REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2093/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ivana Vučemila člana vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. D., OIB …, iz P. - P., V., kojega zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u P. - P., protiv tuženice V. H. M. D., OIB …, iz P. - P., V., koju zastupa punomoćnik A. V., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5716/17-2 od 11. prosinca 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-1327/2015-38 od 24. travnja 2017., u sjednici održanoj 25. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Poreču - Parenzo, poslovni broj P-1327/2015-38 od 24. travnja 2017. suđeno je:

„I Odbijaju se tužbeni zahtjevi koji glase:

"1. Dužna je tuženica isplatiti tužitelju iznos od 76.500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos počinje teći od 01. ožujka 2010. do isplate, u roku od 15 dana.

2. Dužna je tuženica isplatiti tužitelju iznos od 93.700,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos počinje teći od 26. veljače 2010. do isplate, u roku od 15 dana."

II Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova.

III Dužan je tužitelj naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 49.292,50 kn, u roku od 15 dana.“

2. Presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5716/17-2 od 11. prosinca 2018. suđeno je:

„I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Poreču - Parenzo, od 24. travnja 2017., posl. br.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome revizijskom sudu da prihvati reviziju, obje nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Tuženica u odgovoru na reviziju, osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, a podredno ju odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 76.500 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. ožujka 2010. do isplate, te iznosa od 93.700,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. veljače 2010. Navedeni zahtjev tužitelj temelji na tvrdnji da je predniku tuženice – njezinom suprugu B. D., koji je umro … godine (i koji je brat tužitelja) u prosincu 2009., isplatio kao zajam iznos od 76.500 EUR. Isto tako tvrdi da je 25. veljače 2010. u P. isplatio M. Š. dospjeli dug prednika tuženice u iznosu od 93.700,00 kn.

7. U ovom stupnju postupka i nadalje je sporno, je li tužitelj predao pravnom predniku tuženice novčani iznos od 76.500 EUR kao i je li isplatio M. Š. dospjeli dug prednika tuženice u iznosu od 93.700,00 kn

8. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Suprotno navodima tužitelja, nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danih u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer su nižestupanjski sudovi u obrazloženjima presuda dali potpune, razumljive i jasne razloge za svoju ocjenu izvedenih dokaza i za činjenična utvrđenja, a činjenica da ti stavovi nisu sukladni stavovima i tumačenjima tužitelja ne predstavljaju bitnu povredu odredaba parničnog postupka, kako to pogrešno smatra tužitelj.

10. Iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u potpunosti pravilno utvrdio činjenično stanje u ovom predmetu i na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, zbog čega se sud umjesto vlastitog obrazloženja odluke pozvao na obrazloženje odluke suda prvog stupnja.

11. Na takvo postupanje, prilikom odlučivanja o žalbama stranaka, žalbeni je sud ovlašten odredbom čl. 375. st. 5. ZPP-a. Prema shvaćanju ovoga suda, takvo postupanje drugostupanjskog suda kod odlučivanja o žalbama stranaka opravdano je u svim slučajevima kad stranka u žalbi iznosi prigovore koje je iznosila i tijekom prvostupanjskog postupka, što je i konkretni slučaj, i o kojima se prvostupanjski sud odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva (po ocjeni žalbenog suda) valjano i pravilno izjasnio. U tom slučaju razlozi prvostupanjske presude posredno postaju razlozima i drugostupanjske presude.

12. Stoga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP-a, a na što sadržajno ukazuje tužitelj u reviziji, jer su u obrazloženju prvostupanjske, a s time posredno i u obrazloženju drugostupanjske presude, izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijeli i dokaze koje su predložili tijekom postupka te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni i navedeni, pa tako i iskazi saslušanih svjedoka M. N., M. D., B. D., M. D., M. Š. i samoga tužitelja, a sve suprotno navodima tužitelja iznesenim u reviziji.

13. S druge strane, sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, u svezi sa čl. 8. ZPP-a, na koju tužitelj također ukazuje u reviziji, ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra tužitelj da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke u odnosu na one koje izvodi tužitelj. Naime, na ocjenu dokaza ovlašten je prvostupanjski sud i ona je dana u skladu sa čl. 8. ZPP-a. Sukladno navedenoj zakonskoj odredbi čl. 8. ZPP-a, sud odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Stoga, s time što sud provedene dokaze nije tumačio sukladno stavu tužitelja, također nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u vezi s čl. 8. ZPP-a, a na koju se u reviziji ukazuje.

14. Navodi tužitelja kojima drugačije ocjenjuje izvedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda iznesenih u obrazloženju presude, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga, što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a, reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je sada pok. prednik tuženice, B. D. kao tužiteljev punomoćnik podigao sa tužiteljeva štednog uloga, otvorenog kod H. A.-A.-B., iznos od 8.500 EUR, 14. prosinca 2009.;

- da je preostali iznos (do utuženog iznosa od 76.500 EUR) od 68.000 EUR isplaćen tužiteljevu sinu, M. D. s njegova bankovnog računa;

- da je tužitelj nakon smrti B. D., N. M. koja je radila u kasinu M. Š., predao za M. Š. iznos od 93.700,00 kn.

16. Prvostupanjski je sud zaključio, primjenom pravila o teretu dokazivanja, koji je zaključak prihvatio i drugostupanjski sud, kako tijekom postupka nije dokazano da bi tužitelj pok. B. D. predao kao zajam iznos od 76.500 EUR, kao niti da bi pok. B. D. dugovao M. Š. iznos od 93.700,00 kn, pa tako niti da bi isplatom iznosa od 93.700,00 kn, N. M. za M. Š., tužitelj ispunio obvezu pok. B. D. prema M. Š..

17. Stoga, zaključuje prvostupanjski sud (što prihvaća i drugostupanjski sud) da ne postoji obveza tuženice na povrat utuženih novčanih iznosa u smislu odredbe čl. 139. st. 1. i 3. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj: 48/03, 163/03, 127/13, 33/15 – dalje: ZN), slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

18. Suprotno revizijskim navodima tužitelja, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

19. Sukladno odredbi čl. 139. st. 1. ZN-a, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove, a sukladno st. 3. čl. 139. ZN-a, nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio, sud pazi samo na prigovor nasljednika.

20. Polazeći od činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima, ovaj sud prihvaća ocjenu nižestupanjskih sudova da tužitelj na kojem je teret dokaza, u okolnostima konkretnog slučaja sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a, nije na nedvojben način dokazao da je pozajmio predniku tuženice, sada pok. B. D. iznos od 76.500 EUR u prosincu 2009., kao niti da bi postojalo dugovanje pok. B. D. u trenutku njegove smrti, spram M. Š. u iznosu od 93.700,00 kn. Radi navedenoga su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da ne postoji obveza tuženice, kao nasljednice pok. B. D., za povrat utuženih novčanih iznosa.

21. Iz navedenih razloga, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

22. Zahtjev tuženice za naknadom troška podnošenja odgovora na reviziju je odbijen, na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a, je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije (toč. II. izreke).

Zagreb, 25. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Mirjana Magud, v.r.