REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 544/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, te Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Biograda na Moru, OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & P. u Z., protiv 1. tuženika I. d.d., B. M., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i p, j.t.d. u Z. i punomoćnik B. Z., odvjetnik u Z. i 2. tuženika H. š. d.o.o., Z., U. š. p. S., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. M., radi utvrđenja ništavosti, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-751/16-2 od 13. lipnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru broj P-772/2009 od 29. siječnja 2016., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž-751/16- 2 od 13. lipnja 2017. se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I Utvrđuje se da je ništav ugovor o zakupu zemljište zaključen dana 20. kolovoza 2004. pod brojem ST-2004-3194/2 između tuženika ad 1. I. d.d. ... i tuženika ad 2. H. š. d.o.o. Z., U. š. p. S., te da ne proizvodi nikakav pravni učinak.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju Grad Biograd na Moru solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 105.000,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

Preostali zatraženi trošak se odbija.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, poslovni broj P-772/09 od 29. siječnja 2016., tako da se sudi:

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Grada Biograda na Moru koji glasi:

Utvrđuje se da je ništav ugovor o zakupu zemljište zaključen dana 20. kolovoza 2004. pod brojem ST-2004-3194/2 između tuženika ad 1. I. d.d. ... ad 2. H. š. d.o.o. Z., U. š. p. S., te da ne proizvodi nikakav pravni učinak.

2. Nalaže se tužitelju Gradu Biogradu na Moru da prvotuženiku I. d.d., B. M., nadoknadi parnični trošak u iznosu od 94.375,00 kn u roku od 15 dana.“

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) kojom pobija presudu zbog revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijanu presudu i prihvati tužbeni zahtjev, uz nalaganje tuženicima da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka.

4. Odgovor na reviziju je podnio 1. tuženik koji osporava revizijske navode tužitelja i predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troškova odgovora na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP u povodu revizije iz članka 382. stavak 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, na koju tužitelj sadržajno ukazuje revizijom, jer su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Ti razlozi su jasni i nisu proturječni. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7.1. Tužitelj u reviziji iznosi svoju ocjenu izvedenih dokaza, te sadržajno ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što po članku 385. ZPP nije dopušten revizijski razlog.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je ništav Ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 20. kolovoza 2004. sklopljen između 1. tuženika, kao zakupoprimca i 2. tuženika, kao zakupodavca i da isti ne proizvodi pravni učinak. 9. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da je 16. prosinca 1999. sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora– zemljišta autokampa S. između Grada Biograda na Moru, kao zakupodavca i I. d.d. kao zakupoprimca, da je predmet zakupa zemljište za turističku namjenu i to čest. zem. 332/45 i 333/3, ukupne površine 46261 m2, u naravi autokamp S. u B. M.,

- da je 20. kolovoza 2004. sklopljen Ugovor o zakupu šumskog zemljišta između H. š. d.o.o. Z., kao zakupodavca i I. d.d., kao zakupoprimca, da je predmet zakupa šumsko zemljište za turističku namjenu i to dio čest. zem. 3381/1, površine 17870 m2, dio čest. zem. 3378, površine 26321 m2 i dio čest. zem. 3241/1, površine 91679 m2, ukupno 135770 m2 sve k.o. B., za formiranje autokampa u predjelu S. u B. M.,

- da iz natječaja za davanje u zakup poslovnog prostora–zemljišta za turističke namjene, objavljenog 23. studenog 1999. od strane Poglavarstva Grada Biograda na Moru, proizlazi da Grad Biograd na Moru daje u zakup poslovni prostor–zemljište za turističku namjenu i to čest. zem. 332/45 i čest. zem. 333/3 stare izmjere sve k.o. B. u površini od 46261 m2 autokamp na predjelu S. u B. M.,

- da iz natječaja za davanje u zakup zemljišta za turističke namjene, objavljenog od strane H. š. d.o.o., Z., proizlazi da je predmet zakupa turističko zemljište i to dio čest. zem. 3381/1, površine 17870 m2, dio čest. zem. 3378, površine 26221 m2 i dio čest. zem. 3241/1, površine 91697 m2,

- da je u zk.ul.br. 2727 k.o. B. upisana čest. zem. 332/1, šuma, površine 411260 m2, a da je tužitelj upisan kao vlasnik za cijelo,

- da je prema katastarskim podacima čest. zem. 3241/1 k.o. B., u posjedu H. š. d.o.o. Z., a čest. zem. 3378/1 i čest. zem. 3381/1 k.o. B., u posjedu Grada Biograda na Moru,

- da iz podataka Generalnog urbanističkog plana B. M. proizlazi da su se 24. srpnja 1991. čest. zem. 3241/1, čest. zem. 3378/1 i čest. zem. 3381/1 nalazile unutar granica građevinskog područja,

- da iz zaključka sudskog vještaka proizlazi da su se u vrijeme sklapanja Ugovora o zakupu od 20. kolovoza 2004., nekretnine oznake čest. zem. 3381/1, čest. zem. 3378/1 i čest. zem. 3241/1 nove izmjere, koje odgovaraju dijelu čest. zem. 332/1 stare izmjere k.o. B., nalazile unutar granica građevinskog područja, u zoni ugostiteljsko-turističke namjene, oznake T1 (hotel) i T3 (kamp).

10. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja uz ocjenu da su tužitelju, kao zemljišnoknjižnom vlasniku nekretnina koje su predmet Ugovora o zakupu šumskog zemljišta od 20. kolovoza 2004., oduzeta vlasničkopravna ovlaštenja glede predmetnih nekretnina, koje nekretnine su se u vrijeme sklapanja Ugovora nalazile unutar građevinskog područja, u zoni ugostiteljsko-turističke namjene oznake T1 (hoteli) i T3 (kamp), a ugovorne stranke su ugovorile namjenu zemljišta za formiranje autokampa, što je suprotno odredbama Prostornog plana koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora, pa prvostupanjski sud zaključuje da je predmetni pravni posao protivan prisilnim propisima i ne proizvodi pravne učinke (članak 103. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01

– dalje: ZOO).

11. Drugostupanjski sud je ocijenio, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, da predmetni Ugovor o zakupu šumskog zemljišta od 20. kolovoza 2004. nije ništav jer da je 2. tuženik sukladno odredbama Zakona o šumama („Narodne novine“ broj 54/83, 5/84, 31/86, 32/87, 47/89, 41/90, 45/90, 9/91, 61/91, 71/91, 14/93, 26/93, 76/93, 29/94, 37/94, 76/99, 8/00, 13/02 – dalje: ZŠ) imao ovlast raspolagati šumskim zemljištem i isti dati u zakup. Predmetnim Ugovorom o zakupu, zaključuje drugostupanjski sud, tuženici nisu povrijedili odredbe Prostornog plana.

11.1. Tužitelj kao razloge ništavosti spornog Ugovora o zakupu nalazi i u činjenici da je bilo obuhvaćeno građevinsko područje veće od dopuštenog prema odredbama Prostornog plana Zadarske županije, međutim takve navode tužitelja, primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP) drugostupanjski sud odbija, s obzirom na to da tužitelj na kojem je bio teret dokaza takve navode tijekom postupka nije dokazao.

11.2. Nadalje, drugostupanjski sud je ocijenio da Ugovor o zakupu nije ništav po odredbama članka 51. i 52. ZOO zbog nedopuštene osnove. Predmetni Ugovor o zakupu između 1. i 2. tuženika sklopljen je nakon objavljenog javnog natječaja, a ovlaštenje 2. tuženika za sklapanje ugovora proizlazi iz odredbi ZŠ, što sve ukazuje na postojanje dopuštene osnove.

11.3. Što se tiče pozivanja tužitelja na članak 53. stavak 2. ZOO, da je Ugovor o zakupu ništav zbog nedopuštene pobude, drugostupanjski sud zaključuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 53. stavak 2. ZOO jer obje stranke imaju gospodarski interes za njegovo sklapanje, na način da 1. tuženik koristi predmetne nekretnine kao integralnu gospodarsku cjelinu, a 2. tuženik za takvo korištenje prima ugovorenu naknadu.

11.4. Stoga drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavim predmetnog Ugovora o zakupu od 20. kolovoza 2004.

12. Revizijski navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava nisu osnovani.

13. U odnosu na revizijske navode mjerodavne su odredbe ZOO koje glase:

- članak 103. ZOO: (1) Ugovor, koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav je ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo.

- članak 51. ZOO: (1) Svaka ugovorna obveza mora imati dopuštenu osnovu. (2) Osnovna je nedopuštena, ako je protivna Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva. (3) Pretpostavlja se da obveza ima osnovu iako nije izražena.

- članak 52. ZOO: Ako osnova ne postoji ili je nedopuštena, ugovor je ništav. - članak 53. ZOO: (1) Pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu pravovaljanost. (2) Ali, ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

14. Tužitelj je tijekom postupka isticao da bi predmetni Ugovor o zakupu bio ništav jer isključivo vlasnik ima ovlaštenje da predmetne nekretnine daje na korištenje trećim osobama.

15. Prije svega valja reći da okolnost što zakupodavac nije vlasnik stvari dane u zakup, ne čini ugovor ništavim.

16. O pitanju posljedica raspolaganja „tuđom“ nekretninom, na kakvo se raspolaganje revident u suštini poziva kada ističe da stranke Ugovora o zakupu nisu mogle raspolagati nekretninom iz Ugovora, valja odlučiti analognom primjenom odredbe članka 580. stavak 2. ZOO, prema kojoj davanje u zakup tuđe stvari odnosno stvari na kojoj trećoj osobi pripada neko pravo koje sasvim isključuje pravo zakupoprimca na upotrebu stvari, čini pravni nedostatak za koji zakupodavac odgovara, a prema kojoj se ugovor o zakupu raskida po samom zakonu, a zakupodavac je dužan naknaditi zakupoprimcu štetu.

17. Činjenica da je predmetom raspolaganja Ugovora o zakupu bila nekretnina u vlasništvu tužitelja, dakle (u odnosu na stranke Ugovora) "tuđa", sve i da je istinita - tužitelju, koji tvrdi da polaže pravo na tu nekretninu - kojom su stranke Ugovora raspolagale, ne bi davala i ne daje osnovu s uspjehom zahtijevati utvrđenje ništavnim ugovora s takvim raspolaganjem: on bi, pozivom na tu činjenicu (da je predmetom toga ugovora bila nekretnina na kojoj on polaže pravo), ako je imao ili ima to pravo vlasništva, bio ovlašten ostvarivati samo zahtjeve koji proizlaze iz njegova prava vlasništva, ali ne i zahtjev na utvrđenje ništavnosti Ugovora.

18. Tužitelj ponavlja i u reviziji navode istaknute tijekom postupka - da je Ugovor o zakupu šumskog zemljišta ništav iz razloga što se temelji na nedopuštenoj osnovi, te da je nedopuštena pobuda utjecala na sklapanje tog ugovora.

19. U slučaju Cause ili osnove ugovora radi se o objektivnom kriteriju dopuštenosti osnove koja ne smije biti u suprotnosti s Ustavom, prisilnim propisima i moralom društva, dok se u slučaju kod nedopuštene pobude za sklapanje ugovora radi o subjektivnom pristupu sklapanju ugovora.

20. Revident se pogrešno, u prilog svoje teze da je takav ugovor ništav, poziva na Prostorni plan uređenja grada B. M. („Službeni glasnik“ Grada Biograda na Moru broj 3/02) koji je bio na snazi od 24. travnja 2002. do 5. siječnja 2006. jer da je predmetni Ugovor o zakupu šumskog zemljišta u protivnosti s prostorno planskom dokumentacijom koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora, pa da se isti stoga temelji na nedopuštenoj osnovi (članak 51. stavak 2. ZOO).

21. U smislu odredbe članka 27. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04 - dalje: Zakon o prostornom uređenju) plan uređenja utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime uređivanja prostora, način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom, uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru te druge elemente od važnosti za područje za koje se plan donosi. Sukladno odredbi članka 28. stavak 1. tog Zakona, obveza izrade detaljnog plana uređenja s granicama obuhvata utvrđuje se prostornim planom šireg područja, dok je stavkom 2. propisano da detaljni plan uređenja donosi općinsko ili gradsko vijeće, odnosno Gradska skupština.

22. Provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno je da su u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o zakupu šumskog zemljišta nekretnine oznake čest. zem. 3381/1, čest. zem. 3378/1 i čest. zem. 3241/1 nove izmjere, koje odgovaraju dijelu čest. zem. 332/1 stare izmjere k.o. B., nalazile unutar granica građevinskog područja, u zoni ugostiteljsko-turističke namjene oznake T1 (hoteli) i T3 (kamp). Tuženici kao ugovorne strane Ugovora o zakupu ugovaranjem namjene zemljišta za formiranje autokampa nisu prekršile odredbe Prostornog plana koji je predviđao korištenje nekretnina kako za izgradnju hotela, isto tako i za izgradnju kampa. Prostornim planom nije određeno da na istom području moraju postojati hoteli i kamp, nego je pružena mogućnost da na istome području bude izgrađen bilo kamp, bilo hotel ili jedno i drugo.

23. Ovaj sud u cijelosti prihvaća pravno shvaćanje da u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke ni iz odredbe članka 53. stavak 2. ZOO. Naime, predmetni Ugovor sklopljen je na temelju javno objavljenog natječaja, a što proizlazi iz zapisnika Povjerenstva za provođenje prethodnog postupka za davanje u najam ili zakup nekretnina u vlasništvu ili kojim gospodare H. š. d.o.o. od 17. srpnja 2004.

24. Prema odredbi članka 567. stavak 1. ZOO ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac da preda određenu stvar zakupcu na upotrebu, a ovaj se obvezuje da mu za to plaća određenu zakupninu.

25. Dakle, u slučaju sklapanja ugovora o zakupu potrebno je da prava volja i pobuda za sklapanje takvog ugovora bude upotreba određene stvari (npr. gospodarsko iskorištavanje predmetne nekretnine) i za to plaćanje zakupnine, što je u ovom slučaju i ostvareno. Sklapanje takvog ugovora nije protivno Ustavu RH, pozitivnim propisima niti pravilima morala. Iz navedenih razloga se ne radi o nedopuštenoj pobudi zbog čega bi Ugovor o zakupu predmetne nekretnine sklopljen između stranaka bio ništav sukladno odredbi članka 103. stavak 1. ZOO. U navedenom pravcu tužitelj u podnesenoj reviziji neosnovano daje svoju ocjenu provedenih dokaza, koja ovome sudu nije prihvatljiva.

26. Pravilno je stoga pravno shvaćanje drugostupanjskog suda na kojemu se temelji obrazloženje pobijane presude da predmetni ugovor nije ništav zbog nedopuštene osnove (članak 51. i 52. ZOO), te shvaćanje da ugovor nije bez učinka zbog toga što bi na strani zakupodavca postojala nedopuštena pobuda koja je bitno utjecala na odluku zakupoprimca da sklopi ugovor (članak 53. stavak 2. ZOO).

27. Zbog iznijetih razloga nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

28. Imajući na umu navedene razloge valjalo je odbiti reviziju kao neosnovanu temeljem odredbe članka 393. ZPP.

29. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju budući da je ocijenjeno da ta radnja nije bila potrebna u revizijskoj fazi postupka (članak 166. stavak 1. i članak 155. stavak 1. ZPP).

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.