REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1653/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Auto kuća Gašperov d.o.o. Split, Kralja Stjepana Držislava 7, OIB 83513335541, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Anić & Anić d.o.o., Split, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Ilija Krivić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o., Zagreb, Pisarnica Split I, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3686/2021-2 od 23. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 442/2020-10 od 11. svibnja 2021., na sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3686/2021-2 od 23. studenoga 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P- 442/2020-10 od 11. svibnja 2021., radi slijedećih pitanja:
„1. - Je li tužitelj dokazao visinu štete na vozilu, i bez predloženog vještačenja, na temelju priloženog izvida štete i računa ovlaštenog servisa za popravak, iz kojeg je razvidna specifikacija ugrađenih dijelova i popravaka koje je bilo potrebno izvesti, u situaciji kada je tuženik osporio visinu štete, ali samo u dijelu koji se tiče visine cijene radnog sata ovlaštenog servisera, te nije osporavao količinu utrošenih radnih sati ni opseg oštećenja i ugrađenih dijelova?
- Je li tužitelj predloženim ispravama ponudio dostatne dokaze na okolnost osnovanosti tužbenog zahtjeva i visine štete i time ispunio svoju procesnu obvezu iz čl. 219. ZPP-a?
- Jesu li sudovi (prvostupanjski i drugostupanjski) pogrešno primijenili pravilo iz čl. 221.a ZPP-a kada su primjenom pravila o teretu dokaza u opisanoj situaciji zaključili da tužitelj nije ponudio dostatne dokaze na okolnost utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva i visine štete?
2. Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka glede pravila o teretu dokaza iz čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP-a, koja je utjecala na donošenje pravilne i zakonite odluke, kada su sudovi (prvostupanjski i drugostupanjski) ocijenili da tužitelj nije dokazao visinu štete, a time ni osnovanost tužbenog zahtjeva, iz razloga što na te okolnosti nije predložio vještačenje, unatoč i pored dostavljenog izvida štete i računa ovlaštenog servisa za popravak, čiju autentičnost tuženik nije osporavao, tj. čija specifikacija ugrađenih dijelova i popravaka koje je bilo potrebno izvesti nije osporena (dakle, opseg oštećenja i ugrađenih dijelova nije sporan), dok je s druge strane tuženik osporavao visinu štete, ali samo u pogledu visine cijene radnog sata ovlaštenog servisera (nije sporna ni količina utrošenih radnih sati)?
3. - U situaciji kada tuženik nije osporavao da bi tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila sukladno tuženikovom izvidu štete (među strankama nije sporno da su dijelovi zamijenjeni sukladno izvidu štete, kao niti količina norma sati za popravak, već samo cijena radnog sata prema cijenama u ovlaštenoj servisnoj radionici), je li visina računa ovlaštenog servisa predstavlja stvarnu štetu na vozilu sukladno načelu potpune restitucije štete iz čl. 1090. ZOO- a?
- S tim u vezi, je li oštećena osoba, u slučaju da se opredijeli za popravak u jednom ovlaštenom servisu, koji je skuplji od popravka kod drugog servisa (bilo ovlaštene ili neovlaštene radionice), mora snositi razliku u cijeni koju je platila po računu za popravak u odnosu na jeftiniji servis?
- Ima li oštećenik pravo odabrati ovlašteni servis za popravak oštećenog vozila i pripada li mu naknada štete u punom iznosu stvarnih troškova popravka prema računu odabranog ovlaštenog servisa, bez obzira na to što je mogao popraviti vozilo i kod drugog jeftinijeg servisa?
4. - U situaciji kada tuženik ne osporava da je tužitelj zamijenio odnosno popravio samo one dijelove oštećenog vozila koje je tuženik u svome izvidu štete naznačio da se trebaju zamijeniti i popraviti, za koje radove je utrošio jednaku količinu radnih sati koliko je tuženik izvidom štete procijenio da je potrebno, ali tuženik osporava visinu cijene radnog sata (rukorada) ovlaštene servisne radionice koja je izvršila popravak, je li tužitelj pored ponuđenih dokaza (račun, izvid štete) dužan pravilnom primjenom pravila iz čl. 219. u vezi s čl. 221.a ZPP-a na okolnost utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva i visine štete predložiti i prometno- tehničko vještačenje, ili je pak teret dokaza na tuženiku?
- Je li u naprijed opisanoj situaciji kad postoji račun ovlaštene servisne radionice izdan prema cjeniku (sukladno izvidu štete), uopće prikladno odnosno nužno vještačenjem utvrđivati cijenu radnog sata?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je shvaćanje drugostupanjskog suda u pobijanoj odluci o navedenim pitanjima različito od shvaćanja zauzetog u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-774/1991 od 10. rujna 1991., Rev-996/1999 od 23. travnja 2002., Rev- 3237/1999 od 08. siječnja 2003., Rev-2816/2018 od 17. prosinca 2019., Rev- 2307/2018 od 10. listopada 2018., Rev-3436/1995 od 03. studenoga 1999., Rev- 2937/1995 od 21. prosinca 1999., Rev 834/1991 od 27. kolovoza 1991. i Rev 1164/2012 od 21. prosinca 2016., u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1196/2019 od 17. lipnja 2020. i u odluci Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž- 437/2018 od 26. travnja 2018.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje nije podnesen.
4. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije je nedopušten.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, postavljena pitanja nisu važna pitanja za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužitelj u tako postavljenim pitanjima ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (na temelju čega se određuje cijena radnog sata popravka automobila u ovlaštenom servisu), dijelom i kroz postupovna pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a. ZPP u vezi s čl. 219. ZPP te preispitivanje pretpostavki za potpunu restituciju štete iz čl. 1090. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15), je činjenične naravi i potpuno je vezano za okolnosti svakog pojedinog slučaja.
7. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari, u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP, riješeno kao u izreci.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
Broj zapisa: eb30c-ddd20
Kontrolni broj: 0ec58-58eb3-73784
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
