Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5471/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  I  R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M.V., zbog prekršaja iz članka 91. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju („Narodne novine“ broj: 63/07, 146/08, 59/12, 70/17), odlučujući o žalbi okrivljenog M.V., podnijete protiv presude Prekršajnog suda u Metkoviću, poslovni broj: Pp J-102/2019 od 28. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog M.V. i po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u dijelu odluke koji se odnosi na oduzimanju predmeta prekršaja, a o čemu će prvostupanjski sud odlučiti posebnim rješenjem.

p r e s u d i o  j e

II. U ostalom dijelu pobijanom, a nepreinačenom dijelu, odbija se žalba okrivljenog M.V. kao neosnovana te pobijana presuda potvrđuje.

III. Na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni M.V. oslobađa se obveze naknaditi troškove prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljeni M.V. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 91. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju, te je okrivljeniku na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, a koji je upozoren da ako u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene ukupne novčane kazne, da će se smatrati da je ista u cijelosti plaćena. Pobijanom presudom je okrivljenom M.V. na temelju članka 92. stavka 2. Zakona o oružju oduzet predmeta prekršaja jedan pištolj marke „Crvena zastava“ tvorničkog broja 123313 cal 7,62 mm TT s obrazloženjem da je oduzimanje oružja zakonom obvezno. Istom presudom okrivljeni M.V. je oslobođen naknaditi troškova prekršajnog postupka.

2. Okrivljeni M.V. pravodobno je podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji te predlaže zamjenu radom za opće dobro.

3. Žalba je djelomično osnovna.

4. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. U odnosu na žalbene navode okrivljenika ovaj sud smatra da je žalitelju za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja je izrečena u minimalno propisanom iznosu. Naime, za prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 17. Zakona o oružju propisana je novčana kazna u iznosu od 3.000,00 do 15.000,00 kuna, te je cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u minimalno propisanim iznosima te je pri tome pravilno cijenio sve utvrđene okolnosti vodeći pri tome računa o osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika kao i ranijoj nekažnjavanosti, a koje je okolnosti pravilno cijenio kao olakotne, dok nisu utvrđene otegotne okolnosti kao niti druge naročito olakotne okolnosti, niti druge zakonom propisane okolnosti za ublažavanje.

5.1. Nadalje, potrebno je navesti da je žalbeni prijedlog okrivljenika za zamjenu izrečene novčane kazne radom za opće dobro na slobodi preuranjen, jer o istoj odlučuje prvostupanjski sud u postupku izvršenja neplaćene novčane kazne, a koji prijedlog okrivljenik može naknadno podnijeti tijekom izvršenja kazne i kojeg je stoga u žalbenom postupku trebalo odbiti kao neosnovan.

6. S obzirom na žalbene navode okrivljenika te njegova osobna svojstava i njegovo utvrđeno imovinsko stanje, ovaj sud je odlučujući o žalbi, na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona, okrivljenika oslobodio obveze naknade paušalne svote troškova postupka povodom prigovora, smatrajući da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

7. Međutim, u odnosu na odluka o oduzimanju predmeta, u smislu odredbe članka 556. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) koja se supsidijarno primjenjuje u prekršajnim postupcima sukladno članku 82. stavku 3. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud će pravilno odlučiti o oduzimanju predmeta koje je regulirano odredbom članka 76.a Prekršajnog zakona budući je propustio donijeti zakonitu odluku u tom dijelu.

7.1. Naime, iz stanja spisa proizlazi da prvostupanjski sud nije utvrdio sve odlučne činjenice o kojima ovisi pravilna primjena materijalnog prekršajnog prava odnosno iz u konkretnom slučaju postoji opasnost da će se provedenih dokaza nije utvrdio da li

navedeni predmeti prekršaja ponovno uporabiti za počinjenje prekršaja ili je njihovo oduzimanje potrebno radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga kako je to propisano odredbom članka 76. a stavka 1. Prekršajnog zakona, radi donošenje pravilne i zakonite odluke, vodeći računa i o razmjernosti između zahtjeva općeg interesa javnosti i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca sukladno postojećoj sudskoj praksi (U-III-195/2006 od 18. lipnja 2008), pa je prvostupanjsku odluku u tom dijelu trebalo ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu radi odlučivanja i donošenja posebnog rješenja sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.), budući da razlozi izneseni u prvostupanjskoj presudi kako je oduzimanje predmeta zakonski obligatorno, nisu sukladno postojećoj sudskoj praksi osnovani niti u dovoljnoj mjeri argumentirani.

7.2. Prvostupanjski sud će utvrditi sve bitne okolnosti za eventualno oduzimanje predmeta prekršaja, a za koju odluku će dati jasno i konkretno obrazloženje i to nakon što utvrdi sve okolnosti o kojima ovisi eventualna primjena predmetne zaštitne mjere.

7.3. Osim toga, recentna praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, pa tako i kod oduzimanja predmeta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

7.4. Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (

(zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Člankom 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

7.5. Upravo u navedenom smislu postizanja pravičnog odnosa ravnoteže je i suština prethodno navedenih presuda ESLJP - da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti. ESLJP je u navedenim presudama smatrao da miješanje u pravo vlasništva, da bi bilo razmjerno, treba odgovarati ozbiljnosti povrede, a sankcija težini djela za čije kažnjavanje je predviđena.

8. S obzirom na sve gore navedeno, obveza je prvostupanjskog suda da u ovom prekršajnom postupku oduzimanje predmeta od okrivljenog M.V. razmatra u svjetlu, kako uvjeta iz čl. 76.a Prekršajnog zakona, tako i standarda postavljenih navedenim odlukama ESLJP i Ustavnog suda Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

U Zagrebu, 25. svibnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću, u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljeniku i ovlaštenom tužitelju.