REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 582/2021-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. iz Z., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica E. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. b. c. s. m., Z., OIB … , radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R- 938/2020-2 od 10. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6095/18-38 od 30. srpnja 2020., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-938/2020-2 od 10. prosinca 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6095/18-38 od 30. srpnja 2020. u dijelu pod točkom I izreke za iznos od 1.201,12 kuna na ime pogrešno isplaćene plaće s pripadajućim zateznim kamatama, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime pogrešno isplaćene plaće ukupan iznos od 92.222,04 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i iznos od 11.925,48 kn na ime pogrešno isplaćene naknade za godišnji odmor zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne iznose i u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.550,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 30. srpnja 2020. do isplate u visini kako je to pobliže navedeno pod točkom III. izreke prvostupanjske presude, dok je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima (toč. IV. izreke) i zahtjev za naknadu parničnog troška s preostalim dijelom iznad dosuđenog iznosa (toč. V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I. i II. i III izreke, dok je uvažavanjem žalbe tužitelja preinačena prvostupanjska odluka pod točkom V izreke i dosuđen daljnji iznos od 10.000,00 kn tužitelju na ime troškova postupka s pripadajućom zateznom kamatom od 30. srpnja 2020. do isplate, te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu od 625,00 kn.
3. Ovaj sud rješenjem broj Revd-1036/2021 od 3. ožujka 2021. dopustio je izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pitanja:
„Da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana, određenih sukladno Zakonu o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili, s obzirom na to da je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati te da on mora za sve radnike biti isti i da se sati koje su radnici radili na dane blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovan rad?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženik je podnio reviziju protiv navedene presude pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena te u reviziji predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da ukine pobijane nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
5. Tužitelj je dao odgovor na reviziju kojim smatra reviziju neosnovanom i predlaže reviziju u cijelosti odbiti uz naknadu troška povodom revizijskog postupka.
6. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužitelj temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primijenio odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, broj 29/18 - dalje: KU/18) pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati.
7. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu.
8. Ovaj sud se o spornom pravnom pitanju primjene KU/13 odnosno KU/18, čl. 19. st. 6., te tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora od 1. srpnja 2015. (23. sjednica Povjerenstva - tumačenje broj 148) i od 21. prosinca 2015. (Zaključak 153.) izrazio u više svojih odluka kao primjerice Rev-768/2021 od 27. srpnja 2021. i Rev-1057/2021 od 6. listopada 2021., stoga se pozivom na odredbu čl. 396. ZPP-a upućuje na razloge i pravna shvaćanja iznesena u tim odlukama.
9. Budući da tužitelj zahtjev za isplatu 1.201,12 kuna na ime razlike plaće temelji na djelomično neosnovanoj tvrdnji o pogrešno obračunatim mjesečnim fondovima radnih sati, a time i postojanju razlike između tako utvrđenih fondova sati i utvrđenih mjesečnih odrađenih fondova sati, koje u svom opsegu ne spori, pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su u tom dijelu za cijelo utuženo razdoblje, neovisno o različitim tumačenjima izračuna mjesečnog fonda sati, tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim u cijelosti.
10. Slijedom navedenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje od 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora (ispitujući pobijanu odluku samo u granicama koje određuje pravno pitanje u skladu s odredbom čl. 391. st. 1. ZPP-a) na temelju čl. 395. st. 2. ZPP-a presude sudova nižeg stupnja valjalo je djelomično ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
11. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a.
Zagreb, 18. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
