REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 1 Us I-1087/2020-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužiteljica 1. L. R. L. iz O., ... i 2. N. S. iz O., ..., protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Radnička cesta 80, kojeg zastupaju opunomoćenici M. B., Z. J. i K. B., zaposlenici tuženika, uz sudjelovanje zainteresirane osobe B.-I. d.d., L., ..., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o., u Z., ..., radi ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljice traže poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-35103/20-09/121, URBROJ: 517-03-1-1-20-27 od 4. kolovoza 2020.

II. Nalaže se tužiteljicama da naknade zainteresiranoj osobi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn (slovima: šest tisuća dvjesto i pedeset kuna) u roku od 60 (šezdeset) dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-351-03/20-09/121, URBROJ: 517-03-1-1-20-27 od 4. kolovoza 2020. u točki I. izreke odlučeno je da za namjeravani zahvat - izmjenu zahvata izgradnje punog profila autoceste A8 na dionici tunel Učka (portal Kvarner) - Matulji s pratećim uslužnim objektom (PUO) Kvarner, Primorskogoranska županija - nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš, uz primjenu mjera zaštite okoliša i provedbu programa praćenja stanja okoliša propisanih ranije izdanim Rješenjem o prihvatljivosti zahvata za okoliš, KLASA: UP/I- 351-03/1002/59, URBROJ: 531-14-1-2-10-11-19 od 13. rujna 2011.) te uz primjenu mjera zaštite okoliša i provedbu programa praćenja stanja okoliša navedenih pod točkama A. i B. tog rješenja. U točki II. izreke tog rješenja navedeno je da za navedenu izmjenu zahvata nije potrebno provesti glavnu ocjenu prihvatljivosti za ekološku mrežu.

2. Osporavano rješenje doneseno je povodom zahtjeva zainteresirane osobe B.-I. d.d. (nositelja zahvata) podnesenog dana 14. travnja 2020. za provedbu postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš za predmetni zahvat, a uz zahtjev je priložen Elaborat zaštite okoliša kojeg je izradio ovlaštenik D.-E. d.o.o. iz Z. u svibnju 2020., a dopunio u lipnju i srpnju 2020.

3. Naime iz stanja spisa slijedi da je za zahvat - autocesta A8, dionica Rogovići – Matulji, već proveden postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš te da je dana 13. rujna 2011. izdano Rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš uz primjenu mjera zaštite okoliša i programa praćenja okoliša, KLASA: UP/I-351-03/10-02/59, URBROJ: 53114-1-2-10-11-19, a postupak ocjene o potrebi procjene pokrenut je na zahtjev investitora jer investitor planira izmjenu zahvata izgradnje punog profila autoceste A8 na dionici tunel Učka (portal Kvarner) - Matulji s pratećim uslužnim objektom (PUO) Kvarner odnosno iz razloga što investitor u odnosu na varijantu zahvata koja je bila predmet postupka procjene utjecaja na okoliš planira izvršiti promjenu položaja platoa odmorišta (PUO) „Kvarner" predviđenog s južne strane postojećeg kolnika autoceste A8 na način da se isti izmakne oko 200 m dalje od izlaska iz tunela Učka u smjeru Matulja čime će se osigurati minimalni uvjeti za sigurno odvijanje prometa. Nadalje, prilaz odmorištu i izlaz s odmorišta sa sjeverne strane kolnika autoceste A8 omogućit će se pomoću čvora PUO Kvarner kojim će se formirati križanje u dvije razine, pri čemu će jedna rampa čvorišta prolaziti ispod postojeće ceste kroz postojeći servisni prolaz. Na platou odmorišta Kvarner duljine oko 410 m i širine 80-90 m planiran je smještaj objekata ugostiteljsko-turističke namjene te heliodroma za zračne intervencije. Izmjene obuhvaćene predmetnim zahvatom uključuju promjenu položaja glavne trase na području naselja Veprinac u duljini oko 1,3 km na način da se budući kolnik autoceste A8 cijelom duljinom vodi sa sjeverne strane postojećeg kolnika. Navedenim izmjenama će se, uz lokalno ukidanje zaustavne trake, omogućiti zadržavanje stambenih objekata uz postojeći kolnik te će se također otklonit potreba za izvedbom privremenih prometnica ili potpunom obustavom prometa, jer trasa budućeg kolnika neće voditi naizmjence prvo sa sjeverne pa zatim s južne strane postojećeg kolnika. Također, planirani čvor „Veprinac" tipa truba neće se izvoditi, već će se postojeći čvor „Veprinac" zadržati i prilagoditi budućem kolniku sa sjeverne strane postojećeg. Izmjene zahvata obuhvaćaju i preinaku čvora „Anđeli" na način da će se sjeverni dio čvora pomaknuti za oko 450 m prema Matuljima i izvesti dodatni vijadukt te preložiti spojna cesta Kolavići koja prolazi ispod vijadukta Anđeli i spaja se na novo projektirani krak čvora „Anđeli" s južne strane postojećeg kolnika autoceste A8. Također, umjesto izvedbe putnog prijelaza za spoj naselja Benčinići s prometnom mrežom predviđena je izgradnja nove pristupne prometnice duljine oko 1,1 km s južne strane postojećeg kolnika autoceste A8, koja će povezati naselje Benčinići s čvorom „Anđeli".

4. Tužiteljice su u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnijele tužbu ovom Sudu, a u tužbi i u naknadnim podnescima u bitnome navode kako je osporavanim rješenjem nepravilno izveden zaključak da za predmetne izmjene zahvata nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš. Smatraju da nema temelja na osnovu kojih se može zaključiti da planirana izmjena zahvata neće imati bitnih utjecaja na okoliš i njegove sastavnice kao niti da će se primjenom propisanih mjera zajamčiti najmanji mogući utjecaj zahvata kako u fazi izgradnje tako i u fazi korištenja. U bitnome ukazuju kako se vezano za povećanje zahvata navodi samo apsolutna mjera površine za koju će se zahvat povećati i koja se odnosi isključivo na tijelo ceste s pripadajućim koridorom iskopa i nasipa, međutim smatraju kako je kumulativno povećanje ukupne površine područja utjecaja zahvata bitno veće. Nadalje ukazuju kako će predmetno povećanje zahvata svakako imati utjecaj i na koridor kretanja divljih životinja. Ukazuju kako nije provedena procjena i vrednovanje utjecaja varijantnih rješenja izmjene predmetnog zahvata. Nadalje smatraju kako propisane mjere zaštite nisu dovoljno detaljne kako bi mogle jamčiti dovoljnu zaštitu, a pored toga smatraju kako propisane mjere neće moći postići predviđeni učinak. Nadalje navode kako prilikom izrade spomenutog Elaborata iz 2020. nije uzeta u obzir Strategija razvoja Grada Opatije 2014.-2020. u kojoj se kao posebni razvojni potencijal spominju pješačke komunikacije prema zaleđu teritorija Grada Opatije. Zatim navode kako područje koje je obuhvaćeno zahvatom djelomično zahvaća i zaštićeno područje Učke iz ekološke mreže Natura 2000. Slijedom iznesenoga smatraju kako je potrebno izraditi procjenu utjecaja na okoliš koja će: a) uzeti u obzir sve razvojne dokumente i planove područja na kojem se zahvat planira, b) procijeniti sve elemente predmetnog zahvata, uključujući projekt organizacije gradilišta i projekt krajobraznog uređenja, c) direktno usporediti utjecaj na okoliš (više) varijantnih rješenja PUO Kvarner i čvora Anđeli s rješenjem pristupne ceste za naselje Benčinići, posebno procijeniti mogući utjecaj na izvore pitke vode, zagađenost zraka, količinu buke u izgrađenim dijelovima, potencijalnu izmjenu klime uzimajući u obzir sve faktore na koje zahvat utječe, a sve kako bi se osigurao najmanji mogući utjecaj planiranog zahvata na sastavnice okoliša, a posebno one Elaboratom iz 2020. i primjedbama detektirane kao iznimno ugrožene (reljefne karakteristike, kulturna baština i krajobraz). Zaključno tužiteljice smatraju da se radi o značajnim izmjenama projekta u zaštićenom području, točnije veliki prateći uslužni objekt, trasa i čvor Veprinac, te čvor Anđeli i da je stoga nužno donijeti odluku o provedbi postupka procjene utjecaja zahvata na okoliš obzirom na kriterije iz Priloga V. Uredbe o procjeni utjecaja zahvata na okoliš („Narodne novine“, broj 61/14 i 3/17, dalje: Uredba) koji se odnose na značajke projekta, lokaciju projekta, te obilježja i vrste mogućeg utjecaja projekta. Navode kako se izmjenama zahvata planira iskopani materijal nasuti terasasto, a to da je najjeftinija varijanta, jer se ne plaća dodatno deponiranje materijala, te smatraju da je nužno predvidjeti odvoz otkopa na neko drugo mjesto s ciljem očuvanja prirodnog i kulturnog krajobraza. Smatraju da će se narušiti i kulturnovizualne vrijednosti jer se radi o velikom vizualnom i strukturnom utjecaju koji se uopće ne spominje s obzirom da je padina vizualno izložena sa svih strana, a predviđa se izgradnja pokosa i do 150 m visine od osi ceste. Navode da postoje razlozi za detaljnu procjenu na strateškoj i izvedbenoj razini jer se bitno povećava površina zahvata u odnosu na Studiju utjecaja na okoliš iz 2011. (za 74 % sa 7,03 na 27,00 Ha), reljefno izuzetno razveden i time iznimno osjetljiv prostor, ekološki značajan prostor (bujično korito i ekološki koridor), kulturno osjetljiv prostor (uz stazu za Veprinac-stubište Joakima Pilata) te jedan od karakterističnih bujičnih potoka (uz Lipovicu, Škrbiće, Baninu, Ičiće), nije razmatrana alternativa povezivanja naselja Benčinići na planiranu zaobilaznicu Grada Opatije ili naselje Pobri. Smatraju da se radi o pogodovanju investitoru, a na štetu javnog interesa. Slijedom navedenoga tužiteljice predlažu da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljica. Tuženik je naveo kako je postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš proveden sukladno odredbi čl. 78. st. 1. Zakona o zaštiti okoliša („Narodne novine“, broj 80/13,153/13, 78/15,12/18 i 118/18, dalje: ZZO) i odredbama čl. 24, 25, 26 i 27 spomenute Uredbe te da iz tih odredbi proizlazi da je tuženik u obvezi na temelju pojedinačnih ispitivanja, sukladno mjerilima i/ili kriterijima određenih u Prilogu V. Uredbe, te nakon što razmotri mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisom i/ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave donijeti rješenje o tome je li ili nije potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš, a kako je tuženik i postupio u postupku. U odnosu na navode iz tužbe tuženik ističe da je pravilno primijenio odredbe materijalnog i procesnog prava te ističe kako tužiteljice ponavljanju primjedbe koji su već istaknute tijekom provođenja upravnog postupka, te da je tuženik u bitnome obrazložio razloge zašto iste nisu prihvaćene, a pri tome uzimajući u obzir utjecaj na sastavnice okoliša. U bitnome ističe da navodi tužiteljica u tužbi nisu pravno utemeljeni, odnosno nisu pobliže argumentirani niti potkrepljeni dokazima obzirom da tužiteljice u prilog svojih tvrdnji (osim svojih osobnih zapažanja) nisu dostavile nikakav konkretni dokaz koji bio mogao potvrditi vjerodostojnost onoga što pokušavaju prezentirati, a niti imaju znanstveno utemeljenje u smislu konkretnog dokaza (ekspertize) o novijim podacima o kojima su provedena istraživanja. Dakle, tuženik smatra kako tužiteljice ničim nisu dokazale svoje tvrdnje niti su u skladu s odredbama čl. 19. st. 2. ZZO dokazale da im je trajno narušeno pravo. Tuženik nadalje, umjesto ponavljanja razloga neutemeljenosti tužbe, upućuje na obrazloženje osporavanog rješenja, pogotovo na dio obrazloženja u kojem je konkretno i iscrpno odgovoreno na primjedbe koje su sada navedene u tužbi (str. 6. - točka 2. Odgovora na primjedbe, str. 7. - točka 3. Odgovora na primjedbe, str. 8. - točka 6. Odgovora na primjedbe, str. 9. - točka 11. Odgovora na primjedbe i str. 10. - točke 17. 18. Odgovora na primjedbe). U odnosu na navode iz tužbe vezane za Studiju utjecaja na okoliš iz 2011. tuženik navodi kako ista nije predmet ovog postupka. Tuženik zaključno smatra da su svi navodi tužiteljica neosnovani i paušalni te da se temelje na osobnim stavovima tužiteljica koji ničim nisu dokazani. Tuženik još navodi kako se prethodnom ocjenom može isključiti mogućnost značajnih negativnih utjecaja na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te da stoga nije potrebno provesti Glavnu ocjenu zahvata. S tim u vezi pojašnjava kako je u postupku ocjenjeno da zahvat uz poštivanje rješenjem propisanih mjera zaštite okoliša i programa praćenja stanja okoliša, propisa iz područja zaštite okoliša i prirode te posebnih uvjeta drugih nadležnih tijela te s obzirom na obilježja zahvata, neće imati negativan utjecaj na sastavnice okoliša i da neće doći do značajnog opterećenja okoliša, a što je smisao i svrha osporavanog rješenja. S obzirom na navedeno, tuženik navodi da je razvidno da je osporavano rješenje u cijelosti zakonito, da je isto doneseno na temelju zakonito provedenog upravnog postupka uz pravilnu primjenu važećih propisa. Sukladno navedenom tuženik ostaje u cijelosti kod osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbaci tužbu kao neurednu iz razloga što ista ne sadrži tužbeni zahtjev koji je obvezni sadržaj tužbe, a podredno predlaže da se odbije tužba obzirom da tužiteljice nisu dokazale nezakonitost osporavanog akta.

6. Zainteresirana osoba B. – I. d.d. se je u svom odgovoru na tužbu pridružila navodima tuženika iznesenima u odgovoru na tužbu te je zatražila naknadu troška ovog spora.

7. Tužiteljice su se na navedeni odgovor tuženika i zainteresirane osobe očitovale u bitnome na način da su navele kako je tuženik prema njegovim navodima obvezu izrade ekspertize (odnosno Studije utjecaja na okoliš) s investitora prebacio na javnost, dok da zainteresirana osoba nije u naravi dostavila nikakvo očitovanje osim pokušaja zastrašivanja tužiteljica s neosnovanim troškovima te smatraju da se ti troškovi ne trebaju priznati zainteresiranoj osobi neovisno o ishodu spora.

8. Zainteresirana osoba se je u kasnijem podnesku zaprimljenom u Sudu dana 25. siječnja 2021. dodatno očitovala u ovom sporu te je navela u bitnome kako se radi o osobnim stavovima tužiteljica koji nisu potkrijepljeni objektivnim i za postupak relevantnim dokazima koji bi doveli u pitanje pravilnost i zakonitost provedenog upravnog postupka. Smatra da su navodi tužiteljica u bitnome potkrijepljeni stručnim člancima, mišljenjima i drugim publikacijama objavljenim u novinskim i drugim člancima, a koji autori takvih publikacija su upravo tužiteljice, te navodi da se ti dokazi ne mogu smatrati valjanim dokaznim sredstvom u smislu čl. 33. i čl. 34. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP). Stoga smatra da se ti osobni stavovi tužiteljica trebaju odbiti kao neosnovani, jer da takvi dokazi ne mogu biti od utjecaja na konačno i pravilno rješenje spora. Nadalje, zainteresirana osoba je pojasnila i kako ima pravo kao stranka sudjelovati u ovom sporu obzirom da će osporavano rješenje imati utjecaja na njezina prava i obveze, dok u odnosu na postavljeni zahtjev za naknadu troška spora navodi kako je taj zahtjev postavljen u skladu s odredbama Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS).

9. U tijeku spora održane su rasprave na ročištima dana 25. lipnja 2021., 9. studenoga 2021. i 17. svibnja 2022. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. ZUS omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupile su tužiteljice osobno, opunomoćenici tuženika, dok je opunomoćenik zainteresirane osobe pristupio samo na jedno ročište i to dana 9. studenoga 2021.

10. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka te je Sud u tijeku spora proveo dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka M. B., dipl. pravnice, više savjetnice specijalistice za zaštitu okoliša, zaposlene kod tuženika, koja je sudjelovala u donošenju osporavanog rješenja.

11. Od bitnijih navoda na navedenoj raspravi prvotužiteljica L. R. L. navela je kako smatra da čim je dano jedno negativno mišljenje da se je trebalo ići u postupak procjene, upravo kako bi se izašlo na teren te proveo kompletan postupak i otklonile nedoumice.

12. Drugotužiteljica N. S. navela je kako postoji zakonska obveza da se izvrši procjena utjecaja na okoliš kad se radi o zahvatu koji zadire u zaštićenu mrežu Natura 2000., zatim je navela kako nije dobiven odgovor zašto su negativna mišljenja koja su dobivena od nadležnih tijela eliminirana te je pojasnila da je Studija utjecaja na okoliš iz 2011. stara 10 godina, a područje izmjene zahvata je znatno povećano i da nije dobiven odgovor kakav je utjecaj tog višestrukog povećanja područja zahvata na okoliš, te je navela da nisu dani razlozi za izmjenu zahvata, a po njezinom stavu razlog za izmjenu zahvata je pohrana velikog dijela iskopanoga materijala na elegantan način za investitora. Navela je kako upravo ta pohrana materijala stvara najveći utjecaj na okoliš te da nije jasno kako je eliminirano mišljenje stanovnika Grada Opatije na koje taj zahvat najviše utječe.

13. Opunomoćenik tuženika je naveo kako je u točki A.3 osporavanoga rješenja navedeno kako će se kasnije u sanaciji provesti mjera pošumljavanja.

14. Opunomoćenik zainteresirane osobe je naveo kako u potpunosti osporava iskaze prvo i drugo tužiteljice i to prvenstveno u dijelu u kojem iste navode da ne bi dobile odgovor na sva pitanja. Naveo je da je iz danog iskaza saslušanog svjedoka i iz dokumentacije iz spisa razvidno da je osporavano rješenje u potpunosti osnovano i zakonito doneseno u postupku kojem su prethodila mišljenja ne samo tuženika, već i drugih stručnih tijela i to kroz postupak koji je zakonom propisan, te istaknula da niti jedno negativno mišljenje nije odbačeno, već da je isto uzeto u obzir prilikom donošenja osporavanog rješenja.

15. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljica nije osnovan.

16. Prije svega u odnosu na pravni interes tužiteljica za podnošenje predmetne tužbe navodi se slijedeće.

17. Čl. 19. st. 1. spomenutog ZZO propisano je da svaka osoba (građanin i druga fizička, te pravna osoba, njihove skupine, udruge i organizacije) koja smatra da je njezin zahtjev za informacijom u pitanjima zaštite okoliša zanemaren, neosnovano odbijen, bilo djelomično ili u cijelosti, ili ako na njega nije odgovoreno na odgovarajući način, ima pravo na zaštitu svojih prava sukladno posebnom propisu o pravu na pristup informacijama. U st. 2. istog članka propisano je da u svrhu zaštite prava na zdrav život i održiv okoliš te u svrhu zaštite okoliša i pojedinih sastavnica okoliša i zaštite od štetnog utjecaja opterećenja, osoba koja učini vjerojatnim svoj pravni interes i osoba koja zbog lokacije zahvata i/ili zbog prirode i/ili utjecaja zahvata može, u skladu sa zakonom, dokazati da joj je trajno narušeno pravo, ima pravo osporavati postupovnu i materijalnu zakonitost odluka, čina i propusta tijela javne vlasti putem nadležnog tijela i/ili nadležnog suda, u skladu sa zakonom.

18. Dakle, iz citirane odredbe slijedi pravni interes tužiteljica kao fizičkih osoba za osporavanje postupovne i materijalne zakonitosti predmetne odluke tuženika.

19. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da tužiteljice u tužbi nisu postavile valjani tužbeni zahtjev, navodi se da je prema stavu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske dovoljan uvjet za vođenje upravnog spora da se iz tužbe može razaznati koji upravni akt stranka osporava. Kako se u konkretnom slučaju nedvojbeno može zaključiti da tužiteljice tužbom osporavaju upravni akt tuženika koji je naveden u izreci ove presude, te su u tužbi iznijele razloge radi kojih smatraju da je taj upravni akt nezakonit, to je bilo dovoljno uvjeta za vođenje ovog spora. Stoga nije bilo osnove da se odbaci tužba tužiteljica, kako je to predložio tuženik.

20. U odnosu na sudjelovanje investitora B. – I. d.d. kao zainteresirane osobe u ovom sporu navodi se da njegova aktivna legitimacija za sudjelovanje u ovom sporu proizlazi iz čl. 19. ZUS kojom odredbom je propisano da je zainteresirana osoba svaka osoba kojoj bi poništavanje ili izmjena upravnog akta povrijedilo njezino pravo ili pravni interes. Stoga B. - I. d.d. kao investitor predmetnog zahvata svakako ima interes da se održi na snazi predmetni upravni akt pa stoga ima i pravni interes da sudjeluje u ovom sporu i da iznosi sve činjenice te da predloži sve dokaze koji njemu idu u prilog.

21. Nadalje, u odnosu na postupovnu i materijalnu zakonitost osporavanog rješenja navodi se sljedeće.

22. Pregledom spisa predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da u postupku donošenja osporavanog rješenja nije bilo propusta. Naime, prvotno u postupku nije bilo omogućeno Gradu Opatiji kao jedinici lokalne samouprave na čijem području je također smješten planirani zahvat da se očituje, međutim taj propust je naknadno otklonjen tako što je Gradu Opatiji omogućeno da se očituje u postupku. Također je razvidno da je tuženik u postupku zatražio od investitora da se očituje na sve dostavljene primjedbe te je u osporavanom rješenju detaljno obrazloženo koje primjedbe su prihvaćene, a koje nisu i radi čega nisu prihvaćene.

23. U odnosu na materijalnu zakonitost osporavanoga rješenja navodi se da je u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš trebalo utvrditi da li namjeravana izmjena zahvata ima značajan negativan utjecaj na okoliš i je li namjeravana izmjena prihvatljiva za ekološku mrežu, sve sukladno niže citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama.

24. Naime, čl. 4. st. 1. t. 4. spomenutog ZZO propisano je da je ekološka mreža Natura 2000 koherentna europska ekološka mreža sastavljena od područja u kojima se nalaze prirodni stanišni tipovi i staništa divljih vrsta od interesa za Europsku uniju, a omogućuje očuvanje ili, kad je to potrebno, povrat u povoljno stanje očuvanja određenih prirodnih stanišnih tipova i staništa vrsta u njihovu prirodnom području rasprostranjenosti.

25. Čl. 78. st. 1. ZZO propisano je da zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš i zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja na okoliš utvrđuju se uredbom iz st. 3. tog članka. St. 2. istog članka propisano je da se ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš temelji na pojedinačnim ispitivanjima i/ili kriterijima propisanim uredbom iz st. 3. tog članka.

26. Čl. 83. ZZO propisano je da će ovisno o lokaciji i obilježju zahvata, nadležno tijelo na primjeren način o zahtjevu iz čl. 82. st. 2. toga Zakona zatražiti mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima i/ili jedinice lokalne, područne (regionalne) samouprave. Ako se mišljenjem utvrdi obveza procjene utjecaja zahvata na okoliš, nadležno tijelo može zatražiti i očitovanje o obveznom sadržaju studije.

27. Čl. 84. st. 1. ZZO propisano je da o zahtjevu za procjenu utjecaja zahvata na okoliš i o zahtjevu za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš odlučuje Ministarstvo ili nadležno upravno tijelo u županiji, odnosno u Gradu Zagrebu, ovisno o zahvatima koji su im određeni u nadležnost uredbom iz čl. 78. st. 3. toga Zakona.

28. Čl. 90. st. 2. ZZO propisano je da ako u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš nadležno tijelo isključi mogućnost značajnijeg utjecaja na okoliš, donijet će rješenje kojim se utvrđuje da za zahvat nije potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš.

29. Čl. 5. st. 3. spomenute Uredbe propisano je da se za zahvate iz popisa zahvata iz Priloga II. te Uredbe, Ministarstvo odlučuje o zahtjevu za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.

30. Čl. 7. st. 2. Uredbe propisano je da kada zahvat može imati značajan negativan utjecaj na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže prema posebnim propisima kojima se uređuje zaštita prirode, sadržaj studije uključuje i poglavlje koje obrađuje utjecaje zahvata na ekološku mrežu sukladno tim propisima (u daljnjem tekstu: Glavna ocjena).

31. Čl. 24. st. 1. Uredbe propisano je da u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš nadležno tijelo, na temelju pojedinačnih ispitivanja sukladno mjerilima (primjerice: kapacitet, snaga, površina i dr.) i/ili kriterija određenih u Prilogu V. ove Uredbe utvrđuje može li zahvat imati značajne utjecaje na okoliš i odlučuje o potrebi procjene.

32. Čl. 25. st. 1. Uredbe propisano je da kada nositelj zahvata utvrdi da se njegov zahvat nalazi na popisu zahvata iz Priloga II. ove Uredbe može podnijeti nadležnom tijelu zahtjev za ocjenu o potrebi procjene koja uključuje i prethodnu ocjenu za ekološku mrežu sukladno posebnom propisu ili može odmah pristupiti izradi studije.

Odredbom st. 3. istog članka propisano je da se uz zahtjev iz st. 1. toga članka prilaže Elaborat zaštite okoliša. Elaborat zaštite okoliša obvezno sadrži poglavlja sa sadržajem kako je određeno u Prilogu VII. ove Uredbe.

33. Odredbom čl. 26. st. 1. i 2. Uredbe propisano je da će ovisno o lokaciji i obilježju zahvata, nadležno tijelo na primjeren način o zahtjevu iz čl. 25. ove Uredbe zatražiti mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima i/ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave. Nadležno tijelo u obvezi je pribaviti mišljenje tijela nadležnog za zaštitu prirode sukladno posebnom zakonu kojim se ureduje zaštita prirode.

34. Odredbom čl. 27. st. 1. Uredbe propisano je da se rješenje kojim se utvrđuje da je za zahvat potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš, odnosno rješenje kojim se utvrđuje da za zahvat nije potrebno provesti procjenu utjecaja na okoliš, donosi nakon što nadležno tijelo razmotri mišljenja tijela i/ili osoba određenih posebnim propisima i mišljenja jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave.

35. Čl. 27. st. 3. Uredbe propisano je da rješenje kojim se utvrđuje da za zahvat nije potrebno provesti procjenu utjecaja zahvata na okoliš sadrži podatke iz st. 2. podstavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga članka te obrazloženje razloga zbog kojih se utvrđuje da nije potrebno provesti procjenu. Temeljem provedenog postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš rješenje može sadržavati i mjere zaštite okoliša i program praćenja stanja okoliša.

36. U Prilogu II. navedene Uredbe popisani su zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, a za koje je nadležno Ministarstvo.

37. U točki 13. tog Priloga je naveden kao zahvat za koji se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš - izmjena zahvata iz Priloga I. i II. koja bi mogla imati značajan negativan utjecaj na okoliš, pri čemu značajan negativan utjecaj na okoliš na upit nositelja zahvata procjenjuje Ministarstvo mišljenjem, odnosno u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš. U točki 14. Priloga I. Uredbe navedene su Autoceste.

38. U Prilogu V. Uredbe navedeni su kriteriji na temelju kojih se odlučuje o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš.

39. Nadalje, ista definicija ekološke mreže Natura 2000 kao i u citiranom čl. 4. st. 1. t. 4. ZZO propisana je i u čl. 9. st. 1. t. 7. Zakona o zaštiti prirode („Narodne novine“, broj 80/13, 15/18, 14/19 i 127/19, dalje: ZZP).

40. Odredbom čl. 27. st. 1. ZZP utvrđeno je da se za zahvate za koje je određena provedba ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš, provodi prethodna procjena prihvatljivosti za područje ekološke mreže u okviru postupka ocjene o potrebi procjene.

41. Dakle, obzirom da se radi o izmjeni zahvata iz Priloga I. Uredbe, odnosno o izmjeni autoceste, to je za izmjenu tog zahvata sukladno Prilogu II. navedene Uredbe trebalo provesti ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš i utvrditi je li ta izmjena zahvata ima značajan negativan utjecaj na okoliš, kao i utjecaj te izmjene zahvata na ekološku mrežu.

42. Nadalje, nisu točni navodi tužiteljica da kada se radi o zahvatu unutar ekološke mreže Natura 2000 da tada postoji obveza provedbe postupka procjene utjecaja na okoliš. To iz razloga jer ta obveza ne slijedi iz citiranih zakonskih odredaba, već je upravo citiranim čl. 27. st. 1. ZZP propisano da se za zahvate za koje je određena provedba ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš, provodi prethodna procjena prihvatljivosti za područje ekološke mreže u okviru postupka ocjene o potrebi procjene.

43. Nadalje, uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je tuženik u postupku ocjene zatražio sukladno citiranom čl. 26. Uredbe mišljenja od nadležnih tijela je li moguće očekivati negativan utjecaj predmetnog zahvata na sastavnice okoliša iz nadležnosti tih tijela te je uz zahtjev priložen Eleborat zaštite okoliša planiranog zahvata iz 2020. izrađenog od D. E. d.o.o. iz Z. Navedeno mišljenje zatraženo je od Uprave za zaštitu prirode, Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora Ministarstva, Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije Ministarstva poljoprivrede, Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture i medija, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša Primorsko- goranske županije, Grada Opatije, Općine Matulji i Općine Lovran.

44. Vezano za tvrdnje tužiteljica, najvažnije je upravo dano mišljenje Uprave za zaštitu prirode. Naime, sukladno citiranoj odredbi čl. 26. st. 1. i 2. Uredbe nadležno tijelo je u obvezi pribaviti mišljenje tijela nadležnog za zaštitu prirode sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje zaštita prirode, dok je već spomenutom odredbom čl. 27. st. 1. ZZP propisano da se za zahvate za koje je određena provedba ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš, provodi prethodna procjena prihvatljivosti za područje ekološke mreže u okviru postupka ocjene o potrebi procjene.

45. Iz pribavljenog mišljenja Uprave za zaštitu prirode od 2. srpnja 2020., koje se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, slijedi da za predmetnu izmjenu zahvata nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš i da se za predmetnu izmjenu zahvata mogu isključiti značajni negativni utjecaji na ciljeve očuvanja i cjelovitost područja ekološke mreže te da je zahvat prihvatljiv za ekološku mrežu. Iz obrazloženja tog mišljenja razvidno je da je Uprava za zaštitu prirode detaljno obrazložila na koji način je postupala prilikom davanja tog svog mišljenja, da je zatražila prethodno mišljenje Zavoda za zaštitu okoliša i prirode i da je pri tome cijenjena okolnost da se radi o zahvatu unutar područja koje je zaštićeno na temelju ZZP, odnosno unutar Parka prirode Učka i da je cijenjeno da će predmetnom izmjenom zahvata doći do trajnog gubitka od oko 8,1 ha površine, te da se radi o zahvatu unutar područja ekološke mreže te je cijenjen utjecaj zahvata na to područje kao i na staništa tog područja.

46. Nadalje, iz ostalih dostavljenih mišljenja slijedi da predmetni zahvat nema značajan negativan utjecaj i da nije potrebno provesti postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, osim iz mišljenja Ministarstva poljoprivrede i Grada Opatije.

47. Naime, iz mišljenja Ministarstva poljoprivrede od 27. svibnja 2020. slijedi da se može očekivati značajan negativan utjecaj predmetnog zahvata na šume i divljač te da je stoga potrebno izraditi varijanta rješenja za predmetni plato odmorišta te za čvor Veprinac i Anđeli (položaj, veličina i sadržaj) te dopuniti kumulativne utjecaje i propisati mjere zaštite za šume i divljač temeljem naznačenih negativnih utjecaja (pristupni putovi gradilištu i odvijanje šumskogospodarskih radova, biološki i hidrotehnički radovi u funkciji stabilizacije terena, šumski krajobraz, seizmički pokazatelji, mjere zaštite šuma od požara, gubitak lovnoproduktivne površine i dr.) Negativan utjecaj obrazlažu time što će uklanjanjem šuma i vegetacijskog pokrova na području krša većih nagiba doći do ispiranja šumskog tla te se pogoduje razvoju bujičnih tokova što sve rezultira stvaranjem većih šteta na šumi i u šumskom zemljištu.

48. Iz mišljenja Grada Opatije od 18. lipnja 2020. slijedi da da treba provesti postupak procjene utjecaja na okoliš za predmetni zahvat s obzirom na dodatno područje zahvata u dijelu planirane ceste te zbog utjecaja planiranog zahvata na sastavnice okoliša a posljedično i na kvalitetu života stanovnika Opatije.

49. Međutim, sukladno citiranom čl. 24. st. 1. Uredbe u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš nadležno tijelo, nakon što pribavi potrebna mišljenja, na temelju pojedinačnih ispitivanja sukladno mjerilima i/ili kriterija određenih u Prilogu V. Uredbe utvrđuje može li zahvat imati značajne utjecaje na okoliš i odlučuje o potrebi procjene. Iz toga slijedi da nije postojala obveza izrade studije utjecaja predmetnog zahvata na okoliš na temelju dva negativna mišljenja koja su dana od strane Ministarstva poljoprivrede i Grada Opatije, već je tuženik bio ovlašten cijeniti sva dana mišljenja te nakon njihove ocjene i usporedbe s kriterijima iz Priloga V. Uredbe utvrditi može li zahvat imati značajne utjecaje na okoliš i odlučiti o potrebi procjene. Pri tome se navodi da navedeno negativno mišljenje Grad Opatije nije ničim obrazloženo, dok je u odnosu na negativno mišljenje Ministarstva poljoprivrede tuženik uvažavajući isto zatražio od zainteresirane osobe da dopuni Elaborat zaštite okoliša iz 2020. te su u osporavanom rješenju propisane dodatne mjere zaštite.

50. O tome kako se cijene dana mišljenja na temelju pojedinačnih ispitivanja sukladno mjerilima i/ili kriterija određenih u Prilogu V. Uredbe, očitovala se je i svjedokinja koja je saslušana u ovom sporu.

51. Naime, svjedokinja M. B., dipl. pravnica, viša savjetnica specijalist za zaštitu okoliša, koja je sudjelovala u donošenju osporavanog rješenja unutar Uprave za procjenu utjecaja na okoliš i održivo gospodarenje otpadom, Sektor za procjenu utjecaja na okoliš, pojasnila je postupak i način odlučivanja u ovom predmetu. Ista je iskazala da su pogledali spomenuti Elaborat zaštite okoliša iz 2020. koji je priložen uz zahtjev i da su potom s obzirom na vrstu zahvata i lokaciju zahvata pitali nadležna tijela za mišljenje, da su nakon toga uzeli u obzir sva dostavljena mišljenja i onda u slučaju da je neko mišljenje negativno, otklanjaju primjedbe sukladno Prilogu V. Uredbe, te da pri tome gledaju koje tijelo je dalo negativno mišljenje. Pojasnila je kako da je u ovom slučaju Uprava za zaštitu prirode dala negativno mišljenje da bi to onda bilo bitno, ali kako je u ovom slučaju negativno mišljenje dalo Ministarstvo poljoprivrede to da je u odnosu na to negativno mišljenje traženo dodatno očitovanje nositelja zahvata i ovlaštenika, te da su nakon toga vagana dana očitovanja i to negativno mišljenje te mišljenje Uprave za zaštitu prirode. Iskaza je kako je u odnosu na betonirani plato koji čini nepropusnu površinu zatraženo očitovanje Uprave za vodno gospodarstvo koja je zatražila mišljenje Hrvatskih voda s područja Primorsko- goranske županije, a oni su se očitovali u odnosu na stanje površinskih i podzemnih voda. Iskaza je kako se je Uprava za zaštitu prirode očitovala u odnosu na bioraznolikost, ekološku mrežu i odnosu na zaštićeno područje - Park prirode Učka, te u odnosu na povećanje hektara šume koja se siječe i u odnosu na životinje i gubitak pojedinih staništa. Pojasnila je da je postupak vodio za to ovlašteni službenik te da inače ocjene radi Uprava za procjenu utjecaja zahvata na okoliš i održivo gospodarenje otpadom u kojoj Upravi je zaposleno više osoba raznih struka (rudar, biolog, geograf, kemija, arhitekt), a jedino je ona pravne struke, te da svi skupa ocjenjuju prema kriterijima iz Priloga V. Uredbe.

52. Prvotužiteljica L. R. L. navela je kako je navedena svjedokinja pravne struke te da je stoga u ovom sporu trebalo provesti dokaz saslušanjem u svojstvu svjedoka neke stručne osobe koja je prirodoslovno-tehničke struke, a posebice smatra da je trebalo saslušati potpisnika osporavanoga rješenja.

53. Međutim, opunomoćenik tuženika se usprotivio ovoj primjedbi prvotužiteljice L. R. L. te je pojasnio da je zaštita okoliša kompleksno područje i da nema jedne osobe koja bi mogla znati sve o svim sastavnicama okoliša, što znači da bi se u konkretnom slučaju trebalo saslušati sve osobe koje su radile na ovom kompleksnom području iz Uprave za procjenu utjecaja na okoliš, te je naveo da i osoba koja stječe znanja s iskustvom može raditi na predmetu uz suradnju sa svim službenicima. Opunomoćenik zainteresirane osobe je naveo kako također osporava ovu primjedbu prvotužiteljice L. R. L. da saslušana svjedokinja ne bi imala stručnih saznanja jer je detaljno i jasno obrazložila svoj rad i rad cjelokupnog Ministarstva, kao i rad svih stručnih tijela koja su bila uključena u postupku.

54. Po stavu Suda, saslušanje navedene svjedokinje je bilo dovoljno za donošenje odluke u ovom sporu. To stoga što je ista pojasnila način donošenja osporavanog rješenja, a taj način je u skladu i s citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama. U odnosu na navode prvotužiteljice L. R. L. o saslušavanju stručne osobe prirodoslovno-tehničke struke navodi se da po stavu Suda u konkretnom slučaju nije bilo potrebno provoditi dalje u sporu taj dokaz iz razloga što se u spisu nalaze mišljenja nadležnih stručnih tijela koja su se očitovala na stručne činjenice. Tužiteljice su mogle predložiti provođenje vještačenja u ovom sporu kojim bi se eventualno stručne činjenice drugačije utvrdile, međutim taj dokaz nisu predložile.

55. Stoga tužiteljice, kraj navedenih mišljenja nadležnih tijela i detaljnog očitovanja tuženika na dostavljene primjedbe te propisane mjere u osporavanom rješenju za zaštitu okoliša, svojim navodima nisu dovele u sumnju sadržaj osporavanog rješenja, a niti su bilo kakvim konkretnim činjenicama i dokazima dokazale osnovanost svojih navoda.

56. U odnosu na navode tužiteljica kojima osporavaju ranije izdano Rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš, KLASA: UP/I-351-03/10-02/59, URBROJ: 531-14-1- 210-11-19 od 13. rujna 2011. navodi se kako ti navodi nisu od utjecaja u ovom postupku, jer se ovdje radi o ocjeni zakonitosti drugog rješenja. Isto tako, u ovom sporu ne može se osporavati niti zakonitost tog rješenja, već je to trebalo osporavati u zasebnom sporu u kojem bi predmet ocjene bila zakonitost tog rješenja.

57. U odnosu na navode tužiteljica da predmetna izmjena zahvata nije u skladu s prostorno-planskom dokumentacijom navodi se da ta činjenica nije odlučna za ovaj postupak u kojem se ocjenjuje potreba procjene utjecaja zahvata na okoliš. Stoga Sud tu činjenicu niti nije posebno utvrđivao u ovom sporu.

58. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljica kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

59. Odluka Suda o troškovima spora iz točke II. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Obzirom da tužiteljice nisu uspjele u ovom sporu, to su dužne snositi svoje troškove ovog spora, ali i troškove koji su u povodu ovog spora nastali zainteresiranoj osobi.

60. Zainteresirana osoba je zatražila naknadu troška ovog spora i to prema troškovniku od 16. svibnja 2022. za sastav četiri podneska od strane njezinog opunomoćenika te za pristup njezinog opunomoćenika na ročište za raspravu održano u ovom sporu dana 9. studenoga 2021. i na ročište za objavu presude.

61. Međutim, trošak zainteresirane osobe sukladno odredbi čl. 79. st. 2. ZUS i Tbr. 23. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) iznosi za sastav odgovora na tužbu putem njezinog opunomoćenika i za pristup njezinog opunomoćenika na ročište za raspravu održano u ovom sporu dana 9. studenoga 2021., u iznosu od 2.500,00 kn po radnji, sve uvećano za iznos PDV sukladno Tbr. 42., odnosno ukupno 6.250,00 kn. 62. Kako se radi o opravdanim radnjama poduzetima u ovom sporu, to je Sud sukladno čl. 79. st. 1. ZUS u cijelosti priznao i dosudio taj zatraženi trošak zainteresiranoj osobi. U ostalom dijelu odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova ovog spora iz razloga što se ne radi o radnjama koje su bile nužne i opravdane za vođenje ovog spora. Naime, zainteresirana osoba je zatražila naknadu troška za sastav naknadnih podnesaka u ovom sporu, međutim radi se o podnescima koji sadrže navode koje je zainteresirana osoba mogla iznijeti i u odgovoru na tužbu za koju radnju joj je priznat trošak ili o podnescima kojima se požuruje postupanje u ovom sporu koja radnja nije nužna za vođenje spora. Nadalje, zatražena je naknada troška za pristup na ročište za objavu presude na koje opunomoćenik zainteresirane osobe nije pristupio, a pored toga također se radi o radnji koja nije nužna za vođenje spora.

U Rijeci 25. svibnja 2022.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).