REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz 21/2019-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz G., kojeg zastupa opunomoćenik Đ. P., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Z., radi ukidanja dozvole instruktora vožnje "B" kategorije, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO-63/19 od 29. srpnja 2019. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4903/18-2 od 6. prosinca 2018., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Usvaja se zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, preinačuje se presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4903/18-2 od 6. prosinca 2018. i sudi:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-513/18-8 od 20. rujna 2018.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-4903/18- 2 od 6. prosinca 2018. usvojena je žalba tužitelja podnesena protiv presude Upravnog suda u Rijeci broj Usl-513/18-8 od 20. rujna 2018. kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Klasa: UP/I-211-03/17-02/846, Ur. broj: 511-01-53-17-2 od 6. ožujka 2018. te je poništena navedena presuda Upravnog suda u Rijeci (st. I. izreke), poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Klasa: UP/I-211-03/17-02/846, Ur. broj: 511-01-53-17-2 od 6. ožujka 2018. (st. II. izreke). Konačno naloženo je tuženiku tužitelju nadoknaditi trošak spora 3.906,25 kn (st. III. izreke).
2. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti navedene presude, pozivom na odredbu čl. 78. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14 i 29/17 – dalje: ZUS) pobijajući je zbog pogrešne primjene čl. 203. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Predloženo je preinačenje pobijane presude odbijanjem žalbe tužitelja i potvrđivanjem presude Upravnog suda u Rijeci broj Usl-513/18-8 od 20. rujna 2018.
3. Na zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti nije odgovoreno.
4. Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude je osnovan. 5. Postupajući prema odredbi čl. 78. st. 6. ZUS, Vrhovni sud Republike Hrvatske povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) ispitao je pobijanu presudu samo u granicama tog zahtjeva.
6. Presudom Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Usl-513/18-8 od 20. rujna 2018. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ravnateljstva policije, Klasa: UP/I-211-03/17- 02/846, Ur. broj: 511-01-53-17-2 od 6. ožujka 2018. kojim je u toč. 1. izreke ukinuta tužitelju dozvola instruktora vožnje "B" kategorije: 3499, izdana 6. ožujka 2012., dok je u toč. 2. izreke obvezan tužitelj u roku od 8 dana od dana primitka rješenja predmetnu dozvolu instruktora vožnje "B" kategorije dostaviti Policijskoj upravi ... u G.
7. Navedena presuda je donesena nakon utvrđenja da je tužitelj presudom Županijskog suda u Karlovcu broj K-8/09-126 od 18. ožujka 2012. osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12. – dalje: KZ/11) koja je postala pravomoćna 26. studenoga 2013. u bitnom uz obrazloženje da je pravilno tuženik postupio kada je osporavanim rješenjem od 6. ožujka 2018. ukinuo tužitelju dozvolu instruktora vožnje "B" kategorije budući je osuđen za kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11, a koje kazneno djelo iako spada u grupu kaznenih djela iz Glave XIX. kaznenih djela protiv zdravlja ljudi Kaznenog zakona nije taksativno navedeno u odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama budući postoji identitet norme kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98.-ispravak, 50/00.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05.-ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 143/12. – dalje: KZ/97) i kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11. koje spada u Glavu XIII. kaznenih djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, a koje je taksativno navedeno u odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
8. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje (kao i tuženik) pogrešno primijenio materijalno pravo. To iz razloga jer tužitelj nije pravomoćno osuđen za kaznena djela koja su taksativno navedena u odredbi čl. 203. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje nije obuhvaćeno navedenom odredbom. Stoga da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da mu je tuženik mogao ukinuti dozvolu instruktora vožnje "B" kategorije.
9. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.
10. Naime, u odnosu na pitanje prirode kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. KZ/11. zbog čijeg počinjenja je tužitelj proglašen krivim, shvaćanje je ovoga suda da se u tom dijelu ostvaruje pravni kontinuitet djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ/97 koji je, prema podacima u spisu, bio na snazi u vrijeme njegovog počinjenja.
11. Kazneno djelo iz čl. 173. KZ/97 bilo je smješteno u Glavu trinaestu (XIII.) – Kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, a kazneno djelo iz čl. 190. KZ/11 smješteno je u Glavu devetnaestu (XIX.) – Kaznena djela protiv zdravlja ljudi. Glava XIII. KZ/97 sadržavala je više kaznenih djela koja, za razliku od ostalih glava tog Zakona, nisu bila sadržajno povezana zajedničkim (skupnim) objektom zaštite (zaštićenim dobrom), već je za smještanje pojedinih kaznenih djela u tu Glavu uzet formalni kriterij – da je bila riječ o (nekim) kaznenim djelima na čiji progon je Republika Hrvatska bila obvezana međunarodnim pravom. Ovaj izdvojeni kriterij sistematizacije kaznenih djela opravdano je bio kritiziran u pravnoj teoriji te je napušten prilikom donošenja KZ/11. koji uopće ne sadrži takvu glavu kaznenih djela (protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom), već je gotovo sva kaznena djela iz Glave XIII. KZ/97. propisao unutar odgovarajućih glava novog Zakona sistematiziranih upravo prema objektu koji se tim djelima štiti. Tako je i većina oblika kaznenog djela iz čl. 173. KZ/97. svoj pravni kontinuitet našla u odredbama čl. 190. KZ/11., sada smještenog među kaznena djela protiv zdravlja ljudi jer je upravo to – zdravlje ljudi – zaštitni objekt i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama. Dakle, radnje kaznenih djela iz Glave XIII. KZ/97. (uglavnom) nisu dekriminalizirane, već su (jednako ili nešto drugačije) propisane u istim ili drugačije nazvanim kaznenim djelima raspoređenima u odgovarajućim glavama KZ/11. i to prema zajedničkim zaštićenim dobrima.
12. Prilikom utvrđenja je li osoba iz st. 7. čl. 203. Zakona o sigurnosti prometa na cestama osuđena za neko od kaznenih djela iz st. 8. tog Zakona koji se referirao na tada važeći KZ/97. (i njegovu sistematizaciju kaznenih djela) potrebno je ispitati je li u kaznenom djelu za koje je ta osoba osuđena po KZ/11. ostvaren pravni kontinuitet nekog od kaznenih djela navedenih u st. 8. čl. 203. tog Zakona, i to primjenom odredbe čl. 3. st. 3. KZ/11. ("tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona"), neovisno o tome je li novim zakonom izmijenjen naziv tog kaznenog djela, a shodno tome i naziv Glave KZ/11. u koje je ono, ako pravni kontinuitet postoji, sada smješteno.
13. Primjenjujući opisana načela na ovaj predmet, u kojem nije sporno da je tužitelj bio proglašen krivim za radnje kojima su se u vrijeme njihovog počinjenja ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ/97., dakle, kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, treba zaključiti da okolnost da je on, nakon donošenja KZ/11., proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela pravno označenog kao ono iz čl. 190. st. 2. KZ/11. (koji je primijenjen kao blaži zakon u skladu s čl. 31. Ustava Republike Hrvatske – "Narodne novine", broj 56/90., 135/97., 8/98.-pročišćeni tekst, 113/00., 124/00.-pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst – i čl. 3. st. 2. KZ/11.), sada smještenog u Glavu devetnaestu (XIX.) – Kaznena djela protiv zdravlja ljudi, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja da je on pravomoćno osuđen za jedno od kaznenih djela na koje se odnosi čl. 203. st. 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.
14. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS.
Zagreb, 25. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.
