Poslovni broj: Usž-668/22-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. L. iz F., koju zastupa opunomoćenik M. V., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupka, Z., radi obnove postupka u predmetu raspolaganja pravima i imovinom štićenika, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-530/2021-12 od 1. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-530/2021-12 od 1. prosinca 2021.

II. Odbija je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 2 Us I-530/2021- 12 od 1. prosinca 2021. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenje tužitelja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupka, klasa: UP/II-552-02/20-06/1, urbroj: 524-11- 01/3-21-2 od 19. ožujka 2021. i rješenja Centra za socijalnu skrb P. – P., klasa: UP/I- 552-02/19-15/76, urbroj: 2168-36-10-27-20-8 od 10. lipnja 2020., te radi usvajanja prijedloga za obnovu postupka i ukidanja rješenja u odnosu na koja je obnova predložena i radi nadoknade troškova upravnog spora.

2. Navedenim rješenjem tuženika. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb P. –P., klasa: UP/I-552-02/19-15/76, urbroj: 2168- 36-10-27-20-8 od 10. lipnja 2020., kojim je odbačen hitan prijedlog tužiteljice podnesen 1. lipnja 2020. radi obnove postupka u upravnoj stvari u kojoj su donesena rješenja Centra za socijalnu skrb u P.-P., klasa: UP/I-552-02/19-15/76 od 12. prosinca 2019., 14. siječnja 2020. i 3. ožujka 2020. (točka 1. izreke) te se utvrđuje da je rješenje Centra za socijalnu skrb u P.-P., klasa: UP/I-552-02/19-15/76, urbroj: od 12. prosinca 2019., izvršno i pravomoćno dana 18. prosinca 2019., rješenje o izmjeni rješenja Centra za socijalnu skrb u P.-P., klasa: UP/I-552-02/19—15/76, urbroj: 2168- 36-10-24-19-4 od 14. siječnja 2020., izvršno i pravomoćno 14. veljače 2020. te rješenje toga tijela o ispravku rješenja, klasa: UP/I-552-02/19-15/76, urbroj: 2168-36- 10-27-20-5 od 3. ožujka 2020, izvršno i pravomoćno 3. ožujka 2020, ostaju na snazi (točka 2. izreke).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome ističe da je suprotno stavu suda iz pobijane presude već u prijedlogu radi obnove postupka učinila vjerojatnim da je prijedlog podnesen u zakonskom roku te razloge zbog kojih traži da se prijedlog usvoji. Smatra da je sud propustio utvrditi temeljem isprave izdane po Općinskom sudu u Puli, a dostavljen u ovaj spis da je prijedlog podnesen u zakonskom roku (podnesak zaprimljen 15. svibnja 2020., a prijedlog radi obnove predan 1. lipnja 2020.), ali i drugu pretpostavku da su razlozi za obnovu postupka učinjeni vjerojatnima. Ukazuje da je bino pravno pitanje je li prijedlog podnesen u zakonskom roku, a temeljem isprava dostavljenih u ovaj spis sa sigurnošću se može utvrditi da jest. Naime, ono što je u prijedlogu učinjeno vjerojatnim, sada je utvrđeno sa sigurnošću, pa je nemoguće braniti stav da činjenica koja je utvrđena kao izvjesna, nije bila u vrijeme podnošenja prijedloga radi obnove postupka učinjena barem vjerojatnom, a k tome je činjenica utvrđena upravo dokaznim sredstvom predloženim u prijedlogu radi obnove postupka. Ukazuje da je obrazloženje presude nejasno i kontradiktorno razlozima iz rješenja prvostupanjskog tijela o odbačaju prijedloga jer prvostupanjsko tijelo nije uopće spomenulo, a kamoli obrazložilo da se prijedlog odbacuje zbog prekoračenja roka već isključivo iz razloga da nema svojstvo stranke u postupku. Smatra da je time počinjena bitna povreda odredaba postupka. Ističe da je u članku 124. Zakona o općem upravnom postupku određeno da je stranka u prijedlogu za obnovu postupka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Dakle, zakon ne traži da se iz samog prijedloga može sa sigurnošću (stupanj izvjesnosti uvjerenja) utvrditi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku, da je ta činjenica potpuno dokazana već traži samo da se učini vjerojatnom. Smatra da pri utvrđivanju činjenica koje su relevantne za postojanje tzv. negativnih procesnih pretpostavaka te drugih činjenica o kojima ovisi odluka o odbacivanju istaknutog zahtjeva trebalo postići stupanj izvjesnosti uvjerenja o njihovom postojanju, a sudu bi valjalo dopustiti da već na uvjerenju o blagom stupnju vjerojatnosti zasniva svoju konkludentno izraženu odluku o postojanju pretpostavaka za nastavak postupka (do dokaza o protivnom). U konkretnom slučaju je u prijedlogu naznačen datum primitka podneska, odnosno dan saznanja za razlog obnove, a od kojeg datuma do podnošenja prijedloga je protekla tek polovica zakonskog roka za podnošenje prijedloga. Smatra da nametanje obveze da već u samom prijedlogu radi obnove postupka mora sa izvjesnošću dokazati činjenicu pravodobnosti podnošenja prijedloga na način da mora prethodno od suda pribaviti i potom dostaviti javnu ispravu – dostavnicu nije na zakonu osnovana jer odredba članka 124. Zakona o općem upravom postupku dozvoljava da se ista učini samo vjerojatnom u toj fazi postupka, odnosno toj radnji Stoga se nametanje takve obveze ukazuje kao pretjerani, nerazumni formalizam koji nikada ne može nadomjestiti suštinu stvari. Smatra da je učinjeno vjerojatnim da je prijedlog podnesen pravodobno jer bi za sud moralo biti vjerojatnije da je kvalificirani opunomoćenik znao za zakonski rok te da je radnju poduzeo u zakonskom roku, a ne obrnuto, što bi bila iznimka. Ukazuje da je, s obzirom da je tužbeni zahtjev valjalo usvojiti, nezakonita presuda i u dijelu kojem je odbijen zahtjev radi naknade troškova upravnog spora. Predlaže da se žalba usvoji, poništi pobijana presuda i riješi predmetnu upravnu stvar na način da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i usvoji prijedlog za obnovu postupka i ukinu rješenja u odnosu na koja je obnova upravnog postupka predložena. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 29/17., dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Ovaj sud nalazi da se pobijana presuda prvostupanjskog upravnog suda ne može ocijeniti nezakonitom niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.

8. Iz stanja spisa predmeta proizlazi da je donesenim prvostupanjskim rješenjem odbačen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka dovršenog rješenjem Centra za socijalnu skrb u P.-P., klasa: UP/I-552-02/19-15/76, urbroj: od 12. prosinca 2019., izvršno i pravomoćno dana 18. prosinca 2019., rješenje o izmjeni rješenja Centra za socijalnu skrb u P.-P., klasa: UP/I-552-02/19—15/76, urbroj: 2168-36-10-24-19-4 od 14. siječnja 2020., izvršno i pravomoćno 14. veljače 2020. te rješenje toga tijela o ispravku rješenja, klasa: UP/I-552-02/19-15/76, urbroj: 2168-36-10-27-20-5 od 3. ožujka 2020, izvršno i pravomoćno 3. ožujka 2020. Tim je rješenjem odobreno D. U., majci i skrbnici I. U., kao osobi djelomično lišenoj poslovne sposobnosti, da u ime i na račun svoje štićenice zaključi i potpiše ugovor između štićenice (prodavateljice) i F. K. (kupca) o prodaji stana u P.

9. Tužiteljica je 1. lipnja 2020., odnosno 4. lipnja 20020. prema prijemnom štambilju prvostupanjskog tijela, podnijela prijedlog za obnovu postupka na temelju članka 123. stavka 1. točke 5.. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09., dalje: ZUP) smatrajući da joj u upravnom postupku dovršenom rješenjem od 12. prosinca 2019. nije bila dana mogućnost sudjelovanja u svojstvu stranke unatoč parničnom postupku koji je pokrenula radi realizacije nagodbe sklopljene između nje i I. U., a koja se odnosi na stjecanje prava vlasništva na navedenoj nekretnini. U prijedlogu se navodi da je odvjetnik M. V. 18. svibnja 2020. zaprimio podnesak I. U. od 16. ožujka 2020. kojim je upoznat da je izdano odobrenje za raspolaganje imovinom štićenice, a kao dokaz da je prijedlog pravovremen predlaže da se izvrši uvid u spis predmeta broj P-1886/19 Općinskog suda u Puli.

11. Sukladno odredbi članka 123. stavka 1. točka 5. ZUP-a obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u objektivnom roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku.

12. Prema odredbi članka 123. stavka 3. ZUP-a stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza. U članku 124. stavku 2. ZUP-a propisano je da je u prijedlogu za obnovu postupka stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Člankom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano je da je nadležno tijelo, kad primi prijedlog za obnovu postupka, dužno ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

13. Dakle, pri početnom razmatranju prijedloga za obnovu postupka utvrđuje se je li stranka učinila vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku. Prema pravilnom stajalištu prvostupanjskog upravnog suda, stranka je to dužna učiniti vjerojatnim već u prijedlogu za obnovu, a ne predlaganjem izvođenja dodatnih dokaza u postupku obnove. Pritom, pravilno ukazuje tuženik da ni prvostupanjsko ni drugostupanjsko tijelo nisu dužni vršiti uvid u spise Općinskog suda u Puli već je podnositelj prijedloga trebao učiniti vjerojatnim održavanje subjektivnog roka od 30 dana od saznanja za eventualne razloge zbog kojih traži obnovu postupka ili stekao mogućnost upotrijebiti dokaze. Prvostupanjski upravni sud pravilno smatra da je odlučno da su pravodobnost prijedloga za obnovu i postojanje razloga za obnovu učinjeni vjerojatnima već u prijedlogu za obnovu postupka, a ne kasnije u postupku povodom prijedloga, niti u upravnom sporu koji potom uslijedi.

14. Pravilan je zaključak prvostupanjskog upravnog suda da tužiteljica u prijedlogu za obnovu postupka nije učinila vjerojatnim ispunjenje subjektivnog roka za predlaganje obnove, propustivši učiniti vjerojatnim da je prijedlog podnijela u roku od 30 dana od saznanja za rješenje o odobrenju zaključenja kupoprodajnog ugovora. Pritom pravilno ukazuje da se čak i kada bi se prihvatio njen navod da to nije mogla učiniti vjerojatnim drugačije nego predlaganjem uvida u spis predmeta Općinskog suda u Puli – Pola ne bi se radilo o osnovanom argumentu jer je tijekom spora dostavila preslike dijela toga spisa pa je očito da je to mogla učiniti i prilikom predlaganja obnove postupka. Pritom tužiteljica ne tvrdi niti dokazuje da je u razdoblju od saznanja za sporno rješenje do predlaganja obnove postupka zatražila uvid u navedeni spis i preslikavanje relevantnog dijela spisa, a da joj to nije omogućeno do isteka subjektivnog roka za predlaganje obnove.

15. Stoga, prvostupanjski upravni sud pravilno utvrđuje da tužiteljica u prijedlogu za obnovu postupka nije učinila vjerojatnim da je prijedlog podnesen u roku iz članka 123. stavka 3. ZUP-a pa je prvostupanjsko tijelo utemeljeno odbacilo predmetni prijedlog tužiteljice sukladno odredbi članka 126. stavka 1. u vezi s člankom 124. stavkom 1. ZUP-a, a što predstavlja dovoljan razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva.

16. Budući da tužiteljica nije uspjela s tužbom, prvostupanjski upravni sud je zakonito odlučio o njenom zahtjevu za naknadu troška upravnog spora u dotad zatraženom iznosu za sastav tužbe od 3.125,00 kn primjenom odredbe članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima.

17. S obzirom da tužiteljica u žalbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje predmetne upravne stvari ovaj sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

18. Zato je temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a valjalo žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

19. Kako je žalba tužiteljice odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda tužiteljici na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka pa je zahtjev odbijen kao neosnovan.

U Zagrebu 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Boris Marković