REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4991/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Glumina banka d.d. u stečaju, Zagreb, Berislavićeva 20, OIB 82806041381, zastupanog po punomoćniku Zlatku Mičinu, odvjetniku iz Zagreba, Trg Mažuranića 3, protiv tuženika Maria Piškurića, Zagreb, Davora Zbiljskog 3, OIB 73224411376, zastupanog po punomoćniku Mladenu Gajskom, odvjetniku iz Zagreba, Zrinjevac 17, radi isplate 44.296.615,74 kn, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4775/2013-3 od 20. svibnja 2015., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 2436/2006 od 21. ožujka 2012., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja protiv točke I. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4775/2013-3 od 20. svibnja 2015. kao neosnovana.

Odbacuje se revizija tužitelja protiv točaka II. i III. izreke presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4775/2013-3 od 20. svibnja 2015. kao nedopuštena.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 125.000,00 kn kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-13641/02 od 10. ožujka 2004. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.296.615,74 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na taj iznos od 12. studenog 2001. do isplate. Rješenjem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.844.062,25 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 21. ožujka 2012. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda te je ukinut platni nalog iz rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovrv-13641/02 od 10. ožujka 2004. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.296.615,74 kn sa zakonskim zateznim kamatama, a tužbeni zahtjev je odbijen kao neosnovan, naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.626.135,00 kn u roku od osam dana, odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 125.000,00 kn. Rješenjem je odbijen tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 2.844.062,50 kn sa zateznim kamatama kao neosnovan.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14-dalje: ZPP) podnio je tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava jer smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti čl. 371., a ne čl. 374. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje ZOO). Dodao je da je u drugostupanjskom postupku počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 298. ZPP jer mu je drugostupanjski sud trebao omogućiti da dokaže je li u konkretnom slučaju došlo do prekida zastarijevanja. Pobija i odluku o trošku te traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 197.500,00 kn.

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti je kao neosnovanu. Traži naknadu troška revizijskog postupka u iznosu od 125.000,00 kn.

5. Revizija protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a protiv odluke o trošku nije dopuštena.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povrat ugovorenih kamata i isplaćenog iznosa novca s osnove Ugovora o priznanju duga i kreditu od 31. prosinca 1997. sklopljenog između Glumina banke d.d., kao vjerovnika, društva Capri d.o.o., kao dužnika te, među ostalima, Maria Piškurića, ovdje tuženika, kao jamca placa.

8. U provedenom postupku utvrđene su sljedeće činjenice, da:

- se radi o Ugovoru o priznanju duga i kreditu između dvije pravne osobe, Glumina banke d.d. i društva Capri d.o.o., pri čemu je ugovorena glavnica kredita u protuvrijednosti od 3.608.451,28 DEM i vraćanje kredita odjednom u roku od 12 mjeseci, dakle, do 31. prosinca 1998., te ugovorna kamatna stopa od 25% godišnje,

- se ugovoreni dug i otplata tog duga kreditom od 31. prosinca 1997. odnosi na tužiteljeva potraživanja prema raznim ranijim poslovnim aranžmanima između tužitelja i društva Capri d.o.o. i to iz više ugovora o kratkoročnom kreditu, odnosno, ugovora o garanciji i garancijskom kreditu,

- se radi o ugovoru o prometu robe i usluga za koji je, sukladno odredbi čl. 374. st. 1. ZOO-a, propisan trogodišnji zastarni rok koji je istekao do dana pokretanja ovoga postupka,

- je pravilnom ocjenom prigovora zastare potraživanja, valjalo ocijeniti neosnovanim tužbeni zahtjev, zbog činjenice da je zastarni rok od tri godine za ostvarivanje potraživanja iz Ugovora o priznanju duga i kreditu od 31. prosinca 1997., protekao, s obzirom na dospijeće potraživanja 31. prosinca 1998. i datum pokretanja postupka 26. srpnja 2002. godine.

9. Neosnovano revident smatra da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO.

10. Međusobna potraživanja društvenih pravnih osoba iz ugovora u prometu robe i usluga te potraživanja naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine. (čl. 374. st. 1. ZOO)

11. Na sjednici Građanskog odjela ovoga suda od 14. studenoga 2013. (Su-IV- 127/2013-8) zauzeto je pravno shvaćanje da tražbine iz ugovora o kreditu sklopljenog između pravnih osoba zastarijevaju u roku od tri godine. Takvo shvaćanje je zauzeto npr. i u presudi ovoga suda broj Rev 3501/2018 od 21. siječnja 2020. (u kojoj se radi o ugovorima o kreditu iz 2002. godine), a proizlazi i iz rješenja ovoga suda broj Revd-2718/2020 od 9. veljače 2022. godine.

12. Ugovor o kreditu iz kojeg proistječe sporna tražbina sklopljen je između pravnih osoba. Prema utvrđenju nižestupanjskih sudova tražbina tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu od 31. prosinca 1997. dospjela je 31. prosinca 1998. pa je drugostupanjski sud, pravilnom primjenom čl. 374. st. 1. u vezi s čl. 1019. st. 1. ZOO, prema kojemu zastarom obveze glavnog dužnika zastarijeva i obveza jamca, ocijenio da je do pokretanja ovoga postupka, 26. srpnja 2002., nastupila zastara utužene tražbine.

13. Neosnovan je revizijski razlog počinjenja, u drugostupanjskom postupku, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 298. ZPP jer da je drugostupanjski sud tužitelju trebao omogućiti da dokaže je li u konkretnom slučaju došlo do prekida zastarijevanja, budući da iz nižestupanjskih presuda ne proizlazi da je tužitelj tijekom ovoga postupka tvrdio da je došlo do prekida zastarijevanja, a niti to tužitelj tvrdi u reviziji. Osim toga, prekid zastarijevanja potraživanja prema glavnom dužniku djeluje i prema jamcu samo ako je do prekida došlo nekim postupkom vjerovnika pred sudom protiv glavnog dužnika (čl. 1019. st. 3. ZOO), a revident tijekom ovoga postupka nije tvrdio da je postojao takav postupak.

14. Zato je, na temelju čl. 393. ZPP, reviziju protiv odluke o glavnoj stvari valjalo odbiti kao neosnovanu jer je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih je izjavljena.

15. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Su-IV-19/2015-15 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

16. Zato je, na temelju čl. 392. st. 1. ZPP, odbačena revizija protiv odluke o trošku.

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška revizijskog postupka nastalog podnošenjem odgovora na reviziju odbijen je kao neosnovan na temelju odredbe čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić

Broj zapisa: eb30c-e457b

Kontrolni broj: 0217b-d531f-df659

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.