REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1113/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske - za Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Čakovcu, protiv tuženika D. T. iz D., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku mr. sc. M. R., odvjetniku u V., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za ponavljanje postupka i o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna službe u Čakovcu broj Gž-1444/11-2 od 12. siječnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu broj P-328/05-34 od 1. listopada 2008., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se ponavljanje postupka i ukida presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 429/12-2 od 27. rujna 2016.

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-x 429/12-2 od 27. rujna 2016. suđeno je:

„I. Djelomično se prihvaća revizija tužiteljice i djelomično preinačuje presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Čakovcu posl. br. Gž-1444/11-2 od 12. siječnja 2012., kojom je odbijena žalba tužiteljice i potvrđena presuda Općinskog suda u Čakovcu posl. br. P-328/05-34 od 1. listopada 2008., i sudi:

Žalba tužiteljice djelomično se prihvaća i prvostupanjska presuda preinačuje u osporenim dijelovima stavaka II. i IV. tako da preinačena u svojoj cjelini u odnosu na zahtjev tužiteljice (o kojemu je odlučeno stavcima I., II. i IV. izreke) glasi:

1. Tuženiku se nalaže isplatiti tužiteljici 100.001,00 kn (stotisućajednukunu) s zakonskim zateznim kamatama računatim prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 76/96) od 18. rujna 1997. do 30. lipnja 2002. te prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 72/02) i prema čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine", broj 153/04) od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. računatim za svako polugodište prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu odbija se kao neosnovan.

3. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.

II. Revizija tužiteljice u preostalom dijelu odbija se kao neosnovana.

III. Tuženiku se ne dosuđuju troškovi odgovora na reviziju.“

2. Podneskom od 22. svibnja 2020. tuženik je predložio ponavljanje postupka pred revizijskim sudom (okončanim presudom broj Rev-x 429/12-2 od 27. rujna 2016.) pozivom na odredbu čl. 421. st. 1. toč. 8. i toč. 10. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 i 70/19; dalje: ZPP/19) kojem prijedlogu se tužiteljica usprotivila.

3. Tuženik navodi da se presuda revizijskog suda u bitnom temeljila na činjenici da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-264/99 od 5. ožujka 2001. proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine - teškim djelom protiv opće sigurnosti - opisano u čl. 155. st. 3. u svezi čl. 148. st. 2. u svezi st. 1. KZRH, a koja odluka se zasnivala na nalazu i mišljenju vještaka prema kojem je šteta koju je tuženik počinio svojim postupanjem iznosila više od 100,000,00 kn, što je jedno od obilježja tog kvalificiranog oblika kaznenog djela.

3.1. Nadalje navodi da je u ponovljenom kaznenom postupku citirana odluka ukinuta i donesena je nova presuda broj K-142/19-54 od 12. veljače 2020. prema kojoj je tuženik proglašen krivim za kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine - nepropisnim i nepravilnim izvođenjem građevinskih radova - opisano u čl. 148. st. 2. u svezi st. 1. KZRH, a koja odluka se zasniva na nalazu i mišljenju vještaka iz ovog parničnog postupka prema rezultatu kojeg je šteta iznosila 52.672,32 kn, a doprinos tuženika 35% pa je konačni iznos štete za koju je odgovoran tuženik 18.435,31 kn.

4. Odredbom čl. 428. st. 1. ZPP propisano je da, ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom, što je upravo slučaj u ovom predmetu, sudac pojedinac prvostupanjskog suda će nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostaviti predmet tome višem sudu radi donošenja odluke, kako je ovdje i postupio prvostupanjski sud.

5. Prijedlog za ponavljanje postupka je osnovan.

6. Budući iz predmeta spisa proizlazi da se prethodna revizijska odluka temeljila na drugoj odluci suda (presudi Općinskog suda u Čakovcu broj K-264/99 od 5. ožujka 2001.), a ta je odluka pravomoćno izmijenjena (presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-142/19-54 od 12. veljače 2020.), što predstavlja pravni temelj za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 8. ZPP ali i novu činjenicu i novi dokaz na temelju kojeg je za tuženika mogla biti donesena povoljnija odluka, što je pravni temelj za ponavljanje postupka iz odredbe čl. 421. st. 1. toč. 10. ZPP, to proizlazi da su se u ovom postupku ostvarili zakonski razlozi za ponavljanje postupka pred revizijskim sudom, pa je temeljem odredbe čl. 428. st. 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

7. U odnosu na reviziju, prvostupanjskom presudom obvezan je tuženik isplatiti tužiteljici iznos od 18.435,31 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. rujna 1997. do isplate (toč. I. izreke), dok je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 406.361,50 kn (toč. II. izreke) te je odbijen tuženik s prigovorom prijeboja u iznosu od 196.074,83 kn (toč. III. izreke). Ujedno je tužiteljica obvezana naknaditi tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 50.194,54 kn (toč. IV. izreke).

8. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom odbijajućem dijelu.

9. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica podnosi reviziju temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 12. st. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i to odredbe čl. 192. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96 i 91/96; dalje: ZOO). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava revizije.

10. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode iste i predložio reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

11. Revizija tužiteljice nije osnovana.

12. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

13. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je tuženik, kao vlasnik i odgovorna osoba tvrtke T. d.o.o. D., počinio prilikom izvođenja radova na sanaciji vlage na objektu osnovne škole u Š. koje radove je izvodio bez građevinske dozvole i pripadajuće projektno-tehničke dokumentacije za što je i pravomoćno kazneno osuđen. Visina štete utvrđena je građevinskim vještačenjem u iznosu od 52.672,32 kn pri čemu je vještak D. M. zaključio, a nižestupanjski sudovi prihvatili, da je doprinos tužiteljice kao investitora šteti 65% (jer nisu izvršene pripremne radnje, nije definiran projektni zadatak, nije izvršeno preliminarno ispitivanje postojeće građevine) a tuženika kao izvođača radova 35% (jer radove otkopavanja temelja nije vršio po etapama i shemi statičara), a koji doprinos oštećenika šteti, te i visinu štete, prihvaćaju nižestupanjski sudovi, kao i kazneni sud.

14. Pravilno su sudovi primijenili odredbu čl. 12. st. 3. ZPP jer je, prema istoj, u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

15. Nadalje, pravilno su primijenili i odredbu čl. 192. st. 1. ZOO koja se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), glede pretpostavki podijeljene odgovornosti, jer oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno smanjenu naknadu, a koji doprinos proizlazi iz rezultata vještačenja provedenog u parničnom postupku.

16. Naime, kako je parnični sud vezan, u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP, za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom je u konkretnom slučaju tuženik proglašen krivim za kazneno djelo koje u svojem opisu uključuje i činjenično utvrđenje (bitno za utvrđenje obilježja bića kaznenog djela) da je tuženik počinio imovinsku štetu pri čemu je kazneni sud tu presudu donio na temelju shvaćanja da je riječ o šteti u visini od 52.672,32 kn što uz odbitak doprinosa tuženika nastanku iste od 35% iznosi 18.435,31 kn, pa je tako pravilno primijenjena i odredba čl. 192. ZOO, pravilno su nižestupanjski sudovi obvezali tuženika na isplatu naknade štete tužiteljici upravo u iznosu od 18.435,31 kn.

17. Iz izloženog proizlazi da su nižestupanjski sudovi na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenili materijalno pravo, te revizija tužiteljice nije osnovana, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. I. izreke ove presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP i tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Slavko Pavković, v.r.