REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 53 Pž-5315/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Ružica Omazić, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., iz Z., OIB ..., protiv 1. tuženika M. L., iz Z., OIB ... i 2. tuženika A. j.d.o.o., iz Z., OIB ..., oboje zastupani po punomoćniku D. M. L., odvjetnici iz Z., radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2307/19 od 5. listopada 2021., 25. svibnja 2022.
r i j e š i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2307/19 od 5. listopada 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2307/19 od 5. listopada 2021. odbačena je tužiteljeva žalba od 9. rujna 2021. protiv raspravnog rješenja tog suda poslovni broj P-2307/19 od 2. rujna 2021. kao nedopuštena.
2. Prvostupanjski sud je tako odlučio pozivom na odredbu čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) budući da je utvrdio da je žalba nedopuštena jer tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe i radi se o procesnim rješenju protiv kojeg nije dopuštene žalba.
3. Tužitelj je protiv navedenog rješenja je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi navodi da je sud propustio voditi računa o nadležnosti po službenoj dužnosti kako je propisano čl. 15. te da nije primijenio odredbu čl. 19. ZPP i odlučio treba li se ovaj postupak voditi po pravilima izvanparničnog postupka, u konkretnom slučaju odjelu sudskog registra, na što je ukazivao tijekom postupka.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a i čl. 381. ZPP-a u granicama žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je tužitelj 9. rujna 2001. podnio žalbu protiv procesnog rješenja donijetog na ročištu za glavnu raspravu od 2. rujna 2021., kojim rješenjem je odbačen prijedlog tužitelja za odlučivanje o tome je li parnični odjel tog suda nadležan za postupanje u ovom predmetu. Prvostupanjski sud je odbacio žalbu kao nedopuštenu zaključivši da tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe budući da je sam podnio tužbu o kojoj se prema sadržaju tužbenog zahtjeva odlučuje u parničnom postupku te imajući u vidu da tužitelj ne prigovara stvarnoj nadležnosti tog suda u smislu odredbe čl. 34.b ZPP-a.
7. Suprotno shvaćanju žalitelja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelj nema pravni interes za podnošenje žalbe, budući da je podnio tužbu kojom zahtijeva da se utvrdi da je tužitelj imatelj 70% temeljnog kapitala društva drugotuženika i da se naloži prvotuženici da s tužiteljem sklopi ugovor o prijenosu poslovnih udjela bez naknade, a u slučajevima da tužitelj u određenom mu roku ne sklopi takav ugovor da će ga zamijeniti ova presuda. Nadalje, zahtijeva da se naloži upravi drugotuženika da u knjizi poslovnih udjela provede upis tužitelja kao imatelja poslovnog udjela u društvu drugotuženika u visini od 70% upisanog temeljnog kapitala, te da je prvotuženica dužna trpjeti da registarski sud Trgovačkog suda u Zagrebu izvršivši upis tužiteljevog prava u sudski registar, a o kojoj se sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11- pročišćeni tekst, 57/12, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD) odlučuje u parničnom postupku.
8. Neosnovano je pozivanje tužitelja na primjenu odredbe čl. 19. ZPP-a kojom je propisano da će do donošenja odluke o glavnoj stvari sud rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka, da će se nakon pravomoćnosti rješenja nastaviti pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom. Naime, prvostupanjski sud po službenoj dužnosti vodi računa o tome da li se o zahtjevu kako ga je postavio tužitelj odlučuje o parničnom ili izvanparničnom postupku i jedino u slučaju utvrđenja da je za postupanje nadležan izvanparnični sud donosi rješenje sukladno citiranoj odredbi, u protivnom provodi postupak sukladno pravilima parničnog postupka. Pravnu zaštitu kakvu je tužbom zatražio tužitelj može pružiti samo parnični sud.
9. Budući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se o predmetnoj tužbi odlučuje u parničnom postupku, na inzistiranje tužitelja je raspravnim rješenjem odbijen prijedlog tužitelja za odlučivanje o tome koji je odjel suda nadležan za postupanje. Rješenje predstavlja procesnu radnju upravljanja postupkom, pa protiv takvog rješenje nije dopušten pravni lijek. Stoga je sukladno odredbi čl. 278. st. 2. ZPP-a, i iz tog razloga trebalo odbaciti tužiteljevu žalbu kao nedopuštenu.
10. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na osnovi odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Sutkinja
Ružica Omazić, v.r.
