoćnika tuženika tužitelju predočen dodatak kupoprodajnog ugovora sa lista spisa 33, pa na upit da li mu je poznato što sadržava taj put i koja površina pripada J. Č., tužitelj odgovara da se u tom dodatku uopće ne spominje pristupni put za J. Č., već da se spominje pristupni put za tuženika.

17.5. Tuženi V. C. je iskazao da on tvrdi da su se oni, tj. on (tuženik) i J. Č. sve dogovorili o tome, odnosno nakon što je plaćeno da su zajedno napravili nacrt, tj. 1990. godine dogovorili se tko će bit naprijed, a tko iza. Tvrdi da je J. Č. prvi počeo s gradnjom temelja i da se povukao na zapadnu stranu, dok je tuženik sa gradnjom kuće počeo 1992. godine, kada je tužiteljeva kuća već bila pod prvom dekom. Pojašnjava da su 1990. godine on i J. Č. išli kod čovjeka koji im je prodao zemljište – B., da su išli kod njega u P. i tada je bio dogovor da se kupuje 600 m[2] , te je B. tražio da mu svaki od njih plati 250 m[2] , a on da će dati 100 m besplatno onome tko bude otraga.

Tuženik navodi da su on i J. u vezi s tim tko će biti prvi, a tko otraga, vukli šibice te da je J. Č. dobio pravo prvi birati i izabrao je da bude prvi odmah uz cestu. Između njega i J. da nije bilo problema do 2006. godine. Tuženik pojašnjava da je on imao apartmane, a kako je J. govorio njemački i mađarski jezik, on da je tuženiku čak pomagao s turistima kao tumač. No, od ljubomore, J. da mu je počeo praviti barikade 2005/2006. godine i to tako da mu je istovario 4 kubika zemlje pred njegovom ogradom te da nije mogao ni unutra ni vani pa da je zvao i policiju. Tuženik da je radi toga J. dao na sud i da je dobio sud pa je J. morao maknuti te barikade. Tvrdi da je J. napravio onaj kameni zid sa zapadne strane njegove kuće te da to nije napravila susjeda J. kako to danas tvrdi tužitelj, a J. da je svoj roštilj u to vrijeme premjestio sa zapadne na tuženikovu stranu. Tuženik tvrdi da on ne bi gradio svoju kuću i ulagao u nju ako ne bi mogao doći do nje.

Što se tiče septičke jame koju spominje tužitelj, tvrdi da mu je J. potpisao Izjavu (l.s. 38), koja mu je predočena, iz koje Izjave da bi trebalo proizlaziti kako je ta jama izgrađena na čestici J. Č., a uz granicu njegove (tuženikove) čestice.

Na upit punomoćnice tužitelja, tuženik navodi da je točno da je A. B. iz D. dao Izjavu pod materijalnom odgovornošću, a u toj Izjavi piše da su tuženik i J. Č. platili za 252 m[2] svaki, a da on besplatno daje put od 100 m onome tko dođe otraga. Ističe da ne zna koliko je Julije prije svoje smrti držao površine, on da bi prema ugovoru trebao imati samo 250 m[2] , dok bi tuženik ukupno trebao imati 400 m ; dakle 250 m po ugovoru s B., 100 m[2] za onaj put i još 50 m koje je naknadno kupio od B. i to mu platio.

Na pitanje kad je on od B. naknadno kupio tih 50 m[2] , navodi da je to bilo 1990. godine, a to da je kupio po dodatku kupoprodajnog ugovora (l.s. 33).

Na pitanje je li potpisao ugovor ili dodatak ugovoru po kojem B. A. njemu prodaje, a on kupuje čest. nove izmjere … u površini od 349 m[2] , a koja čestica odgovara čest. zem. stare izmjere … i …, tvrdi da on jest potpisao taj ugovor. Na daljnji upit je li od nekadašnje O. B. na M., odnosno zašto je tražio da mu se izdaju urbanistički uvjeti istodobno sa Č. J., gdje njemu (tuženiku) pripada broj 1, znači gornja parcela sa cijelim pristupnim putem sa zapadne strane kuće tužitelja, a kako je to prikazano na kopiji katastarskog plana koja je sastavni dio urbanističkih uvjeta (koja kopija je na l.s. 15), a sve to u odnosu na čest. … površine 349 m[2] , nakon potpisivanja dodatka kupoprodajnog ugovora, tuženik ističe da je on građevinsku dozvolu dobio 1990. godine.

Na daljnji upit punomoćnika tužitelja može li na skici sudskog očevida (l.s. 79) pokazati roštilj i voćke koje je spominjao u svom iskazu da ih je imao J. Č., tuženik navodi da je roštilj najprije bio sa zapadne strane tužitelja, a taj roštilj da je 2006. godine J. prebacio na istočnu stranu kuće. Ističe da mu nije poznato koliko sada obitelj Č. drži metara kvadratnih u svom posjedu u odnosu na to koliko su kupili, te da ne može sada reći koliko on (tuženik) u svome posjedu drži onoga što je predmet spora, a po njegovoj procjeni da je to 80-90 m[2] .

17.6. Iskaz tužitelja sud prihvaća u cijelosti, jer je potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, dok se za iskaz tuženika može reći da isti daje svoju ocjenu pravnih radnji koji je poduzeo zajedno s prednikom tužitelja, njegovim sad pok. ocem J. Č., međutim iskaz tuženika nije potkrijepljen materijalnom dokumentacijom u spisu, a posebno pravomoćnim presudama ovog suda i to prvenstveno presudom P-…, a što će se u nastavku detaljnije obrazložiti. Tuženik također tijekom postupka ne dostavlja dokaz o navodnoj diobi s prednikom tužitelja, J. Č., a tzv. "Interni ugovor" između prodavatelja B. iz P. te kupaca V. C. i R. Č. nije dokaz takvoj diobi, kao i ovjerene Izjave sa lista spisa 91-93. Dakle, stranački iskaz tuženika nije potkrijepljen valjanom ispravom o navodnoj zamjeni prethodno dogovorenih pristupnih putova s prednikom tužitelja, sad pok. J. Č..

18. Zbog izmjene uredujućeg suca, obnovljen je očevid dana 9. lipnja 2020., ali bez sudjelovanja vještaka geometra, s obzirom da u spisu postoji skica prema kojoj je konačno preciziran tužbeni zahtjev, a na istom su nadoslušane stranke (l.s. 130), kojima su prethodno predočeni njihovi raniji iskazi (l.s. 82-87).

18.1. Tužitelj R. Č. je iskazao da u cijelosti ostaje pri svom iskazu i da jedino mirno rješenje spora vidi u tome da se međa između njega i tuženika odredi po katastarskoj izmjeri iz 1992. godine, odnosno kako glasi tužbeni zahtjev, te da ostaje u cijelosti pri tužbenom zahtjevu. Ističe da je njegov otac na vrijeme reagirao na izgradnju, odnosno uzurpacije od strane tuženika, međutim da po tim prijavama nije postupljeno iako one postoje u spisu kao i tužba za određivanje privremene mjere.

18.2. Tuženi V. C. također je u cijelosti ostao pri svojem iskazu te je naveo da ne vidi mogućnost mirnog rješenja. Prednik tužitelja da je platio samo 250 m[2] i ništa više od toga, a on (tuženik) da ima više, tj. ima veću kvadraturu: 250 m[2] koliko je kupio, 100 m da je dobio na poklon od prodavatelja B. i još naknadno od njega da je kupio 50 m[2] .

Na poseban upit suda da pokaže gdje se nalazi tih 100 m koje je dobio na poklon od B., pojašnjava da je to upravo ovaj sporni dio koji je na skici označen žutom bojom. B. da je poklonio onome tko dođe otraga, a pok. J. i on (tuženik) da su izvlačili šibice pa da je tuženik dobio otraga, pa da je tako dobio i ovih 100 m[2] .

Ističe da ovdje nema mirnog rješenja spora, nego onako kako je sad stanje na terenu. Pok. J. da se nije protivio dok je tuženik uređivao ovaj put, već da mu je i pomagao uređivati ovaj sporni dio.

19. Tijekom postupka izvršen je uvid u parnični spis ovog suda i to P-…, po tužbi tužitelja J. Č., te u preslik spisa P-.. (ranije oznake P-.., odnosno još ranije oznake P-…) i u preslik spisa posl. br. P-…, ranije oznake P- …, kao i u izvornike upravnih spisa Upravnog odjela za provedbu dokumenta prostornog uređenja i gradnje, Ispostava B. na M., posl. br. Klasa: UP/I-…, te od Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, Sektor za građevinske inspekcije, povodom inspekcijskog nadzora, spis posl. br. Klasa: UP/I-…, Urbr. …

19.1. Iz ovosudnog spisa posl. br. P-…, po tužbi tužitelja J. Č. protiv tuženice ad 1/ O. P. i tuženika ad 2/ B. N., Š. iz D., radi utvrđenja i uknjižbe, proizlazi, a kako je već naprijed pod toč. 8. rečeno, da je tamo tužitelj J. Č. ishodio pravomoćnu presudu kojom je utvrđeno da je isti kupoprodajom stekao pravo vlasništva parcele nove izmjere … površine 305 m[2] , koja u staroj izmjeri odgovara čest. zem. .., upisane u zk. ul. .. i čest. zem. …, upisane u zk. ul. .., k.o. P., od stvarnog vlasnika A. B. pok. M., koji je istu stekao dosjelošću, a cit. presuda postala je pravomoćna 17. listopada 2002. godine.

19.2. Iz ovosudnog spisa posl. br. P-…, ranije oznake P-.., proizlazi da je tamo tužitelj J. Č. iz Z. dana 24. ožujka 2006. ustao tužbom protiv tuženika V. C., radi predaje u posjed nekretnine, te je donesena prvostupanjska presuda dana 8. veljače 2010. (l.s. 92-94) u predmetu P-.., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a ista presuda je postala pravomoćna jer je Županijski sud u Zadru, povodom žalbe tužitelja J. Č., presudom posl. br. Gž-… od 8. siječnja 2013. potvrdio naprijed cit. presudu od 8. veljače 2010., uz obrazloženje da tužitelj kao predmnijevani vlasnik nije dokazao da u odnosu na tuženika ima jači pravni temelj te da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 161. i čl. 162. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; u daljnjem tekstu: ZVDSP).

Cit. parnični predmet sadrži i skicu lica mjesta, izrađenu od ing. geodezije D. K. od 14. srpnja 2009. (l.s. 40 u predmetu P-… – ranije oznake P-…), a koja skica očevida je sadržana i u ovom parničnom predmetu (l.s. 20).

19.3. Iz ovosudnog predmeta posl. br. P-…, ranije oznake P-.. i još ranije oznake P- …, proizlazi da je tamo tužitelj V. C. dana 7. veljače 2006. podnio tužbu protiv tuženika: 1. O. P., 2. B. A. pok. M. iz P., 3. B. N. pok. Š. iz D., 4. B. I. pok. M. iz D. i 5. Č. J. iz D., radi utvrđenja i uknjižbe na čest. zem. .. i …k.o. P., te je nakon održanog očevida tužitelj uredio tužbeni zahtjev sukladno skici lica mjesta izrađenoj od vještaka mjernika O. M., koja je sastavni dio presude, međutim tužitelj je dva puta odbijen s tužbenim zahtjevom kojim je tražio utvrđenje da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i to dio čestice katastarskog broja … k.o. P., označene slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I, ukupne površine od 87 m[2] , na skici sudskog očevida sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka mjerničke struke O. M., dipl. ing geod., odnosno na skici lica mjesta, koji je sastavni dio presude, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem presude, a nakon pravomoćnosti iste, uknjiži kao vlasnik za cijelo, uz istodobno brisanje postojećeg upisa s imena tuženika. Iz obrazloženja posljednje odluke Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-… od 14. srpnja 2014. godine (l.s. 188-190 u predmetu P-…), slijedi da je tužitelj zajedno s tuženikom ad 5/ J. Č. (pravnim prednikom tužitelja R. Č.) kupio zemljište od A. B. te da su postigli i fizičku diobu, koja je nakon parcelacije pretočena u Diobeni ugovor od 26. ožujka 1991. godine, u kojem se spominje put u korist tužitelja, doduše ne izrijekom o kojem bi se točno putu radilo, no, očito se radi, kako to tužitelj tvrdi, o putu koji se proteže uz zapadnu među nekretnine tuženika ad 5/ J. Č., koji je formiran i dobro vidljiv na fotografijama na listu spisa 101/2, 110 do 112, a to potvrđuje i katastarski znak pripadnosti "Z" na skici od 15.1.2005. godine pa je to površina koju je kupio i njemu pripala diobom na koju ukazuje u žalbi, ali tužitelj dodaje i to da bi taj put tuženik ad 5/ J. Č. gradnjom svoje kuće suzio i da je došlo do zamjene, tako da put ide uz istočnu među na prijepornom dijelu parcele koji je vidljiv na listu spisa 102. Međutim, tužitelj nije ničim dokazivao da bi mu taj put takvim dodatnim usmenim sporazumom o zamjeni trebao pripasti u vlasništvo, a sam tužitelj V. C. sasvim jasno kaže na listu spisa 58 – da se radi o putu koji pravno pripada tuženiku ad 5/ J. Č., a njemu služi kao pristupni put – što samo po sebi ukazuje na mogućnost postojanja stvarne služnosti puta, čiji bi sadržaj tužitelj dugo godina izvršavao kako to opisuje u nastavku tog podneska, ali to ne ukazuje na vlasništvo na putu, jer korištenje spornog zemljišta po tužitelju, kada navodi da je preko njega dolazio do svoje kuće pa i na njemu vršio određene radove radi održavanja i polagao instalacije, ne znači da je put njegovo vlasništvo, jer takvi načini korištenja zemljišta predstavljaju samo neku vrstu služnosti u korist njegove zgrade, a na teret zemljišta tuženika ad 5/ J. Č., pa se neosnovano u žalbi navodi da je sud trebao saslušati stranke i svjedoke, glede čega se ne navodi na koje bi i to odlučne, ali sporne okolnosti, iste trebalo uopće saslušati.

Tužitelj u tom postupku, a u ovom tuženik, V. C. izjavio je i reviziju, međutim ista je odbačena rješenjem Vrhovnog suda RH posl. br. Rev … od 24. travnja 2018. godine.

20. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka te u podnesku od 10. travnja 2017., kojim je uređen tužbeni zahtjev prema skici sudskog očevida izrađenoj po stalnom sudskom vještaku F. V., dipl. ing. geod., navodi da je pitanje vlasništva riješeno valjanim upisima u zemljišnim knjigama te da je tužitelj u spis dostavio vlasnički list za nekretninu koja je predmet spora. Nadalje, da su prednik tužitelja – njegov otac J. Č. i tuženik, nakon kupnje nekretnine sačinili dodatak Kupoprodajnom ugovoru od 15. siječnja 1990. (l.s. 33), nakon izvršene parcelacije, u kojem je jasno da tuženik kupuje k.č. …, a prednik tužitelja … nove izmjere k.o. P., a da je u upravnom postupku kod DGU navedena parcelacija provedena, o čemu je doneseno rješenje uz sudjelovanje prednika tužitelja i tuženika, da je prednik tužitelja na temelju izvršene parcelacije ishodio rješenje o odobrenju stambenog objekta čest. zem. … k.o. P. nove izmjere, u kojem upravnom postupku izdavanja građevinske dozvole je kao stranka sudjelovao tuženik, čemu se nije protivio, te je sastavni dio rješenja kopija katastarskog plana koja jasno određuje granice prema ranije izvršenoj parcelaciji stranaka.

Tužitelj nadalje ističe da je od 2006. godine, od strane tuženika došlo do zahvata i oduzimanja dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja, ranije prednika tužitelja, koje je prijavljeno Ministarstvu graditeljstva, nadležnim inspekcijskim tijelima, te se vodio sudski postupak, dok tuženik uporno tvrdi da je osnova stjecanja njegovog vlasništva na nekretnini tužitelja prijedlog parcelacije (postojala su 2 prijedloga parcelacije, od kojih je proveden suglasnošću stranaka u upravnom postupku upravo prijedlog kojim je tužitelju pripala upravo k.č. …, a tuženiku …. Do navedenog događaja odnosi između prednika tužitelja i tuženika bili su i više nego dobrosusjedski te je prednik tužitelja dopustio tuženiku čak, odnosno predniku tužitelja i tuženika da isti iskopa septičku jamu, da bi nakon toga došlo do oduzimanja posjeda dijela nekretnine, a kako je to prikazano na skici sudskog očevida u ovom postupku vještaka geometra F.

V. (l.s. 78-79).

21. Teza tuženika tijekom postupka je da nije sporno da su otac tužitelja – J. Č. i tuženik bili u dobrim odnosima te da su kao kupci kupili predmetnu nekretninu tada u površini od 500 m[2] . Prilikom podjele nekretnine dogovorili su se kome će koji dio pripasti pa je sada pok. J. Č. izabrao parcelu koja ima izravan pristup s glavne ceste, a tuženiku je pripao dio parcele iza. S obzirom da je tuženik odlučio izgraditi svoj objekt i otpočeo s izgradnjom prije tužitelja, to je sada pok. A. B. prodao i daljnjih 100 m[2] dijela puta, tj. poklonio onome tko će biti iza. Tih 100 m dijela puta da je upravo onaj dio koji je na skici sudskog očevida od strane vještaka za geodeziju F. V. označen žutom bojom. Upravo ta nekretnina da je pripala tuženiku za cijelo, u što da se uvjerio i sud na očevidu, jer je očito da je tužitelj izgradnjom, popločavanjem i sadnjom voćnih hortikultura oplemenio ovaj prostor i on ga kao takvog cijelo vrijeme drži i koristi. Tuženi V. C. da je isključivi vlasnik za cijelo nekretnine oznake kat. čest. br. … nove izmjere, što odgovara čest. zem. … stare izmjere, u naravi dovršena samostojeća stambeno-poslovna zgrada u površini od 349 m[2] , upisano u zk. ul. br. .. sve k.o. P. u naselju D., kao i dio čest. zem. … stare izmjere, upisane u zk. ul. br. …, sve u k.o. P. i to temeljem diobe sa sada pok. J. Č., a potom i izgradnjom, jer je svaki objekt izgrađen i položen na način da svaki od stranaka ima neometan ulazak u svoj objekt, pa je V. C. izgradio pristup prema svojoj kući, a J. Č. prema svojoj, pa tako su postavljena i ulazna vrata i prozori na zgradi, a sa dvorišta koje je izgradio V. C., ulaz u objekt nema obitelj Č., jer je J. Č. i ulaz u svoju kuću izgradio i postavio na svom dijelu nekretnine.

Poštujući takav dogovor, tuženik je svojim radom i od svog materijala izgradio i oplemenio pripali mu dio nekretnine-dvorište, popločao ulaz, postavio ulazna vrata, posadio ukrasno cvijeće, voćke, vinovu lozu i kivi, izgradio i u cijelosti postavio ivičnjake, a za koje poslove je sve znao tužitelj i nikada se nije usprotivio. Imajući u vidu naprijed navedeno, tuženik je kvalificirani posjednik koji predmetnu nekretninu koristi od dana kada je kupljena i kada su se sada otac tužitelja i tuženik podijelili, tj. izvršili diobu nekretnina, tako da se zna kome što pripada i tko kojim dijelom nekretnine gospodari.

Dokaz takve diobe da je položaj objekata koji su u vlasništvu stranaka pa su sva ulazna vrata tuženika okrenuta prema dijelu nekretnine koja je njemu pripala, a prema prilaznom dijelu za koji sada tužitelj tvrdi da je pripao njemu, ne postoje ni jedna ulazna vrata ni bilo što od kuda bi tužitelj normalno, sa tog dijela popločanog dvorišta s ivičnjacima, ulazio u svoju obiteljsku kuću na kojem dijelu nema uopće nikakvih, a pogotovo nema ulaznih vrata.

Dakle, tuženik da je bio i ostao pošteni graditelj na nekretnini jednog katastarskog broja, sada katastarskih oznaka … k.o. P., a za vrijeme gradnje ni otac tužitelja ni sada tužitelj nikada nisu bez odgode zabranili bilo kakvu gradnju na tom dijelu nekretnine.

22. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku predati tužitelju u posjed dio čest. zem. … (stare izmjere), označene slovima A-B-C- D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A, u površini od 116 m[2] , koja u novoj izmjeri odgovara dijelu čest. zem. .. u površini od 116 m[2] , označena slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-A, sve označeno žutom bojom, sve k.o. P., na skici sudskog očevida od 13. ožujka 2017. izrađenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju F. V..

23. Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta, a zemljišne knjige, zemljišnoknjižni izvaci i slično uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o zemljišnim knjigama – NN br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13; u daljnjem tekstu: ZZK), pa je u ovoj pravnoj stvari teret dokaza da upis u zemljišnoj knjizi nije istinit, bio na tuženiku, a što isti, po ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju nije dokazao (čl. 221.a ZPP-a), budući da iz spisa ovog suda, koji je priložen ovom parničnom spisu, posl. br. P-.., ranije oznake P-.. i još ranije oznake P-…, jasno slijedi da je tuženik u ovom postupku V. C., a tamo tužitelj, pravomoćno odbijen sa tužbenim zahtjevom radi utvrđenja da je stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva i to dio čestice katastarskog broja … k.o. P., označene slovima A-B- C-D-E-F-G-H-I, ukupne površine od 87 m[2] , na skici sudskog očevida sačinjenoj od strane stalnog sudskog vještaka mjerničke struke O. M., dipl. ing geod., odnosno na skici lica mjesta, koji je sastavni dio presude.

24. Stoga, na temelju svega izloženog slijedi da tuženik nije, sukladno pravilima o teretu dokaza koje je propisano odredbama čl. 219. st. 1. i 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 157/13 – pročišćeni tekst; dalje ZPP), dokazao svoje tvrdnje da je stekao valjanu pravnu osnovu, odnosno vlasništvo upravo nama prijepornog dijela čest. zem. … k.o. P. nove izmjere, na način kako je to označeno u izreci ove presude, likom označenim žutom bojom u površini od 116 m[2] .

25. Tužitelj R. Č. u zemljišnim knjigama upisan je kao vlasnik za cijelo čest. zem. … ukupne površine 305 m , od čega kuća 112 m i dvorište 193 m , upisane u zk. ul. br. … k.o. P., za cijelo, koja nekretnina u novoj izmjeri odgovara kat. čest. … n.i. k.o. P., ukupne površine 305 m[2] , od čega kuća 112 m i dvorište 193 m , upisana u posjedovni list … k.o. P. (l.s. 5).

25.1. Očevidom je utvrđeno da se upravo ovdje tuženi V. C. nalazi u posjedu dijela sporne čest. zem. … k.o. P., u površini od 116 m[2] , kako je to označeno u izreci ove presude, s obzirom da isto proizlazi iz tvrdnji samog tužitelja tijekom postupka, iz odgovora na tužbu tuženika te iz stranačkih iskaza.

25.2. U ovom postupku potrebno je, dakle, utvrditi da li tužitelj R. Č., s obzirom da je isti u zemljišnoj knjizi za k.o. P. upisan za cijelo kao vlasnik spornog dijela nekretnine, ima pravo tražiti od tuženika da mu tu nekretninu preda u posjed.

25.3. Stav je ovog suda, s obzirom na sve naprijed navedeno, da je tužitelj u ovom postupku ustao pravom vlasničkom tužbom (rei vindicatio), a radi se o tužbi kojom vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, sve to sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09, dalje: ZV). Potom od strane suda valja ukazati na činjenicu iz koje proizlazi da bi tužitelj uopće uspio u postupku pred sudom i ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, on kao vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva doista njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovom posjedu, a kako je to sve navedeno u čl. 162. st. 1. ZV-a. Dakle, a kako to ukazuje pravna teorija, kod vlasničke tužbe tužitelj najprije mora dokazati vlasništvo stvari za koju je postavio vlasnički zahtjev, slijedom čega je pitanje vlasništva stvari prethodno pitanje za donošenje odluke o vlasničkom zahtjevu.

25.4. S druge strane tuženik, koji je posjednik sporne nekretnine, ima pravo sukladno čl. 163. st. 1. ZV-a isticati prigovor prava na posjed, odnosno posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje te stvari, s tim da sukladno st. 2. iste zakonske odredbe posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako izvodi svoje prvo na posjed od posrednog posjednika koji ima pravo na posjed te stvari, osim ako je posjed dobio posjednik od posrednog posjednika koji nije bio ovlašten da mu ga dade.

25.5. Dakle, imajući u vidu nespornu činjenicu na koju je sud prethodno ukazao, proizlazi da je ovdje tužitelj R. Č. za cijelo u zemljišnoj knjizi upisan kao vlasnik sporne čest. zem. … k.o. P. nove izmjere, odnosno čest. zem. … stare izmjere k.o. P., ukupne površine 305 m[2] , slijedom čega je tužitelj uspio najprije dokazati jednu od dvije pretpostavke koje kumulativno moraju biti ispunjene za uspjeh njegove vlasničke tužbe, a koje su opisane u čl. 162. st. 1. ZV-a, odnosno da je uspio dokazati da je sporna nekretnina doista njegovo vlasništvo.

25.6. Nadalje, valja ukazati da je jedno od osnovnih ovlaštenja koje vlasništvo na nekoj stvari, uključujući i nekretninu, daje ovlašteniku prava vlasništva, jest ono ovlaštenje koje se između ostalog odnosi i na pravo posjedovanja neke konkretne stvari, a sve to sukladno čl. 30. st. 2. ZV-a.

25.7. Kako je tužitelj upravo vlasnik čest. zem. .., kuća i dvorište površine 305 m[2] , od toga kuća 112 m[2] i dvorište 193 m , upisane u zk. ul. … k.o. P., za cijelo (dakle, vlasnik i spornog žutog dijela označenog na skici – l.s. 79), a koja čest. zem. prema skici sudskog očevida … nove izmjere odgovara čest. zem. … stare izmjere za k.o. P., dok površina čest. zem. … umanjena za površinu predmeta spora iznosi 189 m[2] , te površina čest. zem. …, koja je u posjedu tuženika iznosi 349 m (l.s. 78-79), samim time ovome sudu nije preostalo ništa drugo nego ocijeniti osnovanim i vlasnički zahtjev tužitelja za predajom u posjed tog dijela čest. zem. … nove izmjere od strane tuženika prema tužitelju, a sve to temeljem zakonskih odredbi iz čl. 161. st. 1. i 162. st. 1. ZV-a. Naime, iz rezultata dokaznog postupka, nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije u posjedu spornog dijela čest. zem. .. stare izmjere k.o. P., već je u posjedu spornog dijela tuženik, te kao što je prethodno rečeno, s obzirom da ovaj sud drži upravo ovdje tužitelja vlasnikom prije navedene sporne nekretnine, te potom primjenjujući na tako utvrđeno činjenično stanje zakonsku odredbu iz čl. 162. st. 1. ZV-a po kojoj vlasnik stvari, da bi uspio u svom vlasničkom zahtjevu za povratom te stvari, mora dokazati osim da je stvar koju zahtjeva njegovo vlasništvo i da se ta stvar nalazi u posjedu tuženika, pa je samim time po stavu ovog suda trebalo ocijeniti osnovanim te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u kojem on traži da se naloži tuženiku V. C. da mu preda u posjed dio prijeporne nekretnine, a radi čega je odlučeno kao u izreci ove presude.

25.8. Razvidno je iz svega prije navedenog da ovaj sud svoju odluku nije temeljio na stranačkom iskazu tuženika kojim on u cijelosti osporava tužitelju, a tako i njegovom pravnom predniku, pravo vlasništva (dijela) sporne nekretnine, jer sud drži da takav iskaz tuženika, usprkos brojnoj dokumentaciji koju je isti dostavljao u spis, (između ostalog i dokumentaciju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, za koju valja istaći da rješenja o izvedenom stanju za objekt tuženika izrađen na čest. zem. … n.i. k.o. P., nije dokaz o vlasništvu), nije potkrijepljen relevantnim materijalnim dokazima, jer upravo suprotno proizlazi iz priležećih spisa i preslika ovosudnih spisa, a naročito iz presude posl. br. P-…, kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja V. C., koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-… od 14. srpnja 2014. i u kojoj je zauzet stav da tamo tužitelj, a ovdje tuženik, V. C. nije stekao valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na prijeporu, kada navodi da je preko njega dolazio do svoje kuće i na prijeporu vršio određene radove radi održavanja, što ne znači da je put njegovo vlasništvo, jer da takav način korištenja zemljišta predstavlja samo neku vrstu služnosti u korist njegove zgrade, a na teret zemljišta tuženika, ovdje tužitelja, R. Č.. Dakle, kako je tužitelj upisani zemljišnoknjižni vlasnik prijeporne nekretnine, a tuženik nije u smislu odredbe čl. 163. st. 1. ZVDSP-a dokazao da ima pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje prijeporne nekretnine, to je valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, u koji trošak je tužitelju za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika (prema VPS 10.001,00 kuna) valjalo priznati trošak za: sastav tužbe – 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), podnesak od 21. travnja 2015. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1.), podnesak od 13. travnja 2017. – 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. u svezi Tbr. 7. toč. 1.), podnesak od 10. siječnja 2017. – 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), podnesak od 20. svibnja 2020. – 25 bodova (Tbr. 8. toč. 3.), zastupanje na ročištu 27. svibnja 2015. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), roč. 3. rujna 2015. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), roč. 23. prosinca 2016. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), očevid 13. ožujka 2017. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7.), roč. 7. lipnja 2017. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), roč. 7. srpnja 2017. – 25 bodova (Tbr. 9. toč. 5.), roč. 13. veljače 2020. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), očevid 9. lipnja 2020. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 7.), roč. 2. ožujka 2021. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), roč. 13. rujna 2021. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), roč. 16. ožujka 2022. – 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 1375 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna daje iznos od 13.750,00 kuna, kojem iznosu valja pribrojiti predujam za očevid u iznosu od 3.500,00 kuna koji je platio tužitelj (l.s. 66) te plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 400,00 kuna, što sveukupno iznosi 17.650,00 kuna, dok je za iznos iznad dosuđenoga, a zatraženog, zahtjev tužitelja valjalo odbiti jer je isti neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u izreci presude.

U Zadru, 25. svibnja 2022.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun. L. R., odvjetnici u B. na M.,

2. Tuženiku po pun. A. K., odvjetniku u Z.