1             

                            Poslovni broj: Gž -1030/2023-3

 

   

 

  Poslovni broj: Gž-1030/2023-3

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinje Filke Pejković kao predsjednice vijeća, Kristine Vukelić Aničić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Svjetlane Pražić kao članice vijeća u pravnoj stvari pravnoj stvari tužiteljice S. G. iz S. P., , OIB:…, zastupane po punomoćniku D. R. i L. K., odvjetnicima iz S., protiv tuženika P. banka Z. d.d., OIB:…, zastupanog po punomoćnici P. V., odvjetnici iz Z.,radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-66/2023-6 od 29. rujna 2023. u sjednici vijeća održanoj 13. ožujka 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj: P-66/2023-6 od 29. rujna 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je ništetan Ugovor o kreditu sklopljen između stranka 2. ožujka 2007. u odredbi točke 6.2. Ugovora u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, u toč. II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.988,94 Eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos dok je u točki III. Izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.486,53 eur sa zakonskom zatezno kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno podnesenom žalbom pobija tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te da se naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak uključujući i troškove žalbenog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika u  pobijanoj presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama i isti nisu nejasni niti proturječe sadržaju priloženih isprava.  Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Zbog toga nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) na koju upire tuženik u žalbi.

6. Isto tako u postupku nije počinjena niti jedna druga bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9.,13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. ZPP).

7. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio sve činjenice odlučne za presuđenje ovog spora izloživši ga u obrazloženju pobijane presude te je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kreditu sklopljenog između stranka 7. ožujka 2007. u odredbi točke 6.2. Ugovora u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te posljedično tome zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.988,94 Eur sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos.

9. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje:

- da je između tužiteljice kao korisnice kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu od 7. ožujka 2007. na iznos od 28.980,23 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita,

-da je kredit sklopljen za kupnju vozila s rokom otplate 84 mjeseca u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora (članak 6. ugovora),

- da je Ugovor unaprijed formuliran od strane tuženika te da Ugovor sadrži odredbu o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF o kojoj se nije pregovaralo,

- da tuženik nije informirao tužiteljicu o specifičnim rizicima vezanim uz kredit u švicarskim francima te postojanju mogućnosti da u budućnosti dođe do znatnog odstupanja u pogledu tečaja,

- da je u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno da je između ostalih, i ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 01.11.2004. do 06.08.2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama ZOO.

- da se prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno uređenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502a. stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi,

- da je stoga sud vezan utvrđenjem iz navedene presude da je tuženik u vrijeme sklapanja ugovora s tužiteljicom koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe,

- da razlika pretplate između iznosa koje je tužiteljica po osnovu valutne klauzule stvarno plaćala i iznosa koji bi plaćala da je tečaj CHF ostao nepromijenjen kao na dan isplate kredita predstavlja iznos od 3.988,94 eur a što utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku V. P..

10. Prvostupanjski sud slijedom naprijed iznijetih utvrđenja s obzirom da se o spornoj odredbi  Ugovora o kreditu nije pregovaralo te da je ista unaprijed formulirana od strane tuženika pozivom na odredu čl. 81.  Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) i odredbom čl. 328. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) utvrđuje njezinu ništetnost na način naznačen u toč. I. izreke pobijane presude.   Posljedično  ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli prvostupanjski sud u toč. II. izreke pobijane presude obvezuje tuženika na isplatu tužiteljici iznosa od 3.988,94 eur kao razliku iznosa pozitivnih tečajnih razlika visinu kojeg iznosa utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem čiji nalaz i mišljenje sud u cijelosti kao objektivan i stručan prihvaća.

Nadalje prvostupanjski sud ocjenjujući da je po tuženiku istaknuti prigovor zastare neosnovan. Utvrđuje da je  zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od pet godina propisanom odredbom čl.  225. ZOO-a koji je počeo teći od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12. od 4. srpnja 2013. koja je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. s kojim datumom je donesena presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17. kojom je potvrđena naprijed navedena prvostupanjska odluka. Kako je zastarni rok za tužiteljicu počeo teći 14.lipnja 2018. a tužiteljica tužbu podnijela 10. lipnja 2021. to da je zahtjev za isplatu podnesen unutar roka zastare.

12. Ispitujući prvostupanjski presudu u granicama razloga određenih u žalbi za navesti je  da su neosnovani žalbeni navodi tuženika  da je promašeno pozivanje prvostupanjskog suda na utvrđenja iz presuda donesenih u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača tj. na presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-7129/13 i Pž-6632/17 te je neosnovan žalbeni navod tuženika da se navedene presude ne odnose na predmetni ugovor.

13. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22, dalje: ZZP), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

14. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP-a i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa.

15. Stoga pravomoćna odluka suda donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku. Naime, Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka ulazi u krug pravnih poslova koji su obuhvaćeni izrekom pravomoćne presuda donesene u kolektivnom sporu, a koja je naprijed citirana, jer isti predstavlja Ugovor o kreditu s ugovorenom valutnom klauzulom u CHF, koji ugovor je sklopljen u razdoblju kada je tužena banka s potrošačima, kao što je ovdje tužiteljica ugovarala nepoštene i ništetne ugovorne odredbe vezano uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF.

16. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud utvrdio ništetnom točku 6.2. Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te je pravilno utvrdio da je među strankama sklopljeni Ugovor standardni tipski ugovor o odredbama kojeg se kako je to utvrđeno na temelju iskaza tužiteljice u spornom dijelu nije pregovaralo slijedom čega da su sporne odredbe u dijelu kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF nepoštene ugovorene odredbe sukladno odredbi čl. 81. st.1.,2., 3. i 4. Zakon o zaštiti potrošača  ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) te posljedično tome ništetna.

17. Da se radi upravo o standardnom, tipskom ugovoru kako to utvrđuje i  prvostupanjski sud  evidentno je iz same isprave o sklopljenom Ugovoru iz koje  jasno proizlazi da se radi o tipiziranom ugovoru pripremljenom po tuženiku.

18. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

19. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03). 

20. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03). 

21. U ovom postupku tuženik  nije dokazao, teret dokaza koje činjenice ležao na istom  da se je o spornim odredbama ugovora pregovaralo niti je na te okolnosti u postupku predlagao saslušanje svjedoka zaposlenika banke koji je sudjelovao u sklapanju ugovora.

22. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuju sporne odredbe, jer tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača nije u cijelosti informirao  o svim bitnim parametrima te elementima koje dovode do promjene bilo  kamatne stope bilo valute te jer tuženik kao trgovac nije informirao tužitelja o parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja to je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su predmetne odredbe kao takve ništetne.

23. Ovo iz razloga jer je odredbom čl. 87. st. 1 ZZP/03 propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava slijedom čega je pravilno prvostupanjski sud pobijanom presudom  utvrdio ništetnost dijela odredbe 6.2. Ugovora kojima je ugovorena valutna klauzula vezno uz valutu CHF te pravilno utvrđuje ništetnost iste te odlučuje kao u točki I. izreke.

24. Neosnovano tuženik smatra da tužiteljici ne pripada pravo zahtijevati utvrđenje ništetnosti sporne odredbe Ugovora o kreditu iz razloga jer daje kredit u cijelosti otplaćen.

25. Ovo iz razloga jer se sukladno odredbi članka  322.st.1. ZOO-a  ništetan onaj ugovor koji je protivan  Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima  ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako u zakonu određenom slučaju ne propisuje što drugo pri čemu se  pravo na isticanje ništetnosti ne gasi (328. ZOO-a).

26. S obzirom da je među strankama sklopljeni Ugovor o kreditu djelomično  ništetan  sukladno odredbi čl. 322.st.1. ZOO-a jer je sklopljen protivno  prisilnim propisima ZZP/03 u dijelu kojim je između stranaka ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to s obzirom na takvu ništetnost, pravo na isticanje koje se prema odredbama ZOO-a ne gasi tužiteljica ima pravo isticanja tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti odredbe toč. 6.2. Ugovora neovisno o tome što je kredit zatvoren te u cijelosti otplaćen.

27. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika da je tuženik prilikom sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu poštovao važeću zakonsku regulativu iz razloga je tuženik  kao trgovac vezano uz sklapanje konkretnog Ugovora o kreditu nije poštovao odredbe, u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu važećeg ZZP/03 te je Ugovor sklopio protivno odredbama istog a okolnost što je ugovor ispunjen te što tužitelj nije koristio pravo na raskid ugovora nije od odlučnog značenja za osnovanost zahtjeva tužitelja niti je za  pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva od relevantnog značenja okolnost  da li je tužitelj imao mogućnost izbora  te odabira između kredita vezanog uz valutu CHF ili  valutu Eur, ili pak mogućnost odabira kredita s fiksnom kamatnom stopom kada je konkretni Ugovor o kreditu iz razloga jer je prilikom njegova sklapanja postupljeno protivno odredbama ZZP/03 dijelom ništetan.

29. Neosnovano je i pozivanje tuženika u konkretnom slučaju na odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

30. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br.102/15, dalje (ZIDZPK) kojima je propisana konverzija kredita vezanih uz valutnu klauzulu u CHF u kredite s valutnom klauzulom u EUR, s obzirom da u konkretnom slučaju radi o Ugovoru o kreditu čija je namjena bila kupnja vozila u pogledu kojeg ugovora   nije sklopljen Ugovor o konverziji prema odredbama ZIDZPK.

31.Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da presuda donijeta u kolektivnom sporu nije primjenjiva na konkretan slučaj.

32. Naime, sporna odredba o valutnoj klauzuli sadržana u Ugovoru o kreditu od 2. ožujka 2007. sadržajno je identična valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF o valjanosti koje se je raspravljalo u kolektivnom sporu i koja je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu u postupku radi zaštite kolektivnih interesa potrošača utvrđena ništetnom pri čemu u ovom postupku ne postoje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja u valutne klauzule vezanu uz valutu CHF u konkretnom Ugovoru o kreditu bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

33. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog ugovora o kreditu temelji na presumpciji da u određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten tvrditi i dokazivati da je u postupku sklapanja pojedinačnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 2. ožujka 2007. ipak na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču u naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze  i da je potrošaču unatoč punoj obavijesti  svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora  koje okolnosti tuženik u ovom postupku nije dokazao. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je među strankama ugovorena odredba o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF u Ugovoru o kreditu od 2. ožujka 2007. ništetna ugovorna odredba.

34. Ovo iz razloga jer se o istima nije pojedinačno pregovaralo  te su iste uzrokovale znatnu neravnotežu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača.

35. U konačnosti valja istaći da su neosnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije proveo test transparentnosti vezano uz valutu CHF tj. da nije utvrđivao da li je sporna odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva. Za istaći je da  je u kolektivnom sporu učincima kojeg je vezan i parnični sud u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da je predmetna ugovorna odredba lako uočljiva i jasna ali ne i razumljiva jer je tuženik propustio dati sve potrebne informacije dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koje takva ugovorna odredba nosi čime je stvorio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega je ta ugovorna odredba i ocjenjena nepoštenom i ništetnom, pri čemu tuženik kako je to i naprijed iznijeto u ovom postupku nije dokazao da su potrebne informacije dane.

36. Kako je ništetna odredba među strankama sklopljenog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to je pravilno prvostupanjski sud prihvatio  tužbeni zahtjev tužiteljice temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a za isplatu iznosa od 3.988,94 Eur stečenog bez osnove na temelju takve ništetne odredbe visinu kojeg zahtjeva je prvostupanjski sud utvrdio provedenim financijskim vještačenjem.

37. Pravilno je prvostupanjski sud u okviru tužbenog zahtjeva tužiteljica a sve  na temelju nalaza i mišljenja vještaka uzeo u obzir samo pozitivne tečajne razlike te tužiteljici dosudio iznos od 3.988,94 Eur te neosnovano tuženik sadržajem žalbe upire da se je po vještaku trebao izvršiti i izračun negativnim tečajnih razlika te da je i iste trebalo uzeti u obzir.

38. Ovo iz razloga što tuženik tijekom postupka nije istaknuo prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja ili pak protutužbeni zahtjev pa sud nije dužan umanjiti tužiteljičinu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblja  kada je tečaj kune bio manji od tečaja CHF na dan isplate kredita niti je radi izračuna istih dužan provoditi vještačenje.

39. Isto tako nisu osnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu kojim upire na nepravilnost zaključka te utvrđenja prvostupanjskog suda da je neosnovan njegov prigovor zastare. Prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno primijenio materijalno pravo kad je kao neosnovan odbio prigovor zastare.

40. Naime, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323.st.1. ZOO/05  kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju, već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača pa kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 10. lipnja 2021. to je evidentno da tražbina tužiteljice kako to pravilno utvrđuje i prvostupanjski sud nije u zastari.

41. Kako je tužiteljica uspjela u sporu to je pravilo prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a tuženika obvezao na naknadu tužiteljici parničnog troška te je pravilno primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Tarifa) tužiteljici priznao pravo na naknadu troška za sastav tužbe, sastav podneskaod 24. siječnja 2022. i 7. listopada 2022., zastupanje na ročištima održanim 31. siječnja 2022. i 6. rujna 2023. sve uvećano za PDV kao i trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu te trošak vještačenja jer se radi o radnjama potrebnim za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155.  ZPP-a, pa tuženik neosnovano sadržajem žalbe osporava pravilnost iste.

42. Slijedom  svega naprijed  iznijetog na temelju odredbi čl. 368. st.1.ZPP-a prvostupanjsku presudu valjalo je potvrditi a žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti.

43. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je temeljem odredbe čl. 166. st. 1 ZPP jer tuženik nije uspio s žalbom te je odlučeno kao u toč. II. izreke presude.

 

U Rijeci 13. ožujka 2024.

 

Predsjednica vijeća

     Filka Pejković