REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 444/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. D. iz Sv. I. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Z. K., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-303/2020-2 od 11. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1438/19-21 od 28. studenoga 2019., u sjednici održanoj 25. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tuženice, preinačavaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-303/2020-2 od 11. ožujka 2020., i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1438/19-21 od 28. studenoga 2019. i sudi:

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, a koji glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: ..., isplatiti tužitelju I. D. iz Sv. I. Z., ..., OIB: ..., iznos od 15.798,72 kn neto, sa zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini bruto iznos i to od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na:

- iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2015. pa do isplate,

- iznos od 3.030,32 kn od 1. siječnja 2016. pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2017. pa do isplate,

- iznos od 3.027,04 kn od 1. siječnja 2018. pa do isplate,

- iznos od 3.684,00 kn od 1. siječnja 2019. pa do isplate, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. studenog 2019. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 5.250,00 kn u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja obvezana je tuženica isplatiti tužitelju iznos od 15.798,72 kn (toč. I. izreke) te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn (toč. II. izreke), sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka odbijen (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Rješenjem ovog suda broj Revd-2712/2020-2 od 15. prosinca 2020., tuženici je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-303/2020-2 od 11. ožujka 2020., zbog sljedećih pravnih pitanja:

„1. Da li je tužitelj, s obzirom na opis poslova koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine", broj 76/09, 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?

2. Da li tužitelj može ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine”, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16), koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine”, broj 64/11) koji propisuje način i uvjete za navedeno?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) zbog materijalnopravnih pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava navode tuženice i predlaže odbiti reviziju uz naknadu troška odgovora na reviziju.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 15.798,72 kn sa zateznim kamatama na ime nabave građanskog odijela za razdoblje od 2014. do 2018.

8. Nižestupanjski sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji utvrdili:

- da je tužitelj zaposlen u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „I. V.“, Služba daktiloskopije i identifikacije, na radnom mjestu glavni vještak za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija i da zadužuje pištolj i streljivo, službenu značku i iskaznicu;

- da je isti u utuženom razdoblju obavljao poslove svog radnog mjesta u laboratoriju u zaštitnoj radnoj odjeći a na terenu u svojoj civilnoj odjeći;

- da tužitelj u upravnom postupku nije ishodio rješenje kojim bi mu bilo priznato pravo na troškove nabave građanskog odijela.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud smatra da je tuženica dužna tužitelju isplatiti naknadu za građansko odijelo za utuženo razdoblje na temelju odredbe čl. 28. st. 1., 2., 4. i 5. Zakon o policiji („Narodne novine”, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16; dalje: ZP) i čl. 2. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“, broj 64/11; dalje: Pravilnik), slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev kao osnovan u visini koja nije sporna. Pritom smatra neodlučnom činjenicu da o postojanju prava tužitelja nije odlučeno u upravnom postupku.

10. Drugostupanjski sud prihvaća navedena utvrđenja i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda jer smatra da je pravilno utvrđeno da je tužitelj kao policijski službenik (čl. 2. st. 1. toč. 3. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima - „Narodne novine“, broj 76/09 i 92/14; dalje: ZPPO) obavljao policijske poslove primjenom policijskih ovlasti jer je obavljao posao u skladu s ovlastima koje propisuje zakon, a prilikom obavljanja poslova, neovisno od toga je li riječ o redovitim ili posebnim poslovima u izvanrednim okolnostima, zadužuje oružje, streljivo, službenu značku i iskaznicu, te po ocjeni tog suda tužitelju pripada pravo na utuženu naknadu, i u smislu odredbe čl. 15. st. 1. ZP koja propisuje da policijski službenici pod jednakim uvjetima ostvaruju prava iz ZP.

11. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu troškova za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje, s obzirom na poslove koje obavlja.

13. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 3. i čl. 13. ZPPO, čl. 28. st. 5. ZP i čl. 3. Pravilnika, analizira sadržaj poslova policijskog službenika - vještaka za daktiloskopska vještačenja, a koje je tužitelj obavljao u utuženom razdoblju, te odredbu čl. 3. ZPPO i tuženica ističe da tužitelj ne obavlja policijske poslove već stručne poslove vještačenja koji poslovi nisu policijski.

14. Uz navedeno poziva se i na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice broj Usž-1474/15-2 od 23. rujna 2015., broj Usž-1473/15-2 od 25. studenoga 2015. i dr.) pravomoćno utvrdio da neki (dakle, ne svi) policijski službenici prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo. 15. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova, ovaj sud ne može prihvatiti.

16. Odredbom čl. 28. st. 1. i 2. ZP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisanu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.

17. Nadalje, odredbom čl. 28. st. 4. i 5. ZP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete za ostvarivanje prava propisat će ministar pravilnikom.

18. Prema odredbi čl. 2. citiranog Pravilnika pravo na građansko odijelo, prema odredbama ZP i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.

19. Sukladno čl. 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.

20. S obzirom da prema odredbi čl. 28. st. 5. ZP način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je donio ministar u čl. 3. st. 1. izričito određeno da se popis policijskih službenika iz čl. 2. Pravilnika, (a to su i policijski službenici koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavljaju policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odjelu), sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe čl. 28. st. 5. ZP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti jer se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti i isključivo u građanskom odjelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz čl. 28. st. 4. ZP ima pravo na građansko odijelo, te se, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu čl. 12. ZPP.

21. Stoga je pogrešno shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem tužitelj ima pravo na građansko odijelo temeljem samog zakona, a da odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima samo deklaratorni značaj, već ono, suprotno tvrdnji tužitelja, kako je navedeno, ima konstitutivni značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostvarivanje navedenog prava.

22. S obzirom da tužitelj i ne tvrdi da je stavljen na takav potpis, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužitelj predstavljaju policijske poslove u smislu čl. 28. st. 4. ZP slijedom čega tužitelju nije ni priznato pravo na građansko odijelo.

23. Budući da su slijedom iznesenog nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su unatoč činjenici da o pravu tužitelja na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku ovom dosudili te troškove, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-637/21 od 1. rujna 2021., Rev-884/2021 od 8. rujna 2021., Rev-1051/21 od 6. listopada 2021. i dr.).

24. Kako je preinačenjem presude izmijenjen uspjeh stranaka u parnici valjalo je na temelju odredbe čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, preinačiti i odluku o troškovima postupka i tuženici dosuditi troškove prvostupanjskog postupka sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine”, broj 142/2012, 103/14 i 118/14; dalje: OT), prema vrijednosti predmeta spora i to trošak odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 19. rujna, 28. listopada i 14. studenoga 2019. u iznosima od po 1.000,00 kn, te trošak sastava revizije u iznosu od 1.250,00 kn, odnosno ukupno 5.250,00 kn.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.