REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3352/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. OIB …, iz L. R., protiv tuženika I. L. OIB: …, iz S., kojega zastupa punomoćnik R. P., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1782/2017-2 od 30. listopada 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1355/15 od 28. travnja 2017., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pn-1355/15 od 28. travnja 2017., suđeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju računajući od dana 20. 07. 2010.g. do dana 6. studenoga 2011.g. iznos od 15.000,00 kuna za svaki mjesec zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od mjesečnog dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnične troškove."
II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.350,00 kn.“
2. Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1782/2017-2 od 30. listopada 2018., suđeno je:
„Odbija se žalba tužitelja Z. M. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, pod poslovnim brojem Pn-1355/15 od 28. travnja 2017.“
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud „usvoji reviziju i donese odluku utemeljenu na zakonu.“
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovano tužitelj u reviziji ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. To stoga, što razlozi pobijane presude nisu nejasni niti proturječni, pa tako ni o odlučnim činjenicama u vezi sa sadržajem ugovora. Naime, u utvrđenju sudova da iz Ugovora o uređenju međusobnih odnosa od 7. studenog 2014., iskaza stranaka te ostalih izvedenih dokaza, proizlazi da su stranke navedenim ugovorom riješile sve svoje sporne odnose vezano na zakup predmetnog poslovnog prostora, pa tako i u pogledu naknade štete u vidu izgubljene zarade(koja je predmet ovoga postupka), ovaj sud ne nalazi suprotnosti sadržaju isprava i ostalih izvedenih dokaza tijekom postupka.
8. Činjenica da utvrđenja i zaključci, prvostupanjskoga suda koja je prihvatio i drugostupanjski sud, nisu sukladni stavovima i tumačenjima tužitelja ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kako to pogrešno smatra tužitelj.
9. Nadalje, sud drugog stupnja u obrazloženju svoje presude u dovoljnoj je mjeri ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a, dajući potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tužitelja iznesenim u žalbi (u bitnom ponovljenim u reviziji) ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka kako to pogrešno smatra tužitelj.
10. Prema tome, neosnovano tužitelji ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.
11. Predmet spora u ovoj parnici je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete s osnove izgubljene dobiti zbog nemogućnosti obavljanja odvjetničke djelatnosti, do koje je došlo zbog toga što je tuženik u utuženom razdoblju (od 20 srpnja 2010. do 6. studenoga 2011.), odbijao postupiti po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IIP-1758/01 od 18. prosinca 2008., odnosno za vrijeme od oduzimanja odvjetničkih spisa od strane tuženika, pa do vraćanja tih spisa.
12. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnom, je utvrđeno:
- da je tužitelj (zajedno sa J. S.) bio u zakupu poslovnog prostora, u S., temeljem Ugovora o zakupu od 5. prosinca 1996. sklopljenim sa tuženikom i T. L. T., u kojem je poslovnom prostoru tužitelj obavljao odvjetničku djelatnost;
- da su tuženik, T. L. T. i N. T., 30. studenog 1999. zasmetali tužitelja u posjedu zakupljenog poslovnog prostora, radi čega je tužitelju pružena posjedovna zaštita u postupku koji se vodio pred sudom prvoga stupnja pod poslovnim brojem II P-2559/99;
- da je tužitelj vodio postupak ovrhe pred prvostupanjskim sudom, pod poslovnim brojem OVR-320/04, radi provedbe ovrhe pravomoćnog rješenja donesenog u parnici zbog smetanja posjeda, pod poslovnim brojem II P-2559/99, a koji postupak je obustavljen;
- da je među strankama vođen i postupak pod poslovnim brojem II P-1665/99, u kojem je odbijen zahtjev T. L. T. i I. L., za donošenje presude, kojom se otkazuje Ugovor o zakupu od 5. prosinca 1996., dok je usvojen protutužbeni zahtjev Z. M., radi utvrđenja da među strankama postoji zakupodavni odnos iz tog Ugovora;
- da je u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem II P-1758/0101, presudom od 18. prosinca 2008., tuženiku naložena predaja tužitelju u neposredan posjed prostorija odvjetničkog ureda, te vraćanje tužitelju oduzetih pokretnina pobliže opisanih u točki II. izreke te presude, a radi prisilnog ostvarenja tužiteljeve tražbine iz te presude, da su se vodila dva ovršna postupka i to postupak pod poslovnim brojem OVR-2006/12, radi predaje u posjed prostorija i postupak pod poslovnim brojem OVR-2851/12, radi predaje oduzetih pokretnina;
- da su stranke sklopile Ugovor o uređenju međusobnih odnosa, od 7. studenog 2014., u kojem se tuženik, s naslova sredstava uloženih u uređenje prostora, naknade za nedostajuće tehničke aparate i namještaj, te prijevremeni raskid ugovora, obvezao isplatiti tužitelju iznos u kunskoj protuvrijednosti od 20.000 EUR-a, te da u Ugovoru nije izričito navedeno, da se njime rješava i pitanje naknade štete, u vidu izmakle zarade zbog nemogućnosti obavljanja odvjetničke djelatnosti;
- da u vrijeme potpisivanja Ugovora od 7. studenog 2014., tuženik nije znao za vođenje predmetnoga postupka za naknadu štete, jer je za isti saznao tek dostavom tužbe, 24. veljače 2016.
13. Na temelju navedenih utvrđenja sudovi su odbili tužbeni zahtjev.
14. Prema odredbi čl. 1089. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi, sukladno st. 3. čl. 1098. ZOO-a, pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
15. Zaključak je nižestupanjskih sudova, da su stranke Ugovorom od 7. studenog 2018. riješile sve svoje sporne odnose vezano za zakup poslovnog prostora, pa tako i u pogledu naknade štete u vidu izgubljene zarade, koja je predmet ovoga postupka.
16. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi i činjeničnim utvrđenjima u postupku koji je prethodio reviziji, pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete, a čime su i prema ocjeni ovog suda, pravilno primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan.
17. Podredno se navodi i to, kako je drugostupanjski sud pored iznijetih razloga za odbijanje tužbenog zahtjeva, naveo i kako je utvrđeno da tužitelj tijekom postupka nije dokazao niti visinu pretrpljene štete, a koja se visina štete nije mogla utvrđivati po slobodnoj ocjeni u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a. Stoga je i radi navedenoga razloga, tužbeni zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.
18. Kako nisu ostvareni revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća
Mirjana Magud, v.r.
